Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Miroljubivi i tolerantni’ Category

Fetva za Lustiga

2 komentara

Nakon nedavnih biskupskih jadikovki o tome kako “crveni vragovi” provode “kulturološku revoluciju” i žele nametati svoj svjetonazor, katolički je puk demonstrirao svoje viđenje tolerancije i prava na drugačije mišljenje.

Nakon Lustigove izjave kako ne vjeruje da bog postoji jer u protivnom ne bi dopustio holokaust, roditelji kninske djece (i/ili vjerojatnije ravnatelj osnovne škole) odlučili su tolerantno ga ne uznemiravati vjerničkom prisutnošću. Ostavili su ga u praznoj dvorani, samoga s njegovim monstruoznim idejama o negiranju božje bezuvjetne milosti, promicanju zajedništva i ravnopravnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost i najoštrije osude genocida, kako onog nacističkog tako i onog novijeg, srebreničkog. (Lustig ne vjeruje u boga pa izazvao konsternaciju?! )
Fanatični zaštitnici života od začeća do prirodne smrti ovim su činom pokazali hrvatsku pripadnost Europi, ali ne ovoj današnjoj, već onoj od prije sedamdesetak godina, onoj poraženoj. Ovu današnju, naime, obilježavaju dva kamena temeljca: antifašizam i demokracija koja uključuje slobodu govora. Kninska djeca, za koju se nadam da su u ovom slučaju bila samo instrument odraslih, uspješno su u svijet odaslala anticivilizacijsku poruku kojom poručuju da ne drže ni do jednog ni do drugog.

Otvoreno koketiranje nižeg klera s fašizmom i izostanak reakcija s Kaptola opće su poznate pojave. Da to nisu slučajni ekscesi koji su tek promakli pažnji biskupa potvrdilo se i prilikom nedavnog Bozanićevog, a još više Košićevog anticivilizacijskog mahnitanja kada je ovaj potonji vrlo jasno pokazao na čijoj su mu strani simpatije:

Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.

Kad se ovako uopćava, bez ulaženja u povijesne finese o razlikovanju antifašizma, komunizma i ateizma i individualiziranja krivnje, onda Košićeva ista logika (uopćeno i bez namjere pravljenja razlika među vjernicima) vrijedi i za zaključivanje tko su bili sljedbenici Krista. To je osobito zanimljivo u svjetlu činjenice da su se vjernici navodno silno uvrijedili jer se u jednom od prikazanih filmova kršćane povezuje sa zločinima. Koliko mi je poznato, na Košićevu izjavu nisu tako reagirali iako je svojom generalizacijom dvostruko uvrijedio vjernike. Naime, i među antifašistima (partizanima) je bilo kršćana.

Katolička crkva inkorporirana je u školski sustav tako da se sve više ravnatelja ponaša kao da su Bozanićevi ministranti – organiziraju mise na početku i na kraju školske godine, u medijima izjavljuju da ih nitko ne može prisiliti na skidanje križeva u učionicama … a prema nekim naznakama i kninski je slučaj ravnateljevo djelo.
Crkva dobiva enorman medijski prostor i ima stalno angažirane jurišnike poput notornog manipulatora Ivice Šole u Večernjaku koji uz mnoge druge konstrukcije širi i strah od građanskog odgoja u čijem kurikulumu, nota bene, kao glavni ciljevi stoje promicanje ravnopravnosti, jednakosti, tolerancije i povrh svega osposobljavanje učenika za samostalno (e, da, to je trn u oku Crkve: samostalno) i odgovorno građansko odlučivanje.
Političari ustrašeni navodnim utjecajem Crkve koji im može oduzeti birače (iako rezultati dosadašnjih izbora i anketa pokazuju da to nije tako) ponizno slušaju objede na vlastiti račun, a kada s oltara prime poveće količine pljuvačke onda se ponašaju kao da je to samo počela padati kiša.

Uza sve to, nije ni čudo što su neki gorki plodovi sazreli. Bilo bi čudno da nisu.

Na kraju ću ponoviti (retoričko) pitanje iz jednog od prethodnih tekstova:
Je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Oglasi

Written by Ajgor

28. 9. 2012. at 9:15

Smisao života Montya Kaptola

6 komentara

Gotovo istovemeno, u medijima su se pojavile dvije različite vijesti o istoj temi:

“Prikupili 130.000 potpisa protiv zakona o umjetnoj oplodnji”

Više od 130.000 potpisa vjernika u oko 500 župa prikupljeno je za Deklaraciju o zaštiti i početku ljudskog života u akciji udruga “I ja sam bio embrij” i “Vigilare”. Riječ je, zapravo, o velikoj probi i “predreferendumskom testu” jer katoličke udruge u konačnici žele potaknuti raspisivanje referendumskog pitanja o novom Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, s kojim se Katolička crkva u Hrvatskoj ne slaže jer je protiv eksperimentiranja ljudskim životom.

Druga vijest kaže:

“Od 1978. rođeno 5 milijuna “beba iz epruvete”

Brojka od 5 milijuna temelji se na podacima o oplodnji in vitro prikupljenim u svijetu do 2008. te na procjenama za 3,5 sljedeće godine za koje statistika još nije dostupna.

“Tehnike su se uvelike poboljšale kroz godine, uz povećanje postotka uspješnih trudnoća. Bebe koje se rađaju medicinski potpomognutom oplodnjom jednako su dobrog zdravlja kao i bebe začete prirodnim putem”, kazao je David Adamson, predsjednik Međunarodnog odbora za nadzor medicinski potpomognute oplodnje.

Podatak o broju rođene djece odnosi se samo na metodu “in vitro” (izvan tijela žene), dakle na onu kojoj najviše odgovara naziv “umjetna oplodnja”.

Kao što možemo vidjeti iz ovih brojki, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako pet milijuna djece (što je po broju nešto više od cijele Hrvatske) nije trebalo biti rođeno!
Slijedom toga, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako deset milijuna ljudi (još dvije Hrvatske) nije zaslužilo sreću roditeljstva!

Najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako suosjećanje sa zamrznutim nakupinama bjelančevina Bogu milije od suosjećanja s petnaest milijuna ljudskih bića! I ne samo to – oni to žele zabraniti kako se niti ubuduće ne bi rodila još koja Hrvatska i usrećila još kojih desetak milijuna ljudi. (Prema riječima dr. Šimunića, ova metoda primjenjuje se danas u svijetu oko milijun puta godišnje!)

E svaka vam čast, dragi sugrađani!

E svaka vam čast, poštovani Počasni Doktore, Zaslužniče za Promicanje Humanizma!

Odličan komentar, kakav jedino i priliči vjerskim fanaticima (jer da se s njima može argumentirano raspravljati, onda ne bi bili vjerski fanatici), dao je satirički portal News Bar:

Borba za svetost ljudskog života ne može stati samo na umjetnoj oplodnji! Koliko samo nerođene djece strada pri samozadovoljavanju muškaraca? Koliko svaki mjesec neoplođenih jajnih stanica, znači potencijalnih malih Hrvata i Hrvatica, uzalud završi na ulošcima i tamponima? To tako više ne može biti. Mi dižemo svoj kršćanski glas za zabranu tih bezbožnih navada koje razdiru moralno tkivo ovoga napaćenog naroda – nadahnuto je objasnila predsjednica udruge “I ja sam bila jajna stanica” Krista Agatić.

Za one druge, koji se vole služiti zdravim razumom, preporučam snimku tribine “Izvantjelesna oplodnja – in vitro fertilizacija”

Izdvajam iz izlaganja dr. Šimunića (počinje u 4 min 42 sek):

U optimalnim okolnostima, reprodukcija u čovjeka je relativno niska i od 100 ciklusa, od 100 jajnih stanica koje se ponudi oplodnji, rodit će se svega 23 – 25 djece (riječ je o “prirodnoj” oplodnji, op.A.) Sve ostalo je reprodukcijski gubitak koji je najviši, čak 60% tog gubitka, otpada na onaj period oko implantacije. Ja odmah sada moram napomenuti ono što se često govori da se kod in vitro fertilizacije gubi nebrojeno embrija, da ih se baca, da ih se ne uspije dovesti do rođenja da je to netočno zbog toga što ta metodologija i taj način liječenja ima manji reprodukcijski gubitak nego što ima priroda.

Ako je neki vjernik čudom zalutao na ove stranice, i još većim čudom pročitao ili pak poslušao što govore stručnjaci, mogao je zaključiti da su naši moralni sugrađani od Boga obdareni beskrajnim čovjekoljubljem svoje nezadovoljstvo izraženo u peticiji uputili na pogrešnu adresu. 😉

Written by Ajgor

4. 7. 2012. at 12:27

Postano u Miroljubivi i tolerantni, Znanost

Tagged with

Also sprach Miklenić

leave a comment »

Gostujući u Stankovićevoj emisiji Nedjeljom u 2, Ivan Miklenić ponovo se pokazao kao licemjerni fašistoidni manipulator što u redovnom tjednom ritmu čini i u Glasu koncila. Kada se ima u vidu da on nastupa u ime institucije koja je uzurpirala pravo predstavljati se kao vrhovni moralni autoritet koji se k tome kiti neizmjernom ljubavlju prema ljudima, njegovo besramno, a o nekim temama i bešćutno izvrtanje činjenica postaje upravo gadljivo.

Nakon uvodnih biografskih podataka, Miklenić je kritizirao vladu zbog priklanjanja krupnom kapitalu i kao primjer je uzeo prosvjede mljekara kada se nije udovoljilo njihovim zahtjevima.
U nekoliko navrata već sam se osvrnuo na ponašanje Crkve i to upravo kada se radilo o prosvjedima poljoprivrednika. Nikada se Crkva nije željela izjašnjavati i nikada nismo vidjeli svećenika koji je došao posjetiti prosvjednike i uputiti ime neku toplu riječ. U nekoliko navrata Crkva je na izravno pitanje novinara o prosvjedima vrlo jasno izbjegavala izreći svoj stav ne želeći se zamjeriti vladi. A o tome na čiju je stranu stajala Crkva kroz povijest uopće ne treba trošiti riječi.

Jedna od “škakljivih” tema bila je rasipnost Crkve. Stanković je to formulirao u pitanje zašto kler ne slijedi Isusov primjer, zašto svećenici ne žive skromno, zašto se grade skupe palače za HBK i vojni ordinarijat… ?
Miklenić se čudom čudio i snebivao na tako nešto jer to uopće nije istina. Eto, ima redovničkih zajednica u kojima redovnici uopće nemaju privatnu imovinu i žive skromno i to čini pola klera. Čak pola klera poštuje Isusov nauk? Veličanstveno!!! Ali kada se radi o stadu, onda se stavovi žele nametati svima, pa i onima koji nisu dio stada.

Primjer drugi koji opravdava skromnost: svećenici nemaju vlastite kuće već žive u župnim kućama.
Pa naravno, nisu budale živjeti u vlasitim kućama jer je to skupo. Lagodinije je o tuđem trošku, a tu je i kuharica (o tuđem trošku) i spremačica-časna sestra (o tuđem trošku), a dođu i majstori kada nešto treba popraviti i zakrpati (opet o tuđem trošku). Kada dođe vrijeme za mirovinu bit će zbrinuti u nekom od svećenićkih domova umirovljenika bez dugogodišnjeg čekanja na slobodno mjesto. Svećenici se tako mogu u potpunosti posvetiti uzvišenoj duhovnosti jer nemaju baš nikakve prizemne brige koje muče članove stada.

Primjer treći: u slučaju zgrade HBK nije bilo rasipnosti Crkve jer je izgrađena donacijama koje su bile namijenjene upravo za tu svrhu i nije Crkva mogla učiniti nešto drugo. Izostavljen je podatak o tome tko je bio glavni donator: talijanska biskupska konferencija koja je, navodno, također dio Crkve! A što se tiče vojnog ordinarijata, pa to je financiralo ministarstvo i s tim crkva nema baš ništa … ma država ih je silom natjerala da prihvate taj darak. I što su jadni mogli, pa nisu valjda mogli reći da bi željeli nešto skromnije ili da se odriču apanaže u toj protuvrijednosti.

Govoreći o srpskim navijačkim neredima poslije rukometnih utakmica o čemu je pisao kolumnu, Miklenić izvodi zaključak kako je to bio simbol širokog pokreta koji izražava opće hrvatoždersko raspoloženje u Srbiji.
Ali kada je pak riječ o hrvatskim navijačkim huliganima, kako to i priliči objektivnom novinaru, kolumnu nikada nije pisao jer smatra da se radi o inscenacijama! Fašističko – nacističko – nasilnički ekscesi rezultat su inscenacije i to iz nekih nepoznatih centara moći koji se i inače protežu kroz većinu Miklenićevih tekstova, ali još nas nikada nije prosvijetlio konkretizirajući o kome se radi. Nije nam spomenuo niti tko inscenira npr. misu zadušnicu za Poglavnika ili postavljanje spomen ploče u čast NDH

Što se tiče ekstremno desnog HČSP-a koji je nedavno htio organizirati skup u Zagrebu, Miklenić ne vidi nikakav problem da se i njima to dopusti, pa čak i kada bi u tome sudjelovale stranke koje izražavaju otvorene pretenzije na hrvatsko tlo (pa što, i Slovenci su na Svetoj Geri pa smo si dobri). Svi imaju demokratsko pravo na nenasilno okupljanje. Intelektualac Miklenić koji inače vješto prepoznaje djelovanje raznih skrivenih centara moći, u ovome slučaju ne prepoznaje o kakvoj se ideologiji radi. Očigledno mu nije bilo ništa znakovito u pitanju predsjednika te opskurne strančice koje je postavio novinarki HTV-a: “a imate li vi nekakav dokaz da se u Jasenovcu dogodio zločin?”

Što se tiče demokracije, možda niste znali, prema Miklenićevim tvrdnjama Crkva je njen “izumitelj”. Stanković je na to prilično sramežljivo spomenuo da su prije katoličke crkve postojali i nekakvi Grci …
A pape i biskupi, ako ni to niste znali, za razliku od raznih svjetovnih diktatora, nikada neće donijeti neku odluku na štetu čovjeka! No comment!

Po pitanju medicinski potpomognute oplodnje tu za Miklenića nema dvojbe. Ima on puno razumijevanje za bračne parove bez djece, onako kako to i može imati čovjek koji ne živi bračnim životom, ali ne smije se čovjek igrati Boga. U dvojbi koju do 12 jajnih stanica treba oploditi, bolje je da sve završe u kanalizaciji nego da čovjekovom intervencijom barem jedna postane dijete i tako usreći par za koji Miklenić ima puno razumijevanje.

Dijete mora biti plod ljubavi u bračnom sjedinjenju. Činjenica da mnogo više supružničke ljubavi i razumijevanja zahtjeva dugotrajan, za ženu često i bolan postupak MPO za Crkvu očigledno nije dovoljno dobro. I naravno, Miklenić ne objašnjava zašto Bog nema nikakvih dvojbi kada treba udahnuti život djetetu koje je rezultat silovanja što se nikako ne bi moglo podvesti pod plod ljubavi?!

Miklenić također tvrdi da medicinski potpomognuta oplodnja štiti interese određenih grupa koje na tome žele zarađivati. Što se tiče izvrtanja činjenica, ovom tvrdnjom se Miklenić može učlaniti u klub intelektualca iz splitske Bubamare. Naime, liberalan zakon p.m.e. (prije Milinovićeve ere) omogućavao je učinkovitu, i što je najvažnije, za pacijente prihvatljivu MPO o trošku HZZO-a. Tek nakon pritiska Crkve, metode su ograničene pa su mnogobrojni parovi odlučili o svome trošku otići izvan Hrvatske i tako pomoći određenim grupama koje su na tome zarađivale! Slično bi se dogodilo i kada bi se ozakonila zabrana abortusa: osim odlaska u inozemstvo, za one siromašnije otvorilo bi se i crno tržište koje bi pogodovalo određenim grupama.

Što se tiče homoseksualaca, Miklenić nema nikakvih problema, sve pršti od tolerancije, ali ako se to želi reklamirati, onda je to za njega s crkvenog stajališta neprihvatljivo … ali ipak neće protiviti izražavanju mišljenja. Nema problema niti što se tiče splitskog pridea, ali ako je on politički, onda je legitimno pravo iznositi i suprotan politički stav. I opet je intelektualac Miklenić previdio da pokret iz Bubamare nije imao nikakve političke već više gnjidaste argumente koji nisu niti dotakli političke zahtjeve gay zajednice.

Kraj priče začinjen je nezaobilaznom temom ustaša i partizana. Miklenić ne želi dovoditi u pitanje Jurčevićeve tvrdnje da su partizani učinili 89% zločina, a ustaše 0,13%! Pa nije on neki neozbiljan povjesničar, valjda zna kako je došao do toga podatka… Da, bilo je i nešto u Jasenovcu …

Eto, tako je govorio predstavnik najčovjekoljubnije institucije

Uprisutnjenje vjerničkog elementa u pitanjima MPO

5 komentara

Zasjedala je Hrvatska biskupska konferencija. Kako i priliči skupu uzoritih čiji je član i počasni doktor Bozanić koji je uvijek znao hrabro i kritički progovoriti o aktualnim pitanjima, uglavnom su se bavili komunističkim zločinima nakon drugog svjetskog rata.

U pripremi je i znanstveni skup o otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima.

(Oduševio me izraz “uprisutnjenje” pa sam ga jednostavno morao staviti u naslov 🙂)

Iskoristili su prigodu i kako bi se očitovali o izjavama ministra zdravlja R. Ostojića o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Uzoriti su se …

… s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života, koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane

Evo što je izjavio ministar Ostojić odgovarajući na pitanje novinara o MPO:

… rekao da je postojeći zakon definitivno zakon 20. stoljeća, da je rigidan i konzervativan i da će on ostati za građane koji smatraju da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Dodao je da će se onima koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, ili kada majka osjeti njegove prve pokrete, omogućiti zamrzavanje embrija.

Te izjave su prema mišljenju biskupa u javnosti odjeknule kao nestručne. Nisu precizirali u kojoj javnosti, ali opće je poznato da oni vole “teološku spiku” … kada je obavijena velom tajnovitosti. Btw, na zasjedanju nisu precizirali niti na koju se Ostojićevu izjavu referiraju, ali novinari pretpostavljaju da je to gore navedena.

Izjave su nehumane? Tko o čemu, biskupi o humanosti. Jedan od njih je i Mile Bogović koji je svojevremeno demonstrirao svoj humanizam zdušno braneći Jelenu Brajšu nakon što je izbio skandal oko Brezovice i nije pokazao previše sućuti prema zlostavljanoj djeci. Ali kada je u pitanju dignitet oplođene stanice, e tada im nema ravna.

Izjave su ideološki obojene? E, ovdje su pogodili. Naime, lijeve političke stranke su po svojoj naravi liberalne, a liberalizam podrazumijeva zalaganje za toleranciju i poštivanje ljudskih prava. Ostojićeva izjava kako će parovi imati pravo izbora između “starog” načina koji je rađen po mjeri RKC i zakona koji će omogućiti zamrzavanje embrija upravo je odraz tolerancije i poštivanja prava vjernika, ali i onih koji to nisu.

Skup uzoritih čiji je član i laureat za izvanredna dostignuća na polju ljudskih prava očigledno se s takvim pristupom ne slaže.

UPDATE 26.01.2012.

Tolerantni katolici ne mogu podnijeti ideje militantnog ljevičara (vjerojatno i ateiste) Rajka Ostojića koji bi ljudima dao pravo izbora ovisno o svjetonazoru pa su pokrenuli akciju “spamanja” ureda premijera.

Ovime se po tko zna koji puta dokazuje da Crkva nema nimalo povjerenja u svoje stado i da bez pomoći države ne može funkcionirati po svojim načelima.
Kolika može biti snaga vjere dokazuju brojni primjeri Jehovinih svjedoka kojima ne treba nikakva državna zabrana transfuzije ili transplantacije. Katolici koji se silno trude svoju vjeru nametati drugima kao jedini ispravan put nisu im u tom pogledu ni do koljena pa pastiri koji su toga svjesni moraju posezati za svjetovnim korbačem.

Written by Ajgor

24. 1. 2012. at 18:37

Ordinarni Jezerinac

10 komentara

ȍrdināran prid. 〈odr. -rnī〉
1. koji je redovan; redni, običan, osrednji
2. razg. pejor. koji je običan do vulgarnosti; vulgaran, prost, nepristojan, pravi (u negativnom smislu) [ordinarni glupan]
HJP

Biskup Jezerinac ponovo je u akciji. Posjetio je Karlovac i na misi upriličenoj povodom proslave 20. obljetnice Dana međunarodnog priznanja Hrvatske blagoizvolio izjaviti sljedeće:

Ovaj agresorski rat koji je bio – to je posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga

Jutarnji list

Jako zanimljiva izjava s obzirom da je kraj osamdesetih, paralelno s padom socijalizma, obilježilo naglo i masovno “otkrivanje Boga”. Preko noći je broj ateista smanjen sa 90% na manje od 10%. Poglavar je tada također otkrio svoj katolicizam i kardinal Kuharić bio je neizostavan dio državotvornog dekora, a prvi redovi u katedrali postali su omiljeno mjesto političke vrhuške. Svećenici su od početka rata obilazili postrojbe, neki kažu i blagoslovili topove. Ubrzo su i institucionalizirali svoju ulogu u oružanim snagama u vidu vojnog ordinarijata koji, gle koincidencije, vodi upravo biskup Jezerinac.

A u Srbiji koja je počela agresiju također je na djelu bilo otkrivanje Boga i to onoga istoga u kojega vjeruju i katolici, a Srpska pravoslavna crkva spremno je ugrabila priliku da bi povećala svoj utjecaj i moć:

Početkom jugoslovenske krize, Srpska pravoslavna crkva dobija sve veći prostor na političkoj sceni u Srbiji. Na izvanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora u siječnju 1991. odlučeno je da se bez Crkve ne mogu donositi nikakve političke odluke koje se tiču Srba.

Tijekom raspada SFRJ 1990-ih godina mnogi sudionici ratova su se pozivali na Srpsku pravoslavnu crkvu, tražili podršku Srpske pravoslavne crkve i često je dobijali. Među njima su bili mnogi srpski političari, vojnici, vojni zapovjednici, uključujući i zapovjednike paravojnih formacija, novinari, pjesnici, pisci, itd. S druge strane, mnogi predstavnici SPC su javno podržavali srpske vojne i paravojne formacije.

Episkop Atanasije Jeftić i Amfilohije Radović su javno tražili spajanje svih srpskih krajeva u “Ujedinjene srpske zemlje”

Izvor: Wikipedia u suradnji s mojom memorijom

Je li dakle Jezerinac dementan ili računa na slabo pamćenje pastve … ili je samo ordinarni pokvarenjak?

Written by Ajgor

14. 1. 2012. at 19:52

Koliko ste ljudi ubili tijekom ovih praznika?

leave a comment »

Naime, svaki put kad kažete “Sretan Božić”, to ne da je ravno umorstvu — to je gore od umorstva! 😯

Uz poniznu ispriku što kasnimo s ovim hvalevrijednim upozorenjem, evo i objašnjenja iz ustiju samog svetog čovjeka:

Uh, kad ste već bili tako nesmotreni i postali ubojica nebrojenih (srećom, nepostojećih) ljudi, barem da pokajnički ponešto naučite o skladnim obiteljskim odnosima (ipak je ovo “obiteljski blagdan”). Dakle, žene treba mlatiti, ali po strogo određenim pravilima. One to žele, jer traže “pravog muškarca” (i to čak 90% njih!), a i batinanjem zapravo Alah odaje počast ženama! Da, one imaju biti ponosne kad ih muž malkice mlatne, a on će — dobričina požrtvovna — paziti da ih ne unakazi, kako bi mu i dalje bile lijepe:

Do idućeg čitanja o “religiji mira”, želim Vam ugodne blagdane i sretne sve dane, i one koje slavite i one koji su vam “obični”.

Written by Charon l'Cypher

26. 12. 2011. at 22:43

Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri

2 komentara

Forum za slobodu odgoja predstavio je rezultate istraživanja “Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri: Stavovi i iskustva nereligioznih roditelja prema religiji i vjeronauku u javnim školama”, koje je u suradnji s udrugom Protagora provedeno  2011. godine.

Knjiga Branka Ančića i Tamare Puhovski o istraživanju: Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri (online verzija)

Istaknula bih samo nekoliko highlightova:

  1. Tablica 3 na strani 31u knjizi (33 u dokumentu) – posjećenost vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Vjeronauk u osnovnoj školi upisuje preko 90% učenika, u srednjoj te brojke zamjetno padnu. Ovi podaci pokazuju kolika je indoktrinacija vjeronaukom u RH. They really do get most of them while they’re young. :/
  2. Komentari sudionika u istraživanju nalaze se u tablicama od strane 35 u knjizi (37 u dokumentu) nadalje. Evo nekoliko njih koji su se meni osobno “svidjeli”:

Izborni predmet, osim vjeronauka, je informatika. I onda djeca u drugu smjenu dolaze slušat informatiku, a taj isti vjeronauk ne mogu stavit u drugu smjenu, po kom kriteriju? Zbog čega? Ja bi puno radije da se moje dijete opismeni informatički, nego vjeronaučki. I onda on taj jedan sat zvjera i ne radi ništa, 45 minuta se, da ne rečem šta, se ubija od dosade. (Anita)

Sva djeca su pitala mog sina zašto on ne ide na vjeronauk i jel on svjesan da će goriti u paklu zato što ne ide na vjeronauk, jer je to časna njima rekla. Ne njemu da će on gorit’ u paklu, nego da će djeca koja ne idu na vjeronauk. (Anita)

Oni su se jako dobro sprijateljili, cijeli razred. I onda je doš’o vjeronauk i onda su se oni počeli dijeliti. Neki su radili ovo, dok su ovi bili na vjeronauku i onda su počela pitanja: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk?“ Između djece, dakle tih koji su stvarno bili super prijatelji: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk, pa moraš ić na vjeronauk.“ Ali najgore je bilo to što su onda starija djeca čula za njega da ne ide… I tako, da su došli i: „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“ Jedan ga je primio ovako „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“, a on je reko: „Ja vjerujem u Zeusa.“ „-Ne Zeusa, jel’ ti vjeruješ u hrvatskog Boga?“. U hrvatskog Boga i onda je stao da će ga tući, međutim, tu je učiteljica došla, intervenirala, sredila situaciju. (Višnja)

Ravnatelj u ovoj školi, šta ja znam, kad imamo, recimo, zajedničku večeru onda on moli prije, njemu je normalno da reče: „Učiteljice, pomolimo se prije.“ Mislim, to je dio njegove, šta ja znam, to nije primjereno, nit’ ne razmišlja da neki nisu vjernici, je li, da neki ne mole, je li, da netko je možda druge vjeroispovijesti. Tu je recimo nešto što je iritantno, al’ nije mi strašno, ajde, ipak većina su vjernicI pa kolektivno, ali mi je ono. (Tomo)

Ja imam jednu prijateljicu koja je meni rekla: „Ja kažem da sam agnostik da ne bih uvrijedila vjernike.“ Mislim zašto… onda ja opet ispadam, ja ispadam militantan ateist. (Jelena)

Zanimljivo je primijećeno iz komentara da nereligiozni ljudi ne percipiraju diskriminaciju kao, pa, diskriminaciju. Kažu da diskriminacije nema, a odmah zatim navode nametanje stava premoćne okoline, isključivanja, šikaniranja i td. Isto tako, gorenavedeni Tomo kaže da nije problem da ravnatelj inicira molitvu na službenim ručkovima. Šta? Prag tolerancije čini se zaista visok (definitivno viši nego što vjernici imaju za pitanja oko nekih upitnih crkvenih praksi, npr.), no najgore je da mnogi smatraju da su oni krivi za diskriminirajuće “incidente” od strane vjernika/religioznih. :/ Imam dojam da je prevladavajući stav ljudi u istraživanju da je bolje šutjeti oko svoje nereligioznosti i trpiti stvari koje im se ne sviđaju da “ne mute vodu” i time smanje moguće probleme. S jedne strane, čak ih i razumijem.

Što se iskustva s upisivanjem i neupisivanjem djece na vjeronauk tiče, rezultati UNICEF-ovog istraživanja o diskriminaciji (post Dvadeset godina ispiranja mozga) opet su potvrđeni. Vjeronauk razdvaja, uvodi koncepte koje djeca ne razumiju (hrvatski Bog?!) i rezultira diskriminacijom. I naravno, ima privilegiran status u satnici, bez alternative.

Ne znam koliko ovo istraživanje može imati veze s izbacivanjem vjeronauka iz školskog programa, but one can hope. 😉

%d bloggers like this: