Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Lipanj 13th, 2011

Ništa kontra u Splitu

8 komentara

U zraku se još osjeti bezgranična i bezuvjetna ljubav koju nam prošlog vikenda donio Njegov Namjesnik, a Hrvatska je već dala svoj doprinos knjizi europske uljudbe. Riječ je naravno o incidentima u Splitu.

Nova stranica ispisana je prepoznatljivim rukopisom – o tome gotovo da nitko i ne dvoji, postoje samo manje razlike u eksplicitnosti …
Kerum koji još nije naučio vještinu političkog govora nedvosmisleno je upro prstom:

“Ovo što se dogodilo u Splitu, moglo se i očekivati. Usudio bih se reći da je čak prošlo i bolje od onoga čega smo se bojali. Ovo je konzervativan, katolički grad i građani su došli na rivu da bi te svoje stavove izrazili”

Bio je jasan i don Ivan Grubišić:

… to su bili mlađi ljudi koji su sve to čuli na vjeronaucima i u školi, a bojim se da tu treba tražiti klicu ideološke i svake druge isključivosti na koju su mladi naprosto navučeni, a s njima je lako manipulirati”

Niti za strane medije nije bilo dvojbe:

– U zemlji koja je još uvijek većinom konzervativna, sa snažnim utjecajem rimokatoličke Crkve koja je homoseksualnost opisala kao ‘bolest’ i ‘perverziju’, više od 88 posto stanovnika su Katolici.

Vodeći političari (premijerka i predsjednik) bili su suzdržaniji pa su se ograničili na općenitu osudu nasilja. Tragovi njihova DNK još su na prstenu glavnog ideologa katoličkog totalitarizma i netolerancije pa ne bi bilo zgodno jasno se izražavati. A treba se umiliti i glasačima jer izbori su pred vratima.

U cijeloj ovoj priči uopće nije sporno to što se nekome ne sviđaju homoseksualci i što to nesviđanje može biti u rasponu od nesimpatije preko gadljivosti pa do mržnje. Problem je u načinu na koji se to izražava – nasilje je neprihvatljivo, barem za one koji se žele smatrati civiliziranima.

Drugi problem je što katolici i u ovome slučaju pokušavaju nametati svoje kriterije kao jedine ispravne. Pri tome se ponašaju potpuno iracionalno jer njihova prava i slobode nisu ama baš ničime ugroženi ili ograničeni. Kada glavni ideolog kojega katolici smatraju svetim i neupitnim autoritetom, javno i pred političkom elitom demokratske države koja na to ne reagira, poziva na totalitarizam (“Nemojmo si umišljati, ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na SVIM područjima života“), a s iste govornice stigne i osuda svih drugih oblika partnerstva osim katoličkog braka muža i žene, onda i ne čudi kada se klinci isprana mozga prihvate križarske vojne.

Žalosno je kada osim nabrijanih klinaca niti neki intelektualci ne shvaćaju u čemu je problem. Tako npr. Nino Raspudić za Index kaže ovo:

“Homofobiju ne bih u potpunosti vezao uz odnos prema gay-paradama, jer one predstavljaju korak dalje od traženje individualnih ljudskih prava, tj. traže redefiniranje postojeće slike zajednice o samoj sebi. Parada je svojevrsna simbolička borba za javni prostor, ona uvijek ima i političku dimenziju i kao takva nosi i rizike.

Šira zajednica već je redefinirala sliku o samoj sebi. Naime, razni spolni identiteti priznati su pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a propisane su i sankcije za one koji po tim osnovama nekoga diskriminiraju. Taj zakon usklađen je s Ustavom koji također zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ali već smo se uvjerili da on nekim skupinama ne vrijedi više od papira na kojemu je napisan.

Dakako da parada ima političku dimenziju, pa to joj je i cilj. To što Raspudić na ovaj način govori o riziku, jednako je argumentaciji da žena koja želi nositi minicu i pokazati lijepe noge mora biti svjesna rizika da će biti silovana, ili, drugim riječima, da će si u tom slučaju sama biti kriva. Sa sličnim genijalnim stavom oglasio se i Sindikat državnih službenika (još mi nije jasno zbog čega se o tome treba izjašnjavati sindikat?!?!)

Pitaju se zašto se parade “veselog ponosa” održavaju baš u onim gradovima u kojima se može očekivati nevesela reakcija njihovih žitelja!?

(A ja se pitam zašto vatrogasci idu gasiti požar tamo gdje gori vatra?)

Priopćenje je upućeno prvenstveno organizatorima pridea kao apel da ubuduće pažljivije organiziraju povorku. K tome im još suptilno imputiraju odgovornost za incidente:

“Ide li svaka razbijena glava u Splitu baš samo na račun policije ili odgovornost za to snose i organizatori Pridea svojim odabirom mjesta njegova održavanja?

Je li to obraćanje po kriteriju “pametniji popušta” ili zaista ne razumiju da troškovi osiguranja i krivnja idu na dušu samo i isključivo onih koji ih fizički napadaju, a odgovornost na one koji nisu dobro obavili svoj posao zaštite?!

Rizici koje spominje Raspudić dolaze upravo od onih koji nisu spremni prihvatiti redefiniranu sliku društva ili je uopće nisu svjesni ili, ako to već ne mogu u svojim glavama, možemo reći da rizici dolaze od onih koji svjesno i namjerno ne poštuju ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. I tu ne može biti dvojbe o tome tko je krivac i tko treba biti sankcioniran! A ne treba dvojiti ni o tome da treba barem verbalno osuditi inspiratore homofobije – RKC. Podsjetit ću da je vrlo prikladno, nekoliko dana prije splitskog pridea, don Ursić upriličio promociju svoga homofobnog pamfleta. Prošle godine je župnik Jurčević bio zapažen po svojim homofobnim ispadima, a zaradio je i uvjetnu zatvorsku kaznu. Ako već ovakvi primitivni i ostrašćeni homofobni ispadi i nisu došli iz vrha Crkve, nije bilo niti odgovarajuće reakcije pa je tu prilično jasno na kojoj je strani Kaptol.

Don Grubišić također uočava i da su nasilnici općenito inficirani mržnjom prema drugom i drugačijem, a ne samo prema homoseksualcima i njima se društvene vrijednosti svode na vrijednosti krda.

“Kada se radi o navijačima onda je ‘Ubij, ubij Srbina’, sada je bilo “Ubij, ubij pedera’. Onda kada se čuje s visokih adresa da će Hrvati Europu obogatiti moralom, tada se pitaš razumiju li išta ti ljudi?” Imaju li oni ikakvu informaciju što se ovdje događa”, pita se Grubišić. Smatra da bi odgojne ustanove, u koje ubraja i Crkvu trebale više poraditi na mladim ljudima.

Podsjetit ću na kraju na glavni kriterij po kojemu je RKC u Hrvatskoj dobila mnoštvo privilegija i solidnu apanažu:
Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti …

O velikoj ulozi Crkve ne treba dvojiti, a možda će nekome iz politike jednoga dana pasti na pamet preispitati i čime nas je civilizacijski obogatila …

Oglasi

Written by Ajgor

13. 6. 2011. at 11:07

%d bloggers like this: