Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Pseći život

with 11 comments

Edit: Ispade da je priča patka. Svejedno, ostavit ću ju, da ne kažete da nešto skrivamo (a i reference na stare pri;e nisu patka).

Većina nas je davno čula za priču o kozi optuženoj za pokušaj krađe, i to ni manje ni više nego — automobila (Mazde 323, da budemo skroz precizni). Priča kaže kako su nadobudni građani zatekli dva lopova na djelu, pa su se ovi dali u bijeg. Jedan je pobjegao, a drugi se pretvorio u rečenu kozu, te su ga savjesni građani ulovili i isporučili policiji. Savjesni policajci nisu rečene građane pospremili u bijelu sobu mekanih zidova, kako bi neki naivno razumni čitatelj mogao pomisliti. Ne, oni su uredno priveli kozu dok se “znanstveno ne dokaže je li moguće da se čovjek pretvori u kozu”.

Nije to tako čudno, ako priči dodamo i posljednji detalj: riječ je o Nigeriji, zemlji gdje vračevi, popovi i slični prodavači magle imaju gotovo apsolutnu moć, pa su tako — prije danas aktualne hajke protiv homoseksualaca (koja često rezultira nasilnim smrtima, a umalo je dovela i do zakonske smrtne kazne za homoseksualnost) — proganjali djecu, i to zbog vještičarenja.

Ponosni, mudri i nimalo praznovjerni zapad na te primitivce, naravno, gleda s mješavinom čuđenja, gađenja i podsmjeha! Kod nas takvih idiotarija nema, mi smo napredni.

Pogledajmo svijetli primjer države koja je u 50ak godina od ničega postala zapadnjačko čudo na istoku: Izrael. Tamo nema neukih čobana koji nose koze-lopove na policiju. Izrael je fino uređena država gdje se zna što je čiji posao. Tamo ih koze ne zanimaju, a pse koji vrijeđaju suce rješavaju sami sudovi.

Da ne bi bilo… oni “psi” u prethodnom paragrafu nisu metafora. Ne, Židovski rabinski sud zaista je osudio psa (pravog, četveronožnog, dlakavog,…) na smrt kamenovanjem jer su se sjetili da je u tom psu sigurno duh sekularistički nastrojenog odvjetnika čiju su dušu još prije 20 godina vrli suci prokleli da se vrati u tijelu psa!

Navodno je jedan od sudaca tražio od lokalne dječurlije da provedu “kaznu”, no — srećom — čini se da je pseto uspjelo bojeći prije izvršenja “kazne”. Očito pas ima više klikera od uzoritih sudaca…

A Jewish rabbinical court condemned to death by stoning a stray dog it feared was the reincarnation of a lawyer who insulted its judges, reports say.

The dog entered the Jerusalem financial court several weeks ago and would not leave, reports Israeli website Ynet.

It reminded a judge of a curse passed on a now deceased secular lawyer about 20 years ago, when judges bid his spirit to enter the body of a dog.

The animal is said to have escaped before the sentence was carried out.

One of the judges at the court in the city’s ultra-Orthodox Mea Shearim neighbourhood had reportedly asked local children to carry out the sentence.

An animal welfare organisation filed a complaint with the police against a court official, who denied reports that judges had ordered the dog’s stoning, according to Ynet.

But a court manager told Israeli daily Yediot Aharonot the stoning had been ordered as “as an appropriate way to ‘get back at’ the spirit which entered the poor dog”, according to Ynet.

Dogs are often considered impure animals in traditional Judaism.

— Izvor: Jerusalem rabbis ‘condemn dog to death by stoning’

Logično je to: netko Vam se zamjeri, vi ga prokunete da se za kaznu ima vratiti u tijelu psa i onda, kad mislite da se vratio, krenete brže-bolje ubiti tog psa, valjda da ga čim prije oslobodite kazne koju ste mu vi sami nametnuli. Intelekt — nula bodova. Kako ti ljudi dišu? Imaju walkmane (ja sam malo stariji… za mlađe čitatelje: iPode) koji im govore “udahni, izdahni, udahni, izdahni,…”?

Eto, da se ne bavimo samo moralnim vertikalama koje štite i brane homofobe, pedofile i sl. škart-robu čovječanstva, a napadaju brižne roditelje kojima treba umjetna oplodnja ili sretno zaljubljene (ali, saklonimebože, istospolne) parove, malo se bavimo i intelektualnim dosezima luđaka koje mnogi bespogovorno slijede kao velike vođe. Blago nama s njima… i sa svima koji im daju važnost.

P.S. Sunce mu njegovo! Tek sad mi je sinulo da sam se prije par dana udaljio od svog auta, skoro usred ničega, a u blizini su travu pasle neke koze. I još si mislim, “mjerkaju li to one mene i hoće li me napasti?”, a one očite mjerkale moj auto! Sva sreća da sam fotografirao koze i da je auto star skoro 10 godina, inače bih se još i danas pješice vraćao kući…

Written by Charon l'Cypher

20. 6. 2011. at 2:37

11 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Nije bio pas, nego patka, novinska: http://www.bbc.co.uk/news/world-middle-east-13838347

    I dodao bih: ovakve tirade nad neprovjerenim i potpuno marginalnim epizodicama u milijardama takvih koje se događaju svaki dan, ne pridonose razumnoj i objektivnoj raspravi. Samo isprazno naslađivanje nad natruhom ljudske gluposti. Čemu?

    uzalud

    20. 6. 2011. at 17:36

    • Hvala na ispravci/demantiju.

      Što se ostatka tiče:
      1. Kako je priča “neprovjerena”? Polinkao sam originalni tekst na BBC-u. Ako oni objave glupost, nije da ja imam načina to provjeriti (dok sami ne objave demantij).
      2. Epizoda, da se dogodila, bila bi “marginalna” da je to napravio Pero Perić iz Zabiti Donje. Kad to radi neki “sud”, onda epizoda nije “marginalna”.

      Charon l'Cypher

      20. 6. 2011. at 17:55

      • Molim.

        1. Jedna od osnovnih pravila Internetskog istraživanje je “going to the source”. Kod ove priče je postojao samo jedan izvor – neke lokalne novine – sve ostalo je bio samo kopi-pejst nečeg što je zvučalo kao trač, bez konkretnih podataka. Po definiciji to je prijenos vijesti bez provjere. Žalosno je što su se svjetske novine tako lako upecale, ali oni bar trče da budu prvi. Mislim da ovom blogu to ne treba. Može se pričekati jedan dan da se vidi kakva je to stvarno bila odluka, ili je bilo krivo reportano.

        2. Kakav je to sud? Sama činjenica da netko nešto zove “sudom” ne znači samo po sebi da to nosi neku važnost. Kakva je točno bila odluka? Čini se da nikoga to ne zanima. Često, kad se začeprka ispod površine, ispada da je priča preuveličana ili čak izmišljena. Svijet je velik, generira se više vijesti nego ikad, i neselektivno prenošenje bilo čega što vam “paše” će dovesti do toga da ćete uvijek naći nešto zgodno da potvrdi bilo kakvu vašu tezu – a među tim vijestima će biti neproporcionalno puno izmišljotina, jer su takve vijesti namjerno dizajnirane da vas “upecaju”. Zamislite da ste čuli vijest koja vam ne odgovara, pa primijenite kritično oko kako bi ste primijenili u takvoj situaciji.

        uzalud

        20. 6. 2011. at 20:54

        • 1. Gle, meni Irreverent nije život i ne stignem uvijek kopati. Objavio je BBC koji je generalno pouzdan. Ok, sad su fulali, ja “nasjeo”,… priznajem grešku, no neću se sad ne-znam-koliko posipati pepelom. Teoretski sam mogao pričekati jedan dan, no pitanje je hoću li sutra/prekosutra naći vremena za cijeli članak. Ako pratiš blog, a imam dojam da da, onda si vjerojatno primijetio da znamo (svi skupa!) tjednima ništa ne napisati. To nisu tjedni kad su religijske organizacije dobre, drage i pristojne, nego kad mi jednostavno ne stignemo.

          2. Sad mogu ja tebi prigovoriti nedostatak “kopanja”. Evo, najjednostavnije, kakav je to sud (moje boldanje):
          In Orthodox Judaism, a beth din consists of three observant Jewish men, at least one of whom is widely knowledgeable in Jewish law (halakha), to be capable of instructing the other members in any matters of halakha relevant to the case being heard.
          In practice, a permanent beth din will consist of three rabbis, while a beth din for an occasional matter (such as handling religious vows) need not consist of rabbis. A beth din which handles cases involving complex monetary issues or large community organizations requires “judges” (dayanim, singular: dayan), who require an additional semicha (yadin yadin) which enables them to participate in such a beth din and adjudicate complex cases involving highly technical points of law.
          A beth din is required or preferred for the following matters:
          * Validation of religious bills of divorce (get, pl. gittin).
          * Kosher certification of restaurants and food manufacturers (Hechsher).
          * Examination of shochetim and the control of the shechita inspectors
          * Conversions to Judaism with at least one member of the court being a rabbi who is an expert on the laws of conversion.
          * Supervising the building and maintenance of a mikvah.
          * Determination of “personal status” (i.e. whether someone is a Jew according to halakha).
          * The authorization and supervision of mohelim.
          * Questions relating to burial practices and mourning.
          A beth din is sometimes used within the Orthodox Jewish community to resolve civil disputes, with the Shulkhan Arukh calling for civil cases being resolved by religious instead of secular courts (arka’oth). Modern Western societies increasingly permit civil disputes to be resolved by private arbitration, enabling religious Jews to enter into agreements providing for arbitration by a particular beth din in the event of a dispute. By this device, the rules, procedures, and judgment of the beth din are accepted and can be enforced by secular courts in the same manner as those of a secular arbitration association. However, the decisions of religious courts cannot be binding without the prior agreement of both parties, and will otherwise act only as mediation.

          Naravno, pošto je priča ispala patka, bespredmetno je pričati ima li “taj sud” baš takve ovlasti, kad ne znamo niti koji je to sud (tj. nije niti jedan). Ali, da bi bilo bezazleno (da je istinito), ne bi.

          Čak i da nemaju formalne ovlasti… čim se zove “sud”, imaju barem društveni utjecaj. Tako funkcionira ljudska psiha.

          Charon l'Cypher

          21. 6. 2011. at 3:00

    • Razumnoj i objektivnoj raspravi s kime i o cemu?

      sylvermyst

      20. 6. 2011. at 18:48

      • O “intelektualnim dosezima luđaka koje mnogi bespogovorno slijede kao velike vođe”, s vascijelim Internetom.

        uzalud

        20. 6. 2011. at 21:28

        • Ha, ne mozes razumno i objektivno raspravljati s onima koji nisu razumni i objektivni – kosta puno zivaca, a ne daje nikakve rezultate. Tako da cijeli Internet definitivno otpada kao ciljana publika. A oni citatelji koji jesu ciljana publika razumno shvacaju da se greske dogadjaju koliko god se izvori provjeravali i nije im problem prihvatiti update informacija, ako je potreban – kao sto ni mi nemamo problem s time da nam se na gresku ukaze – za razliku od nekih, nije nam ispod casti prihvatiti da smo u krivu, ako se to dokaze.

          Nego, kad cemo poceti, razumno i objektivno, raspravljati o “intelektualnim dosezima luđaka koje mnogi bespogovorno slijede kao velike vođe”? Mislim da se na temu novinarske patke vise nema sto reci – post nije izbrisan nego je editiran novom informacijom, zahvala za dodatni info je tu, zar nesto fali?

          sylvermyst

          20. 6. 2011. at 22:34

          • Ako sam te dobro skužio, hoćeš reći: svi smo tu naši, ako se nešto krivo prenese nema veze, ispravit će se.

            Ono što ja želim reći, a ne govorim to da ikoga uvjerim, samo da vam bude jasnije čemu sve ovo, je: svijet je velik, i sadrži ogroman broj budala i još veći broj priča, nekih pravih, nekih izmišljenih, većine iskrivljenih. Ljudi vole iz te gomile skupljati ekstremne primjerke koji odgovaraju njihovim postojećim stavovima, i tada taj osjećaj kako su, eto, sve vrijeme bili u pravu, ostaje ugrađen u njihovu podsvijest. U stilu: “Prihvaćam sve potvrde svojih stavova koje ikako mogu, a opovrgavanja samo ako baš moram.” Ili, kako kažeš, “ako se to dokaže”. Taj suptilni confirmation bias je dovoljan da iskrivi pogled na stvarnost.

            Od ove kritike se lako obraniti, i to bez pretvaranja. I ja imam pametnija posla od provjeravanja argumenata koji mi odgovaraju. I ja iznenada dobijem jaku kritičnu motivaciju kad mi netko pod nos gurne nezgodan argument. To je sve prirodno. Ali ako već pričamo o važnosti objektivnog i razumnog pristupa, ajmo se malo više potrudit u tom pogledu. Biti bolji od jako loših nije neki visoki cilj. Ismijavati se outlierima (usput ignorirajući glavninu podataka) može biti zabavno, ali ne mislim da je konstruktivno.

            uzalud

            21. 6. 2011. at 10:34

            • Sve pet i slažem se s time. Jedan od razloga zašto dajemo izvore je i da čitatelji mogu i sami provjeriti stvar. Vidio si i sam da sam demantij odmah prihvatio, a — iako nam ovdje donekle kontriraš — rekao bih da te nitko ne napada i da znamo prihvatiti kritiku.

              Biti biased prema “svojoj” strani je normalno i tome mislim da se nitko ne može skroz izmaknuti. Na žalost, pritisak vremena s jedne strane i želje da ovaj blog ne zamre s druge, moraju ostaviti traga u smislu da nam se pokoji put provuče i nešto što ne stoji. Zato imamo čitatelje da nas isprave (a ponekad se desi i da prilože kakav lijepi tekst u vidu “glasa naroda” (hint, hint), preko čega smo “našli” Ajgora).

              Ako dobro pamtim, ovo je drugi ili eventualno treći put u 4 godine da smo prenijeli nešto što je naknadno demantirano. IMO, not a bad score.

              Inače, meni priča nije djelovala “čudno”, a očito nije tako djelovala niti urednicima s BBCa. To sigurno govori o našem biasu kojeg si spomenuo, ali da li samo o njemu? Nije li tragično da u današnjem svijetu praznovjerna zatucanost nekih tamo religijskih uglednika ne pokreće sumnju u priču nego zapravo zvuči uvjerljivo?

              Charon l'Cypher

              21. 6. 2011. at 11:22

              • Da, od ovog bloga stvarno nitko ne očekuje da bude nepristran, ali imam neku idealističku ideju da oni koji se zalažu za razum trebaju biti ekstra osjetljivi na svoje propuste. Često su ljudi protiv toga jer znaju da “druga strana” (u pravilu) nema takve discipline, pa misle kako je to znak da sami trebaju sniziti standarde. Meni se čini da je bolji put pokazati greške u tuđem razmišljanju, umjesto da se spuštate na njihovu razinu.

                Što se tiče statistike, možda je dobra ideja proći kroz stare postove i pogledati (s povijesne distance) koje priče su bile iz nekog razloga promašene. Nekad se nitko neće javiti sa demantijem ili suvislom kritikom. Ali, pretpostavljam da nitko ne izgara od želje da provjeri vlastite priče🙂

                Što se tiče “patkastoće” ove priče, priznajem, jest malo čudno koliko se brzo raširila po etabliranim medijima. Možda to više govori o današnjim medijima nego o ovoj priči. Meni je zvučala sumnjivo mi je imala neki štih urbane legende ili trača. Ali mislim da svi pomalo oguglamo na te priče, najviše zbog inflacije senzacionalizma u današnjem medijskom prostoru. Blesavih fratara, rabina, vračeva ima kol’ko oćeš i uvijek ih je bilo. Prije se njihov glas nije daleko čuo, ali danas se baš oni najviše čuju, jer moraš stvarno biti ekstreman da bi itko obratio pažnju. Mene, recimo, više zanimaju pametni “uglednici” koji svejedno tvrde (umjereno🙂 blesave stvari, njihovo se mišljenje stvarno isplati razotkriti i kritizirati za produktivnu raspravu.

                Ima još jedan razlog zašto je loše prepucavati se koristeći samo ekstremne primjere ljudskog ponašanja: ljudi gube nadu da se može postići napredak. Podsvjesno smo obeshrabreni kad svaki dan gledamo horde kretena kako dominiraju medijskim prostorom. Čini nam se da je jaz između te dvije strane prevelik da išta može preći s jedne strane na drugu. Gotovo nikad se ne čuje “imali ste pravo” niti “bio sam u krivu”, jer to nije medijski zanimljivo. I tako smo svi mi ogorčeni i cinični, i smatramo osobnim porazom da dozvolimo da smo u nešto zabrijali. A tim putem neće biti nekog napretka.

                uzalud

                21. 6. 2011. at 12:28

            • Hm, ne, nisi me dobro shvatio pa super da pitas. Ja ne dijelim svijet na ‘nase’ i ‘njihove’, ali iz mog iskustva s vjernicima, oni vecinom ne propituju to u sto vjeruju i mislim da ce ih jako malo citati postove ovdje jer ce ih to vrijedjati ili tako nesto. Stoga, mislim da je populacija koja redovito prati blog ipak iznadprosjecna i da moze i zna prema danim referencama formirati svoje misljenje o danoj temi. Ne bih rekla da smo “svi tu nasi” jer sam idealist pa si ostavljam mogucnost da ipak, ipak, netko osim “nas” ovo zeli citati, da ima vjernika koji mogu razdvojiti vjeru od institucija i da im ovi clanci u tome pomazu. Fool’s hope, no sta sad.😉

              Ako se nesto krivo prenese, da, naravno da ce se ispraviti – kao sto rekoh, mi se trudimo baviti cinjenicama, i nije nam problem priznati da je doslo do greske i tu gresku ispraviti. Ali, nikako, nikako tu nije stav ‘a nema veze ako se nesto krivo prenese’! Mi smo itekako svjesni da kao, reci cu, ateisticki blog, blog koji prenosi tekstove usmjerene protiv crkvenih idiotarija (a znamo sto Crkva u HR predstavlja) nemamo luksuz da nam se eventualne pogreske toleriraju u kolicini kao sto bi se tolerirale na nekom blogu koji pise o npr. kuhanju. Ako hrana ispadne preslana, a no dobro, no s obzirom na temu ovog bloga itekako pokusavamo paziti da gresaka bude sto manje (statisticki gledano, mora se bar koja dogoditi, no zato su tu reference pa se sve moze provjeriti) i defintivno nemamo ‘ah nema veze’ stav. Dodatno, svjesni smo toga da ce ljudi kojima ne odgovara ono sto se ovdje pise itekako traziti dlaku u jajetu i uhvatiti se recimo ovog posta i ignorirati ogromnu kolicinu drugih postova koji im ne odgovaraju, jer s njima ne znaju sto bi. Argumenata za braniti recimo obrezivanje zena ili zabranu kontracepcije nemaju pa naravno da o tome ne mogu ni raspravljati.

              Mislim da nije potrebno ogradjivati se s ‘ne mislim nikoga uvrijediti’ – normalno pricamo, svatko kaze sto misli, to nije vrijedjanje – vrijedjanje je kad se prijedje na ‘imas preveliki nos’ ili tako nesto.🙂

              Ekstremnih primjera imas koliko hoces, ali nisu oni ti koji formiraju neciji stav. Ekstrem sam po sebi izaziva jacu reakciju, ali ta reakcija brzo izblijedi jer prica nije nesto sto se dogadja u mom susjedstvu, svako malo i td pa ju se lako zaboravi. Moj stav su formirali upravo neekstremni primjeri – oni sitni, svakodnevni, mali, skoro pa neprimjetni, osim sto ti se ne svidja to sto se prica, radi, pa pocnes malo razmisljati o svemu, citati.. I eto stava. Cini mi se da je vecini ljudi tako.

              Nije istina da trazim samo primjere koji potvrdjuju moj stav i prihvacam opovrgavanja ako bas moram – nemam potrebu pripadati bilo kojoj organiziranoj religiji, pogotovo ne nekoj koja je dokazano napravila toliko zla. Meni je skroz ok bez imaginary prijatelja. Stoga, moj stav nije nesto kolebljivo sto stalno treba potvrdjivati – moja odluka da nisam vjernik je cvrsta i ja sam ok s time, a nastajala je godinama – pokusavala sam sagledati objektivnu sliku religije kojoj sam pripadala, nije ama bas sve bilo negativno, ali je bilo toliko previse negativnog da moja odluka jednostavno nije mogla biti drugacija. Moj stav da je religija najgore sto se covjecanstvu dogodilo je potvrdjena na toliko primjera da je i taj stav cvrst. No, ostavljam mogucnost da mi se stav promijeni, uz prilicno jake dokaze, naravno. Ne vjerujem u to, ali mozda u nekom paralelnom svemiru religija actually i sluzi dobrobiti ljudi.

              Da, trazim dokaze jer je to razumno i jer razmisljam na taj nacin. Kad bi vise ljudi bilo takvo, svijet bi bio puno bolji. Ali ne trazim dokaze samo za opovrgavanja mojih stavova, nego jos i vise za potvrde. Vjernici vjeruju bez dokaza, ja zelim, u nedostatku bolje rijeci, vjerovati upravo zbog dokaza.

              sylvermyst

              21. 6. 2011. at 11:34


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: