Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kako (još) žrtvovati djecu vlastitoj zatucanosti?

with 2 comments

Danas je jako popularno imati politički korektne “stavove”. Ne stavove, nego “stavove”. Npr. mnogo ljudi će reći “Gay je ok”, iako je iduća rečenica da bi ih možda ipak trebalo poslati na psihijatriju, jer je “biti gay” bolest ili izbor. Raspravljati o blago rečeno zabrinjavajućim religijskim praksama i utjecajima na normalni život (obrezivanje žena, zabrana abortusa, vjerske škole, vjerski simboli u učionicama i td) postaje prilično teško jer suprotna strana odmah počne koristiti izraze tipa “islamofobija” ili “kršćanofobija”. A svi znaju da nije popularno biti labeliran kao “što-god-fob”. Stoga, na račun političke korektnosti i nezamjeranja nikome, mnoge teme postale su tabu i nešto što je najbolje ignorirati, iako to ima dalekosežne negativne posljedice na društvo u cjelini.

Poznati su problemi koje Velikoj Britaniji izazivaju zatvorene islamske zajednice koje se odbijaju prilagoditi “zlom Zapadu” (klik, klik). Politička korektnost i poštivanje različitosti dovelo je do dugogodišnjeg ignoriranja nimalo bezazlenog problema – inbreedinga u muslimanskim zajednicama. Inbreeding je termin koji označava djecu čiji su roditelji bliski rođaci, ovdje konkretno rođaci u prvom koljenu.

Genetičar Steve Jones, profesor na University College u Londonu, odlučio je riskirati i javno progovoriti o toj problematičnoj temi.

U muslimanskoj tradiciji je uobičajeno da muškarci žene svoje nećakinje. Trebali bismo biti zabrinuti zbog toga jer su moguće posljedice mnoštvo skrivenih genetskih oštećenja.

Nije to prvi put da se o ovome priča. Zastupnica Ann Cryer na tu temu kaže su su dogovoreni brakovi između rođaka srednjevjekovni i štete djeci, te nastavlja:

 To nije pošteno ni prema djeci ni prema državnom zdravstvu koje se mora skrbiti za njih.

Inbreeding brakovi su rijetko stvar izbora, većina ih je dogovorena dok su mladenke još djeca. Razlog – da novac ostane “unutar obitelji”. Rađanje djece s teškim poremećajima prihvaćeno je kao normalno – zbog toga što su toliko česta i “svatko u zajednici zna nekog s bolesnim djetetom” na to se uopće ne obraća pažnja. Muslimanska zajednica ne preuzima odgovornost za njih pa ostaje na državi i javnom zdravstvu da ih zbrine. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su tinejdžera koji nose pelene, ne govore i mentalno su na nivou dojenčadi.

Mnogi roditelji vjeruju da je to što im se dijete rodilo bolesno božja volja, i da će dijete koje umre postati anđeo na nebu. Svako suprotstavljanje takvim religijskim stavovima pomoću znanosti shvaća se kao vrijeđanje muslimanske zajednice i opet smo na “islamofobiji” s početka priče.

Malo statističkih podataka:

  • Pola britanskih Pakistanca ima supružnika koji im je rođak u prvom koljenu.
  • Šanse da dijete iz takve veze ima neki genetski poremećaj su 13 puta veće nego za dijete iz opće populacije.
  • Jedno od deset djece iz inbreeding veza umire u dojenačkoj dobi ili razvije ozbiljan, po život opasan poremećaj.
  • Djeca čiji su roditelji britanski Pakistanci čine samo 3% ukupno rođene djece u Britaniji, no čine i 33% ukupno rođene djece s genetskim poremećajima.

Svi imamo neke abnormalne gene, no većina nas nema njima uzrokovan poremećaj jer normalan gen jednog roditelja “nadjača” abnormalan gen drugog. Ukoliko su roditelji bliski rođaci, veće su šanse da oba imaju isti abnormalni gen. U tom slučaju, šanse da se dijete rodi s poremećajem je jedan prema četiri. Ti poremećaji mogu biti sljepoća, gluhoća, anemija srpastih stanica, problemi sa srcem, plućima, jetrom, bubrezima te cijeli niz neizlječivih neuroloških i mentalnih poremećaja. Smrtnost u ranoj dobi je također česta.

Problem nije samo u prvoj generaciji djece – ukoliko oba roditelja imaju isti abnormalni gen, šanse su jedan prema četiri da će dijete koje se rodi zdravo biti nositelj poremećaja, što predstavlja problem za buduće generacije.

Gradovi u kojima su velike muslimanske zajednice, kao što je Bradford kojeg profesor Jones uzima kao primjer, imaju nadprosječno visok broj muslimanske djece oboljele od ozbiljnih poremećaja, a i postotak djece koja imaju ikakvih problema s vidom i sluhom veći je u muslimanskim obiteljima. Od 1 100 trudnica u Bradfordu, 70% ih ima supužnike koji su im rođaci u prvom koljenu. Bolnica bilježi porast u broju različitih genetskih poremećaja, neki od kojih su rijetki, a neki do nedavno nisu ni bili zabilježeni u Britaniji. Tipično područje godišnje broji 25 različitih genetskih poremećaja, Bradford ih broji 140. Osam posto ukupno rođene djece s jednim specifičnim genetskim poremećajem u Britaniji dolazi iz Bradforda, iako grad čini samo jedan posto ukupne populacije. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su.

Patnje djece teško je gledati kroz prizmu novca pa riječi zastupnice Cryer o troškovima zbrinjavanja bolesne djece možda na prvo zvuče hladno. No kad se u obzir uzme da se bolest te djece mogla spriječiti zabranom inbreedinga, one postanu savršeno smislene. Namjerno ignoriranje (vjerskih) praksi koje dovode do stravičnih posljedica, a sve u ime formalnog poštivanja tuđeg nacionalnog i vjerskog identiteta je jednostavno krivo i to treba prestati.

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/culture/hay-festival/8544359/Hay-Festival-2011-Professor-risks-political-storm-over-Muslim-inbreeding.html

http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1392938/Inbreeding-Islamic-communities-deformed-babies-conspiracy-silence.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1394119/Its-time-confront-taboo-First-cousin-marriages-Muslim-communities-putting-hundreds-children-risk.html

Written by sylvermyst

6. 6. 2011. at 23:02

2 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Slična kategorija kao i mnogobrojna druga pozivanja na vlastita prava – a država neka onda liječi nastalu štetu, jer to više nije njihova domena, ili su jadni mali i sda ne znaju kud bi sa sobom.
    Nemam ništa protiv raznih prava – ali onda se liječi sam kad zagusti.

    Nažalost, nemamo mogućnost dobrog mehanizma utvrđivanja tko radi protiv svog zdravlja svjesno, pa da mu se ispostavi račun kad se odluči liječiti jer mu je sad teško i više nije kul…

    N

    7. 6. 2011. at 13:56

    • Slično, ali ipak bitno različito: ovdje uništavaju tuđe zdravlje. Paralela bi bila da ti netko dođe i upikne ti heroin. Ne sebi (svjesno uništava svoje zdravlje) nego tebi (uništava tvoje).

      Mene fascinira koliko su društva tolerantna prema zločinima kad su zapakirani u religijski celofan. Zamisli inbreeding bez religijskog “opravdanja”… sablazan na sve strane, ne? Baš kao i popovska pedofilija vs. “obična” pedofilija. Ja ne vidim razliku, no društvu u cjelini je to nebo-zemlja…

      Charon l'Cypher

      7. 6. 2011. at 19:04


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: