Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kako je mali Ivica nabavio novi bicikl

with 8 comments

Mali Ivica je poželio novi bicikl. Ništa skupo, za kojih 1000kn, za koliko bi vjerojatno dobio vrhunski bicikl od, recimo, stričeka pravosudnog policajca. Jedini problem je bio da on nije imao 1000kn (pričam o Ivici; pravosudnim policajcima to i nije neki novac), a nisu mu mogli pomoći niti roditelji kojima je ta svota ipak značila kojih 5000 plastičnih flaša, a još nisu podmirili niti zadnje dvije rate “darova” koje je od njih tražio lokalni svećenik.

Kao dobro odgojeni mali katolik, Ivica je odlučio napisati pismo Bogu. U njemu je opisao kako je on dobar dečko, kako redovito moli krunicu, ide na vjeronauk i pobožno mlati klince koji na taj isti vjeronauk ne idu (“to je za njihovo dobro”, objasnio je, “da se već sada privikavaju na pakao u kojem će, prema riječima vjeroučitelja Paklenića, gorjeti”).

Na kraju pisma zamolio je Boga da mu pošalje 1000kn. Na kuvertu je, naravno, napisao jednostavno “Bog”, u nadi da će službenici Hrvatske pošte izabrati onog jednog (ili ne bas bukvalno jednog?) pravog, među tisućama (A big list of Gods (but nowhere near all of them), How many gods and goddesses are there?, Names of gods and godesses) ili čak milijunima (How many gods?) kandidata.

Službenik u pošti, primivši pismo, važno se počešao po čelu i pitao svog nadzornika: “Kome da ovo pošaljem? Možda Jaci? Ili ipak onom Milanoviću?” Kad su se salve smijeha utišale i službenici došli k sebi, reče nadzornik: “Budimo ozbiljni. Ajmo to uvaliti Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.” I bi tako.

Probudio se idućeg jutra striček Srakić, onako sneno se protegnuo i zapitao “Koju bedastoću da danas izvalim za svoje vjerne ovčice? Možda da Mao Ce Tunga optužim za Tuđmanovu smrt?”. Pritom mu pogled pade na svježe pristiglu poštu, na vrhu koje se nalazilo i Ivičino pismo Bogu.

Zaintrigiran, jer rukopis je bio očito dječji, a znamo kakve emocije djeca stvaraju kod klera diljem svijeta, striček Srakić je posegnuo za pismom, otvorio ga i pročitao. Očito dirnut dječačkom iskrenošću i naivnošću (priznanje da Ivica mlati ateiste, pedere i djecu ljevičara izvuklo je suzu radosnicu na oko mudrog starca), odlučio se pozabaviti Ivičinom molbom.

Sastao se s kolegama Bozanićem, Barišićem i Devčićem, pokazao im pismo i rekao: “Ajde, odriješ’te kesu, pa da malome pošaljemo nešto para… pardon, novaca.” Tu je malo krenulo muvanje, pa ovaj kupio novi auto jer mu oni kupljeni prošlih mjeseci nisu baš sjeli, pa onaj kupio novu vilu, pa ih ljubavnice od’rale, pa odštete za ušutkati onu lajavu dječurliju,… Nema se, kriza se toliko razmahala da čak ni oni koji ništa ne rade, nemaju.

Skupili oni tako 10ak kuna, ponosni na sebe, jer što će malom djetetu soma kuna, ubacili u kovertu, potrpali plastične križiće i naljepnice HBK (da bi Ivica shvatio tko je stvarno njegov bog i kome se treba moliti), ubacili Miklenićevu sliku s autogramom (što ionako nitko neće, pa da se riješe toga) i poslali Ivici.

I stigne tako Ivici pismo. Nakon što je platio globu jer ekipa iz HBK nije stavila marku (skupo, brate!), uzbuđeno je otvorio pismo i, u hrpi bedastoća, pronašao novac. Sretan i zahvalan što mu je Bog odgovorio (ehej, na eBayu se dobiju lijepi novci za takve relikvije), sjeo je i napisao pismo:

Dragi Bože,

puno ti hvala što si mi uslišio želju i poslao novac. Molim te, samo, drugi put šalji direktno meni (zato sam i priložio broj svog računa u Hypo banci), a ne preko Hrvatske biskupske konferencije, jer su mi lopovi maznuli 99% poslanog!

Iskreno zahvalan,

tvoj Ivica

Zašto sam se sjetio ove pradavne bajke (ipak nije realistično očekivati da biskupi daleko od kamera poklone čak 10kn)? Stigla je kratka vijest da je g. Bozanić dao 150.000 kuna za otpuštenu ekipu iz Sisačke željezare:

Kardinal Josip Bozanić uručio je danas vrijednu novčanu pomoć od 150.000 kuna sisačkom biskupu Vladi Košiću za potrebe osoba pogođenih ekonomskom krizom u Sisku.

“Pozvao sam sve odgovorne u državi da što prije riješe ove probleme koji se nameću Sisku, a s druge strane donio ovu svotu za one obitelji koje su najjače izložene”, kazao je Bozanić za Večernji list.

Podsjetimo, zbog povlačenja američkog CMC-a iz sisačke željezare podijeljeno je 916 otkaza.

Neću, što bi neki očekivali, prigovarati svoti. Tih cca 160kn po obitelji (ako naivno pretpostavimo da će svih 916 obitelji dobiti isto) je sigurno dobrodošla pomoć ljudima u nevolji, a ni ukupna svota nikako nije mala (ok, biskupima možda i je; ja živim od svog rada i nisam baždaren kao oni).

Ali, Bozaniću, zašto putem posrednika? Zašto pred kamerama daješ svom čovjeku novac “za ljude”? Zašto ne daš novce direktno tim ljudima? Nije valjda toliki posao užicati ih brojeve računa ili im poslati u koverti (ovaj put s markom)?

Poznavajući transparentnost crkvenih financija, jako sam skeptičan oko cijele Bozanićeve samopromotivne priče. Iskreno se nadam da će sisački Ivice dobiti svih 160kn po glavi, a ne samo 1% te svote, kao naš Ivica s početka ove priče. Ili, gore, bojim se da je cijela priča za novinare i da “obitelji koje su najjače izložene” neće dobiti ništa.

A naš Ivica, mudar i razuman, kakvi već jesu hrvatski katolici, naučio je lekciju i shvatio kako Bog posluje. Idući dan, vraćajući se s mise, ukrao je bicikl i zatim molio Boga da mu oprosti. Svi sretni i zadovoljni! (ok, osim možda sisačkih nesretnika i bivšeg vlasnika novog Ivičinog bicikla)

Written by Charon l'Cypher

17. 12. 2011. at 22:22

8 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Prema podacima koje sam pronašao, u Hrvatskoj je zaposleno 1 200 000 ljudi = poreznih obveznika. Godišnje Crkva dobiva od države oko 300 000 000 kuna (to je direktan izdatak, bez onoga što se daje “ispod žita”). Znači da svaki hrvatski porezni obveznik daje Crkvi prosječno 250 kuna godišnje. Bozanić se isprsio sa 160 kuna po obitelji! Jebga, opet smo došli do poante tvoje priče: “Hvala Bože, ali ne šalji preko HBK, lopine su mi opet maznule …”
    Ne vjeruj Danajcima ni kad darove donose!

    Ajgor

    17. 12. 2011. at 23:35

  2. Baš sam si i ja mislio, on je kao dao svoj novac… Koji k**** svoj novac?! Dao je naš novac! Nemam nikaj protiv da se ljudima pomogne, znam kako je imati doma nekoga tko ne radi i nemre naći posao, iskusio sam tu situaciju, ali nemoj biti odvratan licemjer i reći da ti daješ novce iz svog džepa.

    Pa kako ga nije sram?! Iskreno su me razočarali ove kukavice iz kukuriku koalicije kad nisu odlučili ić malo srediti stvari oko te proklete crkve… Dobro da sam glasao za Lesara…

    dingo_bastard

    17. 12. 2011. at 23:56

    • Njemu je naš novac poklonila naša draga vlada koju smo mi (i nekoliko stotina tisuća mrtvaca) “legitimno” izabrali. Od tog trena, to je postao njegov novac.

      Mene Kukuriku nije iznenadio. SDP nikad nije bio poznat po odlučnosti, hrabrosti i sklonosti ispravnim potezima, pogotovo ako su isti nepopularni. Nije li se i Račan ulizivao Crkvi (tada sam tek počinjao pratiti politiku, pa se slabo sjećam)?

      Glasah i ja za Lesariste, iako mi zapravo nisu dragi. Bilo je to glasovanje protiv Kukulele i protiv Kukuriku. Ostadoše mi Lesaristi i Grubišić, a ovi prvi su imali boljeg kandidata na čelu svoje liste u mojoj izbornoj jedinici. Da sam bio u susjednoj, zaokružio bih Grubišića (u nadi da T. Majica uđe u Sabor).

      Charon l'Cypher

      18. 12. 2011. at 23:43

  3. E, malo smo pogriješili. Prema pisanju Seebiz.eu, Crkva se isprsila sa čak 250 000 kuna:

    “Zagrebačka nadbiskupija darovala je 150 tisuća kuna, Sisačka biskupija je dodala 100 tisuća … ”

    i molim obratite pozornost na ovo:

    “… i tih 250.000 kuna uplaćeno je trgovačkom lancu Agrokor, koji je dodao 26 tisuća kuna, tako da će 920 radnika dobiti bonove i u vrijednosti od 300 kuna i uzeti robu u bilo kojoj Konzumovoj trgovini, rekao je Košić, navodi se u priopćenju Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije.”

    Eto, tako se to radi! Sjećam se kada je F. Tuđman devedesetih obrazlagao zašto se protivi privatizaciji na način da se radnicima podijele dionice: radnici bi, neuki i neodgovorni kakvi već jesu, to prodali, zapili, prokockali i tko zna na koje sve načine upropasitili pa to treba prodati odabranima.

    Isti recept primijenjen je i ovdje: investirati na pravo mjesto da slučajno radnici to ne bi prokockali ili božemesačuvaj platili režije … ili, ne smijem ni pomislit, da ne odu slučajno u Bosnu i tamo nakupuju jeftinih namirnica, a taj novac ostave nekom nedajbože Srbinu ili Muslimanu …

    http://www.seebiz.eu/crkva-uplatila-novac-agrokoru-pa-bivsim-radnicima-zeljezare-podijelila-po-300-kuna-bonova-za-konzum/ar-21472/

    Ajgor

    22. 12. 2011. at 10:07

    • Zanimljivo. Dakle, još jedan posrednik (Todorić). Ajde, za njega je barem lako izračunati koliku “pinku” će uzeti.

      Naime, Konzum ima jednu od najvećih marži u državi (podatak iz lipnja ove godine), u iznosu od 20.02%. Dakle, ako svih 920 radnika iskoristi svoje bonove, Konzum od marže dobija 55.255,20kn — duplo više nego je dao. Ajde, barem nam Todorić jadan nije na gubitku, a još je i ispao dobričina u novinama.

      A zamisli da su dobili cash… možda bi, umjesto shoppinga u Konzumu, mogli platiti režije ili vratiti neku pozajmnicu? Koliko se sjećam, Konzumovi bonovi imaju i rok trajanja (čini mi se 2-3 mjeseca), što znači “kupuj (skoro) odmah, neovisno o tome treba li ti sada nešto”, neovisno o tome uzgajaš li hranu u svom vrtu.

      U isto vrijeme kad je Sisačka biskupija dala 100.000kn, grad joj je — po tvom članku — dao 50.000kn (za Caritas). Vjerojatno u novinama ljepše izgleda da “su oni dali 100 kila, a grad 50 kila Caritasu” nego “oni i grad po 50 kila svaki”. Ovako je ukupna cifra veća, pa se odmah bolje osjećamo.😀

      Charon l'Cypher

      22. 12. 2011. at 10:44

      • Zaokružimo ovu računicu pretpostavkom da će minimalan milodar za blagoslov kuća biti 50 kn čime se sisačkoj biskupiji vraća i onih “njenih” 50 000 kuna .
        Koji su to majstori …

        Ajgor

        22. 12. 2011. at 17:48

  4. Hmmm… priča ima još detalja: radnici Sisačke željezare dobijaju cca 100.000 kn po glavi (otpremnine, plaće u otkaznom roku), prema članku u Poslovnom dnevniku. Zanimljivo, novinari nisu uspjeli saznati zašto se pomaže baš ovima, a ne nekima koji su ostali bez posla, bez 100 kila kuna po glavi. Možda ima veze s medijskom pompom?

    Charon l'Cypher

    23. 12. 2011. at 13:24

    • Uopće ne dvojim da je riječ samo o medijskoj pompi. Pretpostavljam da su sisački radnici odabrani zbog tajminga – baš se lijepo poklopilo s Božićem kada su dani rezervirani za čovjekoljublje i milosrđe. Tijekom ostalih dana u godini u takvim situacijama se ništa ne poduzima. Bilo je raznih prosvjeda i štrajkova i isto tako teških situacija kada su radnici dobivali otkaze. Tada nisu mogli dobiti ni verbalnu podršku Crkve, a njenu socijalnu osjetljivost svojevremeno je u jednu rečenicu sažeo Marin Srakić:
      «Piše vam u socijalnom nauku, pa ne moramo to stalno ponavljati.»

      Ajgor

      23. 12. 2011. at 23:20


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: