Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Komentari’ Category

Hoču da udže u Usta

leave a comment »

Svjedoci ste općoj akciji intelektualne kreme ‘rvacke, koji su šutjeli kroz ratne i poratne progone, ubojstva i silovanja nepodobnih, kroz 23 godine opće pljačke, grabeža i korupcije, kroz uništavanje časnih struka poput školskih nastavnika, kroz politizaciju policije, sudstva, “javne” “televizije”,…

Kroz sve to su oni šutjeli, no sada dižu glas, jer se u Hrvatskoj konačno pojavio problem vrijedan njihove pažnje, problem dostojan njihovog intelekta, tolerancije i općepoznate katolitalibanske ljubavi (službeni moto: “Ubij svakoga tko je drugačiji”).

Na budale neću trošiti više riječi, ovo sam se samo malo istresao. 😉 Radije ću vas uputiti gdje možete i vi tražiti da vaša ideja uđe u Ustav. Oni su pokrenuli natjecanje u idiJotizmu… možete li ih pobijediti?

Posjetite grupu Hoću da to uđe u Ustav i saznajte!

Evo, samo jedan od zanimljivih prijedloga tamo:

Da se zabrani Tonćiju Huljiću da radi glazbu. Neka on to radi u svoja četiri zida, a ne da te gadarije meni nameće kao nešto normalno. Hoću da se to uvede u Ustav!

— Alen Lj.

Ne mogu se ne sjetiti jednog pradavnog citata:

Zemlja koja ima ovakvu omladinu ne mora se bojati za svoju budućnost.

— J. B. Tito

Da, ona je svoju budućnost davno izgubila i sada ta “divna” omladina samo potvrđuje da bolje nije ni zaslužila.

Puno pozdrava iz zemlje koja je upravo u procesu legalizacije onoga čega se vrle ‘rvatine tako panično boje…

Written by Charon l'Cypher

23. 5. 2013. at 1:22

Reforme nastavljanjem po starom

leave a comment »

Telegraph od izbora  pape Franje jako prati što dotični radi, obično u poprilično pohvalnim tonovima. Dive mu se kako je aktivan, divan, krasan, dobar,… eto, čak je nekim nekršćanskim — saklonimebože — ženama! oprao noge! Wow! Svetac čisti! Trebalo ga je beatrificirati još prije nego mu se djed rodio! (zanimljiv raspon godina opranih i izljubljenih nogu :twisted:)

Tako je i sada Telegraph popratio Franjinu najavu “odlučne akcije” protiv pedofilnih svećenika. Pohvalno, zar ne?

Preosimo dijelove.

“The Holy Father in particular asked that the Congregation, continuing the line adopted by Benedict XVI, act decisively in cases of sexual abuse, promoting above all measures to protect minors, help for those who in the past suffered such violence and the necessary procedures against those who are guilty,” the Vatican said in a statement.

Izvrsno! Treba “djelovati odlučno”, na način da se “nastavi djelovanje Benedicta XVI”, onog istog koji je skrivao pedofile cca 2 desetljeća prije nego je postao papa i to je nastavio raditi sve dok nije posanaderio i zbrisao u vatikansku vilu “Malo vitra” (ili kako se već zove ta vila, vjerojatno samo prevedeno na latinski). Za zaboravne, da podsjetimo malo o tom Ratzingerovom/Benedictovom “odlučnom djelovanju”:

Eto, lijepo i odlučno je određivao da pedofile treba brižno čuvati, jer su oni naše blago. Ili tako nekako. Zaboravio čovjek tko je ono naše blago, ali sjeća se da je imalo veze s djecom.

Sve se pitam jesam li jedini kojeg Franjina “nova odlučnost” podsjeća na Ivinu “novu pravednost”.

Da nastavimo s citatima iz Telegraphovog članka:

“The Holy Father gave assurances that the victims of abuse are particularly in his prayers.” Francis, the former archbishop of Buenos Aires, instructed bishops around the world to take a tough line on abusive priests, in order to rebuild the credibility of the Church.

Blago žrtvama, on se moli za njih. Nastavit će politiku (zataškavanja) svog prethodnika, ali će barem recitirati pjesmice posvećene žrtvama te njihove mastodonstske organizacije. Tko zna, možda odrecitira i neku za nas koji se klanjamo Đavlu. Ili barem za one “zlostavljače djece” kojima se čak i Crkva protivi (normalnom svijetu poznatiji kao “homoseksualne osobe koje djeci pružaju dom ispunjen ljubavlju i brigom” — link).

Ajde, barem je iskreno priznao da mu je na srcu i duši iskrena briga za oporavak… kredibiliteta Crkve (a žrtve se već ponadale da će se netko i za njih nešto konkretno napraviti).

Francis’s predecessor, Pope Emeritus Benedict XVI, was credited with addressing the issue on several fronts.

He disciplined Father Marcial Maciel, the notorious head of the Legionaries of Christ, a traditionalist religious order, who had abused children for years.

In 2009 he issued a heartfelt apology to victims of clerical abuse in Ireland, telling them: “You have suffered grievously and I am truly sorry… it is understandable that you find it hard to forgive or be reconciled with the Church.” He expressed “shame and remorse” for the crimes perpetrated by Irish priests.

Slava… interesantna je to zvjerka. Kako umjetnicima skoči popularnost kad napuste ovaj svijet, tako je odjednom i Benedict postao poznat po žustroj akciji protiv pedofilije. I to ne bilo kakvoj! Promijenio je čovjek Svijet. Disciplinirao je jednog — wow! jednog! — svećenika i rekao žrtvama u Irskoj da mu je fakat žao! Pa što bi mi više?! Ne očekujemo valjda da bi žrtve zlostavljanja u toj istoj Irskoj trebale biti zadovoljne makar samom isprikom, kad već nema nekih konkretnih akcija od strane Crkve?! Whoops, isprika fail.

Dobro, Franjo je barem elokventniji (a i ne liči na Dartha Sidiusa, pa lakše ispadne pozitivac) te će valjda prazne riječi upakirati u ljepši celofan. Žrtvama neće pomoći, ali bit će sedma sila sretna, a to je i jedino važno (prisjetimo se: cilj je krpanje kredibiliteta Crkve). Nećemo valjda brinuti o djeci?! Bit će djece! Ionako stalno naučavaju svoje poslušno stado da treba štancati djecu, bez objašnjavanja kako se i brinuti za njih i bez pomoći u, recimo, financiranju te djece.

The wording and timing of Francis’ statement was significant, said Dr Rebecca Rist, a historian of the papacy at the University of Reading.

“By proclaiming this message so early in his pontificate Pope Francis is sending a very strong signal to the world that he is willing to tackle the issue head on.

(It shows) that he is entirely in tune with the sentiments of his predecessor, Benedict XVI, who on his election as Pope also spoke strongly against the ‘filth’ of clerical sex abuse.”

“It also signals that Pope Francis is serious about his recent messages of reform and renewal in all quarters of the Church.”

Vidite, ozbiljan  čo’ek, čak i uvažena doktoruša to tvrdi.

Srećom, Telegraph nije (još?) sasvim potpao pod čari blagog lica i velikog, pametnog čela dragog nam Franje, pa iznosi i drugu stranu (čit. dosadne žrtve koje su ionako svećenicima dale što su ovi htjeli, pa kud se sada stalno guraju)?!

But victims of clerical sex abuse were not impressed.

“Once again, as has happened hundreds of times already, a top Catholic official says he’s asking another top Catholic official to take action about paedophile priests and complicit bishops. Big deal,” said Barbara Dorris, from the Survivors Network of those Abused by Priests.

She said Francis had called his credibility on the issue into question within the first 24 hours of his papacy, when he met Cardinal Bernard Law, an American cardinal who resigned in disgrace amid allegations that he had covered up years of abuse by priests.

Cardinal Law resigned as archbishop of Boston 10 years ago, after issuing a statement begging forgiveness, and left the US after being accused in dozens of law suits of failing to protect children.

He took up residence in the Church of Santa Maria Maggiore in Rome. As the papal basilica in Rome, it was where Pope Francis went to pray on the morning after his election.

“One of the first actions Pope Francis took was to visit perhaps the most high profile corrupt prelate on the planet, who remains a powerful church official despite having been drummed out of Boston for hiding and enabling crimes by hundreds of child molesting clerics,” said Mrs Dorris.

“Kids won’t be helped by a “continuation” of the tiny symbolic gestures taken by Pope Benedict. Kids will be helped by decisive changes. Thus far, Pope Francis hasn’t even discussed, much less adopted, even a single reform. In fact, by visiting Law, the pope has continued to ignore – and thus encourage – heinous wrongdoing.”

“We must insist on new tangible action that helps vulnerable children protect their bodies, not old vague pledges that help a widely-discredited institution protect its reputation.”

Dream on, drage žrtve. Kako sam u svojoj prvoj analizi rekao: nije Franjo tu da mijenja praksu i donosi novo, nego da čuva i ušminkava staro. Izrazio je to lijepo i pohvalama svom prethodniku, pozivima na kontinuitet, nabacivanjem blata na nevjernike, govorom mržnje prema homoseksualnim parovima,… zašto biste vi bili izuzeti? Vaše vrijeme je prošlo kad navršili 13-14 godina i više niste zanimljivi, osim za štancanje nove, svježije djece…

Misao dana:
We can’t solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them.
— Albert Einstein

Written by Charon l'Cypher

6. 4. 2013. at 4:15

Sv. Franjo

6 komentara

Nije još svet, ali kakva je praksa… bude. Možda tek nakon smrti, ali ni to više nije sigurno.

Dakle, koji bi bili prvi dojmovi o novom papi?

Ajmo prvo maknuti s tapete očito: već smo imali iskustva s jednim Franjom i posljedice se osjećaju i danas. 😛

Tekstovi na internetu nastaju brže nego ih je moguće čitati. Ja sam, za upoznavanje s likom i djelom novog pape izabrao sljedeća dva:

Da se razumijemo: kad je Benedict XVI najavio ostavku, bilo mi je žao, a žao mi je i dalje. On je bio kao slon u staklarskoj radnji, apsolutno nesposoban nabaciti simpatični PR svog prethodnika. Sama činjenica da je bio jedan od najbližih suradnika Ivana Pavla II. pokazuje da papa naci nije bio bitno drugačiji od svog predhodnika, u djelu i stavovima, nego samo u nesposobnosti da odglumi dobrotu. Utoliko je on bio iskreno lice katoličke crkve, što su zorno dokazali (i) njegovi potpisi na dokumentima koji propisuju zaštitu pedofila. Nešto slično je i Dawkins govorio prije 3 godine.

A novi papa izgleda kao čista suprotnost.

Novog papu karakteriziraju kao “kardinala siromašnih”. Blagog izraza lica, živi skromno, putuje autobusom, ne tovari se zlatom,… Ukratko, djeluje simpatično. Ima potencijalnu mrlju prešutne podrške vojnoj hunti, no to je — u danim okolnostima — gotovo nikakva optužba, slično Ratzingerovom članstvu u Hitlerjugendu. Postoje naznake da je radio malo više od prešutne podrške, no to tek treba dokazati.

U Vatikanu nije obavljao nikakvu dužnost, što znači da je osobno vrlo vjerojatno u dobroj mjeri “čist”.

Što očekivati od Crkve pod njegovom vladavinom? Već se saznalo da je novi papa ljuti protivnik homoseksualaca, kontracepcije i abortusa. Dakle, klasični (za današnje pojmove, čak ekstremni) konzervativizam. Ništa novog u katoličkoj crkvi, a i teško je očekivati moderne stavove od 76 godina starog svećenika. Dakle, u službenom djelovanju Crkve bilo bi naivno očekivati promjene. Utoliko se slažem s komentarom s gornjeg DW-linka da je riječ o “još jednom prijelaznom rješenju” koje odgađa (nužnu?) modernizaciju Crkve.

Što se tiče neslužbenog djelovanja Crkve (čit. zločina i kriminala), mislim da je vrlo malo izvjesno da će jedan outsider tu imati neki bitni utjecaj, bilo pozitivni, bilo negativni. Utoliko bih rekao da su se stvarni moćnici u Vatikanu (možebitno i frakcije) dogovorili izabrati lutkicu koja će na van izgledati dobro i polirati ugled Crkve, dok će oni nastaviti po starom. Njegova je uloga uvjeriti Svijet da se Crkva okrenula na bolje, a njihov je posao držati sve po starom, ako ne i gurnuti na gore. Jesam li i koliko u pravu, pokazat će vrijeme. Vjerojatno nećemo morati niti jako dugo čekati, s obzirom na težinu fokusa koji mediji drže na Crkvi, a teško je vjerovati da će ih umilno lice novog pape baš sve zbuniti.

Rado bih čuo komentare naših vjernih čitatelja. Tko zna, možda zaključimo nešto što će izmijeniti Svijet… :mrgreen:

Written by Charon l'Cypher

15. 3. 2013. at 0:03

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

Grubišić i Relota

2 komentara

“Prelistavajući” na internetu dnevni tisak, naišao sam na dvije izjave naših poznatih klerika koje smatram prilično zanimljivima i vrijednima pažnje.

DON IVAN GRUBIŠIĆ

Iako u ateističkim krugovima često hvaljen zbog svojih kritika Crkve, don Grubišić je u izjavi o splitskom prideu zauzeo stav vrlo blizak čuvenim splitskim intelektualcima iz “Bubamare” i k tome još pogazio zastupničku prisegu.

“Mi smo za rješavanje problema, a ušao sam u Sabor da se borim za jednaka prava svih pred zakonom, pa i gay parova. Oni imaju svoje pravne probleme, za to se treba zalagati, a ne paradirati i eventualno izazivati one koji ta uvjerenja ne dijele“, rekao je Grubišić.

(Index)

Boldao sam ono što je kontradiktorno. Ne može se, naime, boriti za jednaka prava svih građana pred zakonom, a zatim osporavati ustavom i zakonom zajamčeno pravo jednoj skupini građana zato što to može “eventualno izazvati one koji ta uvjerenja ne dijele.” Prije samo pola godine, Grubišić je ovako prisegao:
Prisežem svojom čašću … … da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak

Kao što smo mogli nedavno vidjeti, u svim hrvatskim župama gradom su “paradirale” tjelovske procesije i oni koji ne djele ta uvjerenja (ateisti i inovjerici) nisu se osjetili izazvanima i ni na koji način ih nisu ometali. (Usuđujem se ovo generalno tvrditi jer ne vjerujem da bi i najmanji incident te vrste u medijima prošao nezapaženo.)
Grubišićeva izjava je poput opravdanja za silovanje jer je žrtva nosila izazovnu minicu i stoga je logično zabraniti takvu odjeću.

Kada se ima u vidu da je Grubišić sociolog, tada njegova izjava još više iznenađuje. Pa čak se i ne mora biti doktor sociologije da bi znalo kako je u slučajevima borbe za neka prava cilj “paradiranja” upravo to da “izazove” one koji ne dijele te stavove. Eto npr. 1. svibnja 1886. u Chicagu su “paradirali” radnici upravo zato što su samo “izazivajući” kapitaliste mogli ostvariti svoja prava. Ili da ne idemo tako daleko, prosvjedi Occupy Wall Street koji su se proširili diljem svijeta organizirani su upravo zato da bi “izazivali” financijske moćnike jer je očigledno da samo institucionalno zalaganje ne donosi željeni rezultat.

Grubišić je ovom izjavom zaslužio veeeeliki minus!

FRA ŽARKO RELOTA

Drugi naš poznati klerik, doduše ne na isti način kao Grubišić, već više kao selebriti, našao se u ozbiljnoj krizi identiteta i od puka zatražio pomoć. (Moram biti malo zločest i upitati se zašto se nije obratio svome svemogućem šefu ili prihvatio Miklenićev stav da to stoički prihvati kao Božju volju.) Piše tako fra Relota:

Ne znam više kako živjeti svoje svećeništvo u odnosu na druge te se stoga pitam: Može li mi itko pomoći? Što mi je činiti? … … djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonskim putem kao što naručuju pizzu … … Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu? … … Nadam se da će još netko imati hrabrosti progovoriti o svojoj krizi. Osim, ako smo u fazi da smo neiskreni prema samima sebi i da nam je stalo samo do toga da naši poglavari i župljani o nama lijepo pričaju.

(Novi list)

Nemam što puno komentirati, jedino mogu upitati: a o čemu mi koji se protivimo proračunskom financiranju i privilegiranom statusu Crkve na temelju neistinitog podatka o broju vjernika stalno trubimo?! Eto nam konačno potvrde od nekoga tko dokazano nije kršćanofob!

Written by Ajgor

15. 6. 2012. at 10:53

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

Crkveni Kmeri

leave a comment »

U Novostima je izašao novi članak Marinka Čulića, na temu političkog angažmana Crkve u Hrvata u današnjim okolnostima nestajućeg HDZa i vladavine kobajagi lijeve koalicije. Tekst prenosimo u cijelosti:

Crkveni Kmeri

Datum objave: 26.04.2012. Piše: Marinko Čulić

Podsvijest je, kažu psihoanalitičari, vražja stvar. Krenu ljudi izreći neku poluistinu ili laž i onda se spotaknu o vlastiti dugi jezik i famoznim lapsusom, tj. djelićem podsvijesti koji ne kontroliraju, kažu, avaj, pravu istinu. Današnja politika, nakon što je ušla u nepreglednu vodurinu postideološke proizvoljnosti, pruža za to svu silu mogućnosti, jer se na sve strane toliko brblja da je politički govor postao načičkan nehotičnim, nenamjernim istinama, kao Hrvatska minama.

Primjera je koliko hoćeš. Uzmite, recimo, ovo što rade dvojica hrvatskih apostola privatizacije i deregulacije, Radimir Čačić i Slavko Linić, koji se ubiše dokazujući da su dva vitalna i snažna, kao iz hrastovine istesana stupa, bez kojih nema izlaska iz ove pogibeljne krize. I mogu oni to ponoviti još sto puta, ali kada je javljeno da baš ta dvojica Vladinih ljudi ulaze u nadzorno tijelo pretežno privatne Ine, praktički su sami priznali da ta njihova privatizacijsko-deregulacijska Biblija ništa ne vrijedi. Ili, direktnije govoreći, svaki od njih pljunuo je debeli masni hračak na nju.

Sljedeći primjer je iz zagrebačke sudnice, gdje upravo traje krivični proces protiv Tomislava Merčepa, ali glavna zvijezda nije on, nego ključni svjedoci (Šeks, Gregurić, Jarnjak…), sve odreda prvi muževi hrvatske državotvorne politike. Ali, odreda i lažni svjedoci koji su, praveći se da ništa nisu znali i ne znaju o Merčepovim zločinima, zapravo otkrili da je suština tog državotvorstva otpočetka bila da se hrvatski zločini prešućuju i prikrivaju, i time sponzoriraju i potiču. Dakle, šuteći kao zaliveni, oni su izlajali sve što o tome treba znati, a sud na kojem je i dvadeset godina poslije moguće ovakvo svjedočenje i sam je dodatno potvrdio da je tako.

Idemo dalje. Oba su ova primjera iz posljednjih mjesec dana, a pojavilo ih se još sličnih, u kojima se zbog loše posađenih jaja umjesto zdravog pileta dobije mućak. Tako se Katolička crkva oštro okomila na odluku da se opozove pokroviteljstvo Sabora nad komemoracijom na Bleiburgu, uzimajući to čak kao dokaz da je ova vlast “odnarođena”. Doduše, nije to neko iznenađenje, pogotovo jer je došlo iz usta biskupa Vlade Košića, koji u svojoj mentalnoj draguljarnici ima i većih bisera. Ipak, pomalo je neočekivano koliko se verbalnih plotuna ovaj put rikošetom vratilo Crkvi. Košić je nazvao sramotnim što je nova vlast ovim opozivanjem stala na stranu jedne ideologije, komunističke, očito ne naslutivši što je time pokrenuo. A na čiju bi stranu, pobogu, trebala stati?! Pa komunisti su u ratu bili na čelu antifašističkog pokreta, dok su najveći antikomunisti tada bili nacifašistički okupatori i njihova ustaška posvojčad, i zar tu ima prostora za ikakvo dvoumljenje u izboru? U Košićevom slučaju očito ima. U bijesnom jurišu na komunističku neman, biskup se toliko zanio da je počeo mahati podatkom o tobože više stotina tisuća hrvatskih ljudi pobijenih na Bleiburgu i Križnom putu. Dakle, brojkom kojim nitko normalan ne barata, osim pripadnika ustaške emigracije, bratski se nadopunjujući s istim takvim numeričkim mahnitanjem na srpskoj strani o broju jasenovačkih žrtava.

Da li se, možda, ovo omaklo Košiću jer nije znao kontrolirati prekomjerni viktimološki testosteron, pa mu je ovaj udario u glavu? Kamo sreće, ali nije tako. Tu je brojku ovaj biskup ugradio pri potpuno čistoj svijesti u žrtvoslovnu shemu na kojoj već dugo radi, a najjasnije je javnost o tome obaviještena kada je na blajburškoj komemoraciji 2010. Bleiburg usporedio s Katynskom šumom. Naravno da se to dvoje ne može uspoređivati. U Katynskoj šumi su smaknuti potpuno nevini ljudi, pripadnici poljske vojske, odreda bez ikakve krivice zbog koje bi im se moglo suditi, dok je na Bleiburgu (Križnom put) takvih itekako bilo, pa ako Košić tvrdi da nije, onda je logično zaključiti da su za njega nevini i pripadnici straže iz Jasenovca ili Pavelićevog tjelesnog zdruga. A to onda faktički znači i cijela NDH. To jasno proizlazi i iz njegovih kasnijih istupa, o kojima se manje zna. Ljetos je u Tomislavgradu održao propovijed u kojoj je čak lupnuo da su Hrvati “izabrani narod” koji nikada nikome nije napravio zlo, već se uvijek samo branio. O tome je portal e-Posavinu obavijestio jedan bosanski vjernik, katolik, koji se osupnuto i ogorčeno pitao: “A od koga smo se branili u Jasenovcu i Dretelju?”, dok je sintagmu “izabrani narod” ismijao kao najobičniju pseudoteološku bljezgariju. Nakon ovoga, ponovno se moraš zapitati nije li biskup Košić ipak munjen nekom svojom kvazipovijesnom fiksacijom, koja mu nekontrolirano bježi preko jezika i otkriva o njemu više nego što bi sam htio. Ali, čekaj malo, on vodi komisiju “Iustitia et pax”, koja bi trebala biti neka vrsta elitnog intelektualnog odreda Katoličke crkve, pa ako njen prvi čovjek pokazuje ovakvu fundamentalističku isključivost i zatucanost, onda to mora biti znak nekih dubljih crkvenih pomjeranja. A to i jeste. Dosad je ovako zadrte stavove iznosio uglavnom samo vojni ordinarij, biskup pod šljemom Juraj Jezerinac, čiji su praskavi istupi mogli biti shvaćeni kao solodionice jednog crkvenog Kmera. I samo se slutilo da bi oni mogli biti upozorenje što će biti ako nominalna ljevica zauzme mjesto i predsjednika države i premijera. Sada se vidi da su se te slutnje ostvarile.

Praktički cijeli vrh Crkve danas se ponaša kao armada Crvenih Kmera na borbenom zadatku, koja ne diže samo galamu, kao što je to uglavnom radio Jezerinac, nego i zahtijeva od svjetovnih vlasti da se donose ovakvi, a ne onakvi zakoni, da se u vjeronauku u školama ne rade ni najmanje izmjene bez njenog izričitog odobrenja, a najviše da se ne dira ni u točku ni u zarez ugovora države s Vatikanom. Vladi Košiću čak ni to nije bilo dovoljno, nego je pokrenuo specijalnu jedinicu “Iustitia et pax” kako bi spriječio dodjelu odlikovanja predsjednika Ive Josipovića Dragi Hedlu, čime je jasno pokazao da koliko bagatelizira žrtve ratnih zločina Branimira Glavaša i druge o kojima je Hedl pisao, toliko istovremeno napumpava i mistificira one s Bleiburga. Većina tih pritisaka, od kojih je ovaj posljednji otvoreno ponižavanje institucija hrvatske države, u koju se Crkva toliko zaklinje, poduzimaju se kako bi se spriječilo da ova vlast dirne u materijalne povlastice koje Crkva uživa. No, kako ta vlast ne pokazuje takve namjere, osim donekle najavom da će kontrolirati trošenje velike količine novca koji Crkva dobiva iz budžeta, cilj je očito širi i smjera na čvršće ušančivanje pozicije u društvu, ali i politici.

Na to se crkveni vrh, po svemu sudeći, odlučio zbog bitno izmijenjene političke situacije nakon što je HDZ, izbušen velikim korupcijskim aferama, izgubio izbore. Iako odnosi Crkve s tom strankom više nisu idilični kao devedesetih, ona se osjećala puno sigurnije uz nju na vlasti. Ipak je kler dugo figurirao kao popovsko krilo HDZ-a, a HDZ kao političko, čak i vojno krilo Crkve (neustavna hodočašća Hrvatske vojske u katolička svetišta u zemlji i inozemstvu). Osim toga, HDZ ne samo što više nije na vlasti, nego zbog teških unutrašnjih svađa ne funkcionira ni kao opozicija, čime je otvoren prazan prostor u koji se sada ubacuje Kaptol, držeći, ne bez osnove, da je to njegovo prirodno stanište. Razlika je jedino što on smatra da to stanište treba štititi puno radikalnije nego HDZ, a to znači s puno više antikomunističkih decibela, što je odmah na početku otišlo toliko daleko da je “Glas Koncila” napao Milanovićevu Vladu zbog zabrane održavanja neonacističke internacionale u Zagrebu.

Problem je jedino što, unatoč toj zabrani, ova Vlada nimalo ne sliči na komunističku neman koju bi javnost doživjela kao opravdanu metu za crkvene anateme i gromove. Zato sada Kaptol mora praviti tu neman od blata, kako bi kreirao histeriju nalik onoj iz vremena splitske Rive, ali bez realnih izgleda da se ona zaista ponovi. To znači da hrvatska desnica, stranačka i crkvena, neće uspjeti prebaciti vlastitu krizu na društvo u cjelini. Barem zasad.

Izvor: Crkveni Kmeri

Written by Charon l'Cypher

26. 4. 2012. at 11:55

%d bloggers like this: