Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Rezultati pretraživanja

Unhappy Birthday Vatican!

3 komentara

U jučerašnjem Glasu Istre objavljen je članak koji govori o 80. obljetnici Vatikanske države, odnosno o godišnjici  potpisivanja Lateranskog ugovora između Svete Stolice i poznatog humanitarca Benita Mussolinija. Da ne duljim previše, više o tome možete pročitati u donjem privitku.

Iako je članak solidan, mislim je da autor izostavio dosta toga. Da pojasnim: krenuo je s nabrajanjem vatikanskog cjelokupnog imanja, a da pritom ne napomene neka škakljiva i ne baš zanemariva pitanja u svezi tog istog bogatstva: vatikanska banka (IOR), porezne olakšice koje su izazvale protivljenje Europske komisije, kapitalne donacije iz cijeloga svijeta (tzv. Obolo di San Pietro, tj. Petrov novčić), mnogobrojne nekretnine; a da ne govorimo o slučaju Banco Ambrosiano i o drugim muljažama Svete Stolice. Drugim riječima, mogle su se navesti neke zanimljive brojke.

Npr., jeste li znali da vatikanski BDP iznosi 407 tisuća dolara pro capite? Ili da 20% nekretnina na području grada Rima pripada Vatikanu?

Navedene podatke naveo je poznati novinar dnevnog lista La Repubblica Curzio Maltese u knjizi La Questua (Feltrinelli, 2008), koja je prije godinu dana izazvala dosta negodovanja u vatikanskim krugovima, do te mjere da je čak vatikanski državni tajnik Tarcisio Bertone otvoreno pozvao novinare da se prestanu baviti analizama crkvenih računa.

Knjiga La Questua (prij. milodar) sastavljena je od članaka koji su periodično izlazili u etabliranom dnevnom listu La Repubblica.  Ako slučajno sumnjate u točnost Malteseovih navoda, odnosno ako mislite da je izmanipulirao podatke i namjerno izrežirao, znajte da se njegova istraživanja temelje na dokumentima i financijskim iskazima talijanske biskupske konferencije CEI  (Conferenza Episcopale Italiana).

Preporučujem vam to štivo. Ima dosta toga za čitati, ali vjerujte mi: isplati se. La Questua je dostupna u pdf formatu na web stranici concordatwatch –  inače zanimljiva stranica koja vam objašnjava odnose između Crkve i Države. Kao mali appetizer, na ovoj lokaciji možete pročitati sažetak Malteseove knjige, ili ako želite, možete direktno downloadati poglavlja sa sljedećih linkova.

Isprintajte i uživajte. Ili bolje rečeno: isprintajte i zgražajte se. :mrgreen:

1) Scandal, intrigue and mystery – The secrets of the Vatican Bank

2) The Church has a secret tax fund: this is where a billion euros disappear to

3) Charity – the other face of our tax donations. How the Church is replacing the State

4) The Church’s accounts: here’s how much it costs us

5) Tax crusade marches on the holy hotels

6) Religious dogma in the classroom: RE classes are worth a billion

7) “Church uses public money for the common good. Italy should be grateful.” (interview)

8 ) Religion and Democracy (by Ezio Mauro, head of La Repubblica)

Written by Teomondo Scrofalo

12. 2. 2009. at 6:14

Take the money and run

2 komentara

Godine 2003. u jednoj talijanskoj poslovnici Unicredit banke otvoren je račun. Otvorio ga je IOR (Istituto Opere Religiose – Zavod za religijska djela). Preko tog se računa obavljaju transakcije.

I što ima tu čudnog i spornog?

Ništa.

Osim činjenice da je IOR u prošlosti služio kao paravan za pranje mafijaškog novca i da je cijeli slučaj popraćen i ubojstvom glavnog aktera – Roberto Calvi, t.zv. “božji bankar”.

Dodajmo pri tom da preko računo IORa prolaze transakcije u milijunskim vrijednostima, za koje se ne zna tko je upljatitelj i tko je korisnik. Talijanski zakon zahtijeva da se za svaku svotu veću od 20.000 eura znaju i uplatilac i korisnik i namjena, a dakako i podatak je li posrijedi transakcija na koju se državi plaća porez.

Ovo bi mogao biti ne samo slučaj pranja novca, već i utaje poreza.

U normalnom bi svijetu bilo dovoljno izdati nalog da se pokrene istraga o samom računu. No to nije tako lako. Zašto? Jer talijanski zakoni za svetu državu Vatikan jednostavno ne vrijede. Ruka pravde nikada neće kopati po računima IORa.

Neslužbeni je podatak i to da je devedesetih godina prošlog stoljeća antimafijaška akcija “Mani pulite” (čiste ruke) otkrila mnoge veze između mafije i vatikanske banke, te da je upravo zbog tih otkrića ta akcija morala stati. Zaustavili su ju zidovi Vatikana. Vjerojatno se samo zbog toga što Italija nema pravnu moć zatražiti podatke, već i zbog činjenice da kopanje po računima Svete stolice nije mudra odluka. Oni mogu kopati po našim džepovima, mi ne smijemo ni pogledati njihove račune. Ma ne samo mi, nego ni zakon.

Hoće li ovaj put tužitelji izvući deblji kraj i uspjeti izjasniti kakva to veza postoji između Vatikana i ilegalnig financijskih radnji, teško je reći.

Treba se samo sjetiti koji je bio stupanj suradnje između tužitelja i Vatikana u doba slučaja Calvi – glavni osumnjičenik, nadbiskup Paul Marcinkus, našao je utočište od talijanske ruke pravde upravo u Vatikanu. Nikada ga nisu predali istražiteljima, no uspješno su ga prebacili u SAD, gdje je ostao do svoje smrti.

S druge pak strane, usluge mafiji nisu tajna. Naime, kardinal vikar Ugo Poletti odobrio je da se pod oltar Bazilike svetog Apolinarija poput sveca, “kao dobročinitelj”, ukopa ubijeni vođa rimske Maglianske mafije “Renatino” De Pedis.

Više je nego očito na čijoj je strani Vatikan.

IZVOR: Jutarnji List, dnevnik.hr, business.hr

Written by isisrosenkreuz

2. 6. 2010. at 13:46

%d bloggers like this: