Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Ženska prava’ Category

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

O Jupiteru i volu …

9 komentara

Žive tu negdje, blizu nas. Znamo da su u manjini i uvjereni smo kako se oni trebaju prilagođavati većini … iako se volimo pozivati na demokratska prava kada smo mi u manjini. Nevoljko im priznajemo pravo da budu to što jesu, ali ne volimo kada “paradiraju” u javnosti. Bojimo se da će ugroziti naš način života iako znamo da to što oni rade nije zarazno. Volimo da oni “to” rade u svoja četiri zida iako mi neke “naše” stvari volimo javno pokazivati. Znamo da zabranama nećemo ništa promijeniti već samo prikriti.

Tko bi to mogao biti? Pederi i lezbe?
Da, i oni, ali mislio sam na nešto drugo …

Nedavno je objavljena vijest o muslimanki koja nije poštivala belgijski zakon o zabrani nošenja burke. Taj zakon je donesen još u srpnju 2011. godine i ovdje i ovdje smo već raspravljali o njemu, a najnoviji događaji daju za pravo onima koji su smatrali kako se zakonom neće postići ništa pozitivno već samo pojačati tenzije.

Neugodno me iznenadilo i razočaralo kada sam na “Protagorinom” fejsu vidio komentar ove vijesti koji je glasio približno ovako: “Neki još nisu shvatili da se u sekularnoj državi zakoni moraju poštivati.”

Da je u komentaru pisalo “pravnoj” umjesto “sekularnoj” to bih bezpogovorno prihvatio jer i sam zagovaram poštivanje zakona pa čak i kada su glupi i meni neprihvatljivi, ali oni nisu sveto pismo pa se mogu i trebaju mijenjati ako je to potrebno. Ali zakon o zabrani nošenja burke u javnosti nema veze sa sekularnošću.
Čak niti belgijski zakonodavac nije imao na umu sekularnost već ga je pravdao sigurnosnim razlozima.

Sigurnosni razlozi?!

Sekularnost podrazumijeva odvojenost religije (Crkve) od države te nepostojanje privlegirane vjerske zajednice iz čega logično proizlazi ravnopravan tretman svih religijskih i drugih uvjerenja, ali ne i zabranjivanje njihovih simbola na javnim mjestima!

U slučaju belgijskog, kao i istovjetnog francuskog zakona, uza sva “opravdanja” očigledno se radi o diskriminaciji samo jedne vjerske (pod)skupine, a to ni u kom slučaju nije sekularnost. Naime, zabrane se ne odnose na simbole ili tradicionalnu odjeću koja se povezuje s religijskom pripadnošću drugih vjerskih skupina.

Sekularnost?!

Ako želimo biti vjerodostojni u zalaganju za ljudska prava, onda trebamo imati isti stav i prema onim skupinama koje nam baš i nisu po volji.

U ovom slučaju je i EU licemjerna jer, kako nam je objasnila ministrica Pusić, Europa će pod povećalom pratiti zbivanja na splitskom prajdu, ali pozornost joj je popustila kada su u pitanju Francuska (kojoj nije sankcionirala ni svojevremenu diskriminaciju Roma) i Belgija.

Written by Ajgor

4. 6. 2012. at 12:38

(M)alograđanski (P)odobna (O)plodnja

6 komentara

Neki problemi mogu biti složeni pa se moraju rješavati na složen način. Neki problemi mogu biti jednostavni pa se jednostavno i rješavaju. Međutim, neki problemi mogu biti relativno jednostavni, ali postaju strahovito komplicirani kada se u priču upletu različiti svjetonazori i ideologije. Riječ je o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji koji za razliku od mnogih drugih zakona učas raspali strastvene rasprave.

Prema definiciji, neplodnost ili sterilitet je bolest koju karakterizira nemogućnost zanošenja nakon godine dana bez kontracepcije uz redovite spolne odnose. (“Vaše zdravlje”)

Ova bolest ponekad se može izliječiti samo postupkom koji se kolokvijalno naziva “umjetna oplodnja” i tu neplodnost prestaje biti medicinski i postaje ideološki problem!

Prema najnovijem prijedlogu kojom ministar Ostojić pokušava promijeniti katolički obojen Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, žene koje nemaju partnere neće se moći podvrći ovom postupku i upravo je ta odredba uzrokom najnovijih trzavica u vladajućoj koalciji, ali i među raznim zainteresiranim grupama građana.

Već poznati stav Crkve sažeto i jasno iznio je Ivan Miklenić:

Crkva se protivi svakoj umjetnoj oplodnji jer smatra da je dar života plod suradnje Boga – stvoritelja i ljudske ljubavi. Dakle, svaki pokušaj koji inovira suvremena znanost, dokle god čini na takav način da mora birati između oplođenih jajnih stanica, koja će se uništiti i koja će preživjeti, Crkva nikada neće to odobriti.

Raskorak između ovog beskompromisnog stava katoličke crkve i stvarnosti krije se u činjenici da oplodnja može ponekad biti izvršena u suradnji Boga i alkohola, Boga i nepažnje ili neznanja, a ponekad i u suradnji Boga i silovatelja u čemu nema baš ni malo uzvišene ljubavi.

A ovaj Miklenićev stav o onim vidovima neplodnosti za koje nije potrebna MPO prilično je dvojben sa stajališta zdravog razuma:

Ako je moguće izliječiti se – fala Bogu.

Znači, ako upalu slijepog crijeva možemo izliječiti antibioticima, onda je fala Bogu. Ali ako istu moramo operirati, e onda više nije. Naravno, slijepo crijevo Bogu nije od primarnog interesa pa tu nema problema.
Ali zato Bog ima stroge kriterije u određivanju prihvatljivosti metode za liječenje neplodnosti. Iz Miklenićeve izjave može se zaključiti kako se u mnogobrojnim uspješnim slučajevima MPO Bog nadureno okrenuo na drugu stranu i više nije fala Bogu.

S druge strane ideološke barikade nalaze se borci protiv diskriminacije:

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić napominje kako je ovdje riječ o diskriminaciji po tri osnove: temeljem obiteljskog statusa, temeljem spola (jer pretpostavlja tradicionalnu ulogu žene gdje se pretpostavlja da je za roditeljstvo poželjno i potrebno da dijete ima oba roditelja), temeljem spolne orijentacije jer će onemogućavati istospolnim partnericama da imaju dijete.

Zakonsko određivanje obiteljskog statusa kojim bi se stekli uvjeti za imanje djeteta zaista je diskriminacija. Naime, kada se radi o “prirodnom” načinu oplodnje, smije ga obaviti svatko, bez obzira na bračni ili radni status, dob, zdravstveno ili imovinsko stanje ili bilo koji drugi faktor koji bi u budućnosti mogao postati socijalni problem. Čak i kada se radi o parovima koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete o minimalnoj dobnoj granici, “rezultat” se ipak prihvaća jer se ne može napraviti “undo”.

Pronalaziti međutim diskriminaciju temeljem spolne orijentacije jer istospolne partnerice neće moći imati dijete izgleda mi besmisleno kao i Miklenićevi stavovi, osim ako u toj izjavi nije izostavljena pretpostavka neplodnosti obje partnerice (a to bi zaista bio veliki peh).

MPO je naime namijenjena neplodnim osobama. Ako je u istospolnoj ženskoj zajednici barem jedna plodna žena, hm, pa tko joj brani da zatrudni na staromodan način. Ima tu stanovitih prepreka koje mogu razumijeti kao i svatko tko bi morao izvršiti čin protivan njegovoj spolnoj orijentaciji, ali ni MPO nije odlazak na piknik.

Da pojasnim što mi je na umu: zašto bi zdrave osobe trebale imati pravo na nepotreban medicinski tretman pa čak i da je u pitanju onaj najjednostavniji postupak MPO (inseminacija)?! … koji nije besplatan.

Jasno da MPO nije medicinski zahvat poput drugih i ne može se tretirati kao popravak zuba. “Posljedica” uspješnog liječenja postat će osoba, jednog dana manje ili više uspješan član društva.

Kada je u pitanju “prirodan” način oplodnje, svaka žena ima ga pravo konzumirati. Ima ga pravo konzumirati neograničen broj puta čak i onda kada je očigledno da će roditelji biti nesposobni samostalno uzdržavati tu djecu pa će ona pasti na teret društva. O takvim slučajevima s divljenjem izvještavaju mediji, a političari u njima nalaze priliku za samopromociju.

Djetetu iz “prirodnog” čina oplodnje nitko pak ne može jamčiti da će sretno odrastati uz oba heteroseksualna roditelja. Na žalost, u mnogim slučajevima djeca koja su “ispravno” začeta odrastu s roditeljima nasilnicima ili samo s jednim roditeljem zbog razvoda ili smrti onoga drugoga ili ostanu siročad i završe u nekom domu …
Neka djeca imaju nesretno djetinjstvo u obitelji ili budu napuštena jer su plod neželjene trudnoće što kod MPO nikada nije slučaj. Ukratko, postoji toliko mnogo mogućnosti da od začeća do zrelosti nešto krene neplanirano i u velikom broju slučajeva status partnera postane sasvim drugačiji nego što je bio u trenutku začeća.

Nije li stoga suludo i malograđanski ženama koje imaju mogućnost začeti uz pomoć medicine uvjetovati da u trenutku začeća budu udane ili da imaju heteroseksualnu vezu? Što se time želi postići i što bi to trebalo jamčiti, osim privida tradicionalnog (katoličkog) morala?! Jesu li neplodne neudane žene ili žene bez partnera toliko drugačije da im se samo zbog načina na koji će doći do oplodnje uskraćuje mogućnost da svojevoljno budu samohrane majke kao što to može bilo koja plodna žena koja to poželi? I tko može tvrditi da se samohrana majka ne može predomisliti i jednoga se dana udati? I tko može tvrditi da će samohrana majka lošije odgojiti dijete nego da je u braku? A možda je najbitnije pitanje koliko bi uopće bilo takvih žena?

Ova namjera vlasti da MPO onemogući ženama bez partnera tumači se i kao ustupak Crkvi. Takvi ustupci su besmisleni jer je Crkva protiv svake MPO, a Miklenić kao službeno neslužbeni glas Kaptola ionako će koristiti svaku priliku da u Glasu koncila temeljito “opere” vladajuće. Stoga bi im bilo pametnije da se prestanu “igrati boga” uvjetujući koja žena smije postati sretna majka i razmisle kako bi se neki iznos … šta ja znam … evo lupit ću neki broj 😉 … npr. 245 milijuna kuna godišnje mogao pametno investirati u zdravstvo.

Written by Ajgor

28. 3. 2012. at 8:31

Uprisutnjenje sudačkog elementa u duhovnoj obnovi

6 komentara

Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa, staro je novinarsko pravilo. U tom smislu mogli bismo reći kako u Hrvatskoj više nije vijest kada se Crkva upliće u državne poslove već kada bi država na to reagirala sukladno Ustavu.

Stoga se članak poput onog da je karlovački gradonačelnik opet vodio djelatnike gradske uprave i ravnatelje karlovačkih škola na “duhovnu obnovu” više i ne čita kao vijest već kao informacija o nastavku tradicije. S obzirom da je to treća duhovna obnova, Karlovčani su već zacijelo osjetili rezultate obnove u povećanju učinkovitosti gradske uprave i poboljšanju kvalitete obrazovanja. 😉

Nije ništa neobično niti kada Ljilja Vokić (bivša ministrica prosvjete i sadašnja ravnateljica VII zagrebačke gimnazije) najavi predavanje na temu „Odgoj naše djece-roditelji, škola, crkva” Da bi farsa bila potpunija, tribinu organiziraju Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika i Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Ovo potonje društvo u posljednje je vrijeme poznato po tome što će se moliti za supružnike kojima Bog nije podario radost roditeljstva.

Stoga je i sasvim “normalna” vijest poput ove:

Suci i odvjetnici navalili na duhovne vježbe: U postupcima ne vidimo čovjeka, nego spis. Zato idemo na vjerski seminar

Radi se o “duhovnim vježbama” namijenjenim pravnicima i sucima, a teme o kojima će se “duhovno obnavljati” su:

„TKO SAM, ODAKLE SAM I KAMO IDEM?“
„PRENATALNA EUTANAZIJA“
„PRAVO I PRAVEDNOST U BIBILIJI“
„SAVJEST – GLAS BOŽJI U ČOVJEKU. TEMELJI HAGIOTERAPIJE“
“SOCIJALNI KRIŽNI PUT”
„KRŠĆANIN – LAIK U POLITICI“
“RELIGIOZNO ISKUSTVO I SPOZNAJA TEMELJNIH VREDNOTA“
„STRES, KRIZA, PSIHOTRAUMA – DIJAGNOZA I TERAPIJA“
„NEPOVREDIVOST LJUDSKOG ŽIVOTA – PROBLEMATIKA UMJETNE OPLODNJE“
„IZAZOV SVJETONAZORA: NEW AGE I KRŠĆANSTVO”

Dvije teme osobito su zanimljive: “Prenatalna eutanazija” i “Nepovredivost ljudskog života – problematika umjetne oplodnje” i treba ih gledati u kontekstu nedavnih napada na ministra Ostojića koji je najavio promjene zakona o MPO. Crkva ima pravo zastupati svoje stavove, međutim čini mi se da je u ovom slučaju napravila iskorak u pokušaj nedopuštenog utjecanja na pravosudne djelatnike. Suci, naime, moraju suditi sukladno zakonima i Ustavu (čl. 2 Kodeksa sudačke eitke) i postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa. Nikakvi osobni svjetonazori ne smiju utjecati na donošenje odluka, nikakvo “Pravo i pravednost u Bibliji” ne smiju utjecati na njihove odluke i nikakva “Religiozna iskustva i spoznaje temeljnih vrednota” ne smiju ući u sudnicu.

Svaku put kada se političari ili novinari drznu komentirati sudačke postupke ili odluke, promptno se oglašava predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i osuđuje vršenje pritiska na pravosuđe. Hoće li u ovom slučaju UHS prepoznati perfidan pokušaj nametanja svjetonazora koji je suprotan vrijedećim zakonima Republike Hrvatske i utjecanja na suce?!

Već spomenuti Kodeks sudačke etike u čl. 5 kaže

Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

Ne želim osporavati ničije pravo na religioznost, pa tako niti sucima, međutim, nije li sudjelovanje na javnom skupu s ovako tendencioznim temama stvaranje dojma pristranosti?
Koliko mi je poznato, suci izbjegavaju nazočnost na političkim skupovima i aktivno članstvo u političkim strankama upravo zato da ne stvaraju dojam pristranosti.

Prema čl. 14

Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama ovog Kodeksa

pa sam si i ja kao sitnozuban vulgaris eto dopustio slobodu postaviti pitanje hoće li se nazočnost sudaca na ovakvoj duhovnoj obnovi smatrati kršenjem Kodeksa?

Written by Ajgor

29. 2. 2012. at 11:54

Uprisutnjenje vjerničkog elementa u pitanjima MPO

5 komentara

Zasjedala je Hrvatska biskupska konferencija. Kako i priliči skupu uzoritih čiji je član i počasni doktor Bozanić koji je uvijek znao hrabro i kritički progovoriti o aktualnim pitanjima, uglavnom su se bavili komunističkim zločinima nakon drugog svjetskog rata.

U pripremi je i znanstveni skup o otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima.

(Oduševio me izraz “uprisutnjenje” pa sam ga jednostavno morao staviti u naslov 🙂)

Iskoristili su prigodu i kako bi se očitovali o izjavama ministra zdravlja R. Ostojića o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Uzoriti su se …

… s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života, koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane

Evo što je izjavio ministar Ostojić odgovarajući na pitanje novinara o MPO:

… rekao da je postojeći zakon definitivno zakon 20. stoljeća, da je rigidan i konzervativan i da će on ostati za građane koji smatraju da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Dodao je da će se onima koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, ili kada majka osjeti njegove prve pokrete, omogućiti zamrzavanje embrija.

Te izjave su prema mišljenju biskupa u javnosti odjeknule kao nestručne. Nisu precizirali u kojoj javnosti, ali opće je poznato da oni vole “teološku spiku” … kada je obavijena velom tajnovitosti. Btw, na zasjedanju nisu precizirali niti na koju se Ostojićevu izjavu referiraju, ali novinari pretpostavljaju da je to gore navedena.

Izjave su nehumane? Tko o čemu, biskupi o humanosti. Jedan od njih je i Mile Bogović koji je svojevremeno demonstrirao svoj humanizam zdušno braneći Jelenu Brajšu nakon što je izbio skandal oko Brezovice i nije pokazao previše sućuti prema zlostavljanoj djeci. Ali kada je u pitanju dignitet oplođene stanice, e tada im nema ravna.

Izjave su ideološki obojene? E, ovdje su pogodili. Naime, lijeve političke stranke su po svojoj naravi liberalne, a liberalizam podrazumijeva zalaganje za toleranciju i poštivanje ljudskih prava. Ostojićeva izjava kako će parovi imati pravo izbora između “starog” načina koji je rađen po mjeri RKC i zakona koji će omogućiti zamrzavanje embrija upravo je odraz tolerancije i poštivanja prava vjernika, ali i onih koji to nisu.

Skup uzoritih čiji je član i laureat za izvanredna dostignuća na polju ljudskih prava očigledno se s takvim pristupom ne slaže.

UPDATE 26.01.2012.

Tolerantni katolici ne mogu podnijeti ideje militantnog ljevičara (vjerojatno i ateiste) Rajka Ostojića koji bi ljudima dao pravo izbora ovisno o svjetonazoru pa su pokrenuli akciju “spamanja” ureda premijera.

Ovime se po tko zna koji puta dokazuje da Crkva nema nimalo povjerenja u svoje stado i da bez pomoći države ne može funkcionirati po svojim načelima.
Kolika može biti snaga vjere dokazuju brojni primjeri Jehovinih svjedoka kojima ne treba nikakva državna zabrana transfuzije ili transplantacije. Katolici koji se silno trude svoju vjeru nametati drugima kao jedini ispravan put nisu im u tom pogledu ni do koljena pa pastiri koji su toga svjesni moraju posezati za svjetovnim korbačem.

Written by Ajgor

24. 1. 2012. at 18:37

Marame protiv križeva

10 komentara

Tportal donosi zanimljiv tekst o predavanju koje je na Fakultetu političkih znanosti održala dr. sc. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar. Naime, pred Europskim sudom za ljudska prava u posljednjih ponešto godina završila su dva, po meni (ali ne i po sudu), u principu ista slučaja vezana uz vjerske slobode. Prvi je pravo muslimanki da u obrazovnim institucijama nose marame – Sud je nošenje marama zabranio, a drugi pravo učenika da nemaju križeve u učionicama i tako budu izloženi vjerskoj indoktrinaciji – Sud je vješanje križeva po učionicama dozvolio. Jer to “nije isto”. Ma šta nije?

Vezano uz marame, promatrala su se tri slučaja:

1. slučaj Dahlab u Švicarskoj – učiteljici u osnovnoj školi zabranjeno je nositi maramu na nastavi, iako nije bilo pritužbi roditelja na to. U obrazloženju sudske zabrane za nošenje marame uz spominjanje da marama poništava spolnu ravnopravnost, između ostalog stoji (u mom slobodnom prijevodu i boldanju)

Sud zabrinjava kakav će utjecaj na slobodu savjesti i izbora religije kod male djece imati toliko uočljiv simbol kao što je nošenje marame. Sud ne vidi nošenje marame kao poruku tolerancije, poštivanja drugih i iznad svega, kao poruku jednakosti i nediskriminacije.

2. slučaj Dogru i Kervanci u Francuskoj – dvije učenice izbačene iz škole nakon što su odbile na tjelesnom maknuti marame s glave.

3. slučaj Sahin u Turskoj – studentici zabranjeno izlaziti na ispite i predavanja jer je odbila skinuti maramu.

U sva tri slučaja zabrana marama objašnjena je kao nužnost da se očuva javni red i sloboda vjeroispovijesti ostalih kroz zaštitu sekularizma, neutralnosti ili ravnopravnosti spolova.

U “slučaju križeva” razmatrao se proces Lautsi – majka u Italiji zahtijeva da se iz učionica maknu križevi jer želi svoju djecu odgajati u sekularnom duhu. Sud za ljudska prava prvo donosi presudu u korist majke. Počelo je s objašnjenjem talijanskog vrhovnog suda da križ na zidu u talijanskim učionicama nema religijsko značenje, nego predstavlja toleranciju, međusobno poštovanje, priznanje tuđih prava i sloboda, odbacivanje svake diskriminacije i td, da bi Europski sud za ljudska prava zaključio da je od svih značenja koje se pripisuju križu religijsko značenje dominantno i dalo majci za pravo. Taman kad se mislilo da smo konačno dobili lijep presedan, iz nekih khm neobjašnjivih razloga viša instanca suda odbacuje presudu niže instance i odlučuje da križevi mogu ostati, uz objašnjenje da je (opet moj slobodni prijevod i boldanje)

Križ na zidu pasivni simbol i nema isti utjecaj na djecu kao govor ili sudjelovanje u vjerskim aktivnostima.

Dakle, da rezimiramo: u oba slučaja imamo vjerski simbol u obrazovnoj ustanovi. Ja osobno ne vidim razliku, oba treba maknuti. No, Sudu oni nisu isti – marama je uočljiv simbol koji smeta toleranciji, a križ je pasivni simbol koji joj ne smeta. Zanimljivo. Sud se vodi istim načelima (barem formalno), a donosi suprotne presude! Tj. prvo su istovjetne – zabrana i jednog i drugog, ali onda više nisu. Živjela jednakost pred zakonom.

Freedom of Religion should also mean Freedom from Religion

Written by sylvermyst

22. 1. 2012. at 16:37

Koliko ste ljudi ubili tijekom ovih praznika?

leave a comment »

Naime, svaki put kad kažete “Sretan Božić”, to ne da je ravno umorstvu — to je gore od umorstva! 😯

Uz poniznu ispriku što kasnimo s ovim hvalevrijednim upozorenjem, evo i objašnjenja iz ustiju samog svetog čovjeka:

Uh, kad ste već bili tako nesmotreni i postali ubojica nebrojenih (srećom, nepostojećih) ljudi, barem da pokajnički ponešto naučite o skladnim obiteljskim odnosima (ipak je ovo “obiteljski blagdan”). Dakle, žene treba mlatiti, ali po strogo određenim pravilima. One to žele, jer traže “pravog muškarca” (i to čak 90% njih!), a i batinanjem zapravo Alah odaje počast ženama! Da, one imaju biti ponosne kad ih muž malkice mlatne, a on će — dobričina požrtvovna — paziti da ih ne unakazi, kako bi mu i dalje bile lijepe:

Do idućeg čitanja o “religiji mira”, želim Vam ugodne blagdane i sretne sve dane, i one koje slavite i one koji su vam “obični”.

Written by Charon l'Cypher

26. 12. 2011. at 22:43

%d bloggers like this: