Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Lipanj 4th, 2011

Komentari na govor predsjednika Josipovića

with one comment

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović se je pozdravnim govorom obratio Josephu Ratzingeru, aktualnom papi Rimokatoličke Crkve, na dočeku na zagrebačkom aerodromu. Slijede neki citati govora našeg predsjednika uz moje komentare.

Vaša Svetosti,

Ozbiljno? Vaša Svetosti? Zar se predsjednik sekularne države ikome treba tako obraćati?

Dobro došli u Hrvatsku! Hrvatska je počašćena i raduje se Vašem dolasku.
Iznimna mi je čast da Vam mogu biti domaćinom u Vašem državnom posjetu, a kao Predsjednik Republike dijelim i radost milijuna hrvatskih vjernika katolika koji Vas danas dočekuju kao Svetog Oca u pastirskom pohodu.

Ok, klasično diplomatsko mlaćenje prazne slame, ali nekako mi se čini da Predsjednik Republike Hrvatske nema što komentirati kojekakve “pastirske pohode”.  

Ranim priznanjem Hrvatske kao države u trenucima koji su bili presudni ne samo za nastanak nego i za sam opstanak moderne Hrvatske, Sveta je Stolica u političkom smislu odigrala ključnu povijesnu ulogu. Snagu političkog i moralnog autoriteta Svete Stolice i Katoličke crkve slijedile su mnoge države, agresija na Hrvatsku je zaustavljena, i naš je državni opstanak bio osiguran.

Moralni autoritet Svete Stolice? Ponovimo to još jednom: moralni autoritet Svete Stolice! Podsjetimo se malo tog morala: zataškavanje zlostavljanja djece, borba protiv planiranja obitelji i sl. Gospodine Predsjedniče, je li to moral za kakav se zalažete?

Hrvatska, zemlja s dugom kršćanskom tradicijom, s katoličanstvom kao bitnim elementom nacionalnog i kulturnog identiteta većine svojih građana…

Katoličanstvo može biti (i jeste) dio kulturnog identiteta građana Republike Hrvatske, no smatram da je u potpunosti pogrešno vjerske osjećaje gurati unutar nacionalnog identiteta.

Mnogo dublju korjenitu ulogu, ulogu koja danas nadilazi nastanak moderne nacije, suvremeno državotvorstvo, pa i samo domoljublje, odigrala je univerzalna Crkva kao nositelj kršćanske civilizacije i kulture. To je civilizacija i kultura u kojoj su se radi dobrobiti čovjeka pojedinca slobodne volje spojili duh ljubavi i razbora.

Ma dajte gospodine Predsjedniče, zar ste zaboravili na Inkviziciju koja je počinila nebrojene zločine u ime duha ljubavi i razbora? Zar ste zaboravili na znanstvenike koji su bili primorani zašutjeti zbog iznošenja činjenica koje su bile u suprotnosti s crkvenom dogmom? Zar zaista mislite da Crkva predstavlja duh ljubavi i razbora?

Makar nisam vjernik, u dubini svojih uvjerenja dijelim s vjernicima iste vrijednosti.

Volio bih znati o kojim to vrijednostima predsjednik Josipović govori. Koliko je meni poznato, jedina vrijednost koju svi vjernici dijele je vjerovanje bez dokaza ili unatoč dokazima te se iskreno nadam da to nije vrijednost koju dijeli naš Predsjednik. Ako predsjednik Josipović nije mislio na sve vjernike, nego specijalno na katolike, tek onda se trebamo zabrinuti. Predsjedniče, dijelite li možda vrijednosti kao što su zabrana kontracepcije, pobačaja i umjetne oplodnje? Jeste li kao i papa kojeg tako srdačno dočekujete zabrinuti jer Hrvatskoj prijeti “opasnost od sekularizacije”?

Vaš je pastoralni posjet u najvećoj mjeri posvećen obitelji. U uvjetima ubrzane globalizacije, prodora lake i drukčije komunikacije kroz masovne medije i univerzalne društvene mreže, naša se društva pa i obitelji danas susreću s još neslućenim izazovima već zamijećenih promjena tradicionalne paradigme odnosa. Bez obzira u kojem se obliku u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo. Stoga je ona, kako stoji i u hrvatskom Ustavu, „pod posebnom zaštitom države“. Nalazimo se pred nizom velikih pitanja na koja tek trebamo naći odgovore. Svi ćemo, uključujući i mene, ovih dana veoma pozorno saslušati Vaša razmišljanja, Vaše riječi upućene hrvatskim obiteljima, riječi upućene svima nama o obitelji.

I da, šećer za kraj – predsjednik Republike Hrvatske će “pozorno saslušati” razmišljanja Josepha Ratzingera o obitelji, i to jer se obitelj susreće s “promjenom tradicionalne paradigme odnosa”. Ne mogu vjerovati da sam ovo pročitao, jednostavno ne znam odakle da počnem komentirati. Zar nisu sve dosadašnje promjene tradicionalnih paradigmi odnosa bile pomak prema naprijed, pomak prema modernijem i humanijem društvu? Ili možda presjednik Josipović smatra da bi bilo bolje da žene stoje kod kuće i odgajaju djecu, dok muževi imaju poslovne karijere? Kao civilizacija, nalazimo se na pragu priznavanja istospolnih zajednica kao obitelji ravnopravnih “tradicionalnim” obiteljima. Predsjedniče, zar ne želite podržati civilizacijski iskorak, zar to ne bi, na kraju krajeva bilo pravedno? Predsjedniče, zar ne vidite da ideja Rimokatoličke crkve o “tradicionalnim paradigmama” uključuje osudu kontracepcije i umjetne oplodnje? To sigurno nisu vrijednosti koje možete podržati.

Oglasi

Written by kakamars

4. 6. 2011. at 18:32

Postano u Obitelj, Politika

RKC vs. civilno društvo

3 komentara

Proteklih dana na raznim internetskim forumima i brbljaonicama svih vrsta često su se vodile rasprave o troškovima papinog posjeta i općenito o financiranju Crkve.

Apologeti su najčešće kao kontraargument kritičarima državnog financiranja Crkve isticali udruge civilnog društva: “… pa ni mi ne želimo financirati Babe i pedere …”

Toga će biti i ubuduće, no valjano se mogu uspoređivati samo “kruške s kruškama i jabuke s jabukama”, a svatko tko želi razmotriti činjenice, zaključit će da se u takvim raspravama uspoređuju “kruške s jabukama”.

Za početak, evo argument jednog teologa koji se ne odnosi baš na financiranje udruga, ali ilustrira za kakvim sve “argumentima” posežu apologeti.
Kaže, dakle, teolog Šola u Hrvatskoj uživo:

Ja poznajem dosta roditelja gdje oba roditelja rade, uplaćuju novac u državni proračun, a njihovi sinovi ne studiraju, iz tog proračuna se recimo financira školstvo. Hipotetski, moje dijete ne studira, ne želim uplaćivati u proračun.

Ovakvu blesavoću ponajmanje bih očekivao od nekoga tko se smatra intelektualcem. Gospodin Šola zaboravlja da će spomenuti roditelji i njihovi sinovi koji ne studiraju ako se razbole vjerojatno radije ići liječniku koji je studirao, nego Šolinom djetetu koje se (hipotetski) ne želi školovati. Ili, ako požele otići rođaku u Australiju, vjerojatno će radije letjeti s pilotom koji se školovao, nego da ga vozi Šolino (hipotetski) neškolovano dijete. Da ne govorim o kvalitetnom obrazovanju i znanosti kao temelju svekolikog napretka društva što onda posredno puni proračun, pa tako olakšava i haračenje u korist svete matere koju Šola tako zdušno zagovara.

Vratimo se civilnim udrugama ili građanskim udrugama ili nevladinim udrugama …

Civilne udruge su interesne skupine koje sudjeluju u političkom životu države u cilju njegovog unaprijeđenja. Bave se, uglavnom, onime čime se vlast ne želi, ne može ili ne stigne baviti i često su u funkciji korektiva vlasti.
Iako u svojim organizacijskim oblicima okupljaju samo uži krug izravno zainteresiranih, njihov rad često ima pozitivne učinke na cijelo društvo. Npr. udruge za zaštitu potrošača uspjele su “progurati” zakon o zaštiti potrošača koji služi svima u zajednici. Udruge za zaštitu životinja uspjele su progurati svoj zakon. GONG već godinama sustavno radi na edukaciji mladih kako bi odgovornije sudjelovali u političkom životu … itd.

Postoje i usko specijalizirane udruge čiji se rad odnosi na malu ciljnu populaciju, ali njihova je društvena vrijednost neosporna. To su na primjer udruge koje štite žene žrtve obiteljskog nasilja.

Tu su i one udruge koje se mnogima ne sviđaju poput udruga za promicanje prava homoseksualaca. One se bore za prava seksualnih manjina i kao takve imaju svoju civilizacijsku vrijednost, ali su trn u oku mnogima, a osobito religijskim fanaticima.

Za sve ove tri skupine koje sam naveo karakteristično je da one ne teže ograničavanju tuđih sloboda. Homoseksulaci nikoga ne nagovaraju da im se pridruži, B.a.b.e. nikome ne osporavaju pravo da ne koristi kontracepciju i da ne ide obaviti abortus, Rode nikome ne propisuju obaveznu medicinski potpomognutu oplodnju itd. Također, niti jedna od tih udruga ne izlazi iz onoga što je definirala kao svoj djelokrug rada.

I tu je prva i krucijalna razlika između Crkve i udruga. Crkva nameće ili želi nametati svoja pravila svima. Tako želi ozakoniti zabranu abortusa svima, utjecala je na zakon o MPO koji se odnosi na sve itd., a to je posljedica njezine težnje ka aposlutnoj dominaciji koja proizlazi iz samoproglašenog prava na uplitanje u baš sve sfere javnog života.

Nevladine udruge financiraju se na temelju projekata koje podnose Vladi RH, Uredu za udruge.
Na temelju predloženih projekata tj. programa rada, povjerenstvo odlučuje koje će od njih dobiti državnu potporu. (Česta je zabluda da sve udruge dobivaju državnu potporu.)

Financiranje Crkve temelji se na Ugovorima sa Svetom Stolicom, a njezin projekt na temelju kojega se financira definiran je ovako:

Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti … (slijedi tekst ugovora)

Za svaku kunu koju dobiju, udruge moraju državi polagati račune. Svako nenamjensko trošenje sredstava podliježe sankcijama.

Crkva nikome do sada nije odgovarala niti za lipu utrošenih sredstava niti je to država od nje (do nedavno) tražila.

Finacije za pojedine udruge mogu se ovisno o procjeni povjerenstva ili općem društvenom stanju ukinuti ili (drastično) smanjiti.

Iznos kojim se financira Crkva zacementiran je, a njegovo mijenjanje ovisi uglavnom o milosti Kaptola, kao prošle godine kada je iznos “dragovoljno” smanjen, valjda da se u krizi ne bi previše raspravljalo o Ugovorima.

Financiranje udruga temelji se na zakonima RH dok je financiranje Crkve dignuto na razinu međudržavnog sporazuma što je puno teže, a u našoj licemjerno političkoj situaciji i gotovo nemoguće promijeniti.

Udruge funkcioniraju uglavnom zahvaljujući volontiranju aktivista.

Crkva ima široku mrežu profesionalnog kadra, a dio njenih zaposlenika dobiva plaće od države za poslove vjeroučitelja te dušebrižnika u vojsci i policiji.

Kada neku od udruga (su)financira neka strana organizacija ili strani državljan, vrlo brzo dođe pod sumnju kako se radi o izdaji nacionalnih interesa i nanošenju štete nacionalnom ponosu (sjetite se Sorosa i Tuđmanov(sk)ih zapažanja u vezi s njim).

To što je Crkva u službi Vatikana (formalno druge države) i odgovara papi (stranom državljanu), to čini se nikome ne smeta. Dapače, ovih dana gledamo s kojom snishodljivošću se ostvaruje projekt njegovog ugošćivanja.

I na kraju, ono najvažnije. Formalno su i udruge i RKC neprofitne organizacije, međutim treba biti glup i slijep da se ne vidi pravi karakter Crkve. Posjeduje nekretnine u enormnim količinama, bavi se rentanjem, ulaže u razne poslove (“Da, izgubili smo 18 milijuna kuna, ali nećemo propasti”), mešetari (“Kako je Bozanić opsovao zbog propasti crkvenih 25 milijuna kuna”), ima se i za štednju (“Na računu don Vinka Sanadera je 2,7 milijuna crkvenih kuna”), raspolaže dionicama, “centrala” u Vatikanu ima čak i svoju banku itd. itd. Drugim riječima, financiranje Crkve iz proračuna je kao da nekome od hrvatskih vodećih tajkuna država svake godine dodaje još 300 000 000 kuna …

Ako se, dakle, rasprave o financiranju Crkve želi temeljiti na usporedbi s udrugama civilnog društva, potrebno je pronaći barem jednu udrugu koja barem približno funkcionira poput Crkve i onda takva rasprava može biti smislena.

Written by Ajgor

4. 6. 2011. at 14:42

%d bloggers like this: