Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Rujan 2011

Vlada traži odobrenje HBK da provodi zakone

5 komentara

Ne stignem komentirati, ali ipak bih sa svekolikim pučanstvom podijelio tekst s Gay.hr-a, pod nazivom Vlada traži odobrenje HBK da provodi zakone:

Ovih dana svjedoci smo skandaloznog odgovora Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova oko homofobičnog udžbenika iz vjeronauka.

Naime, popis školskih udžbenika za školsku godinu 2009./2010., 2010/2011, kao i 2011/2012. sadržava udžbenik „S Kristom u život“ (u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 2008.). U udžbeniku se između ostaloga navodi sljedeće: „Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni“ (KKC 2357). „Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju.“

Homoseksualnost nije neistraženo „ljudsko stanje“, nego jednako vrijedna varijacija ljudske seksualnosti, kao što je i heteroseksualnost, što je stav mjerodavnih svjetskih (Svjetska zdravstvena organizacija) i hrvatskih institucija (Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Hrvatska liječnička komora). Navođenje da se radi o posebnom „ljudskom stanju“, s naglaskom na traženje medicinskih i psiholoških uzroka, sugerira upravo suprotno; da se radi o anomaliji, odnosno bolesti, te je protivno nizu međunarodnih i nacionalnih propisa koji reguliraju zabranu diskriminacije i pravo na potpunu i točnu informaciju.

Brojne lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u povijesti su bile žrtve pokušaja promjene seksualne orijentacije medicinskim metodama poput prisilne hospitalizacije, elektrošokova, lijekova za duševne bolesti i sl. Upravo zbog toga je izrazito opasno davati djeci pogrešne informacije koje ih navode na zaključak da je homoseksualnost bolest. Dok hrvatska djeca uče iz sramotnih udžbenika o „neistraženom ljudskom stanju“, diljem svijeta 17. svibnja obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.

Zbog svega navedenog Lezbijska grupa Kontra je prije više od godinu dana, 17. 5. 2010. na Međunarodni dan borbe protiv homofobije održala simboličnu akciju na Markovom trgu, gdje su službeno zatražile od Vlade brisanje homofobičnog sadržaja iz školskih udžbenika.

Nakon krajnje zabrinjavajućih odgovora iz Vlade i Ministarstva u kojima se opisuje samo procedura usvajanja udžbenika od strane Ministarstva, bez osvrtanja na konkretan problem, udruge Kontra i Iskorak zatražile su postupanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u prosincu 2010. godine.

Nakon prve požurnice koju je Pravobraniteljica za ravnopravost spolova uputila Ministarstvu (14. travnja 2011. godine), isto je sada dostavilo očitovanje izdavača udžbenika, Kršćanske sadašnjosti d.o.o., te je izvjestilo Pravobraniteljicu da će dostaviti cjelovit odgovor nakon što zaprimi očitovanja Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda. Nakon toga Pravobraniteljica je 29. kolovoza 2011. godine uputila još jednu požurnicu Ministarstvu, međutim, do danas nije zaprimila odgovor.

Iz očitovanja na sadržaj gore navedenog udžbenika evidentno je da Vlada RH nije sposobna sama zauzeti stav vezano za implementaciju zakona koji se tiču suzbijanja diskriminacije na temelju spolne orijentacije, te traži mišljenje/odobrenje Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda da li da zaštiti ljudska prava građana i građanki.

Jedini zaključak koji se nameće je da mi ne živimo u sekularnoj državi, te da bi se za zaštitu svojih ljudskih prava trebali prvo obraćati Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, a onda možda Vladi.

Također, napominjemo da su Iskorak i Kontra u međuvremenu dobili pritužbe građana da i u nekim drugim udžbenicima koji se koriste u hrvatskim školama postoje diskriminativni sadržaji, te će angažirati stručnjake da naprave analizu školskih udžbenika iz relevantnih predmeta.

Vezano za sve navedeno, poručuju da će se obratiti međunarodnim institucijama i organizacijama za zaštitu ljudskih prava, budući da hrvatska Vlada nije sposobna djelovati nezavisno i zaštiti prava svojih građana kao ni implementirati međunarodne standarde i vlastite zakone za zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije.

Sekularnost? Odvojenost države i vjerskih organizacija? Vladavina prava? Ustav?!? Jesu to stvari koje se jedu ili čemu to služi?

Written by Charon l'Cypher

29. 9. 2011. at 23:56

Stranka kršćanskih namjera

7 komentara

Predstavljajući izborni program HDZ-a, predsjednica Jadranka Kosor izjavila je između ostalog kako će se zalagati za državu kršćanskih vrijednosti. Taj slogan nalazi se i na stranici HDZ-a u naslovu koji najavljuje program.
Takva najava može svakome ateisti, agnostiku i nekršćaninu na prvi pogled malo dići tlak, međutim ona je potpuno legitimna. Naime, Jadranka Kosor predstavila je ovakav program kao predsjednica stranke koja se voli smatrati demokršćanskom i stoga ima puno pravo davati takve izjave.
Postavlja se, međutim, pitanje koliko je HDZ doista demokršćanska stranka i koliko su ove težnje iskrene, a koliko su zapravo podilaženje biračima i trgovina s Crkvom.

U jednom ranijem tekstu pisao sam kako su sve nominalno demokršćanske stranke od 1991. do 2007. potpuno nestale s hrvatske političke scene. Neke od tih stranaka bile su prilično «tvrde» u zastupanju katoličke doktrine pa je za njih potreba zabrane abortusa bila neupitna. Ovaj detalj spomenuo sam zbog toga što se radi o jednoj od temeljnih tzv. kršćanskih vrijednosti i za Crkvu krucijalnih tema. Prilikom nedavnog papinog posjeta Zagrebu, pred političkom kremom potegnuto je i ovo pitanje, ali zabrana pobačaja HDZ-u ne pada na pamet jer bi to bio jedan od čavala u politički lijes stranke.

Kako je ta tema obrađena u izbornom programu HDZ-a?
Poglavlje «Obitelj» počinje ovako:

U osnovi je demokršćanskog svjetonazora središnje mjesto obitelji u društvu.

a završava ovako

Za nas u HDZ-u poštivanje kršćanskih vrijednosti jest temelj skladnog obiteljskog života i izvorište snage koju obitelj daje svojim članovima, a napose djeci.

Između toga ni riječi o pobačaju, čak niti u vidu načelne osude, a pogotovo nema najave zabrane. Pobačaj se ne spominje ni u poglavlju «Zdravstvo» u kojemu se npr. spominju akcijski plan za prevenciju i smanjenje prekomjerne tjelesne težine … a o prevenciji pobačaja ili edukaciji ni slova.

HDZ dakle nema čvrst stav kada su u pitanju fundamentalne kršćanske «vrijednosti» koje mogu odbiti dio biračkog tijela. To biračko tijelo ionako uglavnom pripada onoj kategoriji koju je Ratzinger prilikom posjeta Njemačkoj po vrijednosti stavio čak i ispod agnostika.

Na čemu onda HDZ može graditi sliku demokršćanske stranke?
Na nekim općim vrijednostima kao što su npr. poštenje što je jako uvjerljivo kada se o dobrom dijelu duhovnosti istaknutih članova stranke brine župnik Ivan Topolnjak.

Može se tamburati protiv crvene opasnosti što je također uvjerljivo kada dolazi iz usta polaznika kumrovečke partijske škole.

Može se naglašavati važnost bračnog života, a osim glave stranke ima i ministara koji po pitanju braka nisu kršćanski uzori.

Cijela ta priča je neiskrena, neuvjerljiva i licemjerna, ali Crkvi to ne smeta jer se indulgencije uredno otkupljuju. Tako čitamo:

Mimo proračuna Kosor godišnje daje Crkvi dodatnih 80 milijuna državnih kuna

Znate li zašto ni ove godine Crkva ne plaća poreze? Jer ministrica Dalić ne zna kako to knjižiti!

Ministarstvo crkvenog razvoja: u tjedan dana Pankretic dao gotovo milijun drzavnih kuna crkvi

(Pankretić istina nije iz HDZ-a, ali za sada je u istoj vladi koja razbacuje naš novac.)

Iako svi dobro znamo kako ova trgovina funkcionira, lijepo je kada netko odagna svaku sumnju kao što je to učinio provincijal fra Željko Tolić prilikom polaganja kamena temeljca za crkvu Kninu (9,5 milijuna kuna poreznih obveznika):

U ime svoje cijele Provincije, u ime braće fratara ovdje u Kninu, u ime cijelog vjerničkog puka, Vama i cijeloj Vladi želim zaista puno uspjeha, što god zaželjeli, što god zamislili i čega se god dohvatili. Mi Vam osiguravamo, mi Vam jamčimo i podršku, i pomoć, i moralnu i molitvenu, a uvjeren sam da svaki od nas ovdje danas tako diše i tako želi.

Written by Ajgor

27. 9. 2011. at 17:52

Hrvatski nastavnici pod prisilom slušaju svećenike

3 komentara

‘Nemojte se moliti u mojoj školi, ja neću misliti u vašoj Crkvi’.

Uz svu propagandu zla i netolerantnosti koju katolička Crkva brutalno nameće zaista nije teško složiti proizvoljno dugu listu crkvenih gadarija. Kad bih trebala nabrojati redom stvari koje su mi apsolutno neprihvatljive, negdje pri vrhu moje liste bilo bi uplitanje Crkve u obrazovanje. Teme vjeronauka u školama i križeva u učionicama su ono što me zapravo prilično brine. Vjeronauk zato što mu je isključiva svrha ispiranje mozga i indoktrinacija u katoličku vjeru i smatram da djeca tome ne bi smjela biti izložena u okvirima škola. Križevi u učionicama/predavaonicama su mi zabrinjavajuća tema iz osobnog razloga. Na svu sreću, radim na mjestu gdje ne očekujem da se taj problem pojavi, ali jesam razmišljala o tome kako reagirati. Ne želim držati nastavu u učionici koja ima križ iznad ploče. A opet, svjesna sam da tamo gdje križevi vise po učionicama, oni koji se s time ne slažu nisu u poziciji napraviti problem oko toga, jer je lako moguće da bi izgubili posao.

Sad uz vjeronauk i križeve dodajem još jednu temu – slušanje predavanja od strane svećenika predstavljeno kao radnu obavezu! Nastavnica iz Slavonskog Broda anonimnim pismom obratila se udruzi David:

Poštovani,

zaposlenica sam Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu. Ravnatelj škole, Luka Mladinović, prof. el., izvijestio je službenom obaviješću zaposlenike o predavanju don Damira Stojića koje će se održati 27. 9. 2011. godine, a na koje će dolazak biti obavezan za sve zaposlenike jer će se predavanje tretirati kao sjednica Nastavničkog vijeća.

Osjećam se povrijeđenom ovom odredbom jer niti smo svi u kolektivu vjernici, niti smo svi kršćani. Zaposlila sam se na temelju stručnosti, a ne vjeroispovijesti. Ako jedno nastavničko vijeće vodi svećenik, to je uvreda za sve nastavnike. Žalosno je da jedna obrazovna ustanova nije u stanju omogućiti svojim zaposlenicima stručno usavršavanje iz područja pedagogije ili pak metodike određenih struka, nego umjesto toga nameće vjerski sadržaj. Što poduzeti i kako se postaviti? Možete li vi kao udruga upozoriti ravnatelja na kršenje ljudskih prava?

Ovaj mi problem zadaje glavobolju i nesanicu. Uznemirena sam.

Hvala najljepša!

Boldanje je moje, jer mislim da je tu recenicu itekako potrebno dodatno naglasiti. U vremenu smo u kojem se u znanje ulaže malo i gdje je nastavničko zanimanje shvaćeno kao ‘ono gdje se ništa ne radi’, gdje se milijuni ulažu u gradnje crkvenih objekata umjesto škola i gdje se novac troši na vjersku indoktrinaciju umjesto na napredak. Katastrofa!

Poštovanoj kolegici čestitam na hrabrosti da s ovim izađe u javnost i od sveg srca se nadam da neće zbog toga imati problema.

Udruga David pismo je proslijedila tportal-u. Novinari su pokušali doći do ravnatelja spomenute škole no rečeno im je da je “na duže vrijeme odsutan”. Anonimni djelatnik škole upućen u zbivanja rekao im je da je ovdje riječ o svojevrsnom triku kojim su organizatori predavanja pokušali privući što veći broj posjetitelja.

Nastavničko vijeće je obaveza svakog nastavnika. Svako izostajanje moglo bi se shvatiti kao povreda radne obveze, a organizatori su to iskoristili da popune dvoranu. Kako bi se privukao što veći broj nastavnika, predavanja su preimenovali u sjednice nastavničkog vijeća. No činjenica je da zapravo nitko nikome ne bi zamjerio nedolazak. Kada bi se najava predavanja samo stavila na oglasnu ploču kao oglas i nastavnicima dolazak ostavio kao slobodan izbor, nitko se ne bi odazvao. Istinu govoreći, imali smo takvih situacija i prije.

Dakle, u državi s 88% ili koliko već katolika nemoguće je dobrovoljno skupiti dovoljno ljudi za predavanje katoličkog svećenika pa se prljavim trikovima ljude prisiljava na dolazak! I to je u redu? U skladu s katoličkim naukom o nenasilju?! Da ne pričam da je posebno pitanje zašto se to predavanje uopće održava u školi!

Dakle, Nastavničko vijeće je obaveza nastavnika, no na ovo religijski obojano nije obavezno doći. Ma koja je tu zaboga logika? Ako je nešto obavezno, onda je uvijek obavezno. I da vidim kako će se gledati na nastavnike koji ne dođu – ne samo da će biti gledani ispod oka jer su saklonimebože očito nevjernici, nego dodatno, ako se ne pojave postoji itekako opravdan razlog da ih se kazni u skladu s pravilnicima za neizvršavanje obaveze. Jer, ovo je Nastavničko vijeće na papiru, to da ne moraju doći je usmeno – što je od toga pravno jače?!

Anonimni djelatnik nastavlja:

Ja to osobno ne odobravam. Mislim da bi trebalo istaknuti da je dolazak slobodna volja nastavnika. Osobno se slažem s nastavnicom koja se žalila, no ne negodujem previše jer znam da neodazivanje za sobom ne nosi nikakve posljedice, mada se očito računa sa strahom nastavnika.

Drugim riječima, on je poslušna ovčica koja će ići linijom manjeg otpora. Ne sviđa mu se to što se događa, ali eto, neće reagirati iako vidi da je krivo. Što se od takve osobe može naučiti? Nastavnica je barem pokušala ispraviti to što vidi da ne valja. Nadam se da će više ljudi biti jednako hrabro.

“As people become more intelligent they care less for preachers and more for teachers.”
– Robert G. Ingersoll

Izvor: tportal

Written by sylvermyst

26. 9. 2011. at 15:00

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

5 komentara

Za neupućene, dragi papa Naci trenutno šeće po svojoj domovini. Provod mu je solidno rutinski: puna pozadina političara, nekoliko (20) tisuća prosvjednika, pun stadion (70.000) vjernika,… Malo odskače da su mu, iako to “nije ni državnički ni misionarski posjet”, dali pričati u Bundestagu (njemački parlament). No, kao što je policija sakrila demonstrante (iz “sigurnosnih razloga” prosvjed je premješten čak 2km daleko od Bundestaga), tako su se i neki parlamentarci (njih stotinjak) pokupili, iz raznih razloga (od protesta protiv brižne njege o pedofilima, preko homofobne i ženotlačiteljske politike, do jednostavne činjenice da taj govor narušava sekularni karakter Njemačke).

U nastavku prenosimo članak Deutche Wellea, Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu koji daje pregled tog posjeta:

Nije Crkva u krizi, nego vjera u Boga – i Papu

Papa u FreiburguPapa Benedikt XVI. je posljednjeg dana svog posjeta Njemačkoj održao misu u Freiburgu pred stotinjak tisuća vjernika. Polako se povlači i bilanca trećeg boravka Pape u njegovoj domovini – a ona nije osobito bogata.

Počeo je u Berlinu političkim susretima, nastavio je u Erfurtu susretom s protestantima, a ove nedjelje (25.9.) Benedikt XVI. završava svoj četverodnevni posjet Njemačkoj boravkom u Trieru, dijacezi predsjednika Njemačke biskupske konferencije, nadbiskupa Zollitscha.

Papa predvodi misu

Papa je njemačke katolike pozvao da slijede put Vatikana i Petrovog nasljednika

Sveti otac u svojoj domovini nije štedio s dobrim savjetima: u Bundestagu je zatražio više moralnog promišljanja, protestante je upozorio da vjera “nije politika” pa da se mogu sklapati kompromisi, na susretu s muslimanima u Njemačkoj ih je upozorio da poštuju temeljne vrijednosti njihove nove domovine, a i njemačke katolike u Freiburgu je, nakon svih njihovih želja za reformom crkve, upozorio kako će “Crkva u Njemačkoj i dalje biti blagoslov za katoličku zajednicu u svijetu, ako ostane vjerna vezi s nasljednikom svetog Petra i apostola”.

Protestanti su se nadali poklonu

Utoliko su i reakcije na boravak Pape u Njemačkoj pretežito suzdržane: ako su se protestanti i nadali kako Papa donosi neki poklon koji će unaprijediti ekumenu, Benedikt XVI. im je poručio da su takve želje “nesporazum” te da je mnogo važnije da se dvije velike crkve u Njemačkoj zajednički bore protiv sve veće bezbožnosti u društvu.

Masa vjernika u Erfurtu

U Erfurtu se zbio manji incident s jednim posjetiteljem, ali to nije ništa prema razočarenju protestanata

Potpredsjednik Vijeća evangeličke crkve u Njemačkoj, saski pokrajinski biskup Joachen Bohl je utoliko razočaran što nije riješen niti temeljni problem miješanih, katoličko-evangeličkih brakova gdje je supružnicima praktično nemoguće zajednički biti na misi. Jer Vatikan uporno ustraje na “tajni vjere”, obredu Pretvorbe koju ne želi zajednički slaviti s protestantima.

Papini posjeti državama u svijetu su se u međuvremenu pretvorili i u tužni obred susreta sa žrtvama spolnog zlostavljanja čiji su počinitelji crkveni službenici: tako je bilo u SAD, Australiji, Malti, Velikoj Britaniji, a ovog petka (23.9.) se u Erfurtu susreo i s predstavnicima žrtava zlostavljanja u Njemačkoj.

“Neiskrena gesta” Pape

Emmanuel Henckens, i sam žrtva zlostavljanja predstavlja slike drugih žrtava

Predstavnici žrtava zlostavljanja su jednostavno - razočarani

Papa je i ovom prigodom za vrijeme polusatnog susreta izjavio kako je “dirnut i potresen” onime što je učinjeno žrtvama i njihovim obiteljima i izrazio “duboko suosjećanje i žaljenje.” Predstavnici žrtava Papi nisu povjerovali: nakon susreta su izjavili kako je susret bio “neiskrena gesta” i “lijep, ali zapravo beskoristan čin jednog čovjeka koji bi veoma lako mogao zaštiti svoju djecu, ali ne želi to doista učiniti”.I kod ostalih spornih pitanja koja opterećuju odnose Katoličke crkve s društvom, Papa nije propustio priliku ponoviti svoje konzervativne stavove. Tako je u susretu s predstavnicima pravoslavnih vjerskih zajednica osobito pohvalio “integritet i jedinstvenost braka između jednog muškarca i jedne žene” za kakvu se zalažu i pravoslavci i poželio da se i katolici “uzdrže od svakog krivog tumačenja” institucije braka.

Ništa novog iz Vatikana

Njemački predsjednik Christian Wulff i supruga Bettina u društvu Pape

I predsjednik se - kao i njegova druga supruga - nadao 'više milosrđa' prema sudbinama poput njegove

To je bila i više nego jasna poruka vjernicima homoseksualnih usmjerenja, a neugodni odgovor dočekao je i njemačkog predsjednika Wullfa. On je i osobno katolik i oženjen po drugi put, tako da je predsjednika Njemačke biskupske konferencije Zollitscha zamolio za “više milosrđa crkve prema razvedenima”. Benedikt XVI. tu ima samo jedno mišljenje: važno je “bezgranično se vezati za jednog partnera. Postoji još jedva hrabrosti obećati biti vjeran čitavog života.”

I kod pitanja celibata i uloge žena u crkvenim obredima, ovaj Papa jedva da želi što dodati tradicionalnim stavovima: i prilikom trećeg boravka u Njemačkoj, Benedikt XVI. je našao prigodu da podsjeti kako “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” i kako stoga mora biti neoženjen. Utoliko na sve probleme na koje upozorava Katolička crkva u Njemačkoj i brojne udruge vjernika, Papa jedino iznosi, da tako kažemo, “Benediktinski obrat”: nije Crkva u krizi, nego je u krizi vjera. Previše je rutine u Crkvi koja prekriva pravi vjerski žar. A kada se ta vjera – kao što smo čuli, prema Vatikanu i mišljenju Pape – opet probudi, sve će biti u redu.

Autor: A. Šubić (agencije)

Odg. ured: A. Jung-Grimm

Eto, barem zlostavljani znaju da ih nisu napastovali pedofili, nego vlastiti nedostatak vjere. I skrivanje pedofila nije kriza Crkve, nego vjere i to, valjda, vjere zlostavljanih, jer kako bi neki “svećenik djeluje u ime i kao nasljednik Krista” pokleknuo i upao u krizu vjere? To bi bilo kao da nekom iskrenom vjerniku treba, ne znam, Mercedes s neprobojnim staklom da ga, umjesto Božje providnosti, štiti od metaka…

Written by Charon l'Cypher

25. 9. 2011. at 15:10

Money, money, money

5 komentara

Neki izgleda nisu dobro pratili na vjeronauku kad se obrađivala lekcija o tome da se put u raj ne može kupiti novcem. I eto tako imamo Milana Bandića koji donira 28 000 kuna, ne svojih, što ne bi bio problem, nego iz ionako praznih proračunskih zaliha, za – molitvu! Bolje rečeno, za kupovanje glasova zaslijepljenih ovčica, ali zadržimo se na službenoj priči.

Točka 25 dnevnog reda u svom Zaključku kaže:

Odobrava se korištenje 28.000,00 kuna iz sredstava organizacijske šifre 0701 Aktivnost 07. Proračunska zaliha, pozicije 31-3811 Tekuće donacije u novcu, Uredu gradonačelnika na poziciju 52-3811 Tekuće donacije u novcu, financijske potpore za Pokret krunice za obraćenje i mir-crkva Sv. Križa, radi molitve podrške iseljenoj Hrvatskoj dana 24. rujna 2011.

A u Obrazloženju piše:

U povodu molitve kojom se podržava iseljena Hrvatska pod geslom ujedinjeni molitvom očuvajmo Hrvatsku, Pokret krunice za obraćenje i mir obratio se Gradu Zagrebu zamolbom za financijskom potporom u prigodi organiziranja spomenute molitve koja će se održati 24. rujna 2011.

E, sad, pokušala sam pronaći gdje se molitva organizira, u kojem hotelu, Crkvi ili gdje već. No, nisam pronašla tu informaciju, zadnja vijest na stranici Pokreta je od 25.04.2011, a i guglanje kao jedinu informaciju na tu temu daje da se molitva održava 24. rujna, no gdje – to se ne spominje. Zanimljivo, nije li? No, glavno da ako se učlanite u Pokret dobivate iskaznicu kao vidljivi znak molitvenog zajedništva sa već preko 100 tisuća članova Pokreta.

Čime se bavi Pokret?

Glavni je cilj Pokreta promicanje svakodnevnog moljenja krunice ili barem jedne desetice za: obraćenje grešnika, mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kršćansku obnovu bračnog i obiteljskog života, rađanje začete djece; borbu protiv psovke, droge, alkoholizma i pornografije, za redovnička i svećenička zvanja, te za povratak svih prognanih i izbjeglih na stoljetna ognjišta i njihovu obnovu.
Pokret krunice sudjeluje u svim bitnim vjerskim događajima u hrvatskom narodu sa željom da čitav narod molitvom poveže u jedan neraskidivi lanac Božje ljubavi svjestan da samo oni koji grade s Bogom i na Bogu, grade na neuništivim temeljima. Neka Hrvatska, poput golubice raskriljenih krila, postane zemlja žive krunice. I Vi možete tome doprinijeti! Najprije njegovanjem dostojanstvenog kršćanskog života, a zatim dnevnom molitvom krunice ili barem jedne njezine desetice. Svaki član Pokreta ima puno pravo daljnjeg širenja djelatnosti Pokreta, dapače svi oni koji se oko toga angažiraju primit će poseban Gospin blagoslov i zaštitu, jer će na taj način postati Njezini apostoli.

Dobije li se za ovo boldano neki certifikat ili im se treba vjerovati na riječ?

Ako izostavimo (trenutno neobjašnjeni) trošak na molitvu, ima li od toga bar nekakve koristi? Hoće li 25. rujna Playboy misteriozno nestati s kioska, neće se više čuti ni jedna psovka ili će se najednom svi iz iseljeništva vratiti u Hrvatsku? Što se efekta molitve tiče, prema npr. ovoj studiji molitva nema nikakv efekt na zdravlje ljudi, ni pozitivan ni negativan. Ili, nit’ škodi, nit’ koristi. E, ali – nije besplatna nego nas i lijepo košta!

Na što se moglo utrošiti tih 28 tisuća kuna, a da se, i to pozitivan, efekt negdje i vidi? Danas je Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, a prema ovome, pred zatvaranjem je 5 od 7 skoloništa za zlostavljane žene zbog – financijskih poteškoća. U prvih šest mjeseci ove godine osam je žena ubijeno od strane sadašnjih ili bivših partnera dok je zabilježeno 18 pokušaja ubojstva. Čini se da živimo u društvu u kojem je više stvarnost nego vic: Što ćeš ti bit kad odrasteš? – Ženu. Prema istraživanju koje je Autonomna ženska kuća Zagreb provela 2003. godine, pokazalo se da je oko 30% žena u Hrvatskoj bilo žrtvom fizičkog nasilja svog supruga, partnera ili dečka. Gotovo jednak broj žena bio je prisiljavan na neželjeni seksualni odnos od strane svog partnera. Prema gornjem istraživanju, 12% žena misli da zato što su vjernice trebaju ostati uz svog muža, kakav god da je, jer rastavom krše Božju zapovijed i čine grijeh. Mislite li da se stanje popravilo s vremenom?

Ne živim u iluziji da bi 28 000 kuna dugoročno pomoglo sigurnim kućama, no definitivno bi tako utrošen novac bio korisniji nego da ga se potroši na molitvu.

“Pray: To ask the laws of the universe to be annulled on behalf of a single petitioner confessedly unworthy.”
— Ambrose Bierce

“Two hands working can do more than a thousand clasped in prayer.”
— unknown

“Give a man a fish, and you’ll feed him for a day;
Give him a religion, and he’ll starve to death while praying for a fish”
— unknown

Je li zakon suglasan s Ustavom?

leave a comment »

Written by Charon l'Cypher

21. 9. 2011. at 15:34

Dvadeset godina ispiranja mozga

44 komentara

Početak je nove školske godine – koja je opet proslavljena blagoslovima školaraca, grupnim odlascima na misu u najbližu crkvu i prozivkama djece koja nisu upisala vjeronauk da li su se možda predomislila.

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/146768/U-sekularnoj-drzavi-Hrvatskoj-skola-pocela-misom.html

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/146938/Za-pocetak-skole-prozivanje-malih-nekatolika.html

Vjeronauk u osnovnim školama – izborni predmet koji to nije. Ne može se nešto zvati izbornim predmetom, ako se nema između čega birati, tj. ako je jedini “izbor” u priči  – upisati to ili ne. U ovom slučaju predmet se zove fakultativni. Fakultativni predmeti – kao što su recimo dodatni strani jezik obično imaju termin izvan redovne nastave (ja sam na informatiku 4 godine dolazila dva sata ranije kad je škola bila popodne ili ostaja dva sata nakon nastave ujutro), dok je za izborne predmete termin unutar satnice, a učenike se razvrsta ovisno o predmetu kojeg su izabrali (engleski ili njemački, vjeronauk ili etika u srednjoj školi i td). Vrijeme je da se vjeronauk u osnovnoj školi počne zvati pravim imenom umjesto da mu se status mistificira namjernim korištenjem krivog naziva.

Nakon dogovora o ispravnoj terminologiji treba slijediti i promjena termina vjeronauka u rasporedu (treba vjeronauk uopće izbaciti iz škola, ali prihvaćam i male pomake). Na više mjesta se spominje službena uputa da vjeronauk po mogućnosti bude prvi ili zadnji sat, kako bi djeca koja ga ne pohađaju mogla doći kasnije ili otići ranije. No, prema Ugovoru o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama jasno piše, stavak 4:

Nastava katoličkog vjeronauka u javnim osnovnim i srednjim školama izvodi se pod istim uvjetima pod kojima se izvodi nastava ostalih obveznih predmeta, napose s obzirom na položaj vjeronauka unutar rasporeda sati.

To je razlog što mnogi roditelji muku muče s time da li im dijete sjedi na hodniku usred dana u školi jer eto, nije upisano na vjeronauk, koji je, sasvim slučajno, usprkos uputama, ali u skladu sa zakonom, usred satnice. Detaljne posljedice toga na psihu djeteta vjerujem da nije teško zamisliti – lako je nama “odraslima” pričati o tome da je ok biti drugačiji, dijete koje nije dio kolektiva sigurno se ne osjeća bajno. A još kad ga vršnjaci, kojima se ispire mozak apstraktnim konceptom boga pitaju zašto nije s njima i zašto ne vjeruje (u nešto što zapravo ne mogu objasniti ni pojmiti, ali im se servira uz ‘to je tako’ objašnjenje) – kako će se dijete osjećati pokušavajući tako nešto objasniti drugom djetetu?

Ubacivanje vjeronauka unutar satnice i izjednačavanje vjeronauka s ostalim obaveznim predmetima bezočno diskriminira sve druge dodatne aktivnosti koje djeca biraju – dodatna iz matematike, informatika, drugi strani jezik, ples, sviranje.. koji se održavaju van redovnog rasporeda, često čak i izvan zgrade škole. Plus, dodatne grupe se znaju i preklapati pa se tako može dogoditi da su dodatna iz matematike i Mali astronomi u isto vrijeme. Vjeronauk konkurencije nema. Samim time što vjeronauk ima ovakav “specijalni” status diskriminira učenike koji ga ne upisuju.

Nisam čula ni za jedan slučaj da je netko završio na popravnom iz vjeronauka (koji jelte ima isti status kao matematika npr), i uz moje osobno iskustvo s vjeronaukom – tvrdim da je to je lagan predmet koji se upisuje većinom po inerciji – jer to svi rade, dodatni razlog je da podiže prosjek ocjena. Zanimljivo je (doduše, provedeno je za srednje škole) istraživanje Zagrebačke nadbiskupije iz 2008. o vjeronauku

Tako je velika većina ispitanih učenika, njih 73,3%, na tvrdnju da vjeronauku nije mjesto u školi odgovorila da se uopće ne slaže ili se ne slaže s njom. Čak 83,2% učenika izrazilo je neslaganje s tvrdnjom da bi bilo najbolje kada vjeronauk uopće ne bi postojao. Za 58,4% učenika vjeronauk je jedan od dražih predmeta.

Istraživanje su proveli prof. dr. sc. Valentina Blaženka Mandarić, docentica na Katedri religiozne pedagogije i katehetike na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu,  prof. dr. Alojzije Hoblaj i prof. dr. Ružica Razum. [Zanimljivog li zadnjeg prezimena.] Zašto je to istraživanje zanimljivo? Zbog ovog citata:

Čak ih se 79% slaže s tvrdnjom da se na vjeronauk upisuju kako bi popravili prosjek ocjena, što upućuje na praksu blažeg ocjenjivanja, ali se iz tih podataka bez dodatnih istraživanja ne mogu donositi zaključci, ističe dr. Mandarić.

Postoji sitni problem s brojevima – ako rezultati nisu namješteni i nije bilo muljanja sa statistikom – brojevi ne lažu, slagali se vi s time što se iz njih da zaključiti ili ne. Odnosno, ukoliko istraživanje obuhvaća nekoliko pojava i prihvatite li rezultate istraživanja za pojavu A, onda ne postoji razlog da rezultate istog istraživanja za pojavu B ne prihvatite samo zato što vam se ne sviđaju. Još jednostavnije – istraživanje pokazuje da je visok interes za vjeronauk, to nam odgovara pa ćemo to prihvatiti zdravo za gotovo. No, istraživanje pokazuje da se vjeronauk upisuje zbog popravljanja prosjeka, a ne duhovnog uzdizanja ili čega već. To se nikako ne slaže s onim što želimo kao rezultat pa ćemo reći da treba još istraživati. A odgovori su tu, crno na bijelom, jasnije ne može! Na kraju krajeva, ako se već hoće sakriti rezultat koji ne odgovara onom što se željelo dobiti, zaboga, izbacite taj dio van izvještaja i nitko neće znati. Ovako, uz apsolutno prihvaćanje brojke koja kaže ono što se želi čuti, komentar da se iz brojke koja kaže ono što se ne želi čuti ništa ne može zaključiti je u najmanju ruku urnebesno smiješan. Ili je možda više tragičan, kad bolje razmislim.

Dvadeset je godina prošlo od uvođenja vjeronauka u škole. Zna se čuti – ha, ništa lošeg se tamo ne nauči, šta se neki bune. Kao prvo – ne slažem se da je ispiranje mozga “ništa loše”. A vjeronauk kao predmet koji se pretežno bavi katoličkim svjetonazorom je ispiranje mozga djeci koja se ne mogu od toga braniti i diskriminacija onih koji te poglede na svijet ne dijele (prvenstveno mislim na stavove roditelja, jer mi se ne čini realno da dijete u prvom osnovne ima ikakav stav o medicinski potpomognutoj oplodnji, npr, ali koji se preslikavaju na dijete). Kao drugo, da vidimo što je to “dobrog” uvođenje vjeronauka dovelo:

No, unatoč propagiranju mirovnog obrazovanja, empatije, ravnopravnosti, poštivanju različitosti i brige za druge, za predmet katolički vjeronauk od početka uvođenja u nastavni program do danas nema dokaza da je pridonio smanjenju nasilja među djecom i mladima, tvrde u udrugama koje promiču potrebu za uvođenjem građanskog odgoja kao zasebnog ili kao kurikularnog predmeta u školama.

Prema usporednim istraživanjima, prije 20 godina nasilja u školama bilo je manje, iako se djeca danas daleko više no prijašnje generacije susreću s različitim neformalnim oblicima obrazovanja za nenasilje, toleranciju i građanski odgoj.

Izvor

Ja neću na temelju toga što je sad više nasilja zaključiti da je vjeronauk za to kriv, ali imam osjećaj da bi ona ekipa koja bi dodatno istraživala tvrde brojke tome itekako bila sklona, kad bi to naravno bio zaključak koji im odgovara.

Ima još jedna “dobra” stvar koju je vjeronauk donio – UNICEF je krajem 2009. godine proveo istraživanje o stavovima djece i mladih, u sklopu kojeg se pokušalo vidjeti koju se skupinu “drugačijih od drugih” najviše diskriminira. Te skupine bile su: 1. djeca s teškoćama u razvoju, 2. djeca vjerskih manjima i djeca koja ne idu u crkvu, 3. djeca koja ne idu na vjeronauk, 4. djeca drugih naroda i nacionalnosti, 5. djeca koja žive u jako siromašnim obiteljima, 6. djeca koja žive samo s mamom ili samo s tatom i 7. djeca koja žive u domu ili udomiteljskoj obitelji. Pobjednik je? Broj 3, djeca koja ne idu na vjeronauk! Konkretno, evo prosječnih ocjena za ponašanje prema svakoj skupini:

Slika: Kako se djeca ponašaju prema djeci koja su možda drugačija od drugih? – prosječne ocjene

Zanimljivo je pogledati i demografsku sliku – ovdje je samo isječak Tablice 61

Nije veliko iznenađenje da su ocjene ponašanja prema djeci koja ne idu na vjeronauk u prosjeku niže u obiteljima gdje su roditelji nisko obrazovani, manjih primanja ili nezaposleni te iz manjih sredina. S obzirom da su takva kućanstva obično s puno članova, ne iznenađuje ni podatak da su ocjene niže u takvim kućanstvima. Rezultati ne iznenađuju jer je jasno da djeca upijaju stavove svojih roditelja i ukućana s kojima su u kontaktu i preslikavaju ih na svoj svijet – a stavovi gore opisanih skupina većinom jesu religijski obojani, što podrazumijeva da je nepohađanje vjeronauka u biti nezamislivo. Odnosno, gore je ne ići na vjeronauk nego biti druge vjere. Nije to ni toliko čudno – nepohađanje vjeronauka lako je poistovjetiti s ateizmom, a vjernicima (ili onima koji tvrde da to jesu) je to u globalu neshvatljiv, dakle automatski i neprihvatljiv, koncept.

Meni je zaista zastrašujuće da djeca od 8, 9 godina smatraju da je to što netko ne ide na vjeronauk razlog za diskriminaciju, i još k tome – najveći. Naravno, to je slika stavova njihovih roditelja, koje nastava vjeronauka u školama samo potiče. Vrlo rijetki će se moći otrgnuti iz ralja takvog svjetonazora u koji su odmalena bili indoktrinirani, kojeg će onda prenjeti na svoju djecu i tako dalje, u krug. Nažalost, ne vidim neki pametni izlaz iz ove situacije.

 “Rational arguments don’t usually work on religious people. Otherwise there would be no religious people.”
– Gregory House, M.D. Season 4 Episode 2 The Right Stuff.

Written by sylvermyst

10. 9. 2011. at 1:43

%d bloggers like this: