Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Što zapravo piše u tim Ugovorima?!

with 9 comments

U javnosti se ovih dana često mogla čuti teza kako je status Crkve po pitanju prijavljivanja kažnjivih djela svjetovnim vlastima i općenito poštivanja ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske definiran Ugovorima sa Svetom Stolicom. Zahvaljujući internetu i nije baš teško provjeriti je li to zaista tako.

U Ugovorima nigdje, ali baš nigdje ne piše išta o obvezama prijavljivanja kažnjivih djela, bilo Svetoj Stolici bilo svjetovnim vlastima. Sagledavajući smisao i duh Ugovora u cjelini, može se nedvojbeno zaključiti kako kler i Crkva nisu ekskulpirani od poštivanja hrvatskih zakona i kako nešto takvo nije niti bilo namjera Republike Hrvatske kao ugovorne strane. (Druga je stvar što se zahvaljujući kukavičluku vlasti događa u praksi.) Upravo suprotno, brojne odredbe izrijekom spominju obvezu poštivanja hrvatskih zakona.

UGOVOR O GOSPODARSKIM PITANJIMA

Članak 7. o osnivanju ustanova za uzdržavanje klera:

2. Navedene ustanove dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Članak 8. o financiranju tih ustanova:

2. Što se tiče građanskih prava i obveza, navedene ustanove će se ravnati po državnim propisima. U drugim će se stvarima ravnati po crkvenim propisima.

Članak 10. o profitnim i neprofitnim djelatnostima Crkve:

2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve.

Ovdje nije tako izričito navedena obveza poštivanja zakona, ali se podrazumijeva (bolje reći trebala bi se podrazumijevati) primjena propisa koji se odnose na profitne djelatnosti.

UGOVOR O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE

Članak 3. o vjeroučiteljima:

1. Katolički vjeronauk predaju kvalificirani vjeroučitelji koji su po sudu crkvene vlasti prikladni za to i koji zadovoljavaju odgovarajuće odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske, pridržavajući se svih dužnosti i prava koji iz toga proizlaze.

Članak 7. o vjeroučiteljima:

2. Vjeroučitelji će obdržavati crkvene zakone i odredbe u pitanjima sadržaja vjerskoga odgoja i obrazovanja; što se ostaloga tiče obdržavat će odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske i poštivati stegovne odredbe odgojne ustanove u kojoj djeluju.

Članak 8. o osnivanju škola:

2. U ostvarenju plana i programa temeljnih obveznih predmeta, te pri izdavanju službenih isprava, katoličke će škole poštivati zakone Republike Hrvatske.

Članak 9. o katoličkim školama:

Katoličke škole s pravom javnosti, njihovi učitelji i nastavnici, odgojitelji i drugi djelatnici, jedanko kao i učenici i odgajanici, uživat će ista prava i dužnosti kao i oni u državnim školama i imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 10. o pravnom ustroju učilišta:

1. Pravni ustroj katoličkih visokih učilišta s pravom javnosti kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje izdaju, ravnaju se prema zakonima Republike Hrvatske.

Članak 11. o obrazovanju vjeroučitelja:

1. Crkveni instituti za obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika, osnovani prema odredbama kanonskoga prava, imaju pravo javnosti u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva za profesore, odgojitelje i druge djelatnike tih instituta, kako je predviđeno odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske o visokim javnim katoličkim učilištima.

Članak 12. o sredstvima javnog priopćavanja:

2. Katolička Crkva ima pravo posjedovati i vlastita sredstva društvenoga priopćivanja, u skladu s odredbama crkvenih zakona i zakonodavstva Republike Hrvatske.

UGOVOR O PRAVNIM PITANJIMA

Članak 2. o pravnim osobama Crkve:

3. Nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Članak 8. o slučajevima sudske istrage klerika:

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Ovaj članak smatram ključnim jer nedvosmisleno predviđa mogućnost sudske istrage klerika u slučaju počinjenja kažnjivog djela. Kažnjivo djelo može biti i neprijavljivanje zločina ako je to za konkretno djelo navedeno u kaznenom zakonu.

Članak 10. o raspolaganju imovinom:

1. Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.
2. Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu osnivati zaklade. Djelatnost tih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 12. o pristupu sredstvima javnog priopćavanja:

2. Katolička Crkva ima pristup i na državna sredstva javnoga priopćivanja (novine, radio, televizija). Katolička Crkva također ima pravo osnivati i obavljati djelatnost radija i televizije u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 13. o ženidbi:

1. Kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Način i rok upisa kanonske ženidbe u državne matice vjenčanih propisuje zakonodavstvo Republike Hrvatske.

3. Priprava za kanonsku ženidbu obuhvaća pouku budućih supružnika o crkvenom nauku glede uzvišenosti sakramenta ženidbe, navlastito o njezinoj jednosti i nerazrješivosti i o građanskim učincima ženidbe sukladno sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

4. Odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i odluke Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenoga veza, dostavljaju se nadležnome državnom sudu radi primjene građanskih učinaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 14. o osnivanju društava:

1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 15. o osnivanju obrazovnih ustanova:

Katolička Crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 17. o karitativnim ustanovama:

1. Katolička Crkva može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

5. Što se tiče građanskih učinaka, ustanove iz stavka 1. ovoga članka ravnat će se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Nakon sramežljivih odgovora naših političara da se zakona svi trebaju pridržavati, zanjihalo se klatno na suprotnu stranu. Čitam tako u Jutarnjem da će se po novom zakonu radi zaštite djece ukinuti odvjetnička, liječnička i ispovjedna tajna i to bi trebalo stupiti na snagu početkom 2013.

Nadam se da je vlada pročitala Ugovore te da imaju u vidu kako su oni iznad našeg zakonodavstva i da će ih ipak trebati revidirati ako se bude htjelo zadirati u ispovjednu tajnu.
Ugovor o pravnim pitanjima u članku 8. kaže:

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

Written by Ajgor

23. 3. 2012. at 14:22

9 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Svaka čast na trudu!😀

    Charon l'Cypher

    23. 3. 2012. at 21:47

    • Hvala na nezasluženom komplimentu. Naime Ugovori (ukupno 4 – u onome o dušebrižništvu u vojsci i policiji nema ovakvih odredbi pa se zato i ne spominje) ipak nisu “Rat i mir” ili “Encyclopedia – Britannica” pa je za njihovo čitanje trebalo zapravo tridesetak – četrdesetak minuta (uključujući i guglanje). Žalosna je činjenica da oni čiji je glas utjecajniji od mišljenja nekakvog anonimnog bezveznjaka – npr. novinarka Mladenka Šarić koja se poziva na takve fantazmagorične tvrdnje koje saborski zastupnik i pravnik Josip Leko (http://dalje.com/tv/index.php?id=22306g9ebfbcf5314 od 35:15) ne demantira argumentima već samo načelno odgovara – nisu našli za shodno pročitati što u ugovorima zaista piše.
      Nitko od novinara koji su nazočili Puljićevom baljezganju nije u rukavu imao pripremljen argument poput onoga koji ja smatram ključnim za demistificiranje odnosa Crkve i državnog zakonodavstva: “u slučaju sudske istrage o kleriku …”

      Kad sam već linkao ovaj intervju, ono što je Leko rekao u 34. minuti podsjetilo me na jednu anegdotu koja pokazuje kako se na istu stvar može gledati dijametralno suprotno.
      Poslao tako direktor tvornice obuće svoje stručnjake da ispitaju potencijale tržišta u jednoj afričkoj državi.
      Ubrzo su mu stigla dva brzojava:
      “Nemamo šanse, ovdje svi hodaju bosi!”
      “Izgledi su fantastični, ovdje svi hodaju bosi!”

      Tako ja (a možda nisam jedini) tvrdim da nam je RKC na grbaču uvalila i financiranje drugih vjerskih zajednica i time nas dodatno uvalila u govna, dok je Leko zbog toga očigledno zahvalan katoličkoj crkvi.

      Ajgor

      23. 3. 2012. at 23:22

  2. Eto. I stoga ne vidim nikakvih zapreki da policija večeras ne krene u akciju kodnog imena “Arkanđeo” i potrpa sve pedofile popove u marice. I ne samo njih nego i sve koji su možda počinili kakvo kazneno djelo. Biskupi mogu gunđat koliko hoće, vrijeme je da shvate da nisu nedodirljivi.

    John Bez Terrae

    24. 3. 2012. at 17:14

    • Evo ti dvije zapreke: nema dovoljno marica, a i zatvori su popunjeni bivšim hadezeovcima i klincima koji su uhvaćeni sa jointom.

      Šalu na stranu, ključno je ono što se provlači kroz mnoge (pogotovo Ajgorove) postove: nema političke volje. Upravo odlučnost naših političara da budu sluge Crkvi i njenim glavonjama daje toj instituciji daleko veću moć nego bilo kakva četiri snopića papira. Jedino što ima daje veću moć su mlitavi građani, koji mrmljaju sebi u bradu, umjesto da okrenu leđa i takvoj crkvi i takvim političarima.

      Charon l'Cypher

      24. 3. 2012. at 18:02

      • Oni samo vole glumiti političku volju kao što je slučaj s onim što sam spomenuo u dodatku: prijedlog za ukidanje ispovijedne tajne. To je prijetnja praznom puškom: kao prvo, treba revidirati Ugovor o pravnim pitanjima o nepovredivosti ispovjedne tajne, a Milanović & ekipa kažu da je to kompliciran i dugotrajan proces. Osim toga, rekli su da se ne namjeravaju baviti revizijom ugovora. Drugo, ne može uspjeti jer je to za Crkvu prevažno doktrinarno pitanje. I treće, najvažnije, i kad bi se ukinula, prijavljivanje bi se temeljilo na savjesti i moralu ispovjednika. Puljić je lijepo pokazao kako to funkcionira i što bi se moglo očekivati.

        Ajgor

        25. 3. 2012. at 10:14

  3. Sve je to jadno sa zakonima i opcenito odnos crkve prema i drzavi i prema ljudima.
    Al kad ljudi shvate da su oni ti koji ustvari grade cjelokpnu moc i utjecaj crkve nesto
    bi se trebalo promijeniti. Meni osobno nisu jasne ove zrtve, naravno da ljudi ne zele
    izici u javnost sa takvim stvarima ali koliko sam skonto sa televizije, oni su se umjesto
    policiji isli tuziti vatikanu?? mislim, ako je to tako onda neznam ko je tu luđi. djete mu
    je tako nastradalo a on ide pricati sa oblacima.. wtf

    mozda nije ni cudno toliko sto je RKC odlucila smjestiti upravo vjeronauk u skole
    explicitno znajuci koliko bi jos ovakvih slucajeva moglo nastati da se to obavlja u
    crkvi. valjalo bi se napraviti pametan i izglasati neki zakon pri crkvi ili sl. da roditelji
    mogu sami odgajati djecu u vjeri i ono, ko vanredni student, dođes i polozis ispit
    i mozes primiti sakrament ili sto vec. da tako tehnicki gledamo pa ne bi bilo uopce
    rimokatolika sve tamo do 16 st. al oni toliko vole djecu da im sami zele ulijevati znanje🙂

    drago

    25. 3. 2012. at 10:15

    • Mislim da se žrtve nisu žalile ni Vatikanu ni policiji već da je to izašlo u javnost preko medija. U bibinjskom slučaju radi se o emisiji “8. kat” na HTV-u i stekao sam dojam da je i u svijetu većina takvih skandala isplivala na površinu zahvaljujući medijima.

      Kad već spominjem žrtve, Inoslav Bešker je bio prilično brutalan:

      „Žrtvinom šutnjom su se omogućile dvije stvari: 1. da se nastavlja urota šutnje, ona mafijaška Omerta, i 2. da i drugi stradaju kao što je žrtva i sama stradala. Ako se već nećeš radi sebe javiti moraš radi drugih. S te strane nemam suviše samilosti prema žrtvama koje se ne bune i ne prijavljuju. Ne moraju to napraviti kad imaju 11, 12 ili 13 godina ali sa 16, da ne kažem 18, onda je već apsolutno svjestan o čemu je riječ. I ako to ne napravi onda postaje, neću reći saučesnik, ali na svaki način drži vreću lupežu i to nije dobro.“
      (http://www.radio101.hr/podcast.php?id=73367)

      Treba naravno imati u vidu na kojem uzrastu u nekim patrijarhalnim i “tradicionalnim” sredinama (“tradicionalno” je u ovom konteksu eufemizam za “zatucano”) dijete de facto postaje punoljetno i kada se uopće može usuditi progovoriti. Čini mi se da se u konkretnom slučaju jedan od svjedoka javio sa “sigurne udaljenosti” – iz SAD-a! To međutim ne abolira žrtve od svake odgovornosti jer danas postoje mnogobrojne mogućnosti anonimne dojave koje mogu potaknuti istragu.

      Ajgor

      25. 3. 2012. at 11:56

      • Pa, vjeronauk dobrim dijelom služi i tome da se olakša zataškavanje. Djecu zatucaš sa “svetom” Crkvom, a usput ih naučiš i da je Plavi telefon nepotrebna glupost. A i bibinjski zavjet šutnje, inače tako svojstven situacijama u kojma svećenik sagriješi (ovo je puno preblagi izraz), vezan je direktno uz tu indoktrinaciju u ranoj mladosti čija je posljedica i da društvo u takvim sredinama brani svećenika čak i kad postoje materijalni dokazi zločina. Zato tvrdim da je takva rana indoktrinacija težak zločin nad djecom koji ih toliko psihički osakati da kasnije, kao odrasli ljudi, prije rade u korist Crkve i njenih zlostavljača nego za dobrobit vlastite djece.

        Charon l'Cypher

        25. 3. 2012. at 17:01

        • Jako dobar zaključak. Podsijeća me na novačenje Big Sama koji prikazuje vojnike kao heroje a kada se vrata iz rata, sa mecima po tijelu i drhtavicom, ne mogu raditi niti u supermarketu.. Najlakše je i ljude uvesti u to dok su jos mali kada nemaju onaj osjecaj odnosno mehanizam razmisljanja: “dobro, ovo mi se ne cini tocno” nego upijaju svako rijec od uloge autoriteta. Al nije ni tu prici kraj, potrebno je osigurati par vaznih faktora u drustvu da bi to sve bio zacarani krug. Stariji koji su u poziciji da na neki nacin obrane djecu, nece to napraviti jer osjecaju strah od istih autoriteta, ako ne psiholoski, onda definitivno socijalni, ekonomski, politicki.. najzalosnija stvar sto takva djeca izrastaju u ljude koji siju strah i neke nepotrebne dogme negdje drugi i tako se prica nastavlja bez da je nuznog sudjelovanja prvotnog inicijatora. ja mislim da ako i dojde do promjene da ce to biti nekako iznutra, ili mozda kakva invazija malih zelenih.

          drago

          27. 3. 2012. at 21:41


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: