Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Istinita priča

leave a comment »

Upravo sam bio prilegao poslije dobrog ručka, kad odjednom kuc, kuc, netko je na vratima. Otvorim vrata i ugledam muškarca i ženu srednjih godina, poslovno odjeveni, s aktovkama u rukama.
– Dobar dan, izvolite, obratih im se.
S osmijehom na licu žena reče:
– Dobar dan. Mi smo, znate, iz Ministarstva financija, točnije iz Porezne uprave. U posljednje vrijeme obilazimo porezne obveznike kako bismo ih informirali o njihovim obvezama i kako bismo razriješili nesporazume ako ih ima.
– Oooo, iznenadih se, – to je vrlo ljubazno.
Muškarac se nadoveže:
– Da, znate, bilo je prigovora od građana kada dobiju nekakvo rješenje ili dopis pisan suhoparnim birokratskim jezikom koji ne razumiju.
Širom otvorih vrata i pozvah ih unutra.
Sjeli smo, ponudio sam ih sokom i keksima (alkohol su odbili jer su na dužnosti). Nakon uvodnog ćaskanja o vremenu kako bismo relaksirali atmosferu, žena započe:
– Vaša supruga je profesorica, je li tako?
– Da, točno i nije kod kuće. Na poslu je.
– I radi u dvije škole?
– Da, tako je.
– E, znate, tu se pojavio jedan mali problemčić, zapravo možda i nije problemčić …
Na to se umiješa muškarac:
– Ja bih prije rekao nesporazum.
– Da, nesporazum, prihvati žena. – Vaša supruga, a možda i vi smatrate da je njen poslodavac ministarstvo prosvjete.
– Da, upravo tako, odgovorih.
– E pa vidite, de facto ona dobiva plaću iz jedne kase, ali prema našim propisima svaka škola u kojoj ona radi smatra se poslodavcem, a kada netko radi kod dva ili više poslodavaca mora podnijeti poreznu prijavu.
Na te riječi problijedih i upitah:
– A ona nije podnijela prijavu?
Na to će muškarac:
– Molim Vas, nemojte se uzrujavati. Događa se to, nije ona jedina. Neki ljudi jednostavno se služe logikom, a ne poznaju propise i onda dođe do nesporazuma. Ali zato smo tu da to razriješimo.
Tu opet žena preuzme riječ:
– Htjeli smo Vas dakle pitati bi li Vaša supruga bila voljna ubuduće podnositi porezne prijave ako i dalje bude radila u dvije škole?
– Da, naravno, odgovorih.
– I ako ne mislite da smo previše zahtjevni, pitajte suprugu bi li htjela podnijeti i ovu prijavu koju je omaškom zaboravila …
I tada se probudih.

Onako snen prisjetio sam se zašto sam usnio ovaj san. Za vrijeme ručka supruga i ja prisjećali smo se ovog događaja koji se zbio kada se zaposlila. Sve je bilo upravo tako, osim nekih sitnica:
nisu došli službenici porezne uprave već poštar koji je donio preporučen dopis s povratnicom. U njemu je pisalo: zbog nepodnošenja porezne prijave učinjen je porezni prekršaj po članku tom i tom … novčana kazna u iznosu … plaćanje u roku 15 dana … žalba ne odgađa izvršenje … obavezna u roku od 7 dana podnijeti poreznu prijavu …

I dok jedni mogu samo sanjati, drugima je to java.

Written by Ajgor

21. 4. 2012. at 13:15

Postano u Zabava

Tagged with ,

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: