Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Financije’ Category

Izmijenjene okolnosti

leave a comment »

Naša je draga Vlada danas objasnila da Ugovor treba promijeniti

…zbog izmijenjenih okolnosti koje predstavljaju izuzetna ograničenja njegovu ispunjavanju.

Ako nekome ovo objašnjenje zvuči jako poznato, vjerojatno vas podsjeća na Članak 15 ovog ugovora:

2. Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Fascinantno je to kako su okolnosti izmijenjene kad treba uzimati od vlastitog naroda, ali su zapravo kakve su i bile (što je i sam Milanović potvrdio prije nepuna tri mjeseca) kad širiteljima mržnje treba smanjiti plijen.

Baš dobro da nam više nije HDZ na vlasti. Ovi su bitno različiti… 👿

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:17

Vijesti iz Svijeta (1)

2 komentara

Norveška ukinula službenu državnu crkvu

Norveški parlament izglasao je ukidanje norveške crkve, doprinoseći odvajanju Države i religije. Jednostavno, ekipa je zaključila da religija više nije tako važna da mora postojati jedna državna religija, s obzirom da samo 2% Norvežana redovito pohodi crkvu, 20% ih smatra da im je religija važna, a čak 72% njih ne vjeruje u Boga (kao konkretno biće).

Praktički, to znači da Crkvu više neće financirati iz proračuna, političari neće pohoditi religijska slavlja (barem ne u svojstvu službenih osoba), država više neće imati utjecaja na izbor crkvenih velikodostojnika,… je l’ te, što već znači sintagma “odvajanje Države i Crkve”.

Posebno je iznenađujuće da se čini da, kako stvari stoje, Norvešku neće preko noći progutati kaos razmahalog nemorala.

Naravno, daleko su ti brojevi od Hrvatske, zar ne? Ipak je ovdje 88% revnih katolika, a za razliku od 72% bezbožnika u Norveškoj. Zapravo, razlika i nije neka bitna, samo se kod nas skriva glupom statistikom. Formalno, 79% Norvežana su članovi Crkve, jer se to postaje krštenjem. Na isti način se kod nas dobije upravo tih 88% kod nas — pažljivo se izbjegava postavljanje pitanja poput “Koliko često idete u Crkvu?” ili “Živite li u skladu s naukom Crkve (sex prije braka, kontracepcija, non-stopno darivanje Crkve,…)?”.

I nije neka razlika, ali njima su daske u glavama očito bolje posložene…

Izvor: Norway abolishes state-sponsored Church of Norway

Da ne bi sve bilo tako lijepo, pobrinuo se Izrael…

Crkva važnija od djece

Na žalost, već smo navikli da se bijes raznih pravednika (pa i široke vjerničke javnosti) usmjerava na one koji prijave zlostavljanja katoličkih svećenika, umjesto na same svećenike. Naravno, katolicizam tu nije ništa posebno. Stvar je uvijek ista: institucija van svake kritike i dosega razuma, može raditi što želi.

Mordechai Jungreis saznao je da su njegovog mentalno zaostalog sina seksualno zlostavljali u židovskom ritualnom kupalištu. Kao i svaki odgovoran roditelj (dakle, kao malo koji vjernik), prijavio je zlostavljača kojeg je uskoro pokupila policija.

I tu je uslijedio novi šok. Stari “prijatelji” počeli su ignorirati njega i njegovu obitelj, stanodavac ih je izbacio iz stana, anonimne poruke proklinjanja što je “izdao sunarodnjaka” su mu preplavile telefonsku sekretaricu, a majka paraliziranog djeteta je njegovoj punici rekla da je isti čovjek zlostavljao njeno dijete, pa ga ona nije prijavila i da zašto je njen zet to morao napraviti! 😯

Sličnu sudbinu proživljavaju i ostali koji u toj religijski zadrtoj zajednici odluče “izdati” “svete ljude” koji sexualne strasti zadovoljavaju na nemoćnoj djeci.

I onda smo mi ateisti “bezosjećajni” i “moralno korumpirani”?!?

Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju New York Timesa.

Written by Charon l'Cypher

15. 5. 2012. at 18:43

Homeopatija za duhovnu dušu

2 komentara

U prethodnom sam tekstu spomenuo kako u okrilju katoličke crkve djeluju udruge koje su također financirane javnim sredstvima. Baš kao naručen za potvrdu ove tvrdnje pojavio se na T-portalu članak “Za liječenje molitvom 17.000 kuna, a za leukemiju 3.000”.
Prema odluci slavonskobrodskog gradonačelnika o financiranju udruga, Caritasovo savjetovalište za žrtve obiteljskog nasilja dobilo je 15 000 kuna, a Centar za hagioterapiju 17 000 kuna. Više su dobili samo liječeni alkoholičari (20 000 kn) i udruga za terapijsko jahanje (18 000 kn) dok je npr. Udruga leukemija i limfomi dobila 3 000 kn.

Što je hagioterapija koju je gradonačelnik dr. med. Mirko Duspara odlučio tako velikodušno financirati? U spomenutom članku opisano je o čemu se radi:

Hagioterapija je izvorno srednjovjekovna praksa u kojoj se za liječenje koriste razne relikvije, rituali, molitve, hodočašća i sl. Ovu tehniku 1990. je u Zagrebu, nadahnut enciklikom pape Ivana Pavla II Salvifici doloris, utemeljio don Tomislav Ivančić, dakle svećenik.

No da bi se dobila bolja slika, za one koji nemaju volje, vremena ili živaca za čitanje velikih količina budalaština, iz teksta HAGIOERAPIJA odabrao sam nekoliko reprezentativnih.
Komentar nije potreban, a jedina intervencija su moji podnaslovi, boldanja i promjena redosljeda.

Znanstveni pristup

Hagioterapija je znanost koja proučava čovjekovu duhovnu dimenziju , patologiju duhovne duše , gdje u čovjeku nastaje zlo i razaranje njegove osobnosti i duhovne dimenzije, da bi otkrili uzrok tome i primjeniti pravu terapiju.

O čovjeku se uglavnom govori kao o tjelesnom i psihičkom biću.Međutim , nedvojbeno je : čovjek je tjelesno , psihičko i duhovno biće.Duh pak nije materijalan ,stoga nije dostupan pozitivnim znanostima.

Hagioterapija se temelji na prirodnom moralnom zakonu.Bog je stvoritelj morala.U taj svijet koji je Bog stvorio , Bog je utisnuo svoj moralni zakon.Dao je čovjeku savjest, zakonitost dobra.

Američki istražitelji kažu da 70 posto slučajeva raka nastaje na temelju trauma u duhovnoj strukturi čovjeka.

Duh i duhovna duša

Čovjekovo tjelesno i psihičko područje zajedničko mu je s biljkama i životinjama.
Čovjekov duh je nešto po čemu se čovjek razlikuje od svih ostalih stvorenja.

Prve stranice Biblije govore kako je Bog čovjeku udahnuo dah života te je čovjek postao živa duša.

Riječ duša zajednički je naziv za duh i psihu. Duša je stoga duhovne ali i materijalne prirode.

Ako je , na primjer , majka i samo pomislila da pobaci svoje dijete , duh djeteta je to registrirao te je od tada povrijeđen.Budući da duh potječe izravno od Boga , on je sposoban pohranjivati sve događaje od samih početaka svoga postojanja a da se psiha toga uopće ne sjeća.Čovjekov duh ne mora dozrijevati poput psihe i tijela da bi počeo registrirati događaje , več je za to sposoban od samog početka.

Kome je hagioterapija namijenjena?

Hagioterapija je namijenjena za sve ljude, i ateistima i pripadnicima svih religija.
Hagioterapija nije molitvena terapija , niti kršćanska terapija , ona je prvenstveno prirodna terapija.

Čovjek sam sebi stvori nekog Boga koji mu prijeti.Prava slika je ona o Isusu Kristu.

Tko može biti hagioterapeut?

Hagioterapeut prvenstveno treba biti psihički i duhovno zdrav.Važno je da ima dobar glas u Crkvi i u svijetu.Ako je on sklon poroku ili ako se na njemu ne vidi napredak u vrlinama i duhovnom životu, tada je on loš hagioterapeut.

Da bi mogao prepoznati bolest i lijekove za nju, potrebno mu je prijateljevanje s Isusom Kristom i temeljito iskustvo molitve , duhovnog života i darova Duha Svetoga.
Da bi hagioterapeut mogao dobro izvršiti svoje duhovno poslanje , nužno mu je da u danu ima barem jedan sat meditativne molitve.To bi trebao biti prijateljski razgovor s Bogom , a ne samo čitanje Svetoga pisma ili usmena molitva.

Primjer iz kliničke prakse

Simptomi:

Djevojka , 26 godina , bez djece , praktični vjernik , zatražila je pomoć Centra zbog straha od vožnje dizalom i javnog nastupa , te nepodnošenja ljuljanja , kada bi se javila mučnina i oblio je hladan znoj.

Dijagnoza:

Duhovne strukture koje su oštećene su život , srce , ljubav i povjerenje.Kod pacijentice je stoga postavljena duhovna dijagnoza patnje uzrokovane uvredama koje su nastale prenatalno i postnatalno.

Terapija:

U terapiji su korištene samo pojedine kateheze ( kateheza o egzistenciji , Isusu Kristu i molitvi ) te molitve kojima se nadoknađivao manjak ljubavi ( agape-terapija ) i gradilo povjerenje ( pistis-terapija ).Osobito je pomogla molitva Vjerujem da me Bog voli , moj život je na njegovom dlanu.Zatim su primjenje molitve praštanja ( eirene-terapija ) zbog djece koja su joj se rugala u djetinjstvu , te na kraju pneuma-terapija ( za ispunjenje duhom ljubavi , povjerenja , mira , hrabrosti , odvažnosti )

Rezultati:

Prvi rezultati terapije pokazali su se već nakon trećeg susreta.Strahovi su se počeli smanjivati , da bi do kraja terapije potpuno nestali. Odnos prema roditeljima dobio je novu kvalitetu.Pacijentica je oprostila djeci koja su joj se rugala i stekla je samopouzdanje.Uspjela je uspostaviti prijateljstvo , a započela je i vezu s jednim mladićem.

Written by Ajgor

7. 4. 2012. at 8:27

Postano u Financije, Misticizam

Dobra i loša vijest

7 komentara

Može li prvo loša?

Vlada je definitivno odustala od pregovaranja o reviziji Ugovora. Kada je glasnogovornica vlade svojevremeno objasnila kako se takvi pregovori moraju prvo zaopčeti diplomatskim kanalima, daleko od očiju javnosti, tada je još i postojao tračak nade da će se nešto pozitivno ipak dogoditi. Međutim, nakon vrlo jasne izjave kako vlada za sada nema namjeru pokrenuti pitanje revizije, i to se očekivanje rasplinulo.

Ostala je još mogućnost da Crkva pokrene pregovore ali to je tema za raspravu među najokorjelijim optimistima u mlađoj vrtićkoj grupi. 🙂

U javnosti se prilično “zatalasalo” oko revizije, a kao i u prethodnim slučajevima, od zagovornika proračunskog financiranja Crkve mogli su se čuti svakakvi kvaziargumenti.

Najdrskije ruganje pravnoj državi došlo je na tu temu od biskupa Bogovića:

Crkva nije od ovoga svijeta niti kada treba pravdati kako se troši novac poreznih obveznika.

Hrvatska se pak televizija pobrinula da u najboljoj Hlo-tradiciji organizira demokratsko sučeljavanje u emisiji “Otvoreno”. Zagovornici revizije Ugovora bili su:

– jedan umirovljeni splitski svećenik
– don Ivan
– don Grubišić
– saborski zastupnik Ivan Grubišić

Ovoj četvorici bila su ravnopravno suprotstavljena četiri zastupnika suprotne teze:

– Antun Šuljić
– Krešimir Miletić
– Darko Pavičić
– Ivica Šola.

Sve u svemu, emisija se mogla zvati i “Prisavski masakr notornim stilom”.

Potezani su, između ostalog, ovi “argumenti”:
U hrvatskoj postoji 44 000 udruga koje troše daleko više proračunskog novca i to financiranje također nije transparentno.
Broj od 44 000 zvuči impozantno, međutim nisu sve udruge korisnice državnog proračuna. I među onima koje su korisnice proračunskih sredstava ima onih koje neuredno vode financije, međutim sve one podliježu mogućnosti nadzora i revizije i ne može ih spasiti nikakva izjava tipa “vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo po zakonu voditi financije, ali za sada to ne radimo” kao što je svojevremeno nešto slično izjavio varaždinski biskup Mrzljak.

Druga, možda još bitnija stvar je činjenica što se RKC ne može uspoređivati s udrugama iz jednostavnog razloga što ona nije niti građanska udruga, niti nevladina organizacija, niti neprofitna udruga … ona ima jedinstven status u Hrvatskoj.
Ako ćemo već uspoređivati kruške s jabukama, onda jednako (bez)vrijedan argument može biti i usporedba izdataka za RKC s troškovima bilo kojeg ministarstva.

Najsličnije su Katoličkoj crkvi, barem po drugoj temeljnoj djelatnosti, vjerske zajednice (iako RKC nije ni u registru vjerskih zajednica). Mogao se tako čuti i argument kako nitko ne spominje proračunsko financiranje drugih vjerskih zajednica. Ovdje su zamijenjeni uzrok i posljedica. Treba se naime prisjetiti kako je uopće došlo do proračunskog financiranja drugih vjerskih zajednica. Tek nakon potpisivanja Ugovora sa Svetom Stolicom i druge su vjerske zajednice pozivajući se na njih počele tražiti svoj dio kolača! I dobile su ga!

I druga jako bitna stvar: niti jedan ugovor s drugim vjerskim zajednicama nema snagu međunarodnog ugovora i može se bez problema razvrgnuti. Međutim, takvo ponašanje bilo bi nedemokratsko i diskriminirajuće i vlada je jednostavno i u ovome slučaju talac Ugovora sa Svetom Stolicom – dok se oni ne revidiraju, ne mogu se revidirati niti drugi.

No, da skratim – s obzirom da se vlada izjasnila kako za sada neće pregovarati o reviziji ugovora, to znači da će Crkva dobiti svoj dio našeg kolača i u 2013. godini, a vjerojatno i u 2014! Naime, troškovi će krajem 2012. biti uvršeni u državni proračun za 2013. godinu, a ako pregovori i počnu 2013, teško je očekivati da će biti brzo završeni pa će vjerojatno upasti i u proračun za 2014. godinu.

A sad dobra vijest!

Riječ je o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Poznata je da su ministarstvu prosvjete u vrijeme mandata HDZ-a bila ponuđena dva programa: jedan konzervativan, dogmatski i neznanstven kojeg je ponudila udruga Grozd i drugi liberalan i zasnovan na znanstvenim činjenicama koji je ponudio Forum za slobodu odgoja.

Niti jedan HDZ-ov ministar, uključujući i dr. Primorca – briljantnog znanstvenika i medicinara – nije se usudio odlučiti koji program treba uvesti. Nisu se usudili zamjeriti proklamiranoj katoličkoj većini, ali valjda je i u ministru Primorcu postojalo toliko intelektualnog poštenja da se nije usudio u jedan školski predmet zasnovan na znanosti uvesti srednjovjekovne dogme.

Vrući krumpir došao je sada u ruke ministra prosvjete Jovanovića, a kako čovjek vjerojatno nije vičan pripremi krumpir salata, vrlo je jasno odgovorio na prijedlog Grozda da se uvedu dva zdravstvena odgoja:

Ja nemam pojma o čemu oni govore. Kad je riječ o školi oni mogu imati savjetodavnu ulogu, no konačna odluka bit će donesena na temelju znanosti i struke. Nemamo dvije matematike pa nećemo imati ni dva zdravstvena odgoja.

Točka oko koje ima najviše razilaženja između Grozdovog i znanstvenog pristupa zdravstvenom odgoju je spolni odgoj.

Grozd naime iznošenje znanstveno utemeljenih činjenica o seksu kao što su npr. da kondom učinkovito štiti od infekcije, a kontracepcija od neželjene trudnoće, tumači kao poziv na promiskuitet i razvrat. Međutim, ako netko tako misli i u pomoć za samosavladavanje i odgovorno ponašanje mora prizivati prijetnju vječnog ognja, onda je problem u njemu, a ne u činjenicama!

Skidam kapu, gospodine Mikleniću

19 komentara

Gotovo istodobno s pojavom mnogih kritičkih napisa o činjenici da je RKC pošteđena bilo kakvih proračunskih rezova, javio se don Milenić koji se obično smatra službenim glasom Kaptola.

Kaže Miklenić:

Od nove vlasti mnogi su (ne)opravdano očekivali stvarni zaokret, jer je ne samo stvarni zaokret, nego i za sam opstanak Republike Hrvatske on nuždan, a nova vlast kozmetičkim promjenama zapravo nastavlja utrtim stazama besciljnog životarenja mlade države i gotovo svih njezinih stanovnika.

Nakon ovoga uvoda slijedi “pogodak u sridu”:

Ti korjeni zla su, piše on, neravnopravnost i nejednakost hrvatskih građana, odnosno povlaštenost određenih pojedinaca i skupina pred zakonom

Nova vlast baš ničim nije dala naslutiti da kani u zakonske okvire svesti odnosno obračunati se s povlaštenim pojedincima i interesnim skupinama koji izravno u iznosima na milijarde kuna već godinama teško oštećuju hrvatski državni proračun.
Nova vlast također dosad nije ni pisnula o nužnoj promjeni cjelovitog izbornog sustava u Hrvatskoj bez čega nema izgradnje stvarne demokracije niti mogućnosti kontrole onih na vlasti, a bez čega nema ni stvarnog razvijanja zakonitosti koja bi jednako obvezivala, od predsjednika države do posljednjeg građanina

Sve vlade, prošle, sadašnje i buduće, dok u Hrvatskoj ne ustroje transparentni demokratski sustav i dok ne ostvare stvarno sankcioniranje nepoštivanja i kršenja zakona, mogu samo sanjati pošteno izvršavanje proračuna, tj. poštivanje strogo i isključivo namjenski trošenje sredstava kad je to zaista potrebno i korisno te izvršavanje obveza prema državnom proračunu kako onoga koji zapošljava 30.000 radnika tako i onoga koji uzdržava samoga sebe.

Kratko i jasno: zalaganje za ravnopravnost svih pojedinaca i skupina; obračunavanje s povlaštenim skupinama koje već godinama u milijardama “sisaju” državni proračun; zalaganje za namjensko i transparentno trošenje proračunskih sredstava!

Iako je premijer objasnio kako se međunarodni ugovori moraju poštivati pa stoga u proračunu ne reže sredstva za RKC, vjerujem da ne može ostati gluh na ovaj pravednički vapaj s Kaptola.
Stoga, premijeru Milanoviću, molim Vas prihvatite pruženu ruku i iskoristite odredbu članka 15. Ugovora o gospodarskim pitanjima:

Ako bilo koja od visokih ugovornih Strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj Ugovor, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovore o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.

Written by Ajgor

15. 2. 2012. at 11:10

Kako je mali Ivica nabavio novi bicikl

8 komentara

Mali Ivica je poželio novi bicikl. Ništa skupo, za kojih 1000kn, za koliko bi vjerojatno dobio vrhunski bicikl od, recimo, stričeka pravosudnog policajca. Jedini problem je bio da on nije imao 1000kn (pričam o Ivici; pravosudnim policajcima to i nije neki novac), a nisu mu mogli pomoći niti roditelji kojima je ta svota ipak značila kojih 5000 plastičnih flaša, a još nisu podmirili niti zadnje dvije rate “darova” koje je od njih tražio lokalni svećenik.

Kao dobro odgojeni mali katolik, Ivica je odlučio napisati pismo Bogu. U njemu je opisao kako je on dobar dečko, kako redovito moli krunicu, ide na vjeronauk i pobožno mlati klince koji na taj isti vjeronauk ne idu (“to je za njihovo dobro”, objasnio je, “da se već sada privikavaju na pakao u kojem će, prema riječima vjeroučitelja Paklenića, gorjeti”).

Na kraju pisma zamolio je Boga da mu pošalje 1000kn. Na kuvertu je, naravno, napisao jednostavno “Bog”, u nadi da će službenici Hrvatske pošte izabrati onog jednog (ili ne bas bukvalno jednog?) pravog, među tisućama (A big list of Gods (but nowhere near all of them), How many gods and goddesses are there?, Names of gods and godesses) ili čak milijunima (How many gods?) kandidata.

Službenik u pošti, primivši pismo, važno se počešao po čelu i pitao svog nadzornika: “Kome da ovo pošaljem? Možda Jaci? Ili ipak onom Milanoviću?” Kad su se salve smijeha utišale i službenici došli k sebi, reče nadzornik: “Budimo ozbiljni. Ajmo to uvaliti Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.” I bi tako.

Probudio se idućeg jutra striček Srakić, onako sneno se protegnuo i zapitao “Koju bedastoću da danas izvalim za svoje vjerne ovčice? Možda da Mao Ce Tunga optužim za Tuđmanovu smrt?”. Pritom mu pogled pade na svježe pristiglu poštu, na vrhu koje se nalazilo i Ivičino pismo Bogu.

Zaintrigiran, jer rukopis je bio očito dječji, a znamo kakve emocije djeca stvaraju kod klera diljem svijeta, striček Srakić je posegnuo za pismom, otvorio ga i pročitao. Očito dirnut dječačkom iskrenošću i naivnošću (priznanje da Ivica mlati ateiste, pedere i djecu ljevičara izvuklo je suzu radosnicu na oko mudrog starca), odlučio se pozabaviti Ivičinom molbom.

Sastao se s kolegama Bozanićem, Barišićem i Devčićem, pokazao im pismo i rekao: “Ajde, odriješ’te kesu, pa da malome pošaljemo nešto para… pardon, novaca.” Tu je malo krenulo muvanje, pa ovaj kupio novi auto jer mu oni kupljeni prošlih mjeseci nisu baš sjeli, pa onaj kupio novu vilu, pa ih ljubavnice od’rale, pa odštete za ušutkati onu lajavu dječurliju,… Nema se, kriza se toliko razmahala da čak ni oni koji ništa ne rade, nemaju.

Skupili oni tako 10ak kuna, ponosni na sebe, jer što će malom djetetu soma kuna, ubacili u kovertu, potrpali plastične križiće i naljepnice HBK (da bi Ivica shvatio tko je stvarno njegov bog i kome se treba moliti), ubacili Miklenićevu sliku s autogramom (što ionako nitko neće, pa da se riješe toga) i poslali Ivici.

I stigne tako Ivici pismo. Nakon što je platio globu jer ekipa iz HBK nije stavila marku (skupo, brate!), uzbuđeno je otvorio pismo i, u hrpi bedastoća, pronašao novac. Sretan i zahvalan što mu je Bog odgovorio (ehej, na eBayu se dobiju lijepi novci za takve relikvije), sjeo je i napisao pismo:

Dragi Bože,

puno ti hvala što si mi uslišio želju i poslao novac. Molim te, samo, drugi put šalji direktno meni (zato sam i priložio broj svog računa u Hypo banci), a ne preko Hrvatske biskupske konferencije, jer su mi lopovi maznuli 99% poslanog!

Iskreno zahvalan,

tvoj Ivica

Zašto sam se sjetio ove pradavne bajke (ipak nije realistično očekivati da biskupi daleko od kamera poklone čak 10kn)? Stigla je kratka vijest da je g. Bozanić dao 150.000 kuna za otpuštenu ekipu iz Sisačke željezare:

Kardinal Josip Bozanić uručio je danas vrijednu novčanu pomoć od 150.000 kuna sisačkom biskupu Vladi Košiću za potrebe osoba pogođenih ekonomskom krizom u Sisku.

“Pozvao sam sve odgovorne u državi da što prije riješe ove probleme koji se nameću Sisku, a s druge strane donio ovu svotu za one obitelji koje su najjače izložene”, kazao je Bozanić za Večernji list.

Podsjetimo, zbog povlačenja američkog CMC-a iz sisačke željezare podijeljeno je 916 otkaza.

Neću, što bi neki očekivali, prigovarati svoti. Tih cca 160kn po obitelji (ako naivno pretpostavimo da će svih 916 obitelji dobiti isto) je sigurno dobrodošla pomoć ljudima u nevolji, a ni ukupna svota nikako nije mala (ok, biskupima možda i je; ja živim od svog rada i nisam baždaren kao oni).

Ali, Bozaniću, zašto putem posrednika? Zašto pred kamerama daješ svom čovjeku novac “za ljude”? Zašto ne daš novce direktno tim ljudima? Nije valjda toliki posao užicati ih brojeve računa ili im poslati u koverti (ovaj put s markom)?

Poznavajući transparentnost crkvenih financija, jako sam skeptičan oko cijele Bozanićeve samopromotivne priče. Iskreno se nadam da će sisački Ivice dobiti svih 160kn po glavi, a ne samo 1% te svote, kao naš Ivica s početka ove priče. Ili, gore, bojim se da je cijela priča za novinare i da “obitelji koje su najjače izložene” neće dobiti ništa.

A naš Ivica, mudar i razuman, kakvi već jesu hrvatski katolici, naučio je lekciju i shvatio kako Bog posluje. Idući dan, vraćajući se s mise, ukrao je bicikl i zatim molio Boga da mu oprosti. Svi sretni i zadovoljni! (ok, osim možda sisačkih nesretnika i bivšeg vlasnika novog Ivičinog bicikla)

Written by Charon l'Cypher

17. 12. 2011. at 22:22

U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

leave a comment »

Prenosimo izvrsni komentar Hrvoja Marjanovića s Indexa, na temu prodavanja magle i čudnovato različitom pristupu u osnovi istim ponašanjima.

Bernard Grujić (foto: KAportal)

U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

SLUČAJ riječkog “iscjelitelja” Bernarda Grujića svakako je jedna od najvećih budalaština koje smo imali prilike pročitati u domaćim medijima, ali ujedno i jedna od zabavnijih. Njegovo suđenje mediji su skloni nazivati spektakularnim i ovog su puta itekako u pravu. Sve povezano s ovim slučajem jednostavno je spektakularno.

Poduzetništvo

Naime, ovaj vidovnjak, sveti mag, iscjelitelj, psihoterapeut, regresionist, prevarant i generalno gledajući, uspješan hrvatski poduzetnik, svoje je mušterije fino obrlatio koristeći se najefikasnijim alatom svakog pravog “poduzetnika” – neopisivom naivnošću žrtava. U jednu vam je ruku drago što je ovaj muljator završio iza rešetaka jer to po svim mjerilima i zaslužuje, ali ne možete se ne nasmijati kada pročitate kako je do tih 17 tisuća kuna došao. Dakle, sveti mag s imidžem kvartovskog štemera nije koristio prisilu niti je ljudima upadao u kuću bahato im oduzimajući teško stečen novac. Jednostavno ih je “ucijenio urocima”. Nesretnike je neko vrijeme “marinirao” serijom najglupljih trikova da bi im nakon svega rekao: “Uplatite mi 20 tisuća kuna ili će vas zadesiti velika nevolja. Bu!” Izveo je ekstremniju verziju onoga što roditelji rade djeci: “Budi dobar ili ću Djedu Mrazu reći da ti ove godine ne donese darove”, ali uz sve to uzeo im je i novac. Naravno, oni mu novac nisu trebali dati, ali kako mu ne platiti kada je priča tako uvjerljiva.

Bilo bi grubo govoriti o žrtvama muljaže kao naivčinama jer ipak se radi o ljudima koji su imali ozbiljnih problema, a netko je njihovu nesreću grubo iskoristio. Očekivali su čudo, a dobili su čudaka koji im je uzeo novac koristeći se prijevarama.

Simona i Hrvati

I dok se mi tako lijepo smijemo ili žalimo nasamarene, ne bismo smjeli zaboraviti da se bliži doba godine kada kreće posvećivanje domova. Koliko ste samo puta čuli da je netko dao novac čudno obučenom čovjeku koji svake godine oko praznika obilazi kuće i stanove u pratnji nekoliko podjednako čudno obučenih dječaka, šprica zidove “magičnom” tekućinom, čita nešto iz svoje male knjižice čudesa i poslije svega uzme kuvertu s novcem. Naravno, nitko vam neće priprijetiti zlom ako novac ne date, ali podrazumijeva se da više sreće i plodnije njive imaju oni koji dopuste da im čarobnjak pošprica kuću, a jackpot dobiju samo oni koji poslije svega ostave i fino popunjenu kuvertu. Poruka je jasna, Bog voli lovu više od Simone Šajn, a oni koji mu za Božić ili Novu godinu poklone kuvertu vrijednih papirića, ulaze u njegov “Plus klub” u kojem se dijele vrijedne nagrade kao sreća+, uspjeh ekstra i blagostanje turbo.

Iako je u načelu riječ o dobrovoljnom prilogu, često nailazite na priče o svećenicima koji odbijaju odraditi svoj posao ako im to nije plaćeno, a to stvara popriličnu nelagodu kod vjernika jer ne primiti određeni sakrament znači biti nemio Isusu, a to nije kul.

Sveti Džirlo

Stoga, ono što se nakon svega trebamo zapitati jest na koji se način Bernijeva spletka razlikuje od one organizirane i razlikuje li se uopće? Imamo lika koji je od lakovjernih ljudi uzeo novac ucjenjujući ih nekim većim zlom u slučaju da mu se novac ne uplati, a s druge strane ljude koji više ni moraju ucjenjivati da bi novac uzeli jer njihove žrtve odmalena žive sa strahom od odmazde. Prvi je nešto kao lokalna pečenjarnica, drugi kao McDonald’s, a ideja je u načelu ista. Ucjene su za amatere.

Da stvar bude smješnija, u nastojanjima da ljude uvjeri u svoju ozbiljnost, Grujić je spomenuo i Papu koji ga je tobože pozvao u svoje dvore ne bi li se uvjerio u njegove čudotvorne moći. Kakva glupost! Pa neće se jedan Papa natezati sa ćelavim kokošarima koji izvode trikove s kartama. Najveći trik koji je Crkva ikad izvela jest to da je uvjerila narod da trik ne postoji.

Prije nego se ljudima nasmijete u lice i kažete nešto u stilu: “Koliko naivan moraš biti da bi povjerovao u takva sranja?”, pokušajte se prisjetiti koliko ste novca dali Svetom Mister Džirlu.

Male tajne velikih majstora

Na posljetku, poduzetni Zlatko Sudac osnovao je tvrtku na sličnim temeljima, ali je svoj posao odradio daleko pametnije. Nikog nije ucjenjivao već se par puta samoozlijedio poput problematične tinejdžerke, maskirao u Isusa, skompao s pravim ljudima i pustio autosugestiji da učini svoje. Pa još donedavno smo o njemu pričali kao o karizmatiku, a ne liku koji “posluje” i izdaje grozomorno loše albume. I to je to. Serite, pljujte i pričajte što želite, ali bio je to poslovni potez desetljeća.

Jedino što Bernardu Grujiću u ovoj situaciji možete zamjeriti jest apsolutni nedostatak karizme i takta. Do trenutka kada je započeo s ucjenama, bio je na pravom putu da postigne ono što postižu svi oni koji novac zarađuju iskorištavajući tuđu naivnost. Stoga, zaslužuje sve što je dobio pa i više jer mogao je naučiti od najboljih, a bio je preglup ili prelijen da to učini. Da je sve ovo napravio obučen u svećeničku halju, najgore što bi mu se dogodilo bio bi negativan “osvrt” u medijima i preseljenje u drugu župu.

Izvor: U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

A možda je Bernard Grujić samo trebao “podirati” nekoliko dječaka te tako dokazati svoju svetost i (p)ostati iznad zakona?

Written by Charon l'Cypher

13. 12. 2011. at 12:48

Crkva kaže ‘protiv’, ali ‘za’ se više plaća

2 komentara

Crkva će vam reći što ne smijete slušati (npr. Gregorian), što ne smijete gledati (npr. Da Vincijev kod), što ne smijete čitati (npr. Harry Potter). Zabranit će vam seks prije braka i kontracepciju, propisati pravila po kojima morate živjeti, što da (ne)mislite, osjećate, radite. No kad joj zamiriši novac, sve te “uzvišene”, “moralne”, “za dobrobit ljudi” upute bez problema padaju u vodu.

Ispalo je tako da je Crkva stopostotni vlasnik njemačkog nakladnika Weltbild, koji za podružnicu ima Blue Panther Books. Blue Panther Books izadje erotske knjige, sami naslovi dovoljno govore: ‘Internat za radodajke’ (Schlampeninternat). Ili ‘Odvjetnikova kurvica’ (Anwaltshure). Pretražite li sajt Weltbilda za te knjige, tražilica ih ne nalazi. Prema riječima glasnogovornice:

„Diese Artikel werden jedoch nicht aktiv im Shop beworben, sondern nur passiv vorgehalten.“

Odnosno, u mom prilicno slobodnom prijevodu – te knjige imaju na listi, ali su “out of stock”. No, s druge strane, trenutno bez problema možete npr. naručiti serijal Black Dagger Brotherhood. Meni prilično drage knjige – izvrsna priča, izvrsni likovi, dobra psihološka pozadina, happy endovi i izvrstan sex. I to ne “sex tek nakon braka, isljučivo u mraku i samo za reproduktivne svrhe” sex. Ili, treba vam Harry Potter? DVD, Blu-Ray ili knjige (actually, i ima zgodan box..)? Možda Dawkins? A imaju i Gregorian i Dana Browna. Želite se baviti reikijem? Ili možda čak i okultizmom?

Razumljivo je da se malo zažmirilo na naslove – šta su knjige, filmovi, glazba sa zabranjenom tematikom u usporedbi s milijunima eura prometa kroz godine, s obzirom da je Weltbild drugi, iza Amazona, najveći on-line dobavljač knjiga u Njemačkoj?

I tako se opet pokazalo licemjerje i ljigavost Crkve – uzimaju si za pravo svima propisivati što se smije i što ne smije, a onda to jednostavno zanemare kad se o njima radi, jer eto, velika lova redovito stiže.

Izvori: tportal: Njemacka crkva zaraduje milijune na porno romanima,Die Welt: Katholische Kirche macht mit Pornos ein Vermögen

Written by sylvermyst

28. 10. 2011. at 2:42

Profitna ili neprofitna?!

5 komentara

Prije nekoliko dana Vatikan je, kako je i običaj u svijetu biznisa, objavio rezultate poslovanja za 2010. godinu. Kako njegova hrvatska podružnica nikada do sada nije pokazala interes za javnim prikazivanjem svoga poslovanja, bio je to povod za pokušaj razjašnjavanja pozicije Crkve u Hrvata. Je li ona neprofitna organizacija, dioničko društvo, udruga građana … te kakav joj je status u državi?
S obzirom na njenu (proklamiranu) temeljnu djelatnost, logičan odgovor je – vjerska zajednica. Ta što bi drugo mogla biti?! Međutim, u Evidenciji vjerskih zajednica uz pojam “katolička” pojavljuju se samo Slobodna katolička crkva i Hrvatska starokatolička crkva, a niti jedna od njih evidentno nije ona vatikanska.
RKC u Hrvata nije dakle vjerska zajednica, pa što onda je?
Odgovor nam daje jedan od onih čuvenih ugovora i to onaj o pravnim pitanjima koji smo, čini mi se, na ovim stranicama nepravedno zapostavljali fokusirajući se uglavnom na onaj o gospodarskim pitanjima.

Članak 1.

Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđujući da su Država i Katolička Crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, obvezuju se da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo te da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra.

Dakle, ugovor tretira Republiku Hrvatsku i RKC kao dva ravnopravna subjekta (“svaka u svom poretku, neovisne i samostalne”) tj. RKC ima poziciju države u državi. Ako ova tvrdnja i izgleda pretenciozno, ostatak ugovora, uključujući i onaj o gospodarskim pitanjima te napose praksa pokazuju da je to (na žalost) realna tvrdnja.

Zanimljivo je, inače, kako se u preambuli ugovorne strane pozivaju i na članak 41. Ustava, no iz cjelokupnog konteksta može se zaključiti kako se referenca odnosi samo na drugu rečenicu (“Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole” itd. itd.), ali ne i na onu prvu koja govori o odvojenosti Crkve od države.

S obzirom na svoj definiran ekskluzivan status, kao i na priznanje javne pravne osobnosti od strane RH (čl.2) RKC je tako i uvedena u državne evidencije. Na već spomenutoj stranici (http://www.uprava.hr) možemo pronaći Evidenciju pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj. Iz ove evidencije proizlazi kako RKC nema jedinstvenu pravnu osobnost već nju zapravo čini skup pravnih osoba.

(Kao kuriozitet koji govori o ekskluzivnom položaju Crkve navest ću i članak 8.2. – “Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.” U “svjetovnim” pravnim sustavima više i nema apsolutno nepovredive tajne; za sve njih – odvjetničke, bankarske, liječničke … – postoje zakonom propisani uvjeti pod kojima se one mogu i/ili moraju otkriti državnim tijelima.)

No je li RKC pravno tretirana kao profitna, neprofitna ili nešto treće? Odgovor na to pitanje daje Ugovor o gospodarskim pitanjima, a on glasi i prvo i drugo i nešto treće.

Članak 10.

1. Pravne osobe Katoličke crkve u odnosu na porezni sustav smatrat će se neprofitnim ustanovama.

2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve.

Tretira se u osnovi kao neprofitna organizacija, ali se isto tako priznaje da se Crkva bavi i profitnim djelatnostima.

U sve profitne djelatnosti pravnih osoba Crkve, porezna uprava trebala bi imati uvid. No niti onaj neprofitni dio država nije prepustila stihiji, pitanje je samo koliko to Crkva poštuje.
Naime, od 2009. godine sve neprofitne udruge obavezne su voditi knjigovodstvo sukladno Uredbi ministarstva financija.

Treći i najproblematičniji dio odnosi se na prihode iz državnog proračuna o kojima je ovdje već puno puta bilo riječi pa ne treba ponavljati.

Varaždinski biskup Josip Mrzljak svojevremeno je tvrdio kako se on zalaže za objavljivanje financijskih izvještaja:

Vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo to učiniti, ali za sada to ne radimo.

U kontekstu nedavnog priopćenja HBK o ugroženosti Crkve, ovo je zapravo besramna izjava koja pokazuje kako se biskupi niti ne trude poštivati pravni poredak Republike Hrvatske već ga ismijavaju. Svi ostali pravni subjekti koji bi se usudili ovako odgovoriti vrlo brzo bi se našli u blokadi i s debelim kaznama, a ni privatnim osobama ne tolerira se niti očigledno nenamjerna greška prema poreznoj upravi (znam iz osobnog iskustva).

Umjesto pisanja nebuloznih priopćenja, prvi korak koji bi HBK mogla poduzeti kako bi izbjegla kritike (koje smatra napadima) bilo bi javno vođenje financija. To bi i odgojno djelovalo na narod, naime, u ugovoru o pravnim pitanjima Crkva si pripisuje i tu ulogu:

– imajući u vidu nezamjenjivu ulogu Katoličke Crkve u odgoju hrvatskoga naroda i njezinu povijesnu i sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području;

Written by Ajgor

4. 7. 2011. at 10:58

RKC vs. civilno društvo

3 komentara

Proteklih dana na raznim internetskim forumima i brbljaonicama svih vrsta često su se vodile rasprave o troškovima papinog posjeta i općenito o financiranju Crkve.

Apologeti su najčešće kao kontraargument kritičarima državnog financiranja Crkve isticali udruge civilnog društva: “… pa ni mi ne želimo financirati Babe i pedere …”

Toga će biti i ubuduće, no valjano se mogu uspoređivati samo “kruške s kruškama i jabuke s jabukama”, a svatko tko želi razmotriti činjenice, zaključit će da se u takvim raspravama uspoređuju “kruške s jabukama”.

Za početak, evo argument jednog teologa koji se ne odnosi baš na financiranje udruga, ali ilustrira za kakvim sve “argumentima” posežu apologeti.
Kaže, dakle, teolog Šola u Hrvatskoj uživo:

Ja poznajem dosta roditelja gdje oba roditelja rade, uplaćuju novac u državni proračun, a njihovi sinovi ne studiraju, iz tog proračuna se recimo financira školstvo. Hipotetski, moje dijete ne studira, ne želim uplaćivati u proračun.

Ovakvu blesavoću ponajmanje bih očekivao od nekoga tko se smatra intelektualcem. Gospodin Šola zaboravlja da će spomenuti roditelji i njihovi sinovi koji ne studiraju ako se razbole vjerojatno radije ići liječniku koji je studirao, nego Šolinom djetetu koje se (hipotetski) ne želi školovati. Ili, ako požele otići rođaku u Australiju, vjerojatno će radije letjeti s pilotom koji se školovao, nego da ga vozi Šolino (hipotetski) neškolovano dijete. Da ne govorim o kvalitetnom obrazovanju i znanosti kao temelju svekolikog napretka društva što onda posredno puni proračun, pa tako olakšava i haračenje u korist svete matere koju Šola tako zdušno zagovara.

Vratimo se civilnim udrugama ili građanskim udrugama ili nevladinim udrugama …

Civilne udruge su interesne skupine koje sudjeluju u političkom životu države u cilju njegovog unaprijeđenja. Bave se, uglavnom, onime čime se vlast ne želi, ne može ili ne stigne baviti i često su u funkciji korektiva vlasti.
Iako u svojim organizacijskim oblicima okupljaju samo uži krug izravno zainteresiranih, njihov rad često ima pozitivne učinke na cijelo društvo. Npr. udruge za zaštitu potrošača uspjele su “progurati” zakon o zaštiti potrošača koji služi svima u zajednici. Udruge za zaštitu životinja uspjele su progurati svoj zakon. GONG već godinama sustavno radi na edukaciji mladih kako bi odgovornije sudjelovali u političkom životu … itd.

Postoje i usko specijalizirane udruge čiji se rad odnosi na malu ciljnu populaciju, ali njihova je društvena vrijednost neosporna. To su na primjer udruge koje štite žene žrtve obiteljskog nasilja.

Tu su i one udruge koje se mnogima ne sviđaju poput udruga za promicanje prava homoseksualaca. One se bore za prava seksualnih manjina i kao takve imaju svoju civilizacijsku vrijednost, ali su trn u oku mnogima, a osobito religijskim fanaticima.

Za sve ove tri skupine koje sam naveo karakteristično je da one ne teže ograničavanju tuđih sloboda. Homoseksulaci nikoga ne nagovaraju da im se pridruži, B.a.b.e. nikome ne osporavaju pravo da ne koristi kontracepciju i da ne ide obaviti abortus, Rode nikome ne propisuju obaveznu medicinski potpomognutu oplodnju itd. Također, niti jedna od tih udruga ne izlazi iz onoga što je definirala kao svoj djelokrug rada.

I tu je prva i krucijalna razlika između Crkve i udruga. Crkva nameće ili želi nametati svoja pravila svima. Tako želi ozakoniti zabranu abortusa svima, utjecala je na zakon o MPO koji se odnosi na sve itd., a to je posljedica njezine težnje ka aposlutnoj dominaciji koja proizlazi iz samoproglašenog prava na uplitanje u baš sve sfere javnog života.

Nevladine udruge financiraju se na temelju projekata koje podnose Vladi RH, Uredu za udruge.
Na temelju predloženih projekata tj. programa rada, povjerenstvo odlučuje koje će od njih dobiti državnu potporu. (Česta je zabluda da sve udruge dobivaju državnu potporu.)

Financiranje Crkve temelji se na Ugovorima sa Svetom Stolicom, a njezin projekt na temelju kojega se financira definiran je ovako:

Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti … (slijedi tekst ugovora)

Za svaku kunu koju dobiju, udruge moraju državi polagati račune. Svako nenamjensko trošenje sredstava podliježe sankcijama.

Crkva nikome do sada nije odgovarala niti za lipu utrošenih sredstava niti je to država od nje (do nedavno) tražila.

Finacije za pojedine udruge mogu se ovisno o procjeni povjerenstva ili općem društvenom stanju ukinuti ili (drastično) smanjiti.

Iznos kojim se financira Crkva zacementiran je, a njegovo mijenjanje ovisi uglavnom o milosti Kaptola, kao prošle godine kada je iznos “dragovoljno” smanjen, valjda da se u krizi ne bi previše raspravljalo o Ugovorima.

Financiranje udruga temelji se na zakonima RH dok je financiranje Crkve dignuto na razinu međudržavnog sporazuma što je puno teže, a u našoj licemjerno političkoj situaciji i gotovo nemoguće promijeniti.

Udruge funkcioniraju uglavnom zahvaljujući volontiranju aktivista.

Crkva ima široku mrežu profesionalnog kadra, a dio njenih zaposlenika dobiva plaće od države za poslove vjeroučitelja te dušebrižnika u vojsci i policiji.

Kada neku od udruga (su)financira neka strana organizacija ili strani državljan, vrlo brzo dođe pod sumnju kako se radi o izdaji nacionalnih interesa i nanošenju štete nacionalnom ponosu (sjetite se Sorosa i Tuđmanov(sk)ih zapažanja u vezi s njim).

To što je Crkva u službi Vatikana (formalno druge države) i odgovara papi (stranom državljanu), to čini se nikome ne smeta. Dapače, ovih dana gledamo s kojom snishodljivošću se ostvaruje projekt njegovog ugošćivanja.

I na kraju, ono najvažnije. Formalno su i udruge i RKC neprofitne organizacije, međutim treba biti glup i slijep da se ne vidi pravi karakter Crkve. Posjeduje nekretnine u enormnim količinama, bavi se rentanjem, ulaže u razne poslove (“Da, izgubili smo 18 milijuna kuna, ali nećemo propasti”), mešetari (“Kako je Bozanić opsovao zbog propasti crkvenih 25 milijuna kuna”), ima se i za štednju (“Na računu don Vinka Sanadera je 2,7 milijuna crkvenih kuna”), raspolaže dionicama, “centrala” u Vatikanu ima čak i svoju banku itd. itd. Drugim riječima, financiranje Crkve iz proračuna je kao da nekome od hrvatskih vodećih tajkuna država svake godine dodaje još 300 000 000 kuna …

Ako se, dakle, rasprave o financiranju Crkve želi temeljiti na usporedbi s udrugama civilnog društva, potrebno je pronaći barem jednu udrugu koja barem približno funkcionira poput Crkve i onda takva rasprava može biti smislena.

Written by Ajgor

4. 6. 2011. at 14:42

%d blogeri kao ovaj: