Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Brojevi (ni)su važni (?)

with 7 comments

U tekstu “Budućnost – Srednji vijek” Isisrosenkreuz dala je svoje viđenje razultata o istraživanju religioznosti u Hrvatskoj. Kako se radi o vrlo zanimljivoj temi, a želeći izbjeći preopširan komentar, odlučio sam napisati vlastiti osvrt.

Prvo, ono što mi je pobudilo zanimanje bio je medijski prikaz ovoga istraživanja u dvije najutjecajnije dnevne tiskovine: Večernjem i Jutarnjem listu.

Večernji list objavio je tekst o rezultatima ovoga istraživanja 12. srpnja pod naslovom “Sve manje Hrvata osjeća se katolicima”. Jutarnji je 20. srpnja objavio tekst pod naslovom “U Hrvatskoj manje katolika, ali su konzervativniji: njih 50% protivi se pobačaju”.
Naslovi su samo naizgled slični, međutim dok onaj Večernjakov sugerira slabljenje vjere, Jutarnji sugerira snaženje vjere usprkos činjenici da se broj vjernika smanjuje.

Obje tiskovine dale su i grafički prikaz rezultata, ali niti jedna nije dala cjeloviti prikaz istraživanja.
Prikazi rezultata u Večernjem i Jutarnjem imaju vrlo malo zajedničkih dodirnih točaka.
Stekao sam dojam kako je Večernji birao one rezultate koji idu na štetu Crkve dok je Jutarnji postupio obratno.

Toliko o objektivnosti medija.😉

Zanimljivim smatram odabir pitanja u vezi s ponašanjem građana u svakodnevnom životu što je prikazano u Jutarnjem.
Poznato je kako se religije vole predstavljati kao izvorište morala, no isto je tako poznato kako je to netočno. Pitanja o mitu, švercanju u tramvaju,drogiranju, nevjeri, laganju … trebala bi valjda sugerirati kako su to ekskluzivno religijske, a ne univerzalne vrijednosti koje omogućavaju bolje funkcioniranje društva.

Ako već i postoji nešto što je religijska (katolička) moralna ekskluziva, onda su to stavovi o eutanaziji, predbračnom seksu … i naravno, o pobačaju.

S obzirom na značaj koji mu pridaje kler, vjerujem kako neću pogriješiti ako pitanje pobačaja nazovem svojesvrsnim “lakmus papirom” za prepoznavanje “pravog” katolika. U tom su slučaju rezultati istraživanja katastrofalno razočaravajući i nikako ne zavrijeđuju biti istaknuti u naslovu članka sugerirajući sve veću konzervativnost Hrvata. Čak i uz predočene nove rezultate o 80% katolika, 53% koji odobravaju pobačaj kod neudanih i 50% kod udanih žena u očiglednom su nesrazmjeru.
Pri tome treba istaknuti kako pitanje o pobačaju kod udanih žena (“kad bračni par ne želi imati djece”) sugerira ovo kao metodu planiranja obitelji. Kad bi takvo pitanje postavili u bilo kojem feminističko-ateitističkom društvu, mogao bih se kladiti da bi odgovor bio 100% neodobravanje pobačaja u funkciji planiranja obitelji. Radi se, naime, o uobičajenom kršćanskom raskoraku između dogme i realnosti: zabranjivat ćemo kontracepciju, a pobačaj ćemo osuđivati kao ubojstvo, iako neprimjena prvoga često dovodi do drugoga.

Na temelju uobičajenog stajališta klera, pravo pitanje o pobačaju bilo bi: “Jeste li za zakonsku zabranu pobačja?” no o tome imamo jedno novije istraživanje provedeno krajem 2009. godine.

Na ovo pitanje odgovorilo je “u potpunosti se slažem” tek 19,2% ispitanika, a “uglavnom se slažem” svega 33,5% ispitanika.
U tome su istraživanju vrlo jasno formulirana i druga pitanja koja se mogu smatrati katoličkom ekskluzivom i koja zorno priakazuju ogroman raskorak u broju onih koji se samo izjašnjavaju i onih koji se i pridržavaju – o tome sam pisao ovdje.

U interpretaciji rezultata, zanimljivo je kako Gordan Črpić koristi pojam “sekularizacija”. Sekularizacija označava razdvojenost Crkve od države, ili kako je to netko jako davno rekao: “caru carevo, bogu božje.”
Spominjući tako europske primjere, Črpić kaže kako je u Češkoj došlo do sekularizacije društva, a u Slovačkoj nije. Pogrešno: u Češkoj je došlo do ateizacije društva (ima tek 30% osoba koje se izjašnjavaju kao vjernici). Ako se ne varam, u Europi jedino Malta nije formalno sekularna država. Teoretski, ateizacija i sekularizacija ne moraju biti u izravnoj vezi.

Ustav može definirati državu kao sekularnu iako se većina stanovnika izjašnjava vjernicima – takav je slučaj npr. u Hrvatskoj. U praksi ova odvojenost funkcionira malo teže – Hrvatska je opet dobar primjer pa je tako moguće i to da potpredsjednik parlamenta, k tome još i iskusni pravnik, kršenje ove ustavne odredbe opravdava tradicijom. Radi se, naravno, o licemjerju i strahu političara od gubljenja glasova na izborima. No da funkcionirajuća sekularizacija u većinski vjerničkim državama nije samo teorija dokazuje primjer Turske.

Sekularizacija država je civilizacijska tekovina koja ne ide u prilog religijskim zajednicama pa je jasno da joj one pružaju žestok otpor ne ustručavajući se pri tome niti kršiti ustav.

I na kraju, evo me i kod naslova: zašto nam je toliko važno koliko ima vjernika u Hrvatskoj?

Za bolje razumijevanje, evo jedne hipotetske situacije: nakon popravka automobila, dobijete račun na popriličan iznos uz objašnjenje kako je on izračunat na temelju utrošenog vremena i dijelova. Bi li vam to bilo dovoljno ili biste tražili specifikaciju?

Upravo u takvoj situaciji našla se RKC – ispostavila je račun, a nije dala specifikaciju:

Članak 6. Ugovora o između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima kaže:

6. Mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.

Taj famozni “postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima” izvučen je najverojatnije iz popisa stanovništva, a na temelju njega RKC prigrabila je financijska i druga prava koja daleko nadmašuju ono što je prikazano samo kao izravna uplata iz državnog proračuna – objašnjenje se može pročitati ovdje.

Iz toga je razloga sasvim logično očekivati da RKC održava famu o ogromnoj većini katolika pa tako ne iznenađuje niti Črpićevo objašnjenje kako pad od 6% vjernika ne predstavlja ništa zabrinjavajuće i izvlači vrlo nategnute podatke o jačanju vjere kod mladih.

S druge strane, ateisti i ireligiozne osobe trude se dokazati kako je nepravedno na temelju napuhanih i nedokazanih podataka nekome davati ogromna financijska sredstva i privilegije dok je istovremeno u propast otišla “zemlja znanja”, nestali su besplati udžbenici i učenički prijevoz, a studenti se pri upisu obvezuju da će sami platiti studij ako to država ne bude u mogućnosti.

Kako bi se spriječilo daljnje prolijevanje žuči o ovoj temi, najbolje rješenje je utvrditi istinu. Kako? E pa može se i to. Jedna od najpouzdanijih metoda je uvođenje tzv. crkvenog poreza što za RKC ne bi bio velik gubitak … hm, kada bi statistike bile istinite…

Written by Ajgor

23. 7. 2010. at 19:33

7 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Ja bih za ovaj problem predložila drastično rješenje. Jednostavno, ljude, koji se izjašnjavaju katolicima, stvarno suočila s
    posljedicama: ne samo da bih na njihova leđa u potpunosti svalila
    financiranje KC i vjeronauka u školama,svećeničke usluge u bolnicama i sve
    donacije koje političari daju Crkvi, nego bih za njih uvela drugačija
    pravila u pravosuđu. Koliko ja znam na tom tragu je bilo pravosuđe u
    Kraljevini Jugoslaviji – katolici nisu mogli dobiti rastavu braka i sl.,
    dok su drugi mogli. Tako bih ja katolicima zabranila abortus, MPO,
    ugrađivanje spirale, korištenje kontracepcijskih pilula i sl., dokazani
    preljub (u koji dakako spada i van(pred)bračni seks)katolika bih tretirala kao kazneno djelo… Pa da vidimo koliko bi
    se ljudi stvarno izjašnjavalo katolicima. Znam da je ovo irealno i da
    pretjerujem, ali mislim da ljudi, koji u biti ne vjeruju u ono što KC
    naučava (iako možda na neki način i vjeruju u nekakvu transcedenciju koju
    prilagođuju svom svjetonazoru), uopće ne razmišljaju o posljedicama
    njihove podrške KC koje, na žalost, moramo snositi svi. Dakle, umjesto da KC pozivajući se na broj vjernika, želi utjecati na zakonodavstvo na način da zahtjeva da se donose zakoni u skladu s katoličkim ćudoređem koji bi vrjedio za sve, neka Crkva (po onom što tvrdi kler kad im to odgovara, Crkvu čine svi vjernici)počne živjeti u skladu s onim što propovjeda, odnosno neka je se na to natjera. Pa da vidimo tko želi biti član takve Crkve koja će živjeti ono što propovjeda umjesto da to nameće drugima.

    Ja

    23. 7. 2010. at 23:12

  2. Apsolutno se slažem s prethodnom komentatoricom! Od svih velikih katolika u ovoj zemlji bi se u tom scenariju katolicima deklarirala šačica onih najekstremnijih. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi crkva onda financijski servisirala svoj mamutovski aparat… Možda bi morali posegnuti za rasprodajom imovine koju vuku iz feudalnih vremena. Wouldn’t that be nice?

    astounded100

    27. 7. 2010. at 10:26

  3. Ustav i zakoni su za sve građane isti – tako bi barem trebalo biti tako da mislim da ono o čemu razmišlja ‘Ja’ ne bi bilo dobro čak i da je provedivo.
    No svakako bi se trebalo izboriti da se crkva više uopće ne financira iz proračuna već da ju dobrovoljno financiraju samo vjernici, tj. oni koji to žele. I to ne iz poreza koji bi oni odabrali da ide crkvi a mi koji to ne želimo da isto to plaćamo u proračun za druge svrhe. Ne bismo smjeli upasti u tu zamku. To je podvala jer po tome taj porez zapravo plaćamo samo mi budući da samo vrlo mali postotak, po vlastitom priznanju crkve oko 20% (oni kažu “čak 20%” :-)) ide u tzv. karitativne svrhe.

    Dan

    27. 7. 2010. at 12:04

    • Ustav i zakoni bi zaista trebali biti za sve jednaki, ali ne vidim kako je to u koliziji s ovime što Ja piše. Imamo ljude koji zagovaraju određeni način života, koji pretežno znači zabrane (koje se onda pokušavaju nametnuti svima). Ja predlaže da se te zabrane zaista i uvedu, ali samo onima koji to dobrovoljno odaberu.

      Slično abortusu: neki ga neće napraviti, neovisno o situaciji. I to je njihov izbor. Jednako tako, ako netko slobodnom voljom izabere da ga/ju kamenuju zbog preljuba (malo karikiram), dok većina drugih izabere da to neće,… u čemu je problem?

      Dapače, meni se čini da bi to bilo i pravednije nego sada, jer sada imamo zakone koji idu u skladu s nekakvim (uvjetno rečeno) većinskim moralom, pa tako neke ljude nepotrebno previše ograničavaju (npr. MPO), a drugima daju preveliku zaštitu (npr. osoba koja želi biti kamenovana zbog preljuba, to ne smije biti jer će kamenovatelj(i) biti kažnjeni).

      Mislim da stvarno ne bi trebalo biti problematično da neki imaju jača ograničenja od drugih ako to izraze svojim slobodnim izborom. A ako taj izbor zapravo nije izbor nego samo šminka… sorry, zašto ja moram ispaštati jer se netko želi šminkati?

      Naravno, takvo društvo je utopija i sve ovdje napisano je čisto hipotetiziranje, bez i najmanjeg očekivanja da će se išta slično u nekoj bližoj budućnosti uopće početi ostvarivati.

      Charon l'Cypher

      27. 7. 2010. at 13:06

      • Mislim da to pravno nije moguće, inače niti ja nemam ništa protiv. Naravno pod uvjetom da je taj katolik koji bi tako odabrao punoljetan.
        Također i da ti drukčiji zakoni svi budu restriktivni a ne i neke povlastice. Uglavnom, pravno nemoguće odrediti.

        Također, oni to i ne bi prihvatili, pravdajući se slično kao kad ih se ‘podbode’ za nepridržavanje svojim načelima u svakodnevnom životu. Odgovaraju (otprilike) da nisu savršeni (“svi ljudi su grešni”), ali se pokaju pa im kao bog oprosti grijehe, da “samo bog sudi”, kaznu eventualno očekuju tek nakon smrti i slično.

        Ali ono o prestanku financiranja prodavača magle iz proračuna sve stoji i za to bi se trebali a jednog dana i mogli izboriti.
        A mislim da bi učinak na broj deklariranih katolika bio vrlo sličan.

        Dan

        27. 7. 2010. at 13:39

  4. Što se privilegija tiče, ja bih im ostavila njihove najveće: posthumnu idilu u raju, jedinstvo s Bogom, njegovu neizmjernu ljubav i sl.
    Rekoh, znam da je nemoguće, ali bilo bi dobro zatražiti malo doslijednosti od tih ljudi, naravno ako su punoljetni, ne možemo uskratit slobode djeci samo zato što su rođena u takvim obiteljima. Napisala sam da su na tom tragu bili zakoni koji su regulirali bračne odnose u Kraljevini Jugoslaviji, jednako je i u američkom državama u kojima je dozvoljena poligamija za mormone, trava za rastafarijance. Dakle, moglo bi se čovjeka obavezati da ako želi biti član KC, mora držati do njenih pravila koje crkvenjaci nameću svima.

    Ja

    31. 7. 2010. at 0:24

  5. […] Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, spominjan je ovdje u dva navrata – u vezi s anketom o religoznosti Hrvata te u vezi s njegovim poimanjem prava žena u trudnoći. U članku iz JL koji je u svome tekstu […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: