Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Teokratski karakter “ateističkih sistema”

with 10 comments

U svome najnovijem video uratku, prof. Milan Polić bavi se religijskim moralizmom, a na to su ga potakle neke tvrdnje don Tomislava Ivančića koji je ovdje nedavno spomenut kao osnivač hagioterapije.

Između ostalog, jedna od Ivančićevih tvrdnji koju analizira Polić je i ova:

Nedavna povijest nam je pokazala da je nemoguće očekivati od ateista i ateističkih sistema napredak kulture, čovječanstva, gospodarstva i međuljudskih odnosa.

Prof. Polić prokomentirao je ulogu i dostignuća ateista kroz povijest, ali nije se bavio tzv. ateističkim sistemima. “Ateistički sistemi”, a prva asocijacija su oni komunistički, omiljeni su argument klera i vjernika za diskreditiranje ateizma, no rijetko se može pronaći suvisla argumentacija na što se zapravo misli.

Prvo, odražava li naziv “ateistički sistem” narav takvoga društva?

Jasno je kakvi su to teistički sistemi tj. teokracije. To su takva društvena uređenja u kojima religijski poglavar ima i političku vlast (u današnje vrijeme takvi su Sveta Stolica i Iran). Takva društva imaju ideologiju, zakonodavstvo, sustav vrijednosti i norme ponašanja izgrađene u skladu s religijom.
U društvima ili sistemima koje Ivančić naziva ateističkima, stanovnici su se većinom izjašnjavali kao ateisti, međutim ateizam nije određivao ideologiju već je on bio posljedica ili samo jedan dio te ideologije.

Ateizam sam po sebi nije ideologija, on je tek svjesno odricanje od religijskih vjerovanja. Ateisti po svojim političkim i ideološkim uvjerenjima mogu biti vrlo šaroliki, što se ne može reći za religijske skupine kojima religija u velikoj mjeri uvjetuje i ograničava uvjerenja i ponašanje.

Drugi razlog zbog čega termin “ateistički sistem” smatram u Ivančićevom kontekstu pogrešnim leži u činjenici da su ti sistemi zapravo kvazireligijski.

Staljin, kao omiljena paradigma “ateističkih sistema” otvoreno je progonio Crkvu, ubijao svećenike i rušio crkve. U dokumentarcu o Staljinu mogu se pogledati orignalne snimke iz onog vremena o postupcima protiv Crkve i klera (početak u 6 min 10 sek). No treba pažljivo slušati i što jedan od sugovornika u filmu govori (početak u 7 min 05 sek):

Staljin je zapovjedio da se unište sve religijske slike i ponudio je Rusiji drugog boga: sebe! Njegove će slike sada visjeti u svakom domu.
Dakle, bila je to zamjena ikona, bilo je to očigledno. Cijeli sistem moći temeljio se na tome.

U ovih nekoliko rečenica sažeto je ono što se može primijeniti na svaki “ateistički” tj. komunistički sistem.
Svi komunistički diktatori funkcionirali su po ovom obrascu. Ovisno o podneblju, tradiciji, kulturi, prigrabljenoj moći i okruženju razlikovao se samo intenzitet. Najdalje su došli u Sjevernoj Koreji gdje je Kim Jong Il sa svojim nadnaravnim sposobnostima bio na korak od uznesenja u nebo.

Jedan od blažih slučajeva bio je Tito. Nakon žestoke antireligijske represije neposredno nakon rata i uspostavljanja kulta ličnosti, u kasnim šezdesetima je malo popustio pa je čak i potpisao Protokole o suradnji SFRJ i RKC.

(Kroz povijest je bilo i drugačijih diktatura, kao što su bile npr. Hitlerova, Pavelićeva, Francova, Pinochetova … One su umjesto apsolutnog preuzimanja božanske uloge velikog vođe izabrale obostrano lukrativno savezništvo s katoličkom crkvom. Danas Crkva te diktature naziva bezbožničkim samo iznuđeno i prigodno i Ivančić u svojoj kritici sigurno nije mislio na njih.)

Koje su zajedničke osobine religije i komunističkih diktatura?

IKONOGRAFIJA

Ikonografija ili vizualna promidžba vrlo je slična. Kao što se moglo vidjeti u spomenutom dokumentarcu o Staljinu, njegova slika na zidu zamijenila je raspelo.
Tako je bilo i u SFRJ: pored državnog grba u svim javnim prostorima (školama, uredima, ustanovama) morala je biti izvješena Titova slika.
Nakon rata komunisti su mahom porušili raspela i male kapelice koje su se nalazile u svakom selu, kod svakog većeg križanja, u šumama itd. itd. Njih su nadomjestili spomenicima NOB-u, a umjesto velikih raspetih Isusa kerumovog tipa, planinski obronci bili su ukrašeni velikim “grafitima” TITO i zvijezdama petokrakama.
(Omladinci su ih “dobrovoljno” slagali od kamena.)

HAGIOGRAFIJA

Uljepšani životopisi komunističkih svetaca i mučenika bili su sastavni dio nastavnih programa i bili su nezaobilazni u medijima povodom državnih praznika.
Što se tiče vrhovnog božanstva, divinizirane su čak i takve banalnosti kao što je kuhanje svinjske glave (onima koji ne znaju o čemu se radi predlažem da pitaju nekoga starijeg od 40🙂 )
Bila su tu i nevjerojatna junaštva znanih i neznanih narodnih heroja:
Sava Kovačević junački je poginuo na Sutjesci.
Jedna neimenovana djevojčica prišla je njemačkom tenku i preko vozačevog vizira bacila deku koja je “oslijepila” posadu pa su partizani s lakoćom uništili tenk.
Poput Isusova ulaska u Jeruzalem slavili su se ulasci oslobodilaca u gradove.

PROGON HERETIKA

I komunisti su imali svoju inkviziciju koja je proganjala heretike. Kao i u slučaju katoličke crkve, motivi za progon nevjernika bili su dvojaki: zbog ideoloških, ali i materijalističkih razloga. Osuda heretika imala je za posljedicu i konfisciranje njegove imovine pa su mnogi komunistički prvosvećenici iz seoskih potleušica preselili u urbane vile.
Umjesto Kramera i Sprengera, Sovjeti su imali Beriju, a mi Rankovića, Sovjeti su imali Lubianku i gulage, a mi Goli otok.

OBREDI

Komunisti su također imali i prvu “pričest” i “krizmu”. Učenici 1. razreda osnovne škole bili su svečano primani u Savez pionira, a u 7. razredu u Savez socijalističke omladine. I to je bilo dobrovoljno, čak i malo dobrovoljnije🙂 nego što su danas ekvivalentni religijski obredi.
No da si Crkva ne bi pripisivala autorsko pravo, radi se o obredima uvođenja u svijet odraslih koji su karakteristika svih društava. Masaji npr. kao “prvu pričest” imaju slanje dječaka u savanu gdje sami trebaju prenoćiti.
Razne procesije bile su zamijenjene radničkim povorkama, uglavnom prvomajskim. Umjesto simbola samoprozvane kulture života kao što su dijelovi leševa svetaca, nošeni su razni alati, parole koje veličaju rad i socijalizam, zastave i sl.

HODOČAŠĆA

Počevši od osnovne škole, hodočastilo se svim značajnijim svetištima: Neretvi, Sutjesci, Kragujevcu, Jasenovcu, Podgariću… Mislim da nema učenika iz toga vremena koji nije bio u najvažnijem svetištu – Kumrovcu i vidio “štalicu”. Kako i priliči takvom mjestu, komunisti su tu izgradili i veliko svetište – političku školu.
Odrasli su također hodočastili i to u organizaciji partije, sindikata ili Socijalističkog saveza radnog naroda (to je bila organizacija koja je obuhvaćala sve one koji nisu članovi SK, a služila je samo kao demokratski ukras … i povremeno kao putnička agencija.)
Nakon Titove smrti, cilj obaveznog hodočašća preseljen je iz “Betlehema” u “Jeruzalem”.

NABOŽNO LICEMJERJE

Komunistički moral koji Ivančić oštro osuđuje u mnogome je bio jako sličan katoličkom moralu. Na primjeru
pionirske zakletve mogu se uočiti sličnosti. Ako se zanemare ideologemi, može se uočiti kako su najmlađe komunističke uzdanice obećavale marljivost, poštivanje roditelja i domoljublje što nije sporno ni sa stanovišta uzvišenog katoličkog morala.
U nekim stvarima komunisti su napravili i korak dalje. Zalagali su se za ravnopravnost svih ljudi oslobođenih bilo kakvog ropstva, žene su, barem formalno, imale status i prava koji je bitno različit od katoličkog tretmana, obećavano je blagostanje za sve.
Kao i kod katoličkog klera, tako je i kod komunističkih aparatčika bilo izraženo licemjerje:
“Jedno govorim, drugo mislim, treće radim.”

Europa je na ovakav način funkcionirala tijekom Srednjeg vijeka i potpuno je promašeno kada Ivančić ovakavo funkcioniranje društva naziva “ateističkim”, ali je ispravno kada smatra da takvi sistemi nisu bili poticajni za napredak kulture, čovječanstva, gospodarstva i međuljudskih odnosa.

Written by Ajgor

11. 4. 2012. at 14:37

10 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Sviđa mi se kako si sve raščlanio.

    Stvarno ateistički sustavi su jako svježa pojava, i to upravo kod najnaprenijih zemalja koje stvarno prakticiraju odvojenost države i religije (iako je većina stanovništva barem nominalno religiozna). Mislim da, kad se to objektivno sagleda, Ivančićeva izjava o poticajnosti za napredak govori upravo u korist “ateističkih” društava (“sekularnih” bi bio bolji izraz, ali nemojmo mučiti čovjeka ;)). Korelacija sekularnosti i društvenog blagostanja je gotovo savršena (ili meni promiče neka zemlja-kontraprimjer?).

    Charon l'Cypher

    12. 4. 2012. at 17:52

    • Povijesno gledano, najbolji primjer je začetak borbe za ljudska prava nakon što je Francuska revolucija detronizirala kler, i suprotno, srozavanje ljudskih prava kada je zavladao komunistički “kler”. Kontraprimjer i meni za sada promiče.

      Površno gledanje na povijesne pojave radi uspostavljanja ravnoteže ili relativizacije vlastitog smeća upravo je aktualno povodom zabrane naci skupa u Zagrebu. Prva reakcija desnice bila je kako onda treba zabranjivati i komunističke skupove. Ali ako se dublje pogleda sadržaj, onda je očigledno da je nacizam čisto zlo, od prvog slova ideologije do posljednjeg slova provedbe. Komunistička ideja je, međutim, u svojoj osnovi plemenita (sloboda, jednakost, pravednost), ali se pokušaj provedbe pokazao kao katastrofalan društveni eksperiment. Nacizam ne može biti dobar, on se ne može popraviti jer su mu ciljevi zli, međutim komunizam teoretski gledano može. Na kraju, svi ovi prosvjedi protiv liberalnog kapitalizma koji se kotrljaju svijetom sadrže u sebi klicu komunističke ideje o pravednoj raspodjeli bogatstava.

      Ajgor

      13. 4. 2012. at 8:16

      • Ne sadrži li to i izvorno kršćanstvo? Slične ideje, drugi celofan, ista katastrofa od provedbe. “People are evil, Mr. Constantine. People.” Ideologije nemaju velike veze i utoliko je nacizam bio iskren (što ne znači i dobar, naravno). Iskreno, ne pada mi na pamet niti jedan sustav koji je mirno došao na vlast (bez revolucije ili rata), a da je bio human. Do takvih sustava se dolazi polaganom evolucijom i edukacijom, a ljudi za to nemaju strpljenja (razumljivo, jer proces traje dulje od ljudskog vijeka).

        Još gore, većina u tim nehumanim društvima i ne želi humanije društvo, nego žele sebe na pozicijama moći. Malotko kod nas tuguje za pravednijim društvom; većina tuguje što nisu baš oni dio te svemoćne političarsko-popovske elite.

        U vezi samog skupa, nisam baš siguran da ga treba braniti. Sklon sam složiti se s Barkovićem, uz ogradu da bih podržao zabranu ako se dokaže namjera protuzakonitog djelovanja.

        Naravno, ako nema takvog dokaza, a protuzakonita djelovanja se ipak dese (a jako sam siguran da će se desiti), neću se buniti da policija napuni marice prekršiteljima i/ili odrapi masne kazne. Ali, a priori zabrana nije dobra, pogotovo ne u državi gdje je arbitar morala gotovo uvijek katolička crkva. Recimo, ne želim da homoseksualcima zabrane parade (pod izgovorom “nemorala”), koliko god me osobno te parade iritirale (zato jednostavno ne odem, no protiv sam zabrane).

        Charon l'Cypher

        13. 4. 2012. at 12:23

        • Za mene nacisti nisu demokratski već civilizacijski problem. Ne vidim niti jedan razlog zašto bi se njima davala demokratska prava koja njihova ideologija negira i koja bi pogazili istog trena nakon što bi demokratski došli na vlast. To nije tek puko teoretiziranje, znamo kako je to izgledalo.

          Ajgor

          13. 4. 2012. at 17:54

          • To bi bila i moja emotivna reakcija, ali razumski se ne slažem. Demokracija u svojim temeljima ima oružje za vlastito uništenje: ljudi uvijek mogu izabrati neku antidemokratsku političku snagu. Uvođenje zabrana budalama da se okupljaju prije nego naprave išta protuzakonito, po meni je opasnije po demokraciju i slobodu od mogućnosti da netko ih demokratski ukine.

            U konačnici, što nas priječi da zabranimo HDZ, SDP,… sve koji su se već izredali na vlasti i doveli nas tu gdje smo danas? Po meni, napravili su nemjerljivo više štete od dvadesetak bedaka koji su došli paradirati na nagovor hrabrih organizatora koji se na kraju nisu niti pojavili. Gdje zabrane staju, jednom kad kreneš s njima?

            Sad, kad je sve prošlo, drago mi je da je bio fijasko zbog nikakvog odaziva, umjesto da je ispao trijumf jer su toliko važni i jadni progranjani da ih se zabrani.😀

            Charon l'Cypher

            14. 4. 2012. at 0:46

            • Širenje mržnje i rasizma je protuustavno i protuzakonito i HČSP zaslužuje zabranu. Isto kao što zabranu zaslužuje i HDSSB koji također, ali na drugi način, negira ustavnopravni poredak RH. Upravo za volju demokracije nisu zabranjeni – valjda je netko napravio cost benefit analizu.
              I meni je drago što naciji nisu uspjeli. Žalostan je pokazatelj da je na njihovoj strani bila uglavnom balavurdija koja zapravo i nema pojma što veliča. Sada ližemo posljedice Tuđmanove izjave o “vjekovnoj želji hrvatskog naroda”.

              Ajgor

              14. 4. 2012. at 8:32

              • As before: da, uz odgovarajuće dokaze (za HČSP ih stvarno nije teško skupiti). No, gore smo pričali o zabrani skupa koji je službeno najavljen kao “skup nacionalista” (legitimni politički stav) u organizaciji jedne legalne stranke (protiv HČSPa, koliko znam, nema nikakvih procesa i zabrana). To tako ne hoda. Nije bitno da li “svi znamo” da HČSP ne valja; ako je tako, postoje mehanizmi da se taj problem riješi na legitiman način.

                A balavurdija… tu plaćamo danak i potpuno uništenom školstvu, kao i izostanku bilo kakve perspektive. To su stvari koje generiraju ekstremizam.

                Charon l'Cypher

                15. 4. 2012. at 10:16

                • Mladi trebaju perspektivu. Sada nemaš ništa normalno oko sebe, sve je u ku***, Upališ TV i prvi seru, drugi seru, svi seru; a onda dođu HČPS i mali naciji i kažu ti istinu koja zvuči smisleno, pa zašto onda ne?

                  Valerchy

                  15. 4. 2012. at 10:45

                  • U tome se i krije opasnost od ovakvih spasitelja. Ako se nešto moglo naučiti iz povijesti onda je to da su nacisti u Njemačkoj došli na vlast u uvjetima totalne društvene bezperspektivnosti. I počeli su kao nekakva smiješna grupica koja je krenula iz pivnice. Ostalo znamo …

                    Mađarski Jobbik postao je parlamentarna stranka također u uvjetima najveće ekonomske i društvene krize.

                    Ajgor

                    15. 4. 2012. at 10:59

                • To tako ne hoda. Nije bitno da li “svi znamo” da HČSP ne valja; ako je tako, postoje mehanizmi da se taj problem riješi na legitiman način.

                  Legitimno je riješeno primjenom čl. 14 Zakona o javnom okupljanju:

                  “Ministar unutarnjih poslova može rješenjem zabraniti održavanje mirnog okupljanja i javnog prosvjeda ukoliko:

                  1. nije pravodobno i uredno prijavljeno,

                  2. je prijavljeno na prostorima na kojima se na temelju ovoga Zakona ne smije održavati,

                  3. su ciljevi usmjereni na pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti,

                  4. postoji na razlozima utemeljena vjerojatnost da bi održavanje dovelo do izravne i zbiljske pogibelji od nasilja i drugih oblika ozbiljnog remećenja javnog reda i mira.”

                  Ostojić je iskoristio prvi stavak, ali ne treba biti preveć pametan da bi se zaključilo koji su od ova četiri opravdaniji razlozi.

                  Malo smo zabrijali oko ovih budalaša, a problem fašizma, netolerancije i pozivanja na nasilje kod nas je puno dublji. Mnogo toga se toleriralo od strane vlasti (mislim da nema potrebe nabrajati), a jedan od čimbenika koji je u to debelo umočen je i Crkva – uskoro ćemo npr. opet svjedočiti raspirivanju homofobije.

                  Ajgor

                  15. 4. 2012. at 10:54


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: