Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 19 siječnja, 2012

Monty Kaptol’s Flying Circus

11 komentara

Nakon Jezeričevog “Istina se brani istinom”, šef vesele družine muškaraca u haljinama dobio je glavnu ulogu u još urnebesnijem skeču. Nadbiskup Bozanić dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu za istinoljubivost, humanizam, ljudska prava…
Obrazloženje je sljedeće:

‘Hrvatskoj crkvenoj i društvenoj javnosti obraćao se u nizu aktualnih tema, posebice kada su poljuljani temelji opće uljudbe, kad je u opasnosti bilo dostojanstvo čovjeka i kao člana društva i kao Božjeg stvorenja… Kardinal nerijetko poziva odgovorne za društvo i Crkvu (političare, gospodarstvenike, vjernike, kulturne i znanstvene djelatnike…) na ozbiljnost i dosljednost u poštivanju prava svakoga ljudskog bića’

Njegove propovijedi i okružnice sadrže ‘poruke koje su u novijoj hrvatskoj povijesti vrlo znakovite i nezaobilazne za istinsku viziju budućnosti hrvatskog čovjeka, Crkve i Domovine’. U njima se zauzima posebice za ‘ljubav prema čovjeku, ljubav prema Domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire’… ‘U njima hrabro daje sud o događajima i činjenicama, nerijetko otvara i one tužne prešućivane, krivotvorene i potiskivane stranice povijesti svoga naroda, upućujući uvijek iznova apel za traženjem istine …

‘Znanstvenom metodologijom i pristupom, primjerenim stilom oblikuje tekstove u kojima se osjeća istinsko rodoljublje i domoljublje, što ga potiče da se posebice zauzima za zalječenje ratnih i poratnih rana, za uklanjanje nepravdi, za obranu dostojanstva svake ljudske osobe i za izgradnju humanijeg društva’

Beskompromisan i odlučan društveni angažman nadbiskupa Bozanića započeo je davne 1998. godine čuvenom rečenicom o osudi grijeha struktura. Iako je na prvi pogled ta izjava izgledala kao hrabra osuda nečega, u suštini je bila šuplja poput kaptolskih zvona. Zvonila je svakome i nikome, a svatko je sam odlučio želi li je slušati.
Tijekom svoga mandata kao prvi biskup Crkve u Hrvata razvio je vještinu gromoglasne šutnje.
Zemljom su se valjali prosvjedi seljaka, radnika, fejsbukovaca, štrajkalo se glađu, sindikati su tražili prava … ali Uzoriti je s posebnim senzibilitetom svojom glasnom šutnjom uvijek znao stati na stranu obespravljene manjine na Markovom trgu.

Kada je trebalo, znao je i progovoriti. Bez straha za vlastitu kožu znao je u svojim poslanicama i prigodnim čestitkama ustati u osudi komunističkog totalitarizma i raskrinkati ga kao uzrok svih zala. Iscrpljen tom junačkom borbom nije više imao snage za isto takvu energiočnu osudu nekih drugih totalitarizama i nekih drugih zločina pa ih je popratio samo glasnom šutnjom.

Slabima i potrebitima znao je uputiti riječi solidarnosti i suosjećanja poput one čuvene “Skuplje je jeftinije” što je puk, osobito oni što kopaju po kontejnerima, ozaren božjim blagoslovom oduševljeno prihvatio.

Osim rječite šutnje Uzoriti je s godinama razvio i vještinu aktivne pasivnosti ili djelatnog nečinjenja.

Tako npr. nije ništa učinio kako bi obuzdao razigrane homofobe u vlastitim redovima i time barem ublažio, ako ne i spriječio fizičko i verbalno nasilje prema jednoj skupini svojih sugrađana.

Nije ništa poduzeo kako bi spriječio svakogodišnje sramotno slavljenje zločinca Pavelića.

Kada je u Hrvatsku došao pomodni bjelosvjetski trend razotkrivanja pedofilije u redovima božjih pastira, Uzoriti je oprao ruke poput onog jednog tipa prije dva milenija i prepustio to državnim organima. Sebi je ostavio diskrecijsko pravo ne učiniti ništa kada npr. osuđeni pedofil poželi voditi misu.

Nije smatrao potrebnim nešto poduzeti kada je jedan od rijetkih (ili možda jedini) iz njegovih redova “suspendiran” jer mu je grijeh neposluha prema nadređenom bio veći od istinskog zalaganja za ‘ljubav prema čovjeku, ljubav prema Domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire’ kako je to lijepo kao neprijeporna vrlina opisano u obrazloženju Bozanićevog doktorata.

Svoju aktivnu pasivnost znao je ponekad kombinirati s pravom aktivnošću. Tako je npr. prilikom otkrivanja skandala u Caritasu problem “riješio” slanjem jalovih vizitacija i prepuštanja slučaja iskljivo državnim organima, ali koju godinu kasnije odlučio je djelovati i (bivšoj) voditeljici Caritasa koja je po dužnosti morala znati što se tamo događa dodijelio posebno priznanje za rad u zagrebačkoj nadbiskupiji.

Kao osvjedočeni domoljub, Uzoriti je odlučno prešutio sva događanja oko Dajle i hrabro je odluku prepustio papi.

Uza sve navedeno, dodjela znanstvene titule nekome čija je djelatnost kroz povijest bila osvjedočeni neprijatelj znanosti cijeli ovaj događaj čini grotesknim!

Ovaj tekst napisan je u jednom dahu, kao izraz moga oduševljenja što je bastion znanosti i kritičkog mišljenja, Sveučilište u Zagrebu, tako tankoćutno znalo prepoznati istinskog humanistu.
Pomnija analiza lika i djela Uzoritog Bozanića sigurno bi mogla upotpuniti ovaj kroki i nadamo se da niti Nobelova nagrada nije nedostižna.

Written by Ajgor

19. 1. 2012. at 10:09

%d blogeri kao ovaj: