Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 27 rujna, 2010

S.C.V. (Crkva siromašnih – 2)

3 komentara

Za razliku od zlatnog doba koje neki vole nazivati i Mračnim Srednjim Vijekom kada je grabež bio ograničen samo maštovitošću, Crkva se u 18. stoljeću suočila s ozbiljnim problemima. Francuska revolucija (1789.) presjekla je pupčanu vrpcu vlasti i Crkve, a opasan virus sekularizma vrlo brzo proširio se Europom. No i u takvim okolnostima Crkva je uspjela preživjeti.

Početkom dvadesetog stoljeća, Crkva se suočila s pojavom ruskog komunizma koji je heretički želio u potpunosti razvlastiti Crkvu i staviti je na margine društva. Kada se u Europi počeo pojavljivati fašizam koji je imao «humaniji» odnos prema Crkvi, bilo je sasvim jasno za koju će se ona stranu opredijeliti.

Službeno je ta veza zapečaćena 1929. godine kada je RKC s talijanskim fašističkim režimom potpisala tzv. Lateranske ugovore. Njima je dobila svoj teritorij: grad – državu Vatikan, ogromna financijska sredstva te udjele u državnim obveznicama i vrijednosnicama.

Nekoliko godina kasnije uslijedio je i konkordat s nacističkom Njemačkom, a podržavala je i Franckov režim u Španjolskoj te nekoliko desetljeća kasnije čileansku vojnu huntu … nepogrešivo je odabirala stanu jačega.

Iako se teško prilagođava(la) promjenama (npr. četiri stoljeća joj je trebalo da prizna kako je Galilei bio u pravu, ali je i to učinila s figom u džepu), s druge je strane Crkva pokazala zavidnu fleksibilnost u prilagodbi novoformiranim financijskim tržištima. Tako je burzovnim mešetarenjem stekla značajne udjele u velikim talijanskim, a kasnije i svjetskim korporacijama i upravlja impresivnim brojem nekretnina. Takav pristup je valjda bio u skladu s onom Isusovim “Caru carevo, Bogu božje”. Kako se kroz praksu pokazalo da je katoličanstvo À la carte religija, nije neobično da Crkva po želji odstupi od ovog pravila i zabada svoj nos i tamo gdje mu nije mjesto (npr. u zakonodavstvo ustavno sekularne države kakva je Hrvatska).

Za ilustraciju bogatstva, evo citat iz knjige Vatikanske milijarde:

Tako Talijani žive u kućama i stanovima koji su vlasništvo Vatikana, ili su ih kupili od kompanija u vlasništvu Vatikana, ili koje su izgradile građevinske tvrtke u njegovu vlasništvu. Talijani se voze super autocestama financiranim od Vatikana i automobilima proizvedenim u nekoj vatikanskoj tvornici. Njihove kuće su opremljene stvarima koje su proizvedene u tvornicama i tvrtkama koje su vlasništvo ili suvlasništvo Vatikana. Vodom, strujom i plinom opskrbljuju ih kompanije koje mu pripadaju ili su pod njegovom kontrolom. Svoj novac drže u bankama koje kontrolira opet Vatikan …

Prema istom izvoru, osim u Italiji, druga destinacija u kojoj Sveta Stolica posjeduje enormno bogatstvo su SAD, ali ni u drugim državama nije baš siromašna poput «crkvenog miša».

Uza sve ove činjenice o ogromnim lukrativnim djelatnostima, RKC nekim čudom u većini država uspijeva izbjeći porezne škare. I ne samo to – u nekima je uspjela uvesti inovativne vrste ugovora kojima jedna strana dobiva sve, ali zato druga strana za uzvrat ne dobiva ništa. Radi se o konkordatima, a kako oni funkcioniraju ne treba posebno opisivati jer smo i sami blagoslovljeni njihovim učinkom.

Osim spomenutih bogatstava koja se mogu kvantificirati u valutama, Crkva raspolaže i najvećom zbirkom umjetnina na svijetu koja je neprocjenjive vrijednosti.

Nastavak slijedi … ali ne nastavak teksta već nastavak zgrtanja Crkvi tako mrskih materijalnih dobara.

Razmišljajući o svemu ovome, nadasve je poučno vidjeti tko to s trona Svetog Petra, na kojemu su sjedili mnogobrojni prevaranti, razvratnici, bezočni manipulatori i ubojice, Urbi et Orbi poučava moralu i ispravnom životu.

Upravo je nevjerojatna drskost i bahatost kojom je taj gospodin nedavno ateiste usporedio s nacistima.

Na nešto nižoj razini koja nas izravno dotiče, treba se zapitati kakav je moralni habitus onih koji su tako revni u traženju povrata tzv. otete imovine*.
(*činjenica je da su komunističke vlasti u SFRJ Crkvi nasilno oduzele imovinu, no iz prethodnog teksta može se doći do stare filozoske dvojbe: je li krađa ukrasti lopovu?! pa sam zato stavio “tzv”.)

Treba spomenuti i vjernike koji su uvjereni da je izvorište morala u religiji pa će za sve moguće opačine optuživati ateiste. Međutim, kada se nađu suočeni s ovim činjenicama o kojima sam pisao, u svojoj dubokoj moralnosti odmah će pristupiti relativiziranju zločina i na drugi kraj vage staviti žrtve komunističkih režima. Pri tom će sasvim prikladno zanemariti činjenicu da komunizam i ateizam nisu istoznačnice i da je komunizam puno bliži religijskoj nego ateističkoj praksi. Neće tako moći navesti niti jedan primjer rata ili presude koji su izvršeni “u ime nevjerovanja u Boga” … neće naći niti jedan primjer teroriste koji je aktivirajući bombu ili zalijećući se zrakoplovom u neboder vikao “u ime Ne-boga” …

Kad čovjek pročita što je sve Crkva činila punih sedamnaest stoljeća, tada se iznude i nemoral mafije doimaju poput kolodvorskog šibicarenja.

I za kraj, objašnjenje naslova “S.C.V.”
A.Manhattan, autor knjige kojom sam se služio za pisanje ovoga teksta napisao je:

Gledajući crne sjajne kardinalske limuzine koje kližu u Vatikan i iz njega, Rimljani ovako tumače tri slova S.C.V. na njihovim tablicama – Se Christo Vedesse –Kad bi Krist to vidio!
Naime, njihove tablice nose oznaku S.C.V. što znači Stato Citta del Vaticano –
Država Vatikanski Grad.

Written by Ajgor

27. 9. 2010. at 14:41

Postano u Financije

%d bloggers like this: