Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Lipanj 2012

Još malo o kreacionizmu

5 komentara

Kao što nema smisla s Crkvom raspravljati o nekim njenim dogmama, tako nema smisla ni s kreacionistima. Oni u pravilu samo postavljaju pitanja, a odgovore ili ne žele čuti i prihvatiti ili ih uopće ne razumiju. No ipak, ako još ima onih koji nisu shvatili o čemu se radi, evo pregleda nekih temeljnih kreacionističkih pogrešaka.

Prva pogrešna pretpostavka od koje i počinje animozitet kreacionista prema evolucionistima je tvrdnja da evolucionisti negiraju boga ili kreatora života.
NETOČNO!
Teorija evolucije ne bavi se postankom ili pojavom života! Za nju je svejedno je li život nastao spontano, voljom Jahve ili Špagetičudovišta, ona tek razmatra što se događalo nakon pojave prvih živih bića.
Ovo je shvatio i papa Ivan Pavao II kojemu je ovo bila prigoda za častan izlaz iz nezgodne situacije pa je (s figom u džepu) ipak priznao teoriju evoucije.

Druga omiljena teza kreacionista je termin “teorija” koja kakti umanjuje znanstvenu vrijednost evolucije. Ovo je toliko trivijalan argument da ga nemam namjeru elaborirati već ću samo reći kako je i teorija gravitacije samo teorija pa ljudi ipak neumoljivo padaju s nebodera, mostova i sl. 😉

Treće, kreacionisti vole nazivati teoriju evolucije pseudoznanošću ili religijom. Njihova kreacionistička “teorija” trebala bi onda valjda biti znanstvena. I za ovu dvojbu postoji jednostavno rješenje. Naime, jedan od bitnih preduvjeta za razumijevanje znanosti je definiranje pojmova kako bi se argumenti mogli suprotstavljati unutar istog pojmovnog sustava. Razmotrimo stoga ove dvije definicije:

znanost = ukupnost sređenih i uopćenih znanja koje uključuje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva

religija
= sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila, u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim više raznih božanstava ili nadnaravnih sila; u većini religija Bog, odnosno bogovi, ujedno je i stvoritelj svijeta i onaj koji određuje opća zbivanja

Sapienti sat! (nadam se)

Kako je krecionizam očigledno religijska tvorevina, zašto se kreacionisti stide svoj stav nazivati pravim imenom i pokušavaju ga predstaviti kao (mrsku im) znanost?! Mislim … stvarno … ako netko igra rukomet, zašto bi svoju igru nazivao nogomet, osim ako se ne smatra inferiornim u odnosu na nogometaše?!

Kreacionizam ne pokušava revidirati samo biologiju i genetiku već zadire i u neke temeljne fizikalne zakonitosti. Datiranje radioaktivnim izotopima odbacili su kao netočno, no ostaje nešto očiglednije. Naime, kreacionisti tvrde kako je Bog stvorio Zemlju i zvijezde (Knjiga postanka 1.16.) prije 6 tisuća godina. Svemogući je te zvijezde mogao zaista rasporediti kako mu padne na pamet, pa i na udaljenostima od … što ja znam … npr. 100 000 svjetlosnih godina. Međutim, da je to zaista učinio prije samo 6 tisuća godina, onda mi te zvijezde još uvijek ne bismo vidjeli, morali bismo pričekati još cca 94 000 godina. Dakle, ili astronomi netočno izračunavaju udaljenosti zvijezda ili su paceri pogrešno izračunali brzinu svjetlosti. Kreacionisti ne nude logično objašnjenje (pod pojmom logično ne podrazumijevam svemoguće kreatore).

Nadalje, kao omiljeni argument u ispravnost kreacionističke tzv. teorije navodi se kako mnogi biolozi, kemičari, fizičari, doktori znanosti itd. itd. podržavaju kreacionizam. To je točno, ali znanost ne funkcionira na temelju demokratskog preglasavanja (kao što je npr. na Nicejskom saboru izglasana božanska Isusova narav). Mogu se svi znanstvenici ovoga svijeta udružiti i proglasiti teoriju gravitacije nevaljalom, ali jabuke će i dalje padati sa stabla.

Danas će kreacionisti tvrditi kako je prihvaćanje teorije evolucije u tzv. mainstream znanosti rezultat agresivne propagande koja ne dopušta drugačije mišljenje. No vratimo se 150 godina unatrag kada je Darwin, sam samcat, bez ikakve propagandne logistike, bez interneta, bez podrške tzv. masmedija, k tome još sav ustrašen zbog očekivanih reakcija konzervativne akademske zajednice i javnosti, a posebno Crkve, uspio “nametnuti” svoju bogohulnu teoriju. Tko je tu onda lud ili nesposoban … ili možda u pravu?!

Još jedna od omiljenih teza kreacionista je kako nema “dobrih” mutacija koje omogućavaju napredak vrste. Vraćamo se opet na pitanje pojmovnog sustava. Pojam “dobar” je subjektivan, uglavnom je rezultat čovjekovog poimanja morala koji se mijenja i kao takav nepodesan je za tumačenje znanstvenih činjenica. U teoriji evolucije, u kontekstu ovih kreacionističkih prigovora, pojam “dobro” znači ono što pospješuje replikaciju DNK određene vrste. Tzv. superbakterije koje su evoluirale u bolnicama rezultat su upravo dobrih mutacija jer su stvorile otpornost na antibiotike. A to što je to s naše točke gledišta loše i negativno, to nije njihov problem.

Ima li ipak nešto pozitivno u kreacionizmu?
Ima! Kreacionizam je često postavljao pitanja koja su unaprijedila teoriju evoucije. Naime, u prirodi je znanosti tražiti odgovore na sva pitanja pa i kada su ona na prvi pogled stupidna.
Ovo me vodi na početak teksta kada sam napisao da kreacionisti vole postavljati pitanja, ali ne vole slušati odogovore. Naime, pitanja su obično jednostavna, a odgovori su komplicirani i često ih razumiju samo stručnjaci – oni silni doktori znanosti koji podržavaju kreacionizam, ali valjda im je ispod časti objaviti jednako stručan demantij.

Jedan odličan primjer kako evolucionisti konkretno odgovaraju kreacionistima može se naći u članku “Kreacionizam i uloga eubakterijskog biča u dokazivanju teorije nesvedive složenosti”.

I na kraju treba naglasiti kako za razliku od kreacionista, evolucionisti (kao i znanost općenito) nemaju konačna rješenja i apsolutna znanja. Činjenica je da temeljna načela teorije evolucije imaju svoju praktičnu primjenu u medicini, genetici, poljoprivredi … itd. Ako se pojave nove spoznaje koje će revidirati ovu teoriju, znanost će je prihvatiti, ali to ne znači da će time kreacionističke fantazmagorije postati istinite.

Oglasi

Written by Ajgor

30. 6. 2012. at 13:48

Postano u Znanost

Tagged with ,

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

Rekli su …

9 komentara

KOMUNIKOLOGIJA

Želimir Puljić, biskup, o Crkvi i komunikaciji

Ona je najbolja bila u srednjem vijeku, Crkva je bila promicatelj društvene komunikacije na svim razinama. No u 19. i 20. stoljeću se na žalost dogodio negativni obrat u odnosu Crkve i medija, nastalo je ozračje nepovjerenja.

Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila i svećenik, u govoru pred odborom HBK za medije

Crkveni mediji u Hrvatskoj vjerni su katoličkoj doktrini i moralu, sadržajem ističu svjedočanstvo vjere, a svojom istinitošću spašavaju ugled novinarstva u Hrvatskoj.

ZNANOST I ZNANSTVENICI

Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu na Stojedinici

Ja mislim da Katolički bogoslovni fakultet radi izvrsno, da je atmosfera izvrsna, tolerantna, otvorena. Ja bih htio da na mnogim našim drugim fakultetima, posebno društveno humanističkim da je situacija tako dobro tolerantna i tako … kako da kažem … prožeta jednim kritičkim razmišljanjem.

Davor Pavuna, fizičar, gostujući na CMC kod Bareta (tekst je skraćena verzija, a integralno se može poslušati od 7 min i 40 sek, isplati se pogledati cijeli razgovor)

U Nirvani ‘znate da jeste’, ali nema ništa. Ništa se ne događa. To je stanje Boga u ‘Jesam’ koje eksplodira u kapljice svijesti. Kao nekakvi multidimenzionalni teatar u kojem mi sve stravično doživljavamo. A u stvari, ništa se ne događa osim jedne pojavnosti koja je vječna – kreativnost ljubavi u vječnosti svijesti. ‘Jesam’ je beskonačna kreativnost ljubavi u beskonačnosti svijesti.

Dio odgovora Glasa koncila na pitnje čitatelja o značenju broja 666. Cijela zbirka urnebesnih budalaština može se naći na Indexu.

A 6 je nesavršeni i negativni broj, jer je polovica od 12, a manje od 7, koje se smatra brojevima savršenstva i punine.

Ivo Pavić, teolog i svećenik u Intervjuu tjedna u časopisu Nacija

Tema moje doktorske disertacije bila je “Krštenje u Duhu Svetom u Crkvi s naglaskom na situacije u HR i BiH”. … … U pisanju same disertacije Duh Sveti mi je najviše pomogao.

SEKSOLOGIJA

Damir Stojić, studentski kapelan na tribini “LJUBAV I SEXualnost u Božjem naumu”

Kada bi predbračni i izvanbračni seks usrećivao, onda bi prostitutke bile najsretnije osobe na svijetu. A nisu! Njihovo je ljudsko dostojanstvo sasvim pogaženo. I one se osjećaju tako jadno.

SPORT I RAZONODA

Frano Prcela, teolog i svećenik u emisiji Hrvatskog radija “Vjera i nogomet” na komentar slušatelja uoči utakmice Hrvatska – Španjolska kako su u našoj skupini sve “velike katoličke nacije”

Večeras ne smijemo Boga staviti u nezgodnu situaciju da se odlučuje za nekoga za, za nekoga protiv. Mislim, na taj način da mi ga molimo da Hrvatska uspije. Ne, jer to nije molitva. To je provociranje Boga.

Ivo Pavić, teolog i svećenik u Intervjuu tjedna u časopisu Nacija

Poznato je da osobito hard rock, heavy metal, tehno, disko glazba i narodnjaci (turbo folk – op.a.) oštećuje sluh, mozak i direktno ide u podsvijest. Slušanje takve glazbe onesposobljava mlade za brak i pravu ljubav. Uz to, takva glazba je vrlo opasna. Kad mladi slušaju takvu glazbu, opuste se i tada mogu pasti u trans i na taj način biti inicirani u okultni svijet. Slušanje takve glazbe potiče na bezboštvo, buntovnost, opijanje, bludnost itd. Od mladih stvara obožavatelje sotone, potiče ih na razvijanje seksualnog nagona, provocira neobuzdane i protuzakonite radnje i razvod braka.

Damir Stojić, studentski kapelan u intervjuu za studentski portal esava

Pitanje: Jedan posjetitelj pita kakav je stav Crkve o izvanzemaljcima ili kakav je vaš stav?
Odgovor: Nema ga, jer ne možemo imati stav o nečemu za što nismo sigurni da postoji.

Written by Ajgor

22. 6. 2012. at 19:11

Grubišić i Relota

2 komentara

“Prelistavajući” na internetu dnevni tisak, naišao sam na dvije izjave naših poznatih klerika koje smatram prilično zanimljivima i vrijednima pažnje.

DON IVAN GRUBIŠIĆ

Iako u ateističkim krugovima često hvaljen zbog svojih kritika Crkve, don Grubišić je u izjavi o splitskom prideu zauzeo stav vrlo blizak čuvenim splitskim intelektualcima iz “Bubamare” i k tome još pogazio zastupničku prisegu.

“Mi smo za rješavanje problema, a ušao sam u Sabor da se borim za jednaka prava svih pred zakonom, pa i gay parova. Oni imaju svoje pravne probleme, za to se treba zalagati, a ne paradirati i eventualno izazivati one koji ta uvjerenja ne dijele“, rekao je Grubišić.

(Index)

Boldao sam ono što je kontradiktorno. Ne može se, naime, boriti za jednaka prava svih građana pred zakonom, a zatim osporavati ustavom i zakonom zajamčeno pravo jednoj skupini građana zato što to može “eventualno izazvati one koji ta uvjerenja ne dijele.” Prije samo pola godine, Grubišić je ovako prisegao:
Prisežem svojom čašću … … da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak

Kao što smo mogli nedavno vidjeti, u svim hrvatskim župama gradom su “paradirale” tjelovske procesije i oni koji ne djele ta uvjerenja (ateisti i inovjerici) nisu se osjetili izazvanima i ni na koji način ih nisu ometali. (Usuđujem se ovo generalno tvrditi jer ne vjerujem da bi i najmanji incident te vrste u medijima prošao nezapaženo.)
Grubišićeva izjava je poput opravdanja za silovanje jer je žrtva nosila izazovnu minicu i stoga je logično zabraniti takvu odjeću.

Kada se ima u vidu da je Grubišić sociolog, tada njegova izjava još više iznenađuje. Pa čak se i ne mora biti doktor sociologije da bi znalo kako je u slučajevima borbe za neka prava cilj “paradiranja” upravo to da “izazove” one koji ne dijele te stavove. Eto npr. 1. svibnja 1886. u Chicagu su “paradirali” radnici upravo zato što su samo “izazivajući” kapitaliste mogli ostvariti svoja prava. Ili da ne idemo tako daleko, prosvjedi Occupy Wall Street koji su se proširili diljem svijeta organizirani su upravo zato da bi “izazivali” financijske moćnike jer je očigledno da samo institucionalno zalaganje ne donosi željeni rezultat.

Grubišić je ovom izjavom zaslužio veeeeliki minus!

FRA ŽARKO RELOTA

Drugi naš poznati klerik, doduše ne na isti način kao Grubišić, već više kao selebriti, našao se u ozbiljnoj krizi identiteta i od puka zatražio pomoć. (Moram biti malo zločest i upitati se zašto se nije obratio svome svemogućem šefu ili prihvatio Miklenićev stav da to stoički prihvati kao Božju volju.) Piše tako fra Relota:

Ne znam više kako živjeti svoje svećeništvo u odnosu na druge te se stoga pitam: Može li mi itko pomoći? Što mi je činiti? … … djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonskim putem kao što naručuju pizzu … … Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu? … … Nadam se da će još netko imati hrabrosti progovoriti o svojoj krizi. Osim, ako smo u fazi da smo neiskreni prema samima sebi i da nam je stalo samo do toga da naši poglavari i župljani o nama lijepo pričaju.

(Novi list)

Nemam što puno komentirati, jedino mogu upitati: a o čemu mi koji se protivimo proračunskom financiranju i privilegiranom statusu Crkve na temelju neistinitog podatka o broju vjernika stalno trubimo?! Eto nam konačno potvrde od nekoga tko dokazano nije kršćanofob!

Written by Ajgor

15. 6. 2012. at 10:53

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

3 komentara

Prenosimo izvrstan satirični komentar sa Sprdexa (osobni favorit: komentar uz sliku). 😀

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

Nakon pobačaja, umjetne oplodnje i kondoma, Crkva je danas i upotrebu zubne paste proglasila direktnom uvredom Bogu.

Neki ljudi slabije vide i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja.

KAPTOL – Nakon što je svojim nastupom u jučerašnjoj emisiji Nedjeljom u 2 don Ivan Miklenić, kako to samo svećenik može, utješio tisuće parova koji se bore s neplodnošću riječima: ”Neki ljudi ne mogu imati djecu i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”, glavni urednik Glasa Koncila svoje je izlaganje nastavio i danas na stranicama ovog megapopularnog lista.

”Nekim ljudima smrdi iz usta. To je volja Božja. Tko smo mi da odbijamo Božji dar smrada iz usta? Tko smo mi da glumimo Stvoritelja i govorimo ova usta hoće smrdjeti, a ova neće?” – stoji u uvodu članka s naslovom ”Nije sve što smrdi smrad”.

Rekli bi neki možda Miklenić ovim člankom želi opravdati neugodan miris koji je zasigurno ostao u njegovim ustima nakon jučerašnjih verbalnih proljeva kod nekad popularnog Aleksandra Stankovića. Uistinu, činilo se na trenutke kako će Aco povratiti, ali, srećom po Miklenića, to bi iziskivalo pokretanje mišića koje je ovaj novinar odavno izgubio.

Iako se tako na prvi pogled nikako ne bi reklo, Miklenićeva poruka neplodnim parovima zapravo neočekivani iskorak čelnih ljudi Crkve prema modernom dobu. Do sada se, naime, čvrsto vjerovalo kako se problemi policističnih krajnika i niskog broja spermija najbolje rješavaju – molitvom. MIklenićevim priznanjem kako se s nekim fizičkim nedostatcima ipak treba pomiriti Crkva je tako hrabro zakoračila u 17. stoljeće.

Za samo nekoliko stotina godina, procjenjuje se, Crkva će prestati biti posljednja organizacija na svijetu koja ženskim zaposlenicima ne dopušta pristup rukovodećim pozicijama. Do 2300-te godine trebala bi biti gotova crkvena studija o tome sprječavaju li kondomi širenje AIDS-a. Nastave li ovim tempom i uz malo sreće, Crkva bi u 21. stoljeće trebala zakoračiti već u 51. stoljeću.

Možda se baš tada kakav urednik Glasa koncila inspiriran nedjeljnim iskorakom (sic!) Ivana Miklenića osili i kaže:

”Neki ljudi su homoseksualci i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja”.

FOTO: Darko Tomaš

— Izvor: Mislav Blago, “Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:34

Izmijenjene okolnosti

leave a comment »

Naša je draga Vlada danas objasnila da Ugovor treba promijeniti

…zbog izmijenjenih okolnosti koje predstavljaju izuzetna ograničenja njegovu ispunjavanju.

Ako nekome ovo objašnjenje zvuči jako poznato, vjerojatno vas podsjeća na Članak 15 ovog ugovora:

2. Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Fascinantno je to kako su okolnosti izmijenjene kad treba uzimati od vlastitog naroda, ali su zapravo kakve su i bile (što je i sam Milanović potvrdio prije nepuna tri mjeseca) kad širiteljima mržnje treba smanjiti plijen.

Baš dobro da nam više nije HDZ na vlasti. Ovi su bitno različiti… 👿

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:17

%d bloggers like this: