Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

RKC vs. civilno društvo

with 3 comments

Proteklih dana na raznim internetskim forumima i brbljaonicama svih vrsta često su se vodile rasprave o troškovima papinog posjeta i općenito o financiranju Crkve.

Apologeti su najčešće kao kontraargument kritičarima državnog financiranja Crkve isticali udruge civilnog društva: “… pa ni mi ne želimo financirati Babe i pedere …”

Toga će biti i ubuduće, no valjano se mogu uspoređivati samo “kruške s kruškama i jabuke s jabukama”, a svatko tko želi razmotriti činjenice, zaključit će da se u takvim raspravama uspoređuju “kruške s jabukama”.

Za početak, evo argument jednog teologa koji se ne odnosi baš na financiranje udruga, ali ilustrira za kakvim sve “argumentima” posežu apologeti.
Kaže, dakle, teolog Šola u Hrvatskoj uživo:

Ja poznajem dosta roditelja gdje oba roditelja rade, uplaćuju novac u državni proračun, a njihovi sinovi ne studiraju, iz tog proračuna se recimo financira školstvo. Hipotetski, moje dijete ne studira, ne želim uplaćivati u proračun.

Ovakvu blesavoću ponajmanje bih očekivao od nekoga tko se smatra intelektualcem. Gospodin Šola zaboravlja da će spomenuti roditelji i njihovi sinovi koji ne studiraju ako se razbole vjerojatno radije ići liječniku koji je studirao, nego Šolinom djetetu koje se (hipotetski) ne želi školovati. Ili, ako požele otići rođaku u Australiju, vjerojatno će radije letjeti s pilotom koji se školovao, nego da ga vozi Šolino (hipotetski) neškolovano dijete. Da ne govorim o kvalitetnom obrazovanju i znanosti kao temelju svekolikog napretka društva što onda posredno puni proračun, pa tako olakšava i haračenje u korist svete matere koju Šola tako zdušno zagovara.

Vratimo se civilnim udrugama ili građanskim udrugama ili nevladinim udrugama …

Civilne udruge su interesne skupine koje sudjeluju u političkom životu države u cilju njegovog unaprijeđenja. Bave se, uglavnom, onime čime se vlast ne želi, ne može ili ne stigne baviti i često su u funkciji korektiva vlasti.
Iako u svojim organizacijskim oblicima okupljaju samo uži krug izravno zainteresiranih, njihov rad često ima pozitivne učinke na cijelo društvo. Npr. udruge za zaštitu potrošača uspjele su “progurati” zakon o zaštiti potrošača koji služi svima u zajednici. Udruge za zaštitu životinja uspjele su progurati svoj zakon. GONG već godinama sustavno radi na edukaciji mladih kako bi odgovornije sudjelovali u političkom životu … itd.

Postoje i usko specijalizirane udruge čiji se rad odnosi na malu ciljnu populaciju, ali njihova je društvena vrijednost neosporna. To su na primjer udruge koje štite žene žrtve obiteljskog nasilja.

Tu su i one udruge koje se mnogima ne sviđaju poput udruga za promicanje prava homoseksualaca. One se bore za prava seksualnih manjina i kao takve imaju svoju civilizacijsku vrijednost, ali su trn u oku mnogima, a osobito religijskim fanaticima.

Za sve ove tri skupine koje sam naveo karakteristično je da one ne teže ograničavanju tuđih sloboda. Homoseksulaci nikoga ne nagovaraju da im se pridruži, B.a.b.e. nikome ne osporavaju pravo da ne koristi kontracepciju i da ne ide obaviti abortus, Rode nikome ne propisuju obaveznu medicinski potpomognutu oplodnju itd. Također, niti jedna od tih udruga ne izlazi iz onoga što je definirala kao svoj djelokrug rada.

I tu je prva i krucijalna razlika između Crkve i udruga. Crkva nameće ili želi nametati svoja pravila svima. Tako želi ozakoniti zabranu abortusa svima, utjecala je na zakon o MPO koji se odnosi na sve itd., a to je posljedica njezine težnje ka aposlutnoj dominaciji koja proizlazi iz samoproglašenog prava na uplitanje u baš sve sfere javnog života.

Nevladine udruge financiraju se na temelju projekata koje podnose Vladi RH, Uredu za udruge.
Na temelju predloženih projekata tj. programa rada, povjerenstvo odlučuje koje će od njih dobiti državnu potporu. (Česta je zabluda da sve udruge dobivaju državnu potporu.)

Financiranje Crkve temelji se na Ugovorima sa Svetom Stolicom, a njezin projekt na temelju kojega se financira definiran je ovako:

Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti … (slijedi tekst ugovora)

Za svaku kunu koju dobiju, udruge moraju državi polagati račune. Svako nenamjensko trošenje sredstava podliježe sankcijama.

Crkva nikome do sada nije odgovarala niti za lipu utrošenih sredstava niti je to država od nje (do nedavno) tražila.

Finacije za pojedine udruge mogu se ovisno o procjeni povjerenstva ili općem društvenom stanju ukinuti ili (drastično) smanjiti.

Iznos kojim se financira Crkva zacementiran je, a njegovo mijenjanje ovisi uglavnom o milosti Kaptola, kao prošle godine kada je iznos “dragovoljno” smanjen, valjda da se u krizi ne bi previše raspravljalo o Ugovorima.

Financiranje udruga temelji se na zakonima RH dok je financiranje Crkve dignuto na razinu međudržavnog sporazuma što je puno teže, a u našoj licemjerno političkoj situaciji i gotovo nemoguće promijeniti.

Udruge funkcioniraju uglavnom zahvaljujući volontiranju aktivista.

Crkva ima široku mrežu profesionalnog kadra, a dio njenih zaposlenika dobiva plaće od države za poslove vjeroučitelja te dušebrižnika u vojsci i policiji.

Kada neku od udruga (su)financira neka strana organizacija ili strani državljan, vrlo brzo dođe pod sumnju kako se radi o izdaji nacionalnih interesa i nanošenju štete nacionalnom ponosu (sjetite se Sorosa i Tuđmanov(sk)ih zapažanja u vezi s njim).

To što je Crkva u službi Vatikana (formalno druge države) i odgovara papi (stranom državljanu), to čini se nikome ne smeta. Dapače, ovih dana gledamo s kojom snishodljivošću se ostvaruje projekt njegovog ugošćivanja.

I na kraju, ono najvažnije. Formalno su i udruge i RKC neprofitne organizacije, međutim treba biti glup i slijep da se ne vidi pravi karakter Crkve. Posjeduje nekretnine u enormnim količinama, bavi se rentanjem, ulaže u razne poslove (“Da, izgubili smo 18 milijuna kuna, ali nećemo propasti”), mešetari (“Kako je Bozanić opsovao zbog propasti crkvenih 25 milijuna kuna”), ima se i za štednju (“Na računu don Vinka Sanadera je 2,7 milijuna crkvenih kuna”), raspolaže dionicama, “centrala” u Vatikanu ima čak i svoju banku itd. itd. Drugim riječima, financiranje Crkve iz proračuna je kao da nekome od hrvatskih vodećih tajkuna država svake godine dodaje još 300 000 000 kuna …

Ako se, dakle, rasprave o financiranju Crkve želi temeljiti na usporedbi s udrugama civilnog društva, potrebno je pronaći barem jednu udrugu koja barem približno funkcionira poput Crkve i onda takva rasprava može biti smislena.

Written by Ajgor

4. 6. 2011. at 14:42

3 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Tako je.

    Kada dođe do toga da se raskinu ugovori RH sa SS, ne smije se dopustiti niti to da se Crkva dalje financira poput udruga – iz jednostavnog razloga jer nije neprofitna organizacija.
    Neka lijepo bude registrirana kao i svako drugo poduzeće, dio velike međunarodne korporacije Svete Stolice.

    Dan Margetić

    4. 6. 2011. at 15:37

  2. […] sam pisao o usporedbi s financiranjem udruga civilnog društva kao “argumentima” kojima se koriste apologeti. Raspudić je tu argumentaciju još malo […]

  3. Prvo nevladine udruge samim svojim postojanjem iz prora una ne dobijaju ni kune. Takve udruge se financiraju lanarinama donacijama i sudjelovanjem na raznim natje ajim od kojih opet dobar dio ne financira RH nego EU i neke me unarodne organizacije .

    hemp

    16. 6. 2011. at 0:28


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: