Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Nikako na zelenu granu

with 2 comments

Teško je udovoljiti Crkvi i njenim pripadnicima.

Jer, iako vole citirati Bibliju i gurati politiku “Idite i množite se”, kada se ljudima u tome pomže ispada da se čini zlo.

Po riječima Ignacia Carrasca de Paula (čelnik Pontifikalne akademije za život), novopečeni Nobelovac Robert Edwards je, ni više ni manje, “kriv za postojanje tržišta jajnih stanica i hladnjaka puna embrija”.

Dakle, daleke 1978. godine, dr. Edwards je jednom neplodnom bračnom paru ostvario dugogodišnji san – postali su roditelji zahvaljujući in vitro oplodnji. Tada su se otvorila vrata roditeljstva za mnoge parove koji pate od neplodnosti. Od te daleke godine, zahvaljujući doktoru Edwardsu i njegovom suradniku Patricku Steptoeu, mnogi su parovi postali roditelji. Rodilo se oko 4 milijuna djece koja su začeta umjetnom oplodnjom, a to su djeca čiji su ih roditelji željeli više od ičega. Doktor Edwards je tim ljudima pomogao stvoriti obitelj i budućnost.

Za njegov veliki doprinos, dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu.

Ali naravno, nekima iz Crkve to ne paše. Jer dok se djeca štancaju prirodnim putem, neplanski, jedno za drugim, onda je to ok jer je kao fol božja volja (začeće nakon nezaštićenog seksa tokom plodnih dana nije božja volja već prirodni proces). Ali kada par koji nikako ne može začeti dijete potraži pomoć umjetne oplodnje, onda je to “igranje boga”, nemoralno, bogohulno.

Izgleda da Crkvu više brinu embriji (spoj stanica koji nije čovjek), nego što ih uveseljava činjenica da su mnogi parovi zahvaljujući medicini doživjeli sreću roditeljsttva. Znači, treba se brinuti o parazitskim nakupinama stanica i o njihovoj dobrobiti, a ne o tuzi i frustraciji ljudi koji ne mogu osnovati obitelj. Prema riječima čelnika Pontifikalne akademije za život za svo zlo koje zadesi embrije kriv je doktor Edwards:

“U najboljem slučaju, embriji se usađuju u maternice, no najčešće završavaju napušteni ili umiru, za što je odgovoran novi Nobelovac.”

Isto tako, sam Nobel je kriv za ono što su ljudi činili s njegovim otkrićem. Kriv je i prvi čovjek koji je izumio čekić, jer ga neki mogu koristiti kao oružje za ubojstvo. Barem prema toj uvrnutoj “logici” Ignacia Carrasca de Paula.

Da li je onda Crkva kriva za sve zločine koji su počinjeni pod njenim vodstvom? Da li je bog kriv za uporabu njegovog imena kao opravdanje za svakakve rabote?

Nekako mi se čini da bi u slučaju takvih optužbi krivac bio netko drugi.

S druge strane, fascinantno je kako si crkveni predstavnici uzimaju pravo da komentiraju izbor čak i dobitnika Nobelove nagrade. Da li je fizičarima također dozvoljeno komentirati njihovu viziju svijeta i nebuloze kojima filaju klince i odrasle? Da li to smije činiti biolog, kemičar, ikakav znanstvenik?

Sumnjam.

Inače bi ga, u ovom vremenu samo fiktivno, spalili na lomači.

IZVOR: t.portal

Written by isisrosenkreuz

5. 10. 2010. at 14:50

2 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. U današnjem Jutarnjem, Kustić piše o problemu MPO (“Iz srca rođeni”). Iskazuje veliku brigu za žene (kao što je to i uobičajeno u katoličkoj crkvi, jel tako?) i želio bi ženu poštedjeti “nimalo ugodnog postupka” MPO. (Zaboravio je spomenuti da je “neugoda” postupka u RH povećana upravo zahvaljujući RKC.) Pa predlaže ovo:

    “Kad bi se smanjio broj pobačaja, kad bi se neželjena djeca ipak rađala i onda čuvala u domovima, bilo bi dovoljno takve djece za posvajanje – da budu sretna u obiteljima i da posvojitelji postaju na taj način sretni roditelji. I sve bi bilo prirodno. Djeca bi saznala … … da su “iz srca rođena” i zaista voljena.”

    Kustić inače ima djecu pa je utoliko tragičnije što piše ovakve budalaštine u kojima se djecu tretira poput sličica Pokemona koje se može razmijenjivati po želji i potrebi.
    Usput zaboravlja na “nimalo ugodan postupak” napuštanja djeteta (kako za dijete tako i za majku, bez obzira koliko dijete bilo neželjeno),”nimalo ugodan postupak” navikavanja na dom, “nimalo ugodan postupak”navikavanja na udomiteljsku obitelj. I sam postupak usvajanja nije zbog dugotrajnosti i birokracije (dokazivanje podobnosti za usvajanje) nimalo ugodan.

    Dalje Živko dolazi uz pomoć znanosti (tako on kaže) do revolucionarne potvrde o tome kada nastaje osoba:

    “Toma (Akvinski) još nije mogao znati za DNK kojim je zametak od prvog časa doživotno obilježen, pa je mogao misliti da u tim prvim mjesecima još u zametku nema duše. Značilo bi da pobačaj u prvim tjednima ne bi bio ubojstvo. Danas nas znanje o DNK upućuje na misao da je zametak nova osoba od časa začeća.”

    Znači DNK = osoba. Konačno smo i to saznali. Naknadno ćemo sigurno dobiti i odgovarajuće teološko objašnjenje zbog čega se baš svaku stanicu ne smatra osobom jer svaka ima DNK.

    Ajgor

    7. 10. 2010. at 12:49

  2. Pročitajte i Tomićev članak u Jutarnjem

    Odlično!

    Boki

    10. 10. 2010. at 15:09


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: