Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

I ja (ni)sam bio embrij – 2

with one comment

Crkva se nedavno strašno uvrijedila kada se ministar zdravlja drznuo raditi svoj posao bez prethodne konzultacije s kaptolskim velikodostojnicima koji predstavljaju 90% stanovništva. (Sic!)
Javna rasprava o osjetljivim i kompleksnim zakonima kao što je onaj o MPO zaista je dobar demokratski običaj jer se ni uz najpažljiviju pripremu ne mogu napraviti tako da zadovolje sve zainteresirane strane.
Je li, međutim, svrsishodna rasprava s Crkvom?!

Prvo, da bi se u takvim situacijama donijelo optimalno rješenje najčešće je potreban kompromis. Taj pojam je Crkvi uglavnom nepoznat. Ona će eventualno svoje stavove prilagoditi nakon višestoljetnog pažljivog promišljanja problema.
U aktualnoj situaciji u kojoj je navodno 90% vjerničkoga puka kojemu zakon o MPO zapravo i ne treba, Crkva ne želi niti čuti o davanju slobodnog izbora onoj šačici ateističkog jada.

Drugo, da bi se ikakvi pregovori, dogovori ili rasprave uopće mogli voditi, sve uključene strane trebaju se služiti istim pojmovnim sustavom. Crkva je razvila svoj metajezik u kojemu pojmovi u odnosu na uobičajeni razgovorni jezik često dobivaju iznenađujuća značenja.

Vjerovanje je u religijskom diskursu znanje.
Morbidna opsjednutost smrću i patnjom – počevši od glavnog lika, preko štovanja dijelova leševa (relikvija) pa do preciznog opisa paklenih muka – naziva se kulturom života!
Liberalan pogled na svijet za Crkvu je diktatura relativizma (drveno željezo :-))!
Ne spoznaje se razumom već poniznim srcem. (?!) Jahve, koji sam sebe opisuje kao ljubomornog i osvetoljubivog, zapravo je bog bezuvjetne ljubavi i milosrđa. Ograničavanje slobode koje se proteže na zavirivanje u bračnu postelju pa čak i prehrambene navike zove se sloboda u Kristu! Smušene pričice neolitskih pastira smatraju se dokazima … … …
Cijeli taj galimatijas u funkciji je ideologije kojoj su precizan i jasan izričaj te logika prirodni neprijatelji.

Stoga nije neobično što smo u posljednje vrijeme obasuti besmislicama koje dolaze iz klerikalno – vjerničkih krugova o tome kako je oplođena jajna stanica isto što i čovjek. Ili kako je embrij osoba. Crkva će posegnuti i za “znanstvenim dokazima” pa će se poslužiti izjavama koje nemaju blage veze sa znanošću već samo s osobnim uvjerenjima znanstvenika. Apologeti će pisati članke s dramatično patetičnim naslovima poput Tragična smrt 94 ljudska bića. (Ne, nije se vlak survao u provaliju, već je došlo do kvara rashladnog sustava u jednoj klinici za MPO.) Kada se tome pridruže i političari s medicinskim backgroundom, poput dr. Andrije Hebranga koji će potvrditi kako se u zamrzivačima klinika za MPO nalaze zamrznuti ljudi, eto ti neoborivih dokaza. I onda se kao nadogradnja gluposti pojavljuju i ideje o zaštiti ljudskih prava embrija!

Potaknut nekim komentarima na ovoj stranici koji su entuzijastički izjednačavali embrij i čovjeka, poslužio sam se istovrsnom groteskom i dao niz sličica iz kojih je na prvi pogled trebalo izdvojiti “ljude”. Za one koji su tako sigurni u svoje tvrdnje to nije trebao biti nikakav problem, kao što nama koji se s tim ne slažemo nije bio problem prepoznati što je na 7. i 16. slici.

Evo što sličice prikazuju:

1. Sunce
2. Pileći fetus
3. Ljudski embrij (6. stupanj)
4. Rana blastocista ljudskog embrija
5. Neurolacija ljudskog embrija (7. stupanj)
6. Puhanje balona od sapunice
8. Mango
9. Čeljust krokodila
10. Paulownia tomentosa
11. Neuralna cijev i srce ljudskog embrija, 5. tjedan
12. Morski ježinac
13. Mjesec
14. Breskva
15. Dioba stanice (mejoza)
17. Pseći fetus

Zanimljivo je kako tezu embrij = čovjek (osoba) osim zdravog razuma opovrgava i kanonsko pravo koje je ipak malo preciznije od klerogovora namijenjenog pastvi i poznaje razliku između osoba, djece i odraslih ljudi.
Pa tako Kanon 96. definira osobu:

Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima …

Kanon 97. pobliže objašnjava maloljetnost i punoljetnost te uvodi sposobnost služenja razumom kao bitnu odrednicu:

§ 1. Punoljetna je osoba koja je navršila osamnaest godina; ispod te dobi osoba je maloljetna.
§ 2. Maloljetna osoba prije navršene sedme godine naziva se dijete i smatra se da nije umno razvijena, a pošto navrši sedmu godinu, pretpostavlja se da je sposobna služiti se razumom.

Kanon 99. definira osobe koje se ne mogu služiti razumom:

Tko god je trajno nesposoban služiti se razumom, smatra se da nije umno razvijen te se izjednačuje s djecom.

Vratimo se pitanju s početka teksta: ima li smisla raspravljati s Crkvom? Očigledno ne, jer osim nepopustljivosti u svojim stavovima, o nekim stvarima ne može se dogovoriti niti sama sa sobom.

Written by Ajgor

3. 5. 2012. at 11:02

Postano u Politika, Znanost

Tagged with

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. […] što nema smisla s Crkvom raspravljati o nekim njenim dogmama, tako nema smisla ni s kreacionistima. Oni u pravilu samo postavljaju […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: