Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Svibanj 29th, 2011

Benedikt XVI kao hrvatski protuustavni faktor

5 komentara

Svojevremeno je portal H-alter objavio tekst Benedikt XVI kao hrvatski ustavni faktor koji opisuje kakav je utjecaj klera i pape na najviše zakonodavno tijelo koje je Hrvatsku definiralo kao sekularnu državu. (Isplati se ponovo pročitati i podsjetiti se koliko nas Crkva zapravo košta.)
I kao da to nije dovoljo, Benedikt XVI se sada vrlo otovoreno pojavljuje i kao hrvatski protuustavni faktor.

Naime, portal Dnevno.hr objavio je tekst Papa dolazi da Hrvatskoj pomogne u borbi protiv sekularizacije prenoseći riječi vatikanskog glasnogovornika Federica Lombardija.

U čemu je problem? Sekularni karakter Republike Hrvatske je ustavna kategorija, a Benedikt XVI je osim vjerskog poglavara i državnik – to je ujedno i omiljeni argument za pravdanje enormnih troškova posjeta koje plaćaju i ne-katolici.

sekularizácija* = promjena, zamjena crkvene vlasti ili kontrole društvenom, građanskom ili laičkom [sekularizacija imovine; sekularizacija školstva]; posvjetovljenje, laicizacija

Odredba Ustava kojom se Crkva odvaja od države odgovara ovome tumačenju pojma sekularizacija.

sekularìzam* = vjerovanje, ideja da vjeru i vjerska uvjerenja valja odbaciti i zanemariti

Ako se papa misli obračunavati sa sekularizomom u ovome općem smislu, promašio je adresu. Naime, Ustav Republike Hrvatske jamči pravo na slobodu vjeroispovijesti (čak jamči i zaštitu i pomoć države) i nitko relevantan u javnom i političkom životu ne poziva na odbacivanje vjerskih uvjerenja.
Ali ako ćemo govoriti o odbacivanju vjerskih uvjerenja u političkom životu i državnim poslovima (npr. utjecaju na zakonodavstvo), a što kler otvoreno kritizira, onda je sekularizam obaveza prema članku 41. Ustava.

*Definicije su preuzete s Hrvatskog jezičnog portala

Osnovno pravilo diplomacije je nemiješanje u unutarnje stvari druge države. A Benedikt XVI će sudeći po najavama iz Vatikana u svome javnom obraćanju kako vjernicima tako i znatiželjnicima i nevjernicima vrlo otvoreno kritizirati jednu od temeljnih ustavnih odredbi Ustava Republike Hrvatske!

Papa kao državnik koji bi trebao poštivati diplomatska pravila i papa kao vjerski poglavar nisu dvije ličnosti koje bi smjele raditi i govoriti suprotne stvari, a pogotovo to ne bi smio kada dođe u goste. Ako ništa drugo, suzdržavanje od kritiziranja domaćina je pitanje dobrog kućnog odgoja.

Osim Kaptola koji također ne poštuje Ustav države od koje sa zadovoljstvom prima popriličnu “lemozinu”, niti jedna politička stranka i niti jedan relevantan društveni faktor nije do sada najavio borbu protiv sekularizacije. Stoga je apsolutno neprimjereno da se gost sam osjeća pozvanim pomagati ili pozivati na borbu protiv nečega s čime domaćin očigledno nema problema!

Sekularan karakter države nije odredba Svetog pisma pa da je nepromjenjiva i jednom za svagda, ali za to u demokratskim državama postoji procedura. Jednostavno se treba pojaviti stranka koja će u svom predizbornom programu najaviti ukidanje te odredbe i onda samo treba pričekati odgovor glasača. (Podsjećam na tekst Razvoj demokršćanske misli u Hrvata koji razmatra evoluciju demokršćanskih stranaka kao legalne i legitimne transmisije kršćanskog nauka u politiku.)

Ali kada protiv jedne naše jako važne ustavne odredbe dođe halabučiti strani poglavar, e to je nedopustivo ponašanje!

U našoj situaciji, ne samo da nitko iz politike neće naći za shodno reagirati na ovakvo flagrantno kršenje diplomatskih običaja i uljuđenog ponašanja, već će to i debelo platiti.

Ako državni protokol još dvoji što pokloniti Benediktu XVI, evo prijedloga:
Ustav Republike Hrvatske
Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima
Bon ton

Oglasi

Written by Ajgor

29. 5. 2011. at 11:24

What if there is no choice?

2 komentara

Nisu rijetki pro-life i pro-choice sukobi mišljenja. Pojednostavljeno, ovi prvi ženu vide kao inkubator čiji život je manje važan od života fetusa, čak i u ekstremnim situacijama (npr. trudnoća nakon silovanja ili trudnoća koja je rizik za majku). Drugi smatraju da žena ima pravo odabrati želi li zadržati dijete ili ne. Nekako se u tom izboru podrazumijeva da žene koje se odluče na pobačaj to mogu obaviti u sigurnim uvjetima – u najmanju ruku, da postupak izvede osoba koja ga zna obaviti.

Tekst o ženi kojoj je pobačaj spasio život, u mom slobodnom prijevodu, donosi stvarno zastrašujuću situaciju – nije bilo niti jednog liječnika na cijeloj smjeni u hitnoj službi koji bi znao (ili htio) napraviti pobačaj i žena je zamalo umrla od gubitka krvi. Prigovor savjesti je jedna stvar, no što je s prigovorom razuma?!

Priča ide ovako:

Majka sam i svoje sinove volim više od ičega. I upravo zbog toga što ih volim imala sam pobačaj u dvadesetom tjednu trudnoće. To mi je bila peta, i kao što će se pokazati, zadnja trudnoća (prethodno sam imala dva spontana pobačaja). Problemi su postojali od početka; nije bilo nikakvih uobičajenih simptoma tako da sam, kad sam saznala, bila već deset tjedana trudna. Menstruacije mi nisu izostale, zapravo, otišla sam ginekologu zbog dobivanja na težini u vrijeme ciklusa. Kad smo saznali, suprug i ja smo razmatrali i pobačaj, no na kraju smo odlučili pokušati. Liječnica je rekla da je trudnoća vrlo visokorizična i da nije sigurna u dobar ishod. Prema njenim uputama, mirovala sam jer sam htjela da dijete ima najbolje moguće šanse. Međutim, i dalje bih povremeno krvarila i znala sam da je vrlo vjerojatno da neću trudnoću iznijeti do kraja.

Krvarenje je počelo dok sam odmarala jedno popodne, a moje malo dijete spavalo u svojoj sobi. Probudila sam se i vidjela veću količinu krvi. Tada to nisam znala, no radilo se o puknuću posteljice, što mi je liječnica navela kao mogućnost. Suprug je bio na poslu, tako da sam se za dijete i sebe morala sama pobrinuti. Uspjela sam doći do telefona i dogovoriti što s oboje moje djece prije nego sam otišla u bolnicu u Chicagu.

Svi su znali da je trudnoća neizvediva, da ne može biti izvediva s obzirom na količinu krvi koju sam gubila, ali je svejedno trebalo proći nekoliko sati da bi itko u bolnici išta napravio. Dežurni liječnik nije radio pobačaje. Uopće. Ikada. U stvari, nitko od ekipe koja je tu noć bila dežurna ih nije radio. U međuvremenu, skupila se grupa bezosjećajnih studenata medicine da bi me proučavala – jedan mi je čak pokazao ultrazvuk našeg umirućeg djeteta i pitao da li je trudnoća bila planirana. Nekoliko njih me htjelo pregledati dok sam ležala u bolovima i krvarila. Nitko mi nije dao ništa protiv bolova, čak nitko nije poštivao moju molbu da se zatvore vrata, iako da sam bila na odjelu za porođaje i mogla čuti druge žene kako rađaju zdravu djecu dok je dijete koje sam pokušavala spasiti umiralo u meni.

Vrlo ljubazna medicinska sestra riskirala je otkaz i nazvala liječnicu iz Klinike za reproduktivno zdravlje, koja nije bila dežurna, da mi dođe spasiti život. Na sreću, liječnica je bila kod kuće i došla je relativno brzo. Kad je stigla, bila sam u prilično lošem stanju. Zbog gubitka krvi bila sam jedva prisebna, no svejedno, premjestila me je na drugi odjel i dala mi sredstvo protiv bolova, što nitko nije učinio za vrijeme svih sati koje sam vrišteći provela u bolnici. Nakon što je pogledala laboratorijske nalaze, rekla je da ću trebati dvije doze krvi prije nego se postupak može provesti. Njena ekipa (grupa prekrasnih studenata koji bi svi trebali otvoriti vlastite klinike) naizmjence su provjeravali kako je meni i mom suprugu. Svi su me uvjeravali da će uskoro sve biti gotovo i da će mi biti bolje. Suprug je morao potpisati dopuštenje za operaciju (s obzirom da ja očito nisam bila sposobna donositi ikakve odluke) i odvezli su me, zajedno s još jednom dozom krvi koju će upotrijebiti za vrijeme postupka.

Kasnije sam saznala da je, kad su me odvezli na operaciju, liječnica mom suprugu obećala da će učiniti sve što može kako bi me spasila, ali da postoji ozbiljna mogućnost da u tome neće uspjeti. Liječnik koji nije radio pobačaje trebao je odmah kontaktirati nju (ili nekog drugog da napravi pobačaj). On to nije napravio. Nisu ni njegovi studenti. Navodno, došlo je do greške u komunikaciji; oni su mislili da je liječnica obavještena. Ja u to iskreno sumnjam. Ne znam da li je liječnik imao religijskih prigovora ili ne, ono što znam je da je, kad mu je dovezena pacijentica koja je krvarila on odbio napraviti jedinu stvar koja je mogla zaustaviti krvarenje. Jer on ne radi pobačaje. Ikad.

Moje dvoje djece zamalo je izgubilo majku jer je netko odlučio da je moj život manje vrijedan od fetusa koji ionako ne bi preživio. Suprug im je rekao sve ono što je rekla naš liječnica, a i liječnik u hitnoj službi nas je upozorio što će se morati napraviti. No, ništa od toga nije bilo važno kad je sa suprotne strane bio stav da pobačaj nikom ne treba. Ne bi trebalo biti potrebno znati zašto žena želi pobaciti da bi joj se vjerovalo da je to najbolja odluka za nju. Ne žalim zbog svog pobačaja, ali također ne bih nikad iskoristila svoj slučaj i tvrdila da je jedina situacija u kojoj je opravdano da žena pobaci ona gdje joj je ugrožen život. Kad je moja obitelj saznala da sam napravila pobačaj, nazvao me rođak koji je imao potrebu reći mi da sam u krivu što sam se uplitala u Božji plan. U tom trenu mi je bilo savršeno jasno kakvi to ljudi sude o pravu žena na izbor.

Kad se u razgovorima počnu povlačiti argumenti ekstremnih situacija, to je obično znak da je rasprava pri kraju jer su iscrpljeni svi “normalni” argumenti pa sad preostaje samo eventualno šokirati sugovornika i time ga pokušati natjerati da vidi i drugu stranu priče. Pro-life zagovaratelji će možda pričati o tome da netko koristi pobačaj kao metodu kontracepcije, za što svatko iole razuman mora reći da je loše. Pro-choice zagovaratelji bi mogli iskoristiti gornju priču o ženi koja je majka dvoje djece i supruga i kojoj je pobačaj spasio život, što bi opet svatko razuman trebao prihvatiti kao dobru stvar.

Mislim da je potrebno s vremena na vrijeme podsjetiti na ekstremne situacije s pro-choice strane, koju i ja zastupam. Jer nažalost, izgleda da jedino dok se o takvim događajima priča, ljudi reagiraju.

Written by sylvermyst

29. 5. 2011. at 3:39

Postano u Komentari, Zdravlje, Ženska prava

Tagged with

%d bloggers like this: