Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Crkva siromašnih

with one comment

Scientolozi su u Zagrebu. Tako barem kaže ova vijest. I u toj vijesti naišao sam na ovu rečenicu:
«Scijentologe se, naime, proziva da im je cilj isisavanje novca od sljedbenika.»

Nakon prvobitnog šoka, jer nisam mogao vjerovati da bi neka religija željela isisavati novac od svojih sljedbenika😉, potražio sam što o ovome misle katolici.

Pa sam pronašao ovo:

New Age je iz konzumerizma postao instant religija, baš onako kako smo i mi postali instant civilizacija. Uzmi gemišt religija, napravi koktel, uzmi što ti štima, glavno da je tebi dobro – i napravi sam svoju duhovnost. Međutim scijentologija nigdje ne spominje niti se dodiruje duhovnosti.

Manipulacija sljedbenicima
Religija je postala iz čistog pragmatizma da bi se dobile sve benificije pri plačanju poreza koje uživaju vjerske institucije. Pa što je onda scijentologija?
Scijentologija je u suštini način da se od sljedbenika, odnosno žrtava izvuku što veće količine novca.

Osim činjenice da je kršćanstvo jedna stvarno originalna religija😉, puno zanimljivije su mi bile optužbe da je scientologija nastala iz čistog pragmatizma da bi dobila beneficije pri plaćanju poreza te da je glavni cilj isisavanje novca od sljedbenika. Nadasve je zanimljiv podnaslov iz teksta: Manipulacija sljedbenicima!

Autor gore spomenutog teksta pokazao je izuzetnu kritičnost u (pr)ocjenjivanju scientologije, a hvalevrijedno je uočiti kako je otkrio da ona u sebi ne sadrži duhovne vrijednosti što je glavna odlika kršćanstva (katoličanstva).

Zato sam prošetao internetom kako bih se osvjedočio da je katoličanstvu zaista na prvome mjestu duhovnost i nesebična briga za sljedbenike. I pronašao ovo …

Priča započinje davne 313. godine kada je car Konstantin donio Milanski edikt kojime se kršćanstvo «legalizira», ali se i nalaže povrat kršćanima oduzete imovine. I tu je kršćanima iznenada krenulo: Konstantin im je davao obilne financijske priloge, pomagao u gradnji crkava i podržavao ovu «novu» vjeru koja je u praksi postala simbiotski vezana s političkom moći. U takvoj dobitnoj kombinaciji, Crkva je vrlo brzo gomilala enormno bogatstvo i postajala veliki zemljoposjednik.

Kako je pohlepa progresivna bolest, s vremenom je Crkva postajala sve maštovitija kako bi to bogatstvo povećala.

Jedan od prvih originalnih poduzetničkih koraka bilo je stvaranje kulta Svetog Petra. Kako je prema tvrdnjama Crkve Sveti Petar sahranjen* u Rimu, bilo je najlogičnije da njegove čudotvorne moći imaju najbolje djelovanje upravo tamo. Vječni je Grad stoga privlačio tisuće i tisuće hodočasnika što je značilo i ogroman priljev novca i darova.

(* Potvrdu istinitosti te tvrdnje dao je ispitati Pio XII, a Pavao VI je potvrdio kako su analizirani nalazi kostiju autentični, tj. da zaista pripadaju Sv. Petru. Ostalo je malo nejasno kojim metodama je to utvrđeno.)

Ponekom bi papi pale na pamet i originalne ideje za dodatnu vanpansionsku ponudu pa je tako npr. Aleksandar VI (poznati Borgia čija je obitelj dala značajan doprinos toksikologiji😉 ) uveo obred Otvaranja Vrata. Ni njemu samome nije bilo potpuno jasno što bi to trebalo biti, ali bilo je lukrativno.

Hodočašćenje svetim mjestima pokazalo se kao vrlo unosno tako da je Europa bila puna raznih svetih mjesta. Tradicija hodočašćenja održala se do danas, a jedno od najpoznatijih mjesta iz novijeg doba je Lourdes u kojemu je 1830. godine jedna opatica vidjela Djevicu Mariju u jednom ovalnom okviru, a s druge strane su se pojavila srca Isusa i Marije. Po naputku B.D.M. napravljene su medalje u obliku takvih srca koje su davale posebnu zaštitu. Da, i nisu bile besplatne … Lourdes je i danas poznato svetište, a Djevica Marija se od tada sve češće pojavljivala, pa i u našoj blizini – u Međugorju. No kako Crkva ne voli samovolju i nepoštivanje hijerarhije, pa ni ka da je u pitanju Djevica, ovo svetište još nije službeno priznato.🙂

Uza sve ove aktivnosti, 1300. godine papa Bonifacije VIII dosjetio se proglasiti Jubilarnu godinu. Obznanio je da posjećivanje crkava sv. Petra i Pavla od Božića do Božića svakih 100 godina donosi kršćanima potpunu oprost grijeha.

Ovaj potez polučio je fantastičan financijski uspjeh, a 1343. godine papa Klement IV je jubilej skratio na 50 godina. Ne treba ni spominjati da je to učinjeno prvenstveno zbog dobrobiti vjernika😉 – naime radi kratkoće ljudskog vijeka htio je svima pružiti mogućnost potpunog oprosta.

Kako se pokazalo da jubilarne godine odlično funkcioniraju, biskupi su počeli uvoditi svoje lokalne jubileje. To je postalo toliko masovno da je na kraju papa tu praksu zabranio na lokalnoj razini. Ali, na višoj razini zabilježen je pokušaj skraćivanja jubileja na 25 godina koji je proglasio papa Pavao II no on nije polučio očekivani uspjeh.

Oprost grijeha pokazao se kao vrlo kurentna roba i običaj njegove prodaje je općepoznat. Zna se da je na kraju doveo i do reformacije jer je ipak bilo i klerika sa slabijim želucem.

Osim prodaje indulgencija, izmišljen je i tzv. povlašteni oltar. Služenje namjenske mise za takvim oltarom jamčilo je izbavljenje duše iz čistilišta. Treba li spomenuti da takve mise nisu bile besplatne?

Osim vjerskog turizma koji je bio vrlo unosan, drugi izvor bogatstva temeljio se na Konstantinovoj darovnici koja papama daje vrhovnu vlast nad svjetovnim dobrima i nad svjetovnim vladarima. Obznanio ju je u 8. stoljeću papa Hadrijan I. Kasnije je bila maštovito interpretirana pa je s otkrivanjem Novoga svijeta dopunjena tumačenjem kako pape imaju sva prava i nad onim što je novootkriveno i što će tek biti otkriveno.

Cijela ova stvar s darovnicom je odlično funkcionirala … ali, hm, da, umalo zaboravih spomenuti jednu sitnicu … Darovnica je bila krivotvorina!

Na temelju tumačenja Konstantinove darovnice, pape su prisvojile pravo na ubiranje poreza. Tako je nastala čuvena Crkvena desetina – svatko je morao Crkvi platiti desetinu od svega što je proizveo. To i ne zvuči loše kada znamo da danas plaćamo petinu + 3% (ovo sam napisao u obliku zagonetke za Borisa Kunsta), ali treba znati da su i svjetovne vlasti imale svoj porez. A pri naplati oba poreza Crkva i svjetovne vlasti vrlo su usko i nemilosrdno surađivale.

Prošle smo godine bili zadivljeni maštovitošću HDZ-a pri obrazlaganju novih poreza, no to je sitnica prema onome što je znala napraviti Crkva. Tako je uvedeno davanje desetine na nasljedstvo nakon smrti nekog člana obitelji. To se obrazlagalo time što su i najpobožniji vjernici sigurno ponekad propustili izvršiti obveze prema Crkvi pa je time namirivala dugove.
(Šukeru, uči!)

Jedan od oblika redovnih godišnjih poreza Crkvi poznat je poda nazivom Petrov novčić, a taj se naziv održao do danas.
Osim poreza postojala je i obveza davanja milodara najmanje jednom tjedno (na nedjeljnoj misi), a i taj je običaj zadržan.

Ali, pored svih ovih redovnih mjera, ponekad je valjalo pribjeći i izvanrednima. Tako je npr. papa Siksto IV imao običaj na vrata crkava zakucati obavijesti kojima se traži dodatni novac pod prijetnjom zabrane obavljanja službe za neposlušnog svećenika.

Prijetnje izopćenjima bile su inače učinkovitije od današnje financijske policije ili inspekcije. Naime, izopćenje je povlačilo za sobom i vrlo vjerojatan «informativni razgovor» s inkvizitorima, a on je bio vrlo neugodan. Osim paklenog plamena povlačio bi za sobom i konfiskaciju imovine, a ponekad i konfiskaciju susjedove imovine uz obrazloženje da je zlo zarazno.

Svjetovne vlasti su podupirale inkviziciju jer je dio plijena išao i njima, a pažnja inkvizitora češće se usmjeravala prema bogatima nego prema siromašnima. U Španjolskoj je omiljena meta bila brojna (bogata) Židovska zajednica koja je malo po malo potpuno istrijebljena.

Nastavak slijedi, a drugi dio bavit će se razdobljem nakon Francuske revolucije.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Za naslov sam odabrao omiljenu sintagmu koja govori kome je katolička crkva prvenstveno namijenjena. Mora se priznati da su se stoljećima svojski trudili kako bi takvih vjernika bilo što više.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

Napomena: ovaj tekst temelji se na knjizi Vatikanske milijarde koju je napisao Avro Manhattan. Knjiga se može pročitati na sljedećim linkovima:

Vatikanske milijarde
Vatikanske milijarde 2
Vatikanske milijarde 4
Vatikanske milijarde 5
Vatikanske milijarde 6
Vatikanske milijarde 7
Vatikanske milijarde 8
Vatikanske milijarde 9
Vatikanske milijarde 10
Vatikanske milijarde 11
Vatikanske milijarde 12

Written by Ajgor

26. 9. 2010. at 8:52

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. Postoji li mogucnost da se knjiga sa Scribd-a stavi na rapidshare.com, ifile.it, …

    zeba

    26. 9. 2010. at 11:17


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: