Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

(M)alograđanski (P)odobna (O)plodnja

with 6 comments

Neki problemi mogu biti složeni pa se moraju rješavati na složen način. Neki problemi mogu biti jednostavni pa se jednostavno i rješavaju. Međutim, neki problemi mogu biti relativno jednostavni, ali postaju strahovito komplicirani kada se u priču upletu različiti svjetonazori i ideologije. Riječ je o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji koji za razliku od mnogih drugih zakona učas raspali strastvene rasprave.

Prema definiciji, neplodnost ili sterilitet je bolest koju karakterizira nemogućnost zanošenja nakon godine dana bez kontracepcije uz redovite spolne odnose. (“Vaše zdravlje”)

Ova bolest ponekad se može izliječiti samo postupkom koji se kolokvijalno naziva “umjetna oplodnja” i tu neplodnost prestaje biti medicinski i postaje ideološki problem!

Prema najnovijem prijedlogu kojom ministar Ostojić pokušava promijeniti katolički obojen Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, žene koje nemaju partnere neće se moći podvrći ovom postupku i upravo je ta odredba uzrokom najnovijih trzavica u vladajućoj koalciji, ali i među raznim zainteresiranim grupama građana.

Već poznati stav Crkve sažeto i jasno iznio je Ivan Miklenić:

Crkva se protivi svakoj umjetnoj oplodnji jer smatra da je dar života plod suradnje Boga – stvoritelja i ljudske ljubavi. Dakle, svaki pokušaj koji inovira suvremena znanost, dokle god čini na takav način da mora birati između oplođenih jajnih stanica, koja će se uništiti i koja će preživjeti, Crkva nikada neće to odobriti.

Raskorak između ovog beskompromisnog stava katoličke crkve i stvarnosti krije se u činjenici da oplodnja može ponekad biti izvršena u suradnji Boga i alkohola, Boga i nepažnje ili neznanja, a ponekad i u suradnji Boga i silovatelja u čemu nema baš ni malo uzvišene ljubavi.

A ovaj Miklenićev stav o onim vidovima neplodnosti za koje nije potrebna MPO prilično je dvojben sa stajališta zdravog razuma:

Ako je moguće izliječiti se – fala Bogu.

Znači, ako upalu slijepog crijeva možemo izliječiti antibioticima, onda je fala Bogu. Ali ako istu moramo operirati, e onda više nije. Naravno, slijepo crijevo Bogu nije od primarnog interesa pa tu nema problema.
Ali zato Bog ima stroge kriterije u određivanju prihvatljivosti metode za liječenje neplodnosti. Iz Miklenićeve izjave može se zaključiti kako se u mnogobrojnim uspješnim slučajevima MPO Bog nadureno okrenuo na drugu stranu i više nije fala Bogu.

S druge strane ideološke barikade nalaze se borci protiv diskriminacije:

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić napominje kako je ovdje riječ o diskriminaciji po tri osnove: temeljem obiteljskog statusa, temeljem spola (jer pretpostavlja tradicionalnu ulogu žene gdje se pretpostavlja da je za roditeljstvo poželjno i potrebno da dijete ima oba roditelja), temeljem spolne orijentacije jer će onemogućavati istospolnim partnericama da imaju dijete.

Zakonsko određivanje obiteljskog statusa kojim bi se stekli uvjeti za imanje djeteta zaista je diskriminacija. Naime, kada se radi o “prirodnom” načinu oplodnje, smije ga obaviti svatko, bez obzira na bračni ili radni status, dob, zdravstveno ili imovinsko stanje ili bilo koji drugi faktor koji bi u budućnosti mogao postati socijalni problem. Čak i kada se radi o parovima koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete o minimalnoj dobnoj granici, “rezultat” se ipak prihvaća jer se ne može napraviti “undo”.

Pronalaziti međutim diskriminaciju temeljem spolne orijentacije jer istospolne partnerice neće moći imati dijete izgleda mi besmisleno kao i Miklenićevi stavovi, osim ako u toj izjavi nije izostavljena pretpostavka neplodnosti obje partnerice (a to bi zaista bio veliki peh).

MPO je naime namijenjena neplodnim osobama. Ako je u istospolnoj ženskoj zajednici barem jedna plodna žena, hm, pa tko joj brani da zatrudni na staromodan način. Ima tu stanovitih prepreka koje mogu razumijeti kao i svatko tko bi morao izvršiti čin protivan njegovoj spolnoj orijentaciji, ali ni MPO nije odlazak na piknik.

Da pojasnim što mi je na umu: zašto bi zdrave osobe trebale imati pravo na nepotreban medicinski tretman pa čak i da je u pitanju onaj najjednostavniji postupak MPO (inseminacija)?! … koji nije besplatan.

Jasno da MPO nije medicinski zahvat poput drugih i ne može se tretirati kao popravak zuba. “Posljedica” uspješnog liječenja postat će osoba, jednog dana manje ili više uspješan član društva.

Kada je u pitanju “prirodan” način oplodnje, svaka žena ima ga pravo konzumirati. Ima ga pravo konzumirati neograničen broj puta čak i onda kada je očigledno da će roditelji biti nesposobni samostalno uzdržavati tu djecu pa će ona pasti na teret društva. O takvim slučajevima s divljenjem izvještavaju mediji, a političari u njima nalaze priliku za samopromociju.

Djetetu iz “prirodnog” čina oplodnje nitko pak ne može jamčiti da će sretno odrastati uz oba heteroseksualna roditelja. Na žalost, u mnogim slučajevima djeca koja su “ispravno” začeta odrastu s roditeljima nasilnicima ili samo s jednim roditeljem zbog razvoda ili smrti onoga drugoga ili ostanu siročad i završe u nekom domu …
Neka djeca imaju nesretno djetinjstvo u obitelji ili budu napuštena jer su plod neželjene trudnoće što kod MPO nikada nije slučaj. Ukratko, postoji toliko mnogo mogućnosti da od začeća do zrelosti nešto krene neplanirano i u velikom broju slučajeva status partnera postane sasvim drugačiji nego što je bio u trenutku začeća.

Nije li stoga suludo i malograđanski ženama koje imaju mogućnost začeti uz pomoć medicine uvjetovati da u trenutku začeća budu udane ili da imaju heteroseksualnu vezu? Što se time želi postići i što bi to trebalo jamčiti, osim privida tradicionalnog (katoličkog) morala?! Jesu li neplodne neudane žene ili žene bez partnera toliko drugačije da im se samo zbog načina na koji će doći do oplodnje uskraćuje mogućnost da svojevoljno budu samohrane majke kao što to može bilo koja plodna žena koja to poželi? I tko može tvrditi da se samohrana majka ne može predomisliti i jednoga se dana udati? I tko može tvrditi da će samohrana majka lošije odgojiti dijete nego da je u braku? A možda je najbitnije pitanje koliko bi uopće bilo takvih žena?

Ova namjera vlasti da MPO onemogući ženama bez partnera tumači se i kao ustupak Crkvi. Takvi ustupci su besmisleni jer je Crkva protiv svake MPO, a Miklenić kao službeno neslužbeni glas Kaptola ionako će koristiti svaku priliku da u Glasu koncila temeljito “opere” vladajuće. Stoga bi im bilo pametnije da se prestanu “igrati boga” uvjetujući koja žena smije postati sretna majka i razmisle kako bi se neki iznos … šta ja znam … evo lupit ću neki broj😉 … npr. 245 milijuna kuna godišnje mogao pametno investirati u zdravstvo.

Written by Ajgor

28. 3. 2012. at 8:31

6 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Uopće me ne čudi da SDP i dalje viri iz dupeta Crkve.👿

    Ako je u istospolnoj ženskoj zajednici barem jedna plodna žena, hm, pa tko joj brani da zatrudni na staromodan način. Ima tu stanovitih prepreka koje mogu razumijeti kao i svatko tko bi morao izvršiti čin protivan njegovoj spolnoj orijentaciji, ali ni MPO nije odlazak na piknik.

    Možda je vrijedno napomenuti i da u slučaju žena u istospolnoj zajednici barem jedna od plodnih nije lezbijka nego biseksualka, onda i taj staromodan način postaje, čisto tehnički gledano, donekle prihvatljiv (za nju). Hoćemo li onda zakonski zabraniti umjetnu oplodnju “čistih lezbijki”, ali ćemo “bipsićkama” dozvoliti jer ionako to (manje ili više) lako zaobiđu?

    Ako ovo prođe, mislim da ću frendicama lezbijkama nuditi da ih privremeno ženim, pa poništimo brak čim dotične zatrudne.

    Kada je u pitanju “prirodan” način oplodnje, svaka žena ima ga pravo konzumirati. Ima ga pravo konzumirati neograničen broj puta čak i onda kada je očigledno da će roditelji biti nesposobni samostalno uzdržavati tu djecu pa će ona pasti na teret društva. O takvim slučajevima s divljenjem izvještavaju mediji, a političari u njima nalaze priliku za samopromociju.

    Aleluja da je netko to napisao javno.😀

    Inače, ako je “prirodnost” kriterij, onda silovanje postaje prihvatljivo (vjerujem da bi patrijahalni zločinci u suknjama to svesrdno podržali). Još nikad nisam vidio životinju u prirodi koja partnericu vodi u restoran, kino,… poklanja joj cvijeće. Postoje vrste koje imaju rituale zavođenja, ali — u prirodi — je sasvim uobičajeno da se mužjaci pomlate oko ženke i onda joj pobjednik “prirodno” štanca djecu, bez da se nju išta pita.

    Uostalom, kakvog smisla ima kad se na “prirodnost” pozivaju sekte koje propagiraju klečanje pred i preklinjanje nevidljivog bića čija egzistencija je zadnji put potvrđena u knjizi pisanoj u vrijeme dok su skoro svi bili nepismeni? Je l’ itko ikad vidio tuljana ili gazelu da se — u prirodi — mole nekom bogu?

    Djetetu iz “prirodnog” čina oplodnje nitko pak ne može jamčiti da će sretno odrastati uz oba heteroseksualna roditelja.

    Dapače, ovako to izgleda u državi s 88% dobrih, patrijarhalnih, nacionalno osvještenih, bogobojaznih katolika koji njeguju “obiteljske vrijednosti” pozivajući na linč svojih istospolnih sugrađana koji se usude jednom godišnje prošetati ulicama nekog grada i dići malo galame. Srećom, pa su tu bibinjski i slični popovi i njihovi šefovi, pa nam čuvaju “moral” po kojem je šutnja veće zlato od djece.

    Charon l'Cypher

    28. 3. 2012. at 16:04

  2. Pošto nisi linkao prijedlog Zakona u tekstu, ne znam gdje je pisalo da će se diskriminirati na račun bračnog statusa, no na webu Vlade RH tvrde malo drugačije od ovog gore:

    Isto tako, ministar Ostojić se nadovezao na izjavu ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić, koja je kazala kako nema prijepora koalicijskih partnera oko ovog Zakona te da je usuglašen stav da žena ima pravo na medicinski potpomognutu oplodnju bez obzira na bračni ili partnerski status. Potvrdio je kako je to njihov zajednički stav i naglasio kako su SDP i HNS partneri, sa sličnim ili čak negdje istim svjetonazorom te ustvrdio da je cilj i obveza Ministarstva omogućiti svim ženama i svim parovima da napokon dobiju dijete i da im to bude omogućeno u Hrvatskoj, bez odlazaka u inozemstvo.

    Ipak, da ne bi sve bilo kako treba, potrudio se vrdanjem odgovora na pitanje o lezbijkama:

    Na pitanje hoće li homoseksualnim parovima biti omogućena medicinski potpomognuta oplodnja, ministar Ostojić odgovorio je da je to kompleksno pitanje, a s obzirom da se desetljećima mijenjala definicija homoseksualizma, koja je ranije bila smatrana kao bolest, to je i odgovor na postavljeno pitanje. Dakle, što će biti za deset godina, dogodit će se civilizacijski pomak, te odgovor na pitanje zaključio rečenicom na engleskom jeziku: „Gay is O.K.“

    Da, gay is O.K., no hoće li taj zakon ostaviti toj ekipi ljudsko pravo na potomstvo (ili će ih opet zakinuti)? Vrlo jednostavno da-ne pitanje.

    Charon l'Cypher

    28. 3. 2012. at 21:29

    • Kao izvor koristio sam Temu dana na 101-ci, a prijedlog zakona nisam vidio.
      Slušao sam danas Ostojića koji je očigledno promijenio mišljenje i koliko sam shvatio on bi MPO o trošku HZZO-a omogućio i plodnim ženama bez partnera, a to mi je bedasto kao što sam već objasnio u tekstu. Po mome mišljenju, ako je u pitanju plodna žena, onda taj postupak treba sama platiti. O trošku HZZO-a ili preciznije poreznih obveznika treba obavljati MPO kod neplodnih žena.

      Ajgor

      28. 3. 2012. at 22:02

      • A kako bi provjerio da nije lezbijka, tj. da joj “prirodni način” predstavlja prihvatljivu besplatnu “alternativu” umjetnoj oplodnji? I zašto bi plodne žene prisiljavali da si traže mužjaka, ako “samo” žele djecu?

        Charon l'Cypher

        29. 3. 2012. at 13:45

        • Ne bi trebalo nikoga ni na što prisiljavati …
          Pokušavam na problem gledati vrlo jednostavno: jedini kriterij za MPO o trošku HZZO-a treba biti medicinski razlog tj. neplodnost, a to se može pouzdano utvrditi. Zato sam u tekstu boldao riječ bolest – u bolnicama se o trošku HZZO-a liječe bolesti (i to ne sve)!
          Može se u bolnici raditi i svašta drugo, npr. pumpati usne ili grudi, ali tada to nije o trošku HZZO-a.

          Drugi kriterij: sve što se može “prirodno”, može i i uz MPO (uz poštivanje prvog kriterija). Može li lezbijka otići na ljetovanje, iskoristiti nekog nepoznatog muškarca i roditi dijete, a da on za to ni ne zna? Može! Može li žena bez partnera učiniti isto? Može! Može li itko jamčiti da u Hrvatskoj nema takvih slučajeva? Ne može! Zato su mi licemjerne rasprave o tome bi li trebalo lezbijkama ili ženama bez partnera zakonom dopustiti MPO.
          Pokušaji da se zakonom odredi “podobnost” za majčinstvo samo je glumatanje kojim se, kao što sam već napisao, stvara privid poštivanja nekakvih tradicija … ipak smo mi katoličko i konzervativno društvo, kaj ne? Pa ako već nije u stvarnosti tako, nek je barem na papiru, eto da se ne crvenimo kad nam opet dođe papa. Moš mislit sramote ako u zakonu bude pisalo da lezbijke smiju imati djecu. O ovome se vode rasprave i unutar vladajućih pa je ishod još neizvjestan.
          Inače, veseli me predstojeća saborska rasprava – kad predstavnici jedne demokršćanske stranke koja je cijela na sudu zbog lopovluka počnu moralizirati. Npr. kada se u raspravu uključi jedna dvaput razvedena žena koja je sama odgojila dijete; jedan bivši ministar koji je ostavio ženu i oženio se mlađom ili jedan koalicijski partner koji je učinio isto i koji još uvijek može “ko Hektor” …🙂 Baš će biti zabavno.

          Ajgor

          29. 3. 2012. at 16:02

  3. Ako nista drugo, ovaj se put u donosenje Zakona barem ukljucila struka.

    http://www.svejepolitika.com/umjetna-arogancija/

    svejepolitika

    7. 4. 2012. at 14:44


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: