Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Glas naroda’ Category

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri

2 komentara

Forum za slobodu odgoja predstavio je rezultate istraživanja “Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri: Stavovi i iskustva nereligioznih roditelja prema religiji i vjeronauku u javnim školama”, koje je u suradnji s udrugom Protagora provedeno  2011. godine.

Knjiga Branka Ančića i Tamare Puhovski o istraživanju: Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri (online verzija)

Istaknula bih samo nekoliko highlightova:

  1. Tablica 3 na strani 31u knjizi (33 u dokumentu) – posjećenost vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Vjeronauk u osnovnoj školi upisuje preko 90% učenika, u srednjoj te brojke zamjetno padnu. Ovi podaci pokazuju kolika je indoktrinacija vjeronaukom u RH. They really do get most of them while they’re young. :/
  2. Komentari sudionika u istraživanju nalaze se u tablicama od strane 35 u knjizi (37 u dokumentu) nadalje. Evo nekoliko njih koji su se meni osobno “svidjeli”:

Izborni predmet, osim vjeronauka, je informatika. I onda djeca u drugu smjenu dolaze slušat informatiku, a taj isti vjeronauk ne mogu stavit u drugu smjenu, po kom kriteriju? Zbog čega? Ja bi puno radije da se moje dijete opismeni informatički, nego vjeronaučki. I onda on taj jedan sat zvjera i ne radi ništa, 45 minuta se, da ne rečem šta, se ubija od dosade. (Anita)

Sva djeca su pitala mog sina zašto on ne ide na vjeronauk i jel on svjesan da će goriti u paklu zato što ne ide na vjeronauk, jer je to časna njima rekla. Ne njemu da će on gorit’ u paklu, nego da će djeca koja ne idu na vjeronauk. (Anita)

Oni su se jako dobro sprijateljili, cijeli razred. I onda je doš’o vjeronauk i onda su se oni počeli dijeliti. Neki su radili ovo, dok su ovi bili na vjeronauku i onda su počela pitanja: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk?“ Između djece, dakle tih koji su stvarno bili super prijatelji: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk, pa moraš ić na vjeronauk.“ Ali najgore je bilo to što su onda starija djeca čula za njega da ne ide… I tako, da su došli i: „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“ Jedan ga je primio ovako „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“, a on je reko: „Ja vjerujem u Zeusa.“ „-Ne Zeusa, jel’ ti vjeruješ u hrvatskog Boga?“. U hrvatskog Boga i onda je stao da će ga tući, međutim, tu je učiteljica došla, intervenirala, sredila situaciju. (Višnja)

Ravnatelj u ovoj školi, šta ja znam, kad imamo, recimo, zajedničku večeru onda on moli prije, njemu je normalno da reče: „Učiteljice, pomolimo se prije.“ Mislim, to je dio njegove, šta ja znam, to nije primjereno, nit’ ne razmišlja da neki nisu vjernici, je li, da neki ne mole, je li, da netko je možda druge vjeroispovijesti. Tu je recimo nešto što je iritantno, al’ nije mi strašno, ajde, ipak većina su vjernicI pa kolektivno, ali mi je ono. (Tomo)

Ja imam jednu prijateljicu koja je meni rekla: „Ja kažem da sam agnostik da ne bih uvrijedila vjernike.“ Mislim zašto… onda ja opet ispadam, ja ispadam militantan ateist. (Jelena)

Zanimljivo je primijećeno iz komentara da nereligiozni ljudi ne percipiraju diskriminaciju kao, pa, diskriminaciju. Kažu da diskriminacije nema, a odmah zatim navode nametanje stava premoćne okoline, isključivanja, šikaniranja i td. Isto tako, gorenavedeni Tomo kaže da nije problem da ravnatelj inicira molitvu na službenim ručkovima. Šta? Prag tolerancije čini se zaista visok (definitivno viši nego što vjernici imaju za pitanja oko nekih upitnih crkvenih praksi, npr.), no najgore je da mnogi smatraju da su oni krivi za diskriminirajuće “incidente” od strane vjernika/religioznih. :/ Imam dojam da je prevladavajući stav ljudi u istraživanju da je bolje šutjeti oko svoje nereligioznosti i trpiti stvari koje im se ne sviđaju da “ne mute vodu” i time smanje moguće probleme. S jedne strane, čak ih i razumijem.

Što se iskustva s upisivanjem i neupisivanjem djece na vjeronauk tiče, rezultati UNICEF-ovog istraživanja o diskriminaciji (post Dvadeset godina ispiranja mozga) opet su potvrđeni. Vjeronauk razdvaja, uvodi koncepte koje djeca ne razumiju (hrvatski Bog?!) i rezultira diskriminacijom. I naravno, ima privilegiran status u satnici, bez alternative.

Ne znam koliko ovo istraživanje može imati veze s izbacivanjem vjeronauka iz školskog programa, but one can hope. 😉

Hrvatski nastavnici pod prisilom slušaju svećenike

3 komentara

‘Nemojte se moliti u mojoj školi, ja neću misliti u vašoj Crkvi’.

Uz svu propagandu zla i netolerantnosti koju katolička Crkva brutalno nameće zaista nije teško složiti proizvoljno dugu listu crkvenih gadarija. Kad bih trebala nabrojati redom stvari koje su mi apsolutno neprihvatljive, negdje pri vrhu moje liste bilo bi uplitanje Crkve u obrazovanje. Teme vjeronauka u školama i križeva u učionicama su ono što me zapravo prilično brine. Vjeronauk zato što mu je isključiva svrha ispiranje mozga i indoktrinacija u katoličku vjeru i smatram da djeca tome ne bi smjela biti izložena u okvirima škola. Križevi u učionicama/predavaonicama su mi zabrinjavajuća tema iz osobnog razloga. Na svu sreću, radim na mjestu gdje ne očekujem da se taj problem pojavi, ali jesam razmišljala o tome kako reagirati. Ne želim držati nastavu u učionici koja ima križ iznad ploče. A opet, svjesna sam da tamo gdje križevi vise po učionicama, oni koji se s time ne slažu nisu u poziciji napraviti problem oko toga, jer je lako moguće da bi izgubili posao.

Sad uz vjeronauk i križeve dodajem još jednu temu – slušanje predavanja od strane svećenika predstavljeno kao radnu obavezu! Nastavnica iz Slavonskog Broda anonimnim pismom obratila se udruzi David:

Poštovani,

zaposlenica sam Industrijsko-obrtničke škole u Slavonskom Brodu. Ravnatelj škole, Luka Mladinović, prof. el., izvijestio je službenom obaviješću zaposlenike o predavanju don Damira Stojića koje će se održati 27. 9. 2011. godine, a na koje će dolazak biti obavezan za sve zaposlenike jer će se predavanje tretirati kao sjednica Nastavničkog vijeća.

Osjećam se povrijeđenom ovom odredbom jer niti smo svi u kolektivu vjernici, niti smo svi kršćani. Zaposlila sam se na temelju stručnosti, a ne vjeroispovijesti. Ako jedno nastavničko vijeće vodi svećenik, to je uvreda za sve nastavnike. Žalosno je da jedna obrazovna ustanova nije u stanju omogućiti svojim zaposlenicima stručno usavršavanje iz područja pedagogije ili pak metodike određenih struka, nego umjesto toga nameće vjerski sadržaj. Što poduzeti i kako se postaviti? Možete li vi kao udruga upozoriti ravnatelja na kršenje ljudskih prava?

Ovaj mi problem zadaje glavobolju i nesanicu. Uznemirena sam.

Hvala najljepša!

Boldanje je moje, jer mislim da je tu recenicu itekako potrebno dodatno naglasiti. U vremenu smo u kojem se u znanje ulaže malo i gdje je nastavničko zanimanje shvaćeno kao ‘ono gdje se ništa ne radi’, gdje se milijuni ulažu u gradnje crkvenih objekata umjesto škola i gdje se novac troši na vjersku indoktrinaciju umjesto na napredak. Katastrofa!

Poštovanoj kolegici čestitam na hrabrosti da s ovim izađe u javnost i od sveg srca se nadam da neće zbog toga imati problema.

Udruga David pismo je proslijedila tportal-u. Novinari su pokušali doći do ravnatelja spomenute škole no rečeno im je da je “na duže vrijeme odsutan”. Anonimni djelatnik škole upućen u zbivanja rekao im je da je ovdje riječ o svojevrsnom triku kojim su organizatori predavanja pokušali privući što veći broj posjetitelja.

Nastavničko vijeće je obaveza svakog nastavnika. Svako izostajanje moglo bi se shvatiti kao povreda radne obveze, a organizatori su to iskoristili da popune dvoranu. Kako bi se privukao što veći broj nastavnika, predavanja su preimenovali u sjednice nastavničkog vijeća. No činjenica je da zapravo nitko nikome ne bi zamjerio nedolazak. Kada bi se najava predavanja samo stavila na oglasnu ploču kao oglas i nastavnicima dolazak ostavio kao slobodan izbor, nitko se ne bi odazvao. Istinu govoreći, imali smo takvih situacija i prije.

Dakle, u državi s 88% ili koliko već katolika nemoguće je dobrovoljno skupiti dovoljno ljudi za predavanje katoličkog svećenika pa se prljavim trikovima ljude prisiljava na dolazak! I to je u redu? U skladu s katoličkim naukom o nenasilju?! Da ne pričam da je posebno pitanje zašto se to predavanje uopće održava u školi!

Dakle, Nastavničko vijeće je obaveza nastavnika, no na ovo religijski obojano nije obavezno doći. Ma koja je tu zaboga logika? Ako je nešto obavezno, onda je uvijek obavezno. I da vidim kako će se gledati na nastavnike koji ne dođu – ne samo da će biti gledani ispod oka jer su saklonimebože očito nevjernici, nego dodatno, ako se ne pojave postoji itekako opravdan razlog da ih se kazni u skladu s pravilnicima za neizvršavanje obaveze. Jer, ovo je Nastavničko vijeće na papiru, to da ne moraju doći je usmeno – što je od toga pravno jače?!

Anonimni djelatnik nastavlja:

Ja to osobno ne odobravam. Mislim da bi trebalo istaknuti da je dolazak slobodna volja nastavnika. Osobno se slažem s nastavnicom koja se žalila, no ne negodujem previše jer znam da neodazivanje za sobom ne nosi nikakve posljedice, mada se očito računa sa strahom nastavnika.

Drugim riječima, on je poslušna ovčica koja će ići linijom manjeg otpora. Ne sviđa mu se to što se događa, ali eto, neće reagirati iako vidi da je krivo. Što se od takve osobe može naučiti? Nastavnica je barem pokušala ispraviti to što vidi da ne valja. Nadam se da će više ljudi biti jednako hrabro.

“As people become more intelligent they care less for preachers and more for teachers.”
– Robert G. Ingersoll

Izvor: tportal

Written by sylvermyst

26. 9. 2011. at 15:00

Kra(l)j moralnosti

3 komentara

Čitatelj D.H. nam je poslao link na jednu zanimljivu analizu poruka najvećeg moralnog autoriteta ikad, samog Isusa, iz pera jedine autoritativne knjige na tu temu (Biblije, je l’). Članak prenosimo u cijelosti, uz dodatak linkova na citirane dijelove, da biste mogli provjeriti da te stvari stvarno tamo i pišu. Linkani prijevod Biblije je srpski zato jer je daleko pregledniji i upotrebljiviji od verzije HBKa.

ISUSOVE “MORALNE” PORUKE

Za Novi zavjet tvrdi se da je pun „moralnih“ poruka Isusa i njegovih učenika koje bi svi kršćani trebali slijediti i prakticirati u osobnom životu. Međutim, kako običnom vjerniku koji živi pošteno i krotko objasniti da ga se poziva slijediti ovu Isusovu poruku: Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: „Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko:“Zašto driješite?“, ovako recite: Gospodinu treba.“ (Luka 19, 29-31).

Dakle, ako vam treba prijevozno sredstvo, slobodno se poslužite tuđim, a ako netko slučajno upita: „Zašto mi kradeš Audi?“, možete mu odgovoriti: „Zato što u blizini nije bilo BMW-a!“ Povesti se za ovim biblijskim primjerom značiti će privođenje u policijsku postaju, gdje će vas zasigurno pitati odakle ideja da kradete tuđu imovinu? Vi, kao pravi kršćanin i vjernik lijepo odgovorite: „Dao mi ju je Isus osobno!“

Isto tako, ukoliko se u blizini neke monumentalne i nakaradne građevine u vašem kvartu koja se zove Crkva, nađe neki Konzum, Getro, Mercator ili slično, slobodno ga možete rasturiti i porazbijati sva stakla što većim komadima cigle i kamenja, jer je Isus učinio slično: „I načini bič od užeta te ih istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde, i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ (Ivan 2, 13-16).

Zanima me samo kako bi reagirali crkveni oci kada bi to isto napravili recimo u Mariji Bistrici ili na Trsatu, gdje je „trgovanje u kući Oca“ sasvim legalna stvar. Tamo ne treba razbijati, već kupiti što više kičastih vjerskih đinđuva, jer zakupci štandova plaćaju Crkvi korištenje njenog zemljišta. Ako nemate sreće, pa vas ponovno uhvati policijska patrola pri uništavanju trgovačkog centra, slobodno se možete obraniti kako slijedite Isusov nauk i ne dozvoljavate da se u blizini Crkve trguje, a posebno ne nedjeljom.

Idući primjeri zorno prikazuju kako Isus zamišlja onu: „Ljubi bližnjega svoga.“
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10, 37).

Znači, ukoliko želite živjeti po biblijskom nauku kao pravi kršćanin, obavezno se morate odreći oca, majke i vlastite djece, čime ćete zasigurno steći veliku milost ljubomornog Isusa koji oko vas ne trpi apsolutno nikoga osim sebe.

„Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.“ (Matej 10, 35).

To će reći, ukoliko se prije svi u obitelji međusobno ne pobijete, možete očekivati da intervenira Isus i odvoji vas od, recimo svekrve, koju ionako ne podnosite, pa ćete iz zahvalnosti što ste izbavljeni iz njenih kandži još revnije slijediti Gospodina i njegovo učenje. Isto vrijedi ako ste sin ili kćer roditelja koji vas cijeli život neumorno tlače i živciraju ili ako ste roditelj i jedva čekate da se riješite nezahvalne i bezobrazne dječurlije.

Kada vas začuđeni susjedi, koji još nisu spoznali Bibliju, upitaju kako ste se mogli odreći cijele familije, lijepo im odgovorite da, za razliku od njih neupućenih, vi u potpunosti slijedite kršćanski nauk.

Vjerojatno najgnjusnija rečenica koju je „moralni autoritet“ izgovorio po pitanju obiteljskih odnosa je sadržana u slijedećem citatu: „Drugi mu od učenika reče: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca! Isus mu kaže: „Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“ (Matej 8, 21-22).

Eto, ako vam je, ne daj Bože, umro otac, svakako se na to nemojte obazirati nego nastavite čitati Sveto pismo i mudre Isusove izreke. Još bi bolje bilo staroga ostaviti da ga sahrani vaša pokojna baba, a vi krenite na neko hodočašće gdje ćete iznova upoznati svu dubinu Božje riječi ili na uvijek aktualan vjerski seminar koji će vas u potpunosti duhovno obnoviti.
Nakon što ste se odrekli preživjelih članova obitelji, a oca ostavili da se nepokopan raspada i čeka uskrsnuće, možete malo kroz Bibliju proanalizirati što vas čeka na financijskom planu.

„Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Luka 19,26). U ovoj se izreci Isus ponaša kao hrvatski ministar financija, jer ako imate gomilu nekretnina, bijesan auto, debeli račun u banci i markiranu obleku budite uvjereni kako će vam Svevišnji dati još. Međutim, ako pošteno živite od bijedne plaće, Isus će se svojski potruditi da vam i to uzme, ako nikako drugačije onda metodom nebeskog harača. Ukoliko posjedujete neki mali vinograd za osobne potrebe, obavezno ga prepustite susjedu, jer bi u protivnom mogli ostati bez glave: „Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.“ (Luka 20, 16).

Isus se percipira kao „najmoralnija osoba u povijesti“, ali nakon samo ovih nekoliko biblijskih citata sva njegova silna moralnost u potpunosti pada u vodu. Žalosno je što, ukoliko zaista želite živjeti kao vjerni sljedbenik Isusovog nauka, morate postati lopov, razbijač, te se odreći vlastite obitelji. Ako se tako ne ponašate i ne smatrate naputke Isusa Krista pogodnim vodičem kroz vaš osobni život, možete očekivati sudbinu sadržanu u sljedećoj rečenici za koju stvarno nije potreban komentar: „A moje neprijatelje – one koje me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!“ (Luka 19, 27).

Izvor: “Istina će vas osloboditi” by Grešnica i Vještica

Hvala D.H.-u na linku (uz ispriku za kašnjenje: GMailov spam filter ne voli čitatelje Irreverent impiousa), te grešnici i vještici na simpatičnom štivu.

Written by Charon l'Cypher

26. 5. 2011. at 18:20

Hendrix

2 komentara

Pomalo neobičan naslov za ovaj blog, no riječ je o autorskom djelu bloggera Rebel s kolaborativnog bloga Pollitia. Koliko je usko vezan uz uobičajene teme na Irreverent impietyju, ostavljam na procjenu svakom čitatelju. Osobno, tekst me se dojmio jednostavnošću kojom izriče tako očitu, a tako rijetko priznavanu istinu o većini ljudi. Evo, uživajte:

Hendrix

Sjećam se da sam još kao klinac, u društvu starije ekipe, bezrezervno i slijepo, gotovo poput idolopoklonstva, štovao Jimi Hendrixa. Reći nešto protiv njega, ili mu uskratiti titulu “najboljeg gitariste svih vremena” bilo je ravno srljanju u pakleno grotlo ismijavanja, poruge i odbacivanja.

Doduše, ne bi to bilo ništa čudno i neobično da se nije radilo o klanjanju vlastitom nedostatku samopouzdanja, mišljenja i osobnosti. Netko, negdje, daleko od nas, postavio je temelje te dogme u koju se nismo usudili dirnuti.

Od svega toga, još je zanimljivija činjenica kako tada, ama baš nitko od nas nije uistinu slušao tog Hendrixa, nitko zapravo nije znao previše o predmetu svog neograničenog štovanja i vjere.

U rijetkim prilikama, na tulumima, slušali bi “Hey Joe”, zapravo jedinu pjesmu koju smo od njega poznavali, naćulenih ušiju udubili bi se gotovo kao u transu slušajući pjesmu o “Joeu” koji je ubio svoju djevojku i planira pobjeći u Meksiko. Znali smo je napamet, većina nas, bila je to stvar opće kulture i časti.

Na školske klupe urezivali smo “Hendrix”, sve u inat onima koji ga nisu razumjeli niti slušali, baš kao i mi sami, samo oni to nisu znali a mi sami sebi nikada to ne bi priznali.

Sjećam se dana, kada sam u novinama pročitao kako je “Hey Joe” zapravo obrada, što naravno ne umanjuje njenu vrijednost, ali obrade su za papke, ne za umalo bogove. Dugo sam se lomio da li da izlanem takvo što pred drugima, da srušim taj mit kojem smo robovali, prešutno i privrženo.

Nisam nikada o tome pričao sa svojim poznanicima i braćom po dogmi. Bolno je spoznati da neke stvari, ljudi, ideje, u koje si vjerovao, kojima si se divio, ipak na koncu pokažu da su ranjivi i puni nedostataka, baš kao i ti.

Dosta godina kasnije, uistinu štujem tog Hendrixa, štujem njegovu glazbu, njegovo napredno shvaćanje, njegovu emociju prožetu u zvuku koji proizvodi. Puno je vremena proteklo od dogme i kurtoaznih shvaćanja, do štovanja iz spoznaje i istinske ljubavi.

No na koncu, nije ovo priča o glazbi i Hendrixu. Ovo je priča o nama, o nama nametnutim vrijednostima i kvalitetama koje neupitno prihvaćamo, ne stoga što ih razumijemo i što su one doista dio nas. Prihvaćamo ih iz sasvim drugih, pogrešnih poriva koji su odraz naših slabosti i manjka samopoštovanja. Manjka hrabrosti, kuražnosti, na koncu manjka vlastite, neovisne ideje koju se bojimo razviti.

Često se pitam, koliko takvih “neupitnih vrijednosti” nikada ne doživi ovaj put od dogme do ljubavi sa razumijevanjem? Koliko nam je zapravo lakše te “neupitne vrijednosti” držati takvima uz prešutnu međusobnu suglasnost kako je tako bolje za sve?

Hendrix je puno više od obrade “Hey Joe”, svojim pristupom, načinom i razmišljanjem, razbio je mnoge dogme koje su tada u glazbi vladale. Bio je zbog toga jedno vrijeme odmetnik, predmet poruge i ismijavanja. Mislivši da mu čine uslugu, s vremenom su u žaru iskupljenja učinili od njega Boga, i time zapravo ubili čovjeka u njemu, žalosno doista.

No naravno, ovo nije priča o Hendrixu. Ovo je priča o nama.

Izvor: Hendrix

Reklo bi se kud svi Turci… 😀 Iako na ovom blogu obično pikiramo religiju i tekst se sigurno može i tako čitati, nije naodmet čitati ga šire i zapitati se: “Što sve mislimo da jesmo, a zapravo nismo?”.

Uz zahvalu Rebelu na izvrsnom tekstu i dozvoli za objavljivanje…

Written by Charon l'Cypher

8. 4. 2011. at 14:36

Živimo raskošno kako bi narodu bilo bolje

6 komentara

Da, da, drage čitateljice i dragi čitatelji, dobro ste pročitali.

Prije mjesec dana smo pisali o troškovima gradnje novog sjedišta Hrvatske biskupske konferencije te spominjali pročelje od poludragog kamenja koje stoji 2.000 eura po kvadratnom metru.

Izgleda da se crkvenjacima nisu svidjeli negativni komentari na tu rasipnost. Tokom ovotjedne konferencije naglasili su da kvadrat navedene novogradnje stoji 1.500 eura, dok kvadrat novoizgrađenog Muzeja suvremene umjetnosti stoji 3.876 eura. Pri tome zaboravljaju napomenuti da muzej kao takav pripada svima, dok nova zgrada HBK pripada – Crkvi.

Naravno, ispada da je gradeći monstruzno skupi kompleks Crkva i pomigla gospodarstvu:

“Išli smo na to da se gradi našim materijalima i da poslove izvode hrvatske firme. Tim putem mislimo da je gradnja pomogla i hrvatskim firmama i hrvatskim obiteljima u ovim kriznim vremenima.”

Ok, gospodo, naravno da ste morali zaposliti ljude, znam da nećete sami uzeti lopatu u ruke i po prvi put u životu, ne daj bože, nešto i raditi. Ali ako ste toliko socijalno osjetljivi, odustanite od šnite proračunskog kolača i dajte taj novac za socijalno ugrožene. I živite u skladu sa Isusovim učenjem. Kako sami navodite izgradnja se financira iz donacija. Zar nije bilo plemenitije taj novac upotrijebiti upravo za to, za donacije? Ljudima koji ga stvarno trebaju, recimo. Tako bi te vaše tvrdnje da pomažete narodu još i mogle imati kredibiliteta.

Naravno, krivi su i novinari jer su krivo prezentirali podatke o gradnji:

“Pitanje je kako se o toj zgradi govorilo. Pisalo se da je obložena sa 600 do 900 kvadrata skupog oniksa, cijena se izražavala u eurima, umjesto u kunama.”

Ok, kakve veze ima valuta? Rasipanje novca je rasipanje neovisno o mjernoj jedinici.

Tokom konferencije se kardinal Josip Bozanić osvrnuo i na inicijativu Aktivih ateista povodom nadolazećeg popisa stanovništva, odnosno bila je riječ o parazitiranju Crkve temeljem prenapuhane brojke o kojoj ovisi izvor prihoda:

“Uopće to ne ovisi o broju vjernika, jer bi onda Crkva trebala dobiti puno, puno više od drugih vjerskih zajednica. Princip je broj župa, a što se tiče župa možemo reći da su manje zajednice u prednosti jer mi, primjerice, u Zagrebu imamo župa sa po 20 do 25 tisuća vjernika.”

Ok, Bozaniću, ako stvarno nije bitan broj vjernika, ajmo se igrati tako da te samo taj nebitan broj vjernika financira svojim porezom, a moj prljavi ateistički porez pusti na miru. Ili ga jednostavno prepusti nekom pametnijem i plemenitijem cilju.

Jer što će Crkvi novac, Bozaniću? Zar ne znaš da će lakše deva kroz ušicu igle nego bogataš kroz vrata Raja?

 

IZVOR: net.hr

 

 

 

Glas naroda, glas razuma

with one comment

Charone, izgleda da te netko poslušao glede plakata 😉

(hvala dingo_bastardu koji je ostavio link na poticajne slike 😀 )

IZVOR: Jutarnji List, index.hr

Written by isisrosenkreuz

23. 3. 2011. at 13:52

%d bloggers like this: