Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 5 lipnja, 2011

Šteta se zbraja

2 komentara

Konačno da je i ova ludnica oko pape gotova, ostaje nam samo zbrojiti štetu. Ne materijalnu, nego mentalnu. Hrvatska će idućih dana, dok entuzijazam ne splasne, biti još malo nazadnija nego što je to nekog prosječnog dana. Šef organizacije za ispiranje mozga održao je svoje govore o ‘zloj sekularizaciji’ i, pa, ispiranju mozga:

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti i molite s njima. Uvedite djecu u život Crkve i nemojte se bojati u intimi doma čitati sveto pismo. Sekularizacija u Europi gura Boga na rub i zato je danas uloga obitelji još važnija.

S obzirom na ovacije papi, ispiranje mozga i dalje dobro funkcionira – ako je netko slučajno sumnjao, a zdrav razum, ljudska prava i tolerancija danas su nažalost bili gurnuti u drugi plan.

Osim što je naglasak bio stavljen na tradicionalnu obitelj, što neke (vjernike) diskriminira (makar, da njih pitate, oni tako nešto vjerojatno nisu ni primijetili), papa je u propovjed uspio ugurati većinu tema kod kojih se religija suprotstavlja razumu – abortus, eutanazija, MPO, kontracepcija, vanbračne zajednice, gay brakovi:

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte sekuliziranom mentalitetu koji nudi zajednički život kao zamjenu za brak. Pokažite da se radujete očinstvu i majčinstvu. Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, kao što poštivanje naravnog zakona oslobađa osobu, a ne ubija ju.

Za razliku od njega, koji je to ipak učinio relativno suptilno, Valter Župan, biskup krčki bio je prilično konkretan:

Ovo mnoštvo koje je pred vama čvrsto prijanja uz nauk o nepovredivosti života, braku i obitelji kojega neustrašivo naviještate zato smo danas i došli, da posvjedočimo kako je to bilo naše vjekovno navještenje.

Sveti Oče, svjesni smo da i danas braku i obitelji prijeti smrzavanje njihove stabilnosti. Promiču se oblici zajedništava života koji nema nikakav temelj u europskoj kulturi i pravnoj baštini, a upravo se na stabilnosti obitelji utemeljila izgradnja civilizirane Europe i naše Hrvatske koja je oduvijek sastavni i neodvojiv dio Europe.
Uvjeren sam da se na tome temelji i naša budućnost. Ako se danas svima priznaje pravo na slobodno izražavanje svojih stavova, onda mi, koji danas predstavljamo većinu hrvatskog naroda i građana, imamo neotuđivo pravo da živimo i javno iznosimo i najvješatamo vrijednosti po kojima nam je darovan život.

Imamo pravo i hoćemo da djeca svoje roditelje mogu nazivati prirodnim imenom mama i tata. Ona imaju naravno pravo da pred svima posvjedoče da imaju oca i majku koji su im podarili život. Imamo pravo i želimo da oni koji nama upravljaju promiču život i da se konačno revidira zakon iz nekih, željeli bismo vjerovati prošlih vremena, o prekidu ljudskog života, i da se ne naziva napretkom ono što vodi u smrt.

Nije problem živjeti i javno iznositi i najvještati vrijednosti, problem je kad se one prisilno nameću drugima. Problem je što si netko uzima za pravo na temelju vjerskih načela propisivati zakone za sve, a još je gore što kod nas takve stvari i prolaze! Osim naravno ako sam ja krivo shvatila i ono što je g. Župan htio reći u zadnjem paragrafu je da se treba ukinuti celibat kako bi svećenici smjeli priznati svoju djecu, koja bi im onda mogla slobodno reći ‘tata’, da se život promiče tako da se revidira zakon o prekidu života na način da se uvede eutanazija i da se zabrana pobačaja ne naziva napretkom, jer može voditi u smrt (link).

Izvor: vecernji

Written by sylvermyst

5. 6. 2011. at 22:40

Odakle obožavanje gospodina Ratzingera?

with one comment

Zaredat će se ovih dana mnogi komentari, hvalospjevi i pokude svima od svih, a vezano uz posjet i masovne ovacije gospodinu koji desetljećima štiti pedofile. Osobno, nemam ni volje ni vremena previše se baviti s time, pa ću vas uputiti na nekoliko meni simpatičnih članaka:

Od silnih članaka i komentara, ipak bih izdvojio dijelove izvrsnog članka Papa u Hrvatskoj: Vjernici presretni, aktivisti nezadovoljni. Naime, od kad je intenzivnije krenuo cijeli cirkus (recimo, unatrag cca dva tjedna), ne mogu se načuditi koliki ljudi maltene obožavaju čovjeka koji skriva i štiti pedofile, izopćuje silovanu djecu, potiče širenje AIDSa, širi mržnju i netoleranciju,… i nije mi jasno, jer odbijam vjerovati da su toliki ljudi iskreno zli i da ga zato obožavaju. Zašto onda?

Ispada da je riječ o dobrom, starom žmirenju. Kako netko lijepo reče:

To most people, the bible is like a software license agreement. No one actually reads it, they just scroll to the bottom and click agree.

[Većini ljudi, Biblija je kao ugovor o korištenju softwarea (hrv. omekšje). Nitko to ne čita, nego samo protrče do dna i klknu “Slažem se”]

Čini se da slično vrijedi i za navedenu osobu — vole ga oni koji o njemu ne znaju ništa osim da se kiti titulom pape. Ostali, što više znaju o njemu, to ga više ne vole. Evo i izbora citata, a cijeli tekst pročitajte na gornjem linku:

Nakon što smo poslijepodne proveli s obožavateljima pape Ratzingera možemo zaključiti samo jedno; hrvatski vjernici obožavaju poglavara Rimokatoličke crkve, ali rijetki znaju objasniti zašto. O papi znaju vrlo malo, gotovo ništa. Istovremeno, aktivisti civilnoga društva su nezadovoljni zbog papinog dolaska. I svi točno znaju uzroke svoga nezadovoljstva.

Pera Cicvarić, Zdravka Drenovac i Zdravka Milas su umirovljenice. Sretne su jer su papu na trenutak ugledale dok je ulazio u Hrvatsko narodno kazalište u kojem su ga čekali „bogati i slavni“. Kao i većina hrvatskih umirovljenika samoinicijativno se žale na malu mirovinu koja ne prelazi 2000 kuna. Usprkos neimaštini, nije im žao državnog novca potrošenog na Ratzingerov dolazak. „Tko god dođe, dobrodošao je“, kaže Pera uz zahvalu Vatikanu što je među prvima priznao neovisnu Republiku Hrvatsku.

„Sve košta. Bilo što da se dogodi to košta. Zašto ne bi koštalo i ovo što je od Boga? Mi se kod kuće možemo najesti žganaca i biti sretne jer smo dobile blagoslov od pape“, odgovaraju sve tri istovremeno. O liku i djelu Josepha Ratzingera ne znaju gotovo ništa, no Pera je kupila njegovu knjigu. Planira ju uskoro pročitati i napominje da kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje. Na rastanku pita je li istina da Europska unija traži smanjivanje mirovina u Hrvatskoj. Kao strani novinari, kaže, mi zasigurno imamo pouzdanu informaciju.

Da ponovim: kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje?!? Halo!!!

Bankarska komercijalistica Snježana Bodor sa suprugom je također došla pred Hrvatsko narodno kazalište kako bi vidjela papu. Njegov dolazak je, objašnjava, dobar za duhovnu obnovu naroda u trenucima financijske krize. „U takvim je vremenima meni osobno duhovna strana jako bitna i nisam od onih koji misle da papin dolazak previše košta“, kaže Snježana i priznaje da o samom Ratzingeru zna vrlo malo. „Mi Hrvati ga često uspoređujemo s prethodnim papom koji je bio poseban za nas. Ovaj nam je malo dalji, ali svejedno imate neki osjećaj jer je on papa, bio dobar ili loš“, objasnila je Snježana svoje viđenje katoličkog poglavara.

Geologinja Ozana Krasić i mlada umirovljenica Jadranka Odak s radošću pričaju o papinom dolasku koji, kažu, nema niti jednu negativnu stranu. „Pozitivni aspekti se premalo naglašavaju. Možemo biti sretni da papa dolazi u Hrvatsku i tako pokazuje koliko smo mu važni. To je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku. On pokazuje da ima puno povjerenje u jedan narod koji još nije službeno ušao u Europsku uniju“, priča Ozana dok Jadranka tvrdi da financijska strana nije vrijedna usporedbe s dobrim stranama papinog posjeta.

Uvjerene su da hrvatski narod dosta toga zna o Ratzingeru, čita njegove knjige i prati njegov životni put. „Ipak, mislim da se manje zna nego o prethodnom papi. Postoji razlika u karizmama. Aktualni papa je intelektualac, dok je bivši bio narodni papa“, priča Jadranka dok Ozana zaključuje kako još uvijek ima vremena da Hrvati upoznaju Ratzingera. Dodaje da je bitno napomenuti da mladi jednako vole Ratzingera kao što su voljeli Wojtylu te da ga jednako rado dočekuju, što vidi i na svojim tinejdžerima doma.

Genijalan način za upoznati nekoga: čitati (samo) njegove knjige. Ne d’o Bog da pročitaju pokoje novine ili, saklonimebože, izvještaj neke policijske istrage na temu pedofilije i njenog zataškavanja među klerom.

Ako posjet pape pokazuje povjerenje u neki narod, onda je prethodni papa imao neopisivo veliko povjerenje u gotovo cijeli Svijet. Dapače, tri puta — kao i Hrvatsku — posjetio je i Obalu bjelokosti, Gvatemalu i Keniju… vidite i sami kako im zbog toga cvjetaju ruže, jer “to je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku”. (izvor: Wikipedia)

Sadašnji papa očito “ima puno povjerenje” u Cameron, Angolu, Jordan, Palestinu,… (izvor: Wikipedija) Dapače, njima je vjerovao dvije godine prije nego nama, a njegov posjet ih je toliko izreklamirao da vjerujem kako ne više nitko na ovom Svijetu nema nikakav problem precizno naći te zemlje na slijepoj karti (npr. ovoj).

Dakle, da rezimiram, Ratzingerov fan club ne zna o njemu ništa osim eventualno onoga što je sam napisao, pa se kite floskulama o povjerenju i reklami, unatoč očitoj činjenici da niti jedno od toga ne stoji. Nema veze, važno da imamo show! Koga briga za zlostavljanu djecu? Mala je to cijena za predstavu muškarca u haljini — navodnog intelektualca — koji zagovara tradiciju i sve blagodati koje ona nosi (obiteljsko nasilje, potčinjenost žena, ksenofobiju, homofobiju i slične fobije, zatiranje znanja, znanosti i napretka,…).

Sva sreća da nisam imao ni vremena ni volje pisati o ovome… 😳

P.S. Čudi li nekoga da je jedan (i, na žalost, jedini) don Ivan Grubišić ovaj vikend bio gost kod Aleksandra Stankovića, a ne kod svog nadređenog? Zapravo je i prikladnije da se Mr. (Takva) Moralna Vertikala druži s Jurom Radićem i Milanom Bandićem (kad već s Jacom i ostatkom službenog vrrha mora, jer ipak odrađuje njihovu predizbornu kampanju), nego da popriča s čovjekom koji je stvarno Čovjek, sposoban — između ostalog — izjaviti i ovo:

Na kraju se još jednom osvrnuo na papu i njegovu poruku upućenu obiteljima, rekavši kako obitelj danas mora i može opstati i na drugim vrijednostima, ne samo onima koje promiče Crkva. Pritom je naglasio “kulturu razgovora”, u kojoj je bitno i slušati, ne samo pričati.

Izvor: Nacional

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2011. at 18:32

%d bloggers like this: