Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Travanj 2011

Katolički emirat

leave a comment »

Iz pera autora Marinka Čulića prenosimo tekst “Katolički emirat” s portala Novosti koji lijepo oslikava sadašnjost i vjerojatnu (ne naročito blistavu) budućnost Hrvatske, pod ofenzivom grabljivaca privilegija u haljama:

Katolički emirat

Broj 590

Tagovi:

Datum objave: 09.04.2011. Piše: Marinko Čulić

Na prvi pogled, čovjek bi rekao da u ovoj izbornoj godini sve vrije od političkih događanja, ali zapravo uopće nije tako, prije se može govoriti o vrtoglavom mirovanju. Evo kako to izgleda na primjeru dviju najvećih hrvatskih političkih stranaka. Što se tu zapravo događa? Pa, jedva išta, ne računajući vrišteće svađe čija je sadržajna vrijednost uglavnom ravna ništici.

HDZ je svoj glavni izborni adut, borbu protiv korupcije, prebacio u najnižu brzinu, spektakularnih hapšenja više nema, a i ono čega ima vezano je uz neke druge preokupacije Vlade Jadranke Kosor (pritvaranje Mađarima sklonog direktora Ine Bojana Milkovića). Ili se svodi na sukob na HDZ-ovoj desnici (Milinović-Hebrang) oko toga tko više čerupa zlatnu kokoš hrvatskog javnog zdravstva, što će na kraju najvjerojatnije završiti pod hrpom hladnog pepela.

U SDP-u nije ništa drukčije. Stranka se opet priklonila taktici čekanja da joj tu i tamo vlast sama padne u krilo, i u toj mutavosti jedino je novo da je nedavno, svakako pod dojmom Facebook prosvjeda, Zoran Milanović prevalio preko usta da će se odsad zalagati za kapitalizam švedskog tipa. Opa! Čak je počeo oslovljavati stranačke kolege i kolegice s “drugovi i drugarice”, što je tako silovit zaokret da ga je samo povremeno sebi dopuštao i pokojni Ivica Račan.

I zato, kada malo pogledaš, vidiš da jedina koja sada udara jaki ritam jeste Katolička crkva, koju kao da su podbole ankete koje govore o prvom njenom velikom padu ugleda u javnosti. Vezano je to najviše uz razmetanje bogatstvom u ovom vremenu dikensovske neimaštine, ali i uz širi gubitak orijentacije u vremenu i prostoru, što se u dijelu javnosti doživljava kao da je ona odnekud ovdje zalutala. I sada, evo, iz razvezanih Crkvenih vreća pljušte naramci novih inicijativa i akcija. Poziva se građane da se odupru navodnom zatiranju vjere i izjasne na popisu stanovništva u što većem broju kao katolički vjernici. Proglasio se nacionalni post i pozvali su se svi vjernici na molitvu za hrvatske generale u Haagu uoči izricanja presude Gotovini, Čermaku i Markaču. Najavljuje se izgradnja “svehrvatskog groba” na Krbavskom polju, nedaleko Crkve hrvatskih mučenika u Udbini.

Čovjek bi po ovim zapuhanim aktivnostima rekao da se više Kaptol nego glavne političke stranke sprema za izbore krajem godine, i u nekom smislu to zbilja i stoji. Desnica u Hrvatskoj ponovno je u usponu, ali to je prividni uzlet. Oslonjen je isključivo na vanjske  okolnosti koje povremeno zapale strasti (slučaj Purda, presude hrvatskim generalima), bez ijedne nove ideje, pogotovo one koja bi bila usidrena u pitanjima egzistencijalne svakodnevnice. Usto, kada HDZ pada, a sada pada kao nikada prije, to je kao da desnici satarom odstraniš cijeli cerebralni sistem, ona bez njega jednostavno ne zna kuda bi sa sobom.

I tu onda eto Crkve s očitim ambicijama da se nametne kao novi predvodnik, v.d. vođa, koji će desnicu ostaviti na koliko-toliko kompaktnoj i uređenoj gomili i odrediti joj nove koordinate djelovanja. Pritom je odnos prema HDZ-u ambivalentan i još u traženju. Kada su Facebook demonstranti krenuli na glavne adrese vladajuće stranke, Crkva ih je smjesta proglasila “rušiteljima” i tako jasno stavila na znanje na čijoj je strani. Ali, čim su demonstracije jenjale, Kaptol se vratio već nekoliko mjeseci prisutnoj hladnoj distanci prema premijerkinoj stranci, tako da se prošlotjedni broj “Glasa Koncila” pojavio sa starom tezom da su sve hrvatske političke stranke izašle ispod komunističkog šinjela. Međutim, ovaj put nema, kao prije nekoliko mjeseci, preporuke vjernicima da se priklone neimenovanoj manjoj desnoj stranci (najvjerojatnije se mislilo na Hrast Tuđmana mlađeg, Hitreca, Jurčevića i ostalog društva). Po svemu sudeći, to znači da Kaptol ovaj put želi sam pobrati poene svoje najnovije ofenzive, a znači i to da se njegove stavove ubuduće treba iščitavati u ključu nekog novog, izvorno crkvenog programa.

I što se u tom programu zasad može vidjeti? Na prvom mjestu upada u oči da Crkva djelomično revidira svoj idolopoklonski stav prema Franji Tuđmanu, jer bi se u “svehrvatski grob” sahranile samo kosti ustaša, domobrana i Nijemaca. Nema, dakle, kostiju partizana, što je zapravo dobra vijest, jer je to bilo najmorbidnije u Tuđmanovoj zamisli “miksanja kostiju”. Ali, time se istodobno napušta i njegova stožerna i, da je drukčije zamišljena, barem načelno prihvatljiva ideja pomirbe, ili točnije, ta se ideja dalje okljaštruje (sam Tuđman nikada u pomirbeni lanac nije uključio Srbe u Hrvatskoj, a sada Kaptol iz tog lanca isključuje i cijelu hrvatsku antifašističku ljevicu).

Da ne bude zabune, ovo ne znači da se Crkva sada odriče Tuđmana, naprotiv, nostalgija za njegovim vremenima uporno se održava ništa manje nego za Stepinčevim. Ali očito znači da ono u čemu se popuštalo njemu, ne vrijedi i za njegove nasljednike u vrhu HDZ-a. Njima se, recimo, ne gleda kroz prste što su izručili trojicu hrvatskih generala u Haag, iako se zna da su prva haška izručenja napravljena po Tuđmanovoj naredbi, i zato se sada velevažno i proglasio svehrvatski molitveni dan za Gotovinu, Čermaka i Markača. Dobro, nije vjerojatno da bi u slučaju osuđujuće presude njima trojici Crkva pozvala na nekakav masovni otpor ovoj vlasti ili njen bojkot, ali je itekako vjerojatno, pogotovo ako katolici dobro “povuku” na ovom popisu stanovništva, da će se nakon toga Crkva još više uzjoguniti u pogledu povlastica koje traži od ove, pa i svake druge vlasti koja sutra dođe. To na prvom mjestu znači da će tražiti da se dodatno zacementiraju ugovori s Vatikanom, kako nikome ne bi palo na pamet da ih suspendira, pogotovo ne da ukine financijske apanaže koje su joj zajamčene. Ali, znači i više od toga.

Crkva očekuje da i dalje sasvim nesmetano djeluje u prostoru radnih prava (rad nedjeljom), spolnih sloboda (ozakonjenje istospolnih brakova) itd., bez obzira na to što, po viđenju šire javnosti, tu zna činiti općenarodnu štetu (restrikcije u umjetnoj oplodnji). Također očekuje da čitavi atari javnog života (školstvo, državna uprava, zdravstvo, vojska…) budu obojeni katoličanstvom, kao jedinom vjerom koja je ondje simbolički prisutna, bez obzira na to da li se to uobičajilo u ostalim katoličkim zemljama u Evropi i drugdje. To zapravo znači da ona nije zadovoljna što je Hrvatska većinski katolička zemlja, nego bi htjela da bude i katolička država. To će reći privilegiranija čak i nego što je to ugovorima Hrvatske s Vatikanom, iako su silne povlastice koje je njima dobila neusporedivo veće nego u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji.

Odakle ta silna želja da se Hrvatsku prožme, čak doslovce uveže u kanonska pravila zapadnog kršćanstva, kao da je riječ o nekakvom katoličkom emiratu? Stvar je za širu raspravu, ali ovdje možda najbolje funkcionira objašnjenje da iako je Katolička crkva bila najvjerniji saveznik hrvatske nacionalističke revolucije, u njoj je uvijek kljucao poriv da toj revoluciji bude mentor. Naravno, to u Tuđmanovo vrijeme nije dolazilo u obzir. Uostalom, bio je čovjek povjesničar i dobro je znao da je Crkva do prije samo nepunog stoljeća bila u osnovi antihrvatska, tj. poslušni pijun tuđinskih vlasti, i da današnjim ekstra-hrvatstvom samo prikriva tu činjenicu. Ali, sada kada je zemlja u dubokoj krizi, revolucija onemoćala, a njeni vođe pomrli ili su se duboko kompromitirali, u Crkvi se očito probudila nada da bi novi pokušaj mogao uspjeti.

Originalni članak: Katolički emirat

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

9. 4. 2011. at 15:42

Hendrix

2 komentara

Pomalo neobičan naslov za ovaj blog, no riječ je o autorskom djelu bloggera Rebel s kolaborativnog bloga Pollitia. Koliko je usko vezan uz uobičajene teme na Irreverent impietyju, ostavljam na procjenu svakom čitatelju. Osobno, tekst me se dojmio jednostavnošću kojom izriče tako očitu, a tako rijetko priznavanu istinu o većini ljudi. Evo, uživajte:

Hendrix

Sjećam se da sam još kao klinac, u društvu starije ekipe, bezrezervno i slijepo, gotovo poput idolopoklonstva, štovao Jimi Hendrixa. Reći nešto protiv njega, ili mu uskratiti titulu “najboljeg gitariste svih vremena” bilo je ravno srljanju u pakleno grotlo ismijavanja, poruge i odbacivanja.

Doduše, ne bi to bilo ništa čudno i neobično da se nije radilo o klanjanju vlastitom nedostatku samopouzdanja, mišljenja i osobnosti. Netko, negdje, daleko od nas, postavio je temelje te dogme u koju se nismo usudili dirnuti.

Od svega toga, još je zanimljivija činjenica kako tada, ama baš nitko od nas nije uistinu slušao tog Hendrixa, nitko zapravo nije znao previše o predmetu svog neograničenog štovanja i vjere.

U rijetkim prilikama, na tulumima, slušali bi “Hey Joe”, zapravo jedinu pjesmu koju smo od njega poznavali, naćulenih ušiju udubili bi se gotovo kao u transu slušajući pjesmu o “Joeu” koji je ubio svoju djevojku i planira pobjeći u Meksiko. Znali smo je napamet, većina nas, bila je to stvar opće kulture i časti.

Na školske klupe urezivali smo “Hendrix”, sve u inat onima koji ga nisu razumjeli niti slušali, baš kao i mi sami, samo oni to nisu znali a mi sami sebi nikada to ne bi priznali.

Sjećam se dana, kada sam u novinama pročitao kako je “Hey Joe” zapravo obrada, što naravno ne umanjuje njenu vrijednost, ali obrade su za papke, ne za umalo bogove. Dugo sam se lomio da li da izlanem takvo što pred drugima, da srušim taj mit kojem smo robovali, prešutno i privrženo.

Nisam nikada o tome pričao sa svojim poznanicima i braćom po dogmi. Bolno je spoznati da neke stvari, ljudi, ideje, u koje si vjerovao, kojima si se divio, ipak na koncu pokažu da su ranjivi i puni nedostataka, baš kao i ti.

Dosta godina kasnije, uistinu štujem tog Hendrixa, štujem njegovu glazbu, njegovo napredno shvaćanje, njegovu emociju prožetu u zvuku koji proizvodi. Puno je vremena proteklo od dogme i kurtoaznih shvaćanja, do štovanja iz spoznaje i istinske ljubavi.

No na koncu, nije ovo priča o glazbi i Hendrixu. Ovo je priča o nama, o nama nametnutim vrijednostima i kvalitetama koje neupitno prihvaćamo, ne stoga što ih razumijemo i što su one doista dio nas. Prihvaćamo ih iz sasvim drugih, pogrešnih poriva koji su odraz naših slabosti i manjka samopoštovanja. Manjka hrabrosti, kuražnosti, na koncu manjka vlastite, neovisne ideje koju se bojimo razviti.

Često se pitam, koliko takvih “neupitnih vrijednosti” nikada ne doživi ovaj put od dogme do ljubavi sa razumijevanjem? Koliko nam je zapravo lakše te “neupitne vrijednosti” držati takvima uz prešutnu međusobnu suglasnost kako je tako bolje za sve?

Hendrix je puno više od obrade “Hey Joe”, svojim pristupom, načinom i razmišljanjem, razbio je mnoge dogme koje su tada u glazbi vladale. Bio je zbog toga jedno vrijeme odmetnik, predmet poruge i ismijavanja. Mislivši da mu čine uslugu, s vremenom su u žaru iskupljenja učinili od njega Boga, i time zapravo ubili čovjeka u njemu, žalosno doista.

No naravno, ovo nije priča o Hendrixu. Ovo je priča o nama.

Izvor: Hendrix

Reklo bi se kud svi Turci… 😀 Iako na ovom blogu obično pikiramo religiju i tekst se sigurno može i tako čitati, nije naodmet čitati ga šire i zapitati se: “Što sve mislimo da jesmo, a zapravo nismo?”.

Uz zahvalu Rebelu na izvrsnom tekstu i dozvoli za objavljivanje…

Written by Charon l'Cypher

8. 4. 2011. at 14:36

Tko koga diskriminira?

4 komentara

diskiriminacija = postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju prava građanina, grupa ili naroda [rasna diskriminacija; nacionalna diskriminacija; vjerska diskriminacija]; obespravljivanje

Osim progonstva u nekim dijelovima svijeta svjedoci smo i u našoj sredini sve većeg širenja diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja što se očituje prema pripadnicima kršćanske vjere i prema zastupnicima katoličkih stavova u našoj javnosti.

(Kardinal Bozanić, Novi list, 25.07.2010.)

Ova kardinalova izjava dvostruko je smiješna: prvo, ne mogu istovremeno biti točne tvrdnje da katolici predstavljaju većinu od oko 90% i da su diskriminirani; i drugo, svatko se gotovo svakodnevno može uvjeriti kako Crkva ima povlašten status u društvu.

Najnoviji primjer iz popisa stanovništva puno jasnije govori o tome u kojem smjeru zapravo ide diskriminacija – prikladan komentar možete vidjeti ovdje. 🙂

Ali evo jedan bolji, možemo reći školski primjer diskriminacije – školski u dvostrukom smislu – jer je tipičan, ogledni primjer i zato jer se odvija u školi.

O čemu se radi?

Prije nekoliko mjeseci u osnovnim i srednjim školama održan je ekološki kviz i to na školskoj i županijskoj razini. Hvale vrijedno – poticati učenike na odgovoran odnos prema okolišu. Ali … da, obično se pojavi i nekakav «ali» …
Natjecanje se sastoji se od sljedećih tematskih područja:

· Priroda
· Biologija
· Kemija
· Geografija
· Vjeronauk

Da, dobro ste vidjeli – VJERONAUK!

Kakve veze ima vjeronauk s prirodnim znanostima … osim što postoji svojevrsna … khm … zanimljiva povijest odnosa Crkve i znanosti … ne znam …
A ne mogu se sjetiti niti nekog biblijskog teksta koji bi imao izravne veze s ekologijom, osim možda onoga kada Mojsije zagađuje Nil pretvarajući ga u krv?!

Evo kako su maštovita i nadasve “ekološka” bila pitanja iz vjeronauka (6. razred):

Kako je Isus pokazivao brigu za bolesne i odbačene?
Nabrojite barem 5 marijanskih svetišta u Hrvatskoj i BiH!
Koji su još nazivi za oholost?
Uz kojih se 5 biblijskih likova spominju i faraoni?

Intelektualni vlasnik ovog projekta je Udruga Lijepa naša, ali organizatori natjecanja osim nje su i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Agencija za odgoj i obrazovanje!

(Udruga Lijepa naša njeguje inače bliske odnose s katoličkom crkvom što i sami ističu: “Valja ovome pribrojiti dobru suradnju s nekoliko srodnih udruga i što je naročito važno dobru suradnju s katoličkom crkvom.)

A gdje je tu diskriminacija?
Kada kritičari vjeronauka tvrde da mu nije mjesto u javnim školama, njegovi zagovornici odmah izvlače argument kako je vjeronauk izborni predmet! Upravo je u tome «kvaka»!
Natjecanje se organizira u javnim školama i otvoreno je za sve učenike, ali u nepovoljan položaj su stavljeni oni koji ne pohađaju vjeronauk iz bilo kojeg razloga (jer su ateisti ili su nekršćanski vjernici).
(To mu dođe kao da organizirate natjecanje iz zemljopisa, a svako peto pitanje postavite na španjolskom jeziku koji se uči kao izborni predmet.)

A cijela ova priča odvija se uz patronat Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Zanimljivo je primijetiti kako niti nitko od nastavnika nije uočio da se ovdje radi o vjerskoj diskriminacijii … ili se možda ne bi šteli mešat da se kome ne zamjere?

Jasno je kako postoji vrlo čvrsta sprega s politikom bez koje Crkva ne bi mogla imati privilegiran status u društvu, a on se proteže od ovako perfidne penetracije u školski sustav pa do uplitanja u zakonodavnu vlast. Ključ rješenja problema je u rukama političara. Akcija koju su povodom popisa stanovništva pokrenuli aktivni ateisti hvale je vrijedna i predstavlja važan korak za pokretanje javne rasprave i mijenjanje društvene klime iz čega će možda i političari jednog dana izvući nekakvo naravoučenije.

Written by Ajgor

6. 4. 2011. at 10:34

Katolički mudžahedini u borbi za Laž

leave a comment »

Na stranicama Nisam Vjernik javljaju o aktivnom angažmanu pojedinih popisivača, e kako bi se napuhao broj katolika (to su oni koji laž smatraju grijehom, osim – naravno – kad sami lažu; tada je to “za više ciljeve”). Tekst prenosimo u cijelosti, uz molbu da sam tekst ili link na njega proslijedite što većem broju ljudi:

Skandalozna aktivna diskriminacija protiv ireligioznih osoba!

Na e-mail adresu aktivni.ateisti@gmail.com nedavno su pristigle informacije iz prve ruke kako neki popisivači građane sramotno dezinformiraju da se nije moguće na popisu izjasniti kao ateist ako ste primili sakrament krštenja. Time ne samo da izravno lažu građanima te tako umjetno napuhavaju broj katolika u Hrvatskoj, već izravno krše zakon!

Niti jedan vaš sakrament, od krštenja do krizme, nema nikakvog utjecaja na izjašnjavanje vaše vjeroispovijesti! Popis stanovništva je pitanje državne statistike o trenutnom stanju nacije. Ako se ne osjećate kao katolik, niste dužni na račun primljenih sakramenata izražavati pripadnost katoličkoj vjeri! Ne nasjedajte na ovakve sramotne dezinformacije!

Apeliramo prije svega na građane koji se susretnu s ovakvim dezinformacijama da odmah prijave ime i prezime popisivača policiji i Državnom zavodu za statistiku (e-mail, web), kako bi ih se hitno maknulo s dužnosti te sankcioniralo za protuzakonit pokušaj utjecaja na ishod popisa.

Molimo iste građane da ove pokušaje diskriminacije prijave i nama, a mi ćemo se dodatno pobrinuti da o tome sve sazna i Državni zavod za statistiku, ali i javnost. Na našoj Google grupi također možete pročitati primjere neregularnosti provođenja trenutnog popisa stanovništva te diskriminacije ireligioznih osoba na razne neprimjerene, pa i protuzakonite načine.

Apeliramo i na Državni zavod za statistiku da provede kontrolu nad svojim popisivačima kako se ovakvi slučajevi ne bi ponovili. DZS smo pokušali kontaktirati telefonski da ih upitamo za službeno očitovanje o tome što učiniti u ovim situacijama, no budući da je subota nismo dobili nikoga na telefon. Svakako ćemo javnosti javiti i službeno stajalište DZS-a.

Što učiniti ako me krivo deklariraju druge osobe?

Apeliramo na one građane koji su od strane obitelji, ukućana ili samih popisivača mimo svoje volje netočno deklarirani po bilo kojoj točki s popisa – a pogotovo po pitanju vjere – da što prije odu u najbliži popisni centar te osobno zatraže izmjenu i/ili nadopunu podataka na popisnici, a ujedno i zatraže sankcioniranje popisivača ukoliko je do lažnog svjedočenja došlo njegovom krivnjom. To možete učiniti neovisno o prebivalištu – ako ste student ili podstanar, pronađite najbliži popisni centar svom mjestu stanovanja i uz predočenje osobne iskaznice i OIB-a zatražite Državni zavod za statistiku da ispravi netočne navode koji su u vaše ime navele druge osobe.

U svakom trenutku možete opovrgnuti točnost podataka na popisnici ukoliko u trenutku njenog popunjavanja niste bili pristuni. Također, tijekom popisivanja imate pravo nadgledati unose u popisnicu, a prije izlaska popisivača iz vašeg doma imate pravo tražiti popisnicu na uvid! Ne dopustite da drugi odlučuju u vaše ime!

Proširite ovu vijest!

Molimo sve koji pročitaju ovaj apel da ga prošire svojim poznanicima na društvenim mrežama, da ga pošalju svojim prijateljima e-mailom te na sve načine upozore svoje sugrađane na aktivne pokušaje diskriminacije ireligioznih osoba.

Zainteresiranima preporučamo i baciti oko na Google grupu Aktivnih ateista.

Za kraj, jedan simpatični komentar iz rasprave na toj grupi:

Kao da na glasačkom mjestu dobiješ listić na kojem piše “želite li glasati za HDZ – da – ne”. I da ti listić ispunjavaš naglas, pred susjedom popisivačem i cijelom obitelji.

Davor I

Written by Charon l'Cypher

2. 4. 2011. at 14:15

%d bloggers like this: