Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

“Krimen: Hrvati, katolici”

with one comment

Gordan Črpić, Ravnatelj Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, spominjan je ovdje u dva navrata – u vezi s anketom o religoznosti Hrvata te u vezi s njegovim poimanjem prava žena u trudnoći.
U članku iz JL koji je u svome tekstu «linkao» S I N I S T E R, Črpić

… se želio osvrnuti na nekoliko stereotipa i etiketa koje se … vežu uz Hrvate i načela Katoličke crkve, a nemaju ozbiljnog uporišta.

Pri tome se i sam poslužio jednim stereotipom bez ozbiljnog uporišta koji se u RKC u Hrvatskoj razvija od propasti socijalizma na ovamo. Umjesto pojma stereotipa možda je slikovitije reći da se radi o mitu o surovom proganjanju Crkve u vrijeme socijalizma koji se želi usaditi u svijest onih koji se ne sjećaju toga vremena.

Pa tako Črpić, bez imalo krzmanja kaže i ovo:

Tisuće vjernika pobijeno je, proganjano i zatvarano u Hrvatskoj kroz 50 godina. Krimen: Hrvati, katolici.

Elementarno intelektualno poštenje zahtijevalo bi takvu izjavu potkrijepiti barem nekim podatkom ili izvorom, osobito jer Črpić i sam kaže da to piše ne samo kao vjernik već i kao sociolog.

Što je problematično u njegovoj izjavi?

Prvo, on tvrdi da je krimen koji je doveo do progona, zatvaranja i likvidacija (i to pazite, TISUĆA vjernika) bio to što su bili Hrvati i katolici!

Da, bilo je proganjanih vjernika, ali koliko mi je poznato, nitko nije proganjan, zatvoren ili ubijen samo zato što je bio Hrvat i/ili katolik. Bili su proganjani neprijatelji režima ili oni za koje se smatralo da bi za režim mogli biti opasni. Komunisti su u svojim progonima neistomišljenika bili pragmatični: nisu trošili energiju i sredstva na one koji ih nisu mogli ugroziti.

(Samo to što je netko bio katolik nije za tadašnji režim bila nikakva ugroza … danas, kada u društvu ima 80% katolika, imaju gotovo neograničen pristup medijima i demokratsko pravo glasa i političkog udruživanja, vidimo da su vrlo neučinkoviti, dapače, osjećaju se čak i ugroženima od šačice “relativista”😉 )

I najpoznatija žrtva komunista, Alojzije Stepinac, nije bio osuđen zato što je bio Hrvat i katolik već zato što nije želio surađivati s Titom i smatran je opasnošću za režim.

Najokrutniji i najmasovniji postupci prema (potencijalnim) neprijateljima zbili su se 1948. godine, brojnim deportacijama na Goli otok gdje je veliki broj ljudi zaista bio i ubijen. Među njima je bilo i onih koji “nisu ni luk jeli, ni luk mirisali” već su bili paranoičnim “pravovjernim” komunistima tek sumnjivi ili su bili prokazani poput vještica u vrijeme inkvizicije.

Krimen: Hrvati, katolici? Ne, nego «informbiroovci»!

Drugi poznatiji period u kojemu je ljude «jeo mrak» bio je 1971. – «Hrvatsko proljeće». Bilo je okrutnih obračuna milicije s demonstrantima, mnoštvo ljudi koji su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme završilo je u zatvorima gdje se pretrpjeli prilično okrutan tretman. I bilo je i onih koji su «nestali», ali o tome se nije smjelo govoriti.

Krimen: Hrvat, katolik? Ne, nego Hrvat koji je htio demokraciju i samostalnost!

(Ako se dobro sjećam, Crkva je tada šutjela iako je imala odličnu priliku za istinsku demonstraciju mučeništva o čemu sada tako rado lamentira.)

Bilo je montiranih suđenja, bilo je i pojedinačnih likvidacija političkih protivnika, ali govoriti o tisućama pobijenih samo radi nacije i vjere, potpuna je besmislica. Još je veća besmislica, a moglo bi se reći i vrhunski bezobrazluk, tražiti paralelu između negiranja holokausta i negiranja ove tvrdnje, kako to čini Črpić.

Nadalje, Črpić tvrdi kako se sve to događalo punih 50 godina!

Neka ova okrugla brojka bude shvaćena kao licentia poetica, ali Črpić kao sociolog dobro zna da ondašnje društvo, kao i svako drugo, nije bilo statično i da je u vremenu od završetka Drugog svjetskog rata do 1990. godine prošlo kroz brojne preobrazbe.

Progon Crkve neposredno nakon rata i «progon» u kasnijim periodima nisu bili istog intenziteta niti sadržaja.

Istina je kako je nakon rata Crkva bila najveća žrtva nacionalizacije. Zašto? Zato što je najviše imala! Pri tome je važno naglasiti kako su Crkvi ostavljeni objekti i nekretnine koje su im bile potrebne za obavljanje njihove osnovne djelatnosti i za osiguravanje egzistencije.

Ali komunistički teror u poslijeratno vrijeme nije bio «privilegija» samo Crkve već su tu kašu kusali svi oni koji nisu bili u strukturama vlasti – narodu su oduzimani «viškovi» žita i svinja, seljake se tjeralo u zadruge, pod prisilom se išlo na «dobrovoljne» radne akcije… itd. itd.

Komunisti su znali da bi im radikalne mjere u vidu potpune zabrane crkvenog djelovanja donijele više štete nego koristi. Stoga su i u ustav FNRJ iz 1946. godine unijeli odredbe o slobodi vjeroispovijesti:

Član 23
Svi građani, bez razlike pola, narodnosti, rase, veroispovesti, stupnja obrazovanosti i mesta stanovanja, koji su navršili 18 godina starosti, imaju pravo da biraju i da budu birani u sve organe državne vlasti.

Član 25
Građanima je zajemčena sloboda savesti i sloboda veroispovesti.
Crkva je odvojena od države.
Verske zajednice, čije se učenje ne protivi Ustavu, slobodne su u svojim verskim poslovima i u vršenju verskih obreda. Verske škole za spremanje sveštenika slobodne su, a stoje pod opštim nadzorom države.
Zabranjena je zloupotreba crkve i vere u političke svrhe i postojanje političkih organizacija na verskoj osnovi.
Država može materijalno pomagati verske zajednice.

Praksa je izgledala bitno drugačije – u tome je smislu posebno ciničan članak 23. – bez obzira na vjeroispovijest građani su mogli biti birani, ali nisu mogli biti izabrani 😉 – jako dobro se znalo da su sve važnije funkcije u državi rezervirane za članove Partije – ateiste.

Vlast je perfidno šikanirala kler i vjernike i trudila se minorizirati ili izbrisati njihovu nazočnost u javnosti.

Paraleleno s time pokušavala je odvojiti RKC od Vatikana.
Ovakvo stanje trajalo je do 1962. godine kada su vlasti shvatile da u tome ne mogu uspjeti pa su počele surađivati s Vatikanom, a 1966. kao rezultat višegodišnjih pregovora potpisan je protokol SFRJ i Vatikana koji je Crkvi jamčio određena prava.

Pravo na slobodu vjeroispovijesti bilo je i u Ustavu SFRJ iz 1974.

Član 154.
Građani su jednaki u pravima i dužnostima bez obzira na nacionalnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, obrazovanje ili društveni položaj. Svi su pred zakonom jednaki.

Član 174.
Ispovedanje vere je slobodno i privatna je stvar čovjeka. Verske zajednice odvojene su od države i slobodne su u vršenju verskih poslova i verskih obreda. Verske zajednice mogu osnivati samo verske škole za spremanje sveštenika. Protivustavna je zloupotreba vere i verske djelatnosti u političke svrhe. Društvena zajednica može materijalno pomagati verske zajednice. Verske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo svojine na nepokretnosti.

Za razliku od poslijeratnog vremena, ove su odredbe u velikoj mjeri zaista bile i poštivane. Postalo je čak moguće i da deklarirani vjernici budu nastavnici u školama što je u onom prethodnom periodu bilo nemoguće.

Još veća liberalizacija u odnosima prema vjerskim zajednicama nastupila je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Iz toga vremena (čini mi se da je to bila 1985. godina, ispravite me ako griješim) ostao mi je u sjećanju jedan događaj koji je odjeknuo poput bombe jer je do tada bio nezamisliv: voditelj Dnevnika TVZ (Televizije Zagreb, današnji HRT) vjernicima je čestitao Božić!

Govoriti, dakle, o teroru nad Hrvatima katolicima koji je trajao punih 50 godina potpuna je besmislica!

No, naš cijenjeni sociolog Črpić nije neznalica u svojoj struci. On vrlo dobro zna kako se stvaraju mitovi, tj. kako funkcionira propaganda:
red istine, red laži, poneka hiperbola za pojačavanje dojma, puuuno, puuuno ponavljanja i rezultat neće izostati.

A očekivani rezultat je iluzija o mučeništvu RKC te o Hrvatskoj kao vjekovnoj katoličkoj zemlji u kojoj su vjernici bili brutalnom silom onemogućeni u izražavanju svoje vjere. Iz toga, naravno, slijedi i prirodno pravo na kompenzaciju u vidu brojnih beneficija!

U vrijeme pisanja ovoga teksta u medijima su osvanuli i komentari na Miklenićev komentar u Glasu koncila u kojemu se (bivši) komunisti prozivaju za sva zla u Hrvatskoj od Domovinskog rata do danas. Ovoga puta su u ulozi zlotvora prikrivenih u raznim “nedržavotvornim” strankama, uključujući i HDZ.

Na stranu sada što ima puno istine o presvučenim komunistima koji su postali veliki “državotvorci” i tako sačuvali svoje moćne pozicije … znakovito je kako se krivac obavezno traži u krepanom konju.

Kako primijećuje Klauški

… Naučili smo već da je vrlo lako zaurlati “komunisti” i očekivati da pod tom pravedničkom silinom svi skrušeno padnu na koljena. Teško je, međutim, za crkvene dužnosnike i uvodničare ustati u obranu poštenja i pravde, malog čovjeka i vjernika

Written by Ajgor

13. 8. 2010. at 11:38

Postano u Uncategorized

Tagged with , ,

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. Nadbiskup Jezerinac proširio je danas listu progonitelja:
    “Tijekom središnje svete mise, koju je služio vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac istaknuo je u propovijedi kako su najveći progonitelji crkve kroz povijest bili totalitarni režimi – nacizam, fašizam i komunizam.”

    http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/jezerinac_nacizam_fasizam_i_komunizam_bili_su_najveci_progonitelji_crkve/91841.html

    Srećom, nečuvena zvjerstva koja su Crkvi činili nacisti & fašisti ostala su dokumentirana.
    (Pozor, fotografije uznemirujućeg sadržaja!)

    http://www.cristianesimo.it/cattonazismo.htm

    Nije naodmet podsjetiti na današnje riječi Jezerničevog šefa, možda se tkogod i prepozna:
    “Nasuprot ljudskomu lažnom svjedočanstvu; nasuprot nijekanju istine, nalazi se Božje obećanje. Postavljanje laži kao temelja ljudskomu životu, kao načina ophođenja sa svijetom i ljudima, u svojoj je biti odbijanje, neprihvaćanje.”

    http://www.jutarnji.hr/bozanic–laz-niposto-ne-vodi-k-zadovoljstvu-/877844/

    Ajgor

    15. 8. 2010. at 20:28


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: