Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Znanost i religija — malo drugačiji pogled

leave a comment »

Danas sam slučajno nabasao na jedan tekst iz 2005. godine. Autor teksta je aktualni, četrnaesti, Dalai Lama.

Priznajem da se Budizmom i samim Dalai Lamom nisam puno bavio, pa su mi možda nove i neke stvari koje to ne bi trebale biti. Svejedno, evo što mi je prvo zapelo za oko (prijevodi su u mojoj, donekle slobodnoj, izvedbi):

Ako znanost dokaže da je neko budističko vjerovanje pogrešno, Budizam će se morati promijeniti.

Nakon ovog čudnovatog (barem za nas okružene “malo” drugačijim religijama) uvoda, Dalai Lama objašnjava kako je kroz život razgovarao s raznim znanstvenicima i učio od njih. U tekstu se posebno osvrće na neuroznanost i srodne znanosti.

Pri tome kao nit vodilju provlači tezu da “znanstvenici trebaju paziti što rade”, no ne u smislu nekakvog dodvoranja bogovima i nevidljivim rozim jednorozima, nego u smislu sagledavanja posljedica svog rada i imanja u vidu ključni cilj svog rada. Prema Dalai Lami, to je unaprijeđenje (života) ljudske rase, kao i ostalih živih bića.

Navodi neka istraživanja meditacije (nisam provjeravao reference) i navodi neke benefite. Ok, malo reklame, prihvaćam to, pogotovo što meditacija nema veze s dogmom, nego je riječ o manje-više običnom opuštanju/odmoru. No, sviđa mi se odgovor na pitanje “Čemu to istraživanje?”:

Cilj [tih istraživanja] nije pokazati da je Budizam u pravu ili u krivu – čak niti privući Budizmu nove sljedbenike – nego izvući te metode iz tradicionalnog konteksta, proučiti potencijalne benefite i podijeliti otkrića sa svima koji bi za njih bili zainteresirani.

U nastavku komentira odnos religije i znanosti:

Koji god rezultati tih istraživanja bili, drago mi je da se to područje istražuje. Mnogi ljudi danas smatraju znanost i religiju suprotstavljenim stranama. I dok se mogu složiti da su neki religijski koncepti u konfliktu sa znanstvenim činjenicama i principima, također osjećam da se ljudi iz oba svijeta mogu upustiti u inteligentnu raspravu, koja bi u konačnici dovela do dubljeg razumijevanja izazova s kojima se susrećemo u današnjem premreženom svijetu.

Osobno, nisam sklon nekoj suradnji religije i znanosti, s obzirom na to da smatram dokaze alfom i omegom objašnjavanja svijeta. No, moj ključni prigov religiji je upravo nemogućnost inteligentnog razgovora. Ok, nešto ne znamo, neka vjeruje tko što želi — to je pravo koje uzimam sebi i, naravno, dajem ga drugima. Možemo i razgovarati, spreman sam i prihvatiti tuđi stav ako me taj netko uvjeri da je njegov stav vjerojatnije točan,… No, ako je nešto poznato i dokazano, ne trpim da mi se drobi po nekim dogmama iz knjižurina od prije 2000 ili 1400 ili kolikogod godina, kao što ne prihvaćam niti raznorazna kontradiktorna objašnjenja, o čemu god da se radilo. Utoliko, cijenim gore citirani pristup.

Izvrsno je primijetio i da je tehnički razvoj praktički pregazio onaj etički. Da bi se ovo vidjelo, dovoljno je pogledati gomile religijskih, a i drugih, fanatika (muslimanski su trenutno najviše “in”, no ne zaostaju niti razni kršćanotalibani i njima slični), koji nisu u stanju shvatiti da netko može ne željeti im zlo, iako misli drugačije od njih, ali su sposobni nabacivati se eksplozivom, projektilima, pa i nukleranim oružjem.

[…] Očito je da moralno razmišljanje nije bilo u stanju držati korak sa znanstvenim napretkom. No, posljedice tog razvoja su takve da više nije dovoljno reći da izbor “što napraviti s nekim znanjem” možemo prepustiti pojedincima.

Zaključak govori ponešto što sam i sam primijetio: inflacija (nikako ne bih rekao i potpuni nestanak!) morala u akademskoj zajednici. Ovdje prvenstveno govorim iz hrvatske perspektive, kao zaposlenik sveučilišta ogrezlog u korupciji i besprijekorno tihog pred društvenom pljačkom i nepravdama (dok se ne dirne u njihova prava). Naravno, Dalai Lama ovdje misli na neke druge aspekte, no korijen oba problema je isti:

Kao što etika ponovno plijeni pažnju svijeta biznisa (nisam primijetio, op. Charon), znanstveni svijet bi profitirao od dubljeg bavljenja implikacijama vlastitog rada. Znanstvenici bi morali imati puno više od tehničke potkovanosti za svoj posao; oni bi se morali baviti i vlastitim motivima [istraživanja] i širim ciljem onoga što rade, a to je unaprijeđenje ljudske rase.

Cijeli članak možete na engleskom pročitati ovdje:
Tenzin Gyatso, the 14th Dalai Lama, “Our Faith in Science“, The New York Times, 12.11.2005.

Written by Charon l'Cypher

18. 3. 2012. at 19:28

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: