Šteta se zbraja

Konačno da je i ova ludnica oko pape gotova, ostaje nam samo zbrojiti štetu. Ne materijalnu, nego mentalnu. Hrvatska će idućih dana, dok entuzijazam ne splasne, biti još malo nazadnija nego što je to nekog prosječnog dana. Šef organizacije za ispiranje mozga održao je svoje govore o ‘zloj sekularizaciji’ i, pa, ispiranju mozga:

Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti i molite s njima. Uvedite djecu u život Crkve i nemojte se bojati u intimi doma čitati sveto pismo. Sekularizacija u Europi gura Boga na rub i zato je danas uloga obitelji još važnija.

S obzirom na ovacije papi, ispiranje mozga i dalje dobro funkcionira – ako je netko slučajno sumnjao, a zdrav razum, ljudska prava i tolerancija danas su nažalost bili gurnuti u drugi plan.

Osim što je naglasak bio stavljen na tradicionalnu obitelj, što neke (vjernike) diskriminira (makar, da njih pitate, oni tako nešto vjerojatno nisu ni primijetili), papa je u propovjed uspio ugurati većinu tema kod kojih se religija suprotstavlja razumu – abortus, eutanazija, MPO, kontracepcija, vanbračne zajednice, gay brakovi:

Drage obitelji, budite hrabre! Ne popuštajte sekuliziranom mentalitetu koji nudi zajednički život kao zamjenu za brak. Pokažite da se radujete očinstvu i majčinstvu. Otvorenost životu znak je otvorenosti prema budućnosti, kao što poštivanje naravnog zakona oslobađa osobu, a ne ubija ju.

Za razliku od njega, koji je to ipak učinio relativno suptilno, Valter Župan, biskup krčki bio je prilično konkretan:

Ovo mnoštvo koje je pred vama čvrsto prijanja uz nauk o nepovredivosti života, braku i obitelji kojega neustrašivo naviještate zato smo danas i došli, da posvjedočimo kako je to bilo naše vjekovno navještenje.

Sveti Oče, svjesni smo da i danas braku i obitelji prijeti smrzavanje njihove stabilnosti. Promiču se oblici zajedništava života koji nema nikakav temelj u europskoj kulturi i pravnoj baštini, a upravo se na stabilnosti obitelji utemeljila izgradnja civilizirane Europe i naše Hrvatske koja je oduvijek sastavni i neodvojiv dio Europe.
Uvjeren sam da se na tome temelji i naša budućnost. Ako se danas svima priznaje pravo na slobodno izražavanje svojih stavova, onda mi, koji danas predstavljamo većinu hrvatskog naroda i građana, imamo neotuđivo pravo da živimo i javno iznosimo i najvješatamo vrijednosti po kojima nam je darovan život.

Imamo pravo i hoćemo da djeca svoje roditelje mogu nazivati prirodnim imenom mama i tata. Ona imaju naravno pravo da pred svima posvjedoče da imaju oca i majku koji su im podarili život. Imamo pravo i želimo da oni koji nama upravljaju promiču život i da se konačno revidira zakon iz nekih, željeli bismo vjerovati prošlih vremena, o prekidu ljudskog života, i da se ne naziva napretkom ono što vodi u smrt.

Nije problem živjeti i javno iznositi i najvještati vrijednosti, problem je kad se one prisilno nameću drugima. Problem je što si netko uzima za pravo na temelju vjerskih načela propisivati zakone za sve, a još je gore što kod nas takve stvari i prolaze! Osim naravno ako sam ja krivo shvatila i ono što je g. Župan htio reći u zadnjem paragrafu je da se treba ukinuti celibat kako bi svećenici smjeli priznati svoju djecu, koja bi im onda mogla slobodno reći ‘tata’, da se život promiče tako da se revidira zakon o prekidu života na način da se uvede eutanazija i da se zabrana pobačaja ne naziva napretkom, jer može voditi u smrt (link).

Izvor: vecernji

Komentari na govor predsjednika Josipovića

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović se je pozdravnim govorom obratio Josephu Ratzingeru, aktualnom papi Rimokatoličke Crkve, na dočeku na zagrebačkom aerodromu. Slijede neki citati govora našeg predsjednika uz moje komentare.

Vaša Svetosti,

Ozbiljno? Vaša Svetosti? Zar se predsjednik sekularne države ikome treba tako obraćati?

Dobro došli u Hrvatsku! Hrvatska je počašćena i raduje se Vašem dolasku.
Iznimna mi je čast da Vam mogu biti domaćinom u Vašem državnom posjetu, a kao Predsjednik Republike dijelim i radost milijuna hrvatskih vjernika katolika koji Vas danas dočekuju kao Svetog Oca u pastirskom pohodu.

Ok, klasično diplomatsko mlaćenje prazne slame, ali nekako mi se čini da Predsjednik Republike Hrvatske nema što komentirati kojekakve “pastirske pohode”.  

Ranim priznanjem Hrvatske kao države u trenucima koji su bili presudni ne samo za nastanak nego i za sam opstanak moderne Hrvatske, Sveta je Stolica u političkom smislu odigrala ključnu povijesnu ulogu. Snagu političkog i moralnog autoriteta Svete Stolice i Katoličke crkve slijedile su mnoge države, agresija na Hrvatsku je zaustavljena, i naš je državni opstanak bio osiguran.

Moralni autoritet Svete Stolice? Ponovimo to još jednom: moralni autoritet Svete Stolice! Podsjetimo se malo tog morala: zataškavanje zlostavljanja djece, borba protiv planiranja obitelji i sl. Gospodine Predsjedniče, je li to moral za kakav se zalažete?

Hrvatska, zemlja s dugom kršćanskom tradicijom, s katoličanstvom kao bitnim elementom nacionalnog i kulturnog identiteta većine svojih građana…

Katoličanstvo može biti (i jeste) dio kulturnog identiteta građana Republike Hrvatske, no smatram da je u potpunosti pogrešno vjerske osjećaje gurati unutar nacionalnog identiteta.

Mnogo dublju korjenitu ulogu, ulogu koja danas nadilazi nastanak moderne nacije, suvremeno državotvorstvo, pa i samo domoljublje, odigrala je univerzalna Crkva kao nositelj kršćanske civilizacije i kulture. To je civilizacija i kultura u kojoj su se radi dobrobiti čovjeka pojedinca slobodne volje spojili duh ljubavi i razbora.

Ma dajte gospodine Predsjedniče, zar ste zaboravili na Inkviziciju koja je počinila nebrojene zločine u ime duha ljubavi i razbora? Zar ste zaboravili na znanstvenike koji su bili primorani zašutjeti zbog iznošenja činjenica koje su bile u suprotnosti s crkvenom dogmom? Zar zaista mislite da Crkva predstavlja duh ljubavi i razbora?

Makar nisam vjernik, u dubini svojih uvjerenja dijelim s vjernicima iste vrijednosti.

Volio bih znati o kojim to vrijednostima predsjednik Josipović govori. Koliko je meni poznato, jedina vrijednost koju svi vjernici dijele je vjerovanje bez dokaza ili unatoč dokazima te se iskreno nadam da to nije vrijednost koju dijeli naš Predsjednik. Ako predsjednik Josipović nije mislio na sve vjernike, nego specijalno na katolike, tek onda se trebamo zabrinuti. Predsjedniče, dijelite li možda vrijednosti kao što su zabrana kontracepcije, pobačaja i umjetne oplodnje? Jeste li kao i papa kojeg tako srdačno dočekujete zabrinuti jer Hrvatskoj prijeti “opasnost od sekularizacije”?

Vaš je pastoralni posjet u najvećoj mjeri posvećen obitelji. U uvjetima ubrzane globalizacije, prodora lake i drukčije komunikacije kroz masovne medije i univerzalne društvene mreže, naša se društva pa i obitelji danas susreću s još neslućenim izazovima već zamijećenih promjena tradicionalne paradigme odnosa. Bez obzira u kojem se obliku u našoj suvremenosti ona pojavljivala, obitelj ostaje temeljnom jedinicom u kojoj se gradi svako, pa i hrvatsko društvo. Stoga je ona, kako stoji i u hrvatskom Ustavu, „pod posebnom zaštitom države“. Nalazimo se pred nizom velikih pitanja na koja tek trebamo naći odgovore. Svi ćemo, uključujući i mene, ovih dana veoma pozorno saslušati Vaša razmišljanja, Vaše riječi upućene hrvatskim obiteljima, riječi upućene svima nama o obitelji.

I da, šećer za kraj – predsjednik Republike Hrvatske će “pozorno saslušati” razmišljanja Josepha Ratzingera o obitelji, i to jer se obitelj susreće s “promjenom tradicionalne paradigme odnosa”. Ne mogu vjerovati da sam ovo pročitao, jednostavno ne znam odakle da počnem komentirati. Zar nisu sve dosadašnje promjene tradicionalnih paradigmi odnosa bile pomak prema naprijed, pomak prema modernijem i humanijem društvu? Ili možda presjednik Josipović smatra da bi bilo bolje da žene stoje kod kuće i odgajaju djecu, dok muževi imaju poslovne karijere? Kao civilizacija, nalazimo se na pragu priznavanja istospolnih zajednica kao obitelji ravnopravnih “tradicionalnim” obiteljima. Predsjedniče, zar ne želite podržati civilizacijski iskorak, zar to ne bi, na kraju krajeva bilo pravedno? Predsjedniče, zar ne vidite da ideja Rimokatoličke crkve o “tradicionalnim paradigmama” uključuje osudu kontracepcije i umjetne oplodnje? To sigurno nisu vrijednosti koje možete podržati.

Kra(l)j moralnosti

Čitatelj D.H. nam je poslao link na jednu zanimljivu analizu poruka najvećeg moralnog autoriteta ikad, samog Isusa, iz pera jedine autoritativne knjige na tu temu (Biblije, je l’). Članak prenosimo u cijelosti, uz dodatak linkova na citirane dijelove, da biste mogli provjeriti da te stvari stvarno tamo i pišu. Linkani prijevod Biblije je srpski zato jer je daleko pregledniji i upotrebljiviji od verzije HBKa.

ISUSOVE “MORALNE” PORUKE

Za Novi zavjet tvrdi se da je pun „moralnih“ poruka Isusa i njegovih učenika koje bi svi kršćani trebali slijediti i prakticirati u osobnom životu. Međutim, kako običnom vjerniku koji živi pošteno i krotko objasniti da ga se poziva slijediti ovu Isusovu poruku: Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: „Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko:“Zašto driješite?“, ovako recite: Gospodinu treba.“ (Luka 19, 29-31).

Dakle, ako vam treba prijevozno sredstvo, slobodno se poslužite tuđim, a ako netko slučajno upita: „Zašto mi kradeš Audi?“, možete mu odgovoriti: „Zato što u blizini nije bilo BMW-a!“ Povesti se za ovim biblijskim primjerom značiti će privođenje u policijsku postaju, gdje će vas zasigurno pitati odakle ideja da kradete tuđu imovinu? Vi, kao pravi kršćanin i vjernik lijepo odgovorite: „Dao mi ju je Isus osobno!“

Isto tako, ukoliko se u blizini neke monumentalne i nakaradne građevine u vašem kvartu koja se zove Crkva, nađe neki Konzum, Getro, Mercator ili slično, slobodno ga možete rasturiti i porazbijati sva stakla što većim komadima cigle i kamenja, jer je Isus učinio slično: „I načini bič od užeta te ih istjera sve iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: „Nosite to odavde, i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ (Ivan 2, 13-16).

Zanima me samo kako bi reagirali crkveni oci kada bi to isto napravili recimo u Mariji Bistrici ili na Trsatu, gdje je „trgovanje u kući Oca“ sasvim legalna stvar. Tamo ne treba razbijati, već kupiti što više kičastih vjerskih đinđuva, jer zakupci štandova plaćaju Crkvi korištenje njenog zemljišta. Ako nemate sreće, pa vas ponovno uhvati policijska patrola pri uništavanju trgovačkog centra, slobodno se možete obraniti kako slijedite Isusov nauk i ne dozvoljavate da se u blizini Crkve trguje, a posebno ne nedjeljom.

Idući primjeri zorno prikazuju kako Isus zamišlja onu: „Ljubi bližnjega svoga.“
„Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan.“ (Matej 10, 37).

Znači, ukoliko želite živjeti po biblijskom nauku kao pravi kršćanin, obavezno se morate odreći oca, majke i vlastite djece, čime ćete zasigurno steći veliku milost ljubomornog Isusa koji oko vas ne trpi apsolutno nikoga osim sebe.

„Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.“ (Matej 10, 35).

To će reći, ukoliko se prije svi u obitelji međusobno ne pobijete, možete očekivati da intervenira Isus i odvoji vas od, recimo svekrve, koju ionako ne podnosite, pa ćete iz zahvalnosti što ste izbavljeni iz njenih kandži još revnije slijediti Gospodina i njegovo učenje. Isto vrijedi ako ste sin ili kćer roditelja koji vas cijeli život neumorno tlače i živciraju ili ako ste roditelj i jedva čekate da se riješite nezahvalne i bezobrazne dječurlije.

Kada vas začuđeni susjedi, koji još nisu spoznali Bibliju, upitaju kako ste se mogli odreći cijele familije, lijepo im odgovorite da, za razliku od njih neupućenih, vi u potpunosti slijedite kršćanski nauk.

Vjerojatno najgnjusnija rečenica koju je „moralni autoritet“ izgovorio po pitanju obiteljskih odnosa je sadržana u slijedećem citatu: „Drugi mu od učenika reče: „Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca! Isus mu kaže: „Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“ (Matej 8, 21-22).

Eto, ako vam je, ne daj Bože, umro otac, svakako se na to nemojte obazirati nego nastavite čitati Sveto pismo i mudre Isusove izreke. Još bi bolje bilo staroga ostaviti da ga sahrani vaša pokojna baba, a vi krenite na neko hodočašće gdje ćete iznova upoznati svu dubinu Božje riječi ili na uvijek aktualan vjerski seminar koji će vas u potpunosti duhovno obnoviti.
Nakon što ste se odrekli preživjelih članova obitelji, a oca ostavili da se nepokopan raspada i čeka uskrsnuće, možete malo kroz Bibliju proanalizirati što vas čeka na financijskom planu.

„Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.“ (Luka 19,26). U ovoj se izreci Isus ponaša kao hrvatski ministar financija, jer ako imate gomilu nekretnina, bijesan auto, debeli račun u banci i markiranu obleku budite uvjereni kako će vam Svevišnji dati još. Međutim, ako pošteno živite od bijedne plaće, Isus će se svojski potruditi da vam i to uzme, ako nikako drugačije onda metodom nebeskog harača. Ukoliko posjedujete neki mali vinograd za osobne potrebe, obavezno ga prepustite susjedu, jer bi u protivnom mogli ostati bez glave: „Doći će i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima.“ (Luka 20, 16).

Isus se percipira kao „najmoralnija osoba u povijesti“, ali nakon samo ovih nekoliko biblijskih citata sva njegova silna moralnost u potpunosti pada u vodu. Žalosno je što, ukoliko zaista želite živjeti kao vjerni sljedbenik Isusovog nauka, morate postati lopov, razbijač, te se odreći vlastite obitelji. Ako se tako ne ponašate i ne smatrate naputke Isusa Krista pogodnim vodičem kroz vaš osobni život, možete očekivati sudbinu sadržanu u sljedećoj rečenici za koju stvarno nije potreban komentar: „A moje neprijatelje – one koje me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!“ (Luka 19, 27).

Izvor: “Istina će vas osloboditi” by Grešnica i Vještica

Hvala D.H.-u na linku (uz ispriku za kašnjenje: GMailov spam filter ne voli čitatelje Irreverent impiousa), te grešnici i vještici na simpatičnom štivu.

Obitelj na vjerski pogon

Hrvatska se poletno i radosno sprema za dolazak pape (i za plaćanje troškova njegovog putovanja i boravka) te je ovih dana Hrvatska biskupska konferencija prihvatila prijedlog logotipa koji će simbolizirati posjet Benedikta XVI. našoj domovini u kojoj žive bog i Hrvati.

Radi se o logotipu koji šalje radikalnu (i pogrešnu) poruku:

Naime, domišljati Glas Koncila (a tko bi drugi…) ovom sličicom ukazuje na mentalni sklop koji vjerojatno prevladava u crkvenim krugovima: osim hinta na šahovnicu kao simbol Hrvatske, središnji dio posvećen je ideji koju naši dušobrižnici imaju o društvu, a to je vjerska važnost obitelji, koju predstavljaju Pater familias, njegovi potomci i ponizna žena-inkubator.

Da se odmah razumijemo, nije mi cilj podcijenjivanje važnosti obitelji. Obitelj jest važna, ali je prečesto glorificirana kao društveni temelj. Ja sam, vjerojatno naivno, uvijek mislila da temelj društva pojedinac, njegova prava i obveze. Naravno, taj pojedinac može osnovati obitelj i ona također ima svoja prava i obveze. No smeta mi vječno idealiziranje slike obitelji – kao važan čimbenik društva, obitelj nije samo zajednica, već je i sredina koja jako utječe na pojedinca. Bilo pozitivno bilo negativno. A baš se ovo negativno uvijek pokušava minimizirati (nasilje, na primjer) i inzistira se na tome da je obitelj, kakva god bila, svetinja. E pa, dragi moji, nije. I obitelj je podložna kritici.

S druge strane, čini mi se da je ovdje u prednosti biološka obitelj u kojoj postoje krvne veze. I tu se automatski isključuju sve obitelji koje nastaju (van)bračnom vezom rastavljenih roditelja, parovi bez djece, gay-parovi, parovi sa posvojenom djecom. Izgleda da su oni za Crkvu niža klasa, nebitna stavka za društvo. Ovaj križ na logotipu koji štiti crkveni kocept obitelji daje jasnu poruku neuvažavanja svega ostalog.

Last but not least, žena-inkubator. Dragi crkvenjaci, jasno mi je da smatrate da je jedina ženina vrijednost njena maternica i kapacitet štancanja malih katolika iste, ali barem budite diskretniji. Znate, postoje i žene kojima svrha života nije trbuh do zubiju i mala nogometna ekipa musave djece. Znam, znam, nevjerojatno ali istinito.

Vidimo i da je broj članova ove obitelji nadprosječan – otac, majka, 3 djece + jedno na putu (a možda su blizanci). U današnjim uvjetima teško da se parovi odlučuju na toliku plodnost. Daleko su brojnije obitelji da jednim ili dvoje djece. Naime, istraživanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Socijalno-ekonomska obilježja obitelji s djecom do 15 godina u Hrvatskoj) utvrdila su da su mnogobrojne obitelji u mnogo lošijem materijalnom položaju od obitelji s manje djece. Ustanovljeno je i da s brojem djece raste i nezaposlenost radno sposobnih u obitelji. Ako se u obzir uzmu i potrebe za većim stambenim prostorom, postavlja se pitanje tko to sve može financirati.

Izgleda da su naši crkvenjaci gluhi na takve podatke. Oni će vam ponosno reći “Idite i množite se”. Tko će hraniti i odgajati rezultat tog množenja ostaje enigma.

A možda i ne. Sve će to narod pozlatiti. Jer ako možemo financirati dolazak pape, već četvrti od samostalnosti Hrvatske, možemo financirati i odrastanje djece po narudžbi Crkve.

 

IZVOR: net.hr

Ma što to Crkvu najviše boli?

Iz pera Vlade Bulića, ex-blogera i kolumniste na portalu Danas.hr, dolazi izvrstan članak na temu duševnih i drugih boli Crkve, kojeg ovdje, uz dozvolu autora, prenosimo u cijelosti:

Bole je ovčice koje su odlučile napustiti stado, a tih ovčica je i na lokalnom i na globalnom planu sve više (u Austriji je samo prošle godine Crkva ostala bez 80.000 vjernika). A znamo kako to ide s ovčicama – što je manje ovčica u stadu, manji je (politički) utjecaj, što je manji (politički) utjecaj, manji je budžet.

Zamislimo sljedeću situaciju – u dućanu ste s cipelama i za oko su vam zapele neke svijetložute. Probate ih, udobne su, dobro vam stoje pa s parom žutih cipela dolazite do tete na blagajni i kupujete ih. U tom trenutku vam prilazi starija gospođa i počne urlati na vas.

“Šta vi imate protiv nas koji nosimo crne i smeđe cipele!?”

Vi i prodavačica u čudu se pogledate.

“Nemam ništa protiv vas”, kažete gospođi.

“Kako nemate?!”, histerizira gospođa i dalje. “Mislite da ste pametniji od nas?! Mislite da bismo svi trebali nositi žute cipele?! E pa nećemo!”

“Gospođo, uopće me ne zanima kakve cipele vi nosite! Nisam ove žute kupio vama nego sebi.”

“Nećete vi sa žutim cipelama nas terorizirati, ja vam kažem!” urla gospođa i dalje.

Tu se već pojavljuje redar iz dućana i pridržava histeričnu gospođu pokušavajući je spriječiti da i fizički ne nasrne na vas, a uskoro se pojavljuje i policija, koja gospođu odvodi do ustanove u kojoj se utvrđuje da gospođa ima problema s napadima paranoje.

Kad sličnu stvar izvedu hrvatski biskupi, ne pojavi se redar, ne dođe policija, ne odvede ih ni do kakve ustanove, nego se njihova paranoja, pretočena u pismo, objavi u svim medijima, a sljedeće je nedjelje svećenici po crkvama diljem Lijepe naše nadugo i naširoko elaboriraju svom stadu.

Život ‘na probu’

U zadnjem pismu Hrvatske biskupske konferencije stoji, naime, sljedeće: “… sve rasprostranjeniji je i zajednički život ‘na probu’, na određeno vrijeme, bez obveza, koji OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji”.

Ovo “na probu” neću uopće komentirati jer i svi oni uzorni katolici koji se uredno vjenčaju u crkvi imaju “probni” period od barem godinu, dvije dana koji se inače naziva veza. Ili biskupi priželjkuju scenarij u kojem se iz diska, kafića, s tuluma, sa susreta katoličke mladeži, nakon prvog eye contacta odlazi pred oltar?

Ovo “na određeno vrijeme” je još gluplje. Znam za raznorazne kombinacije u kojima se ljudi nalaze – ljubavni trokuti, četverokuti, gej veze, bi-trokuti, veze na daljinu, ali ne znam ni za koga tko je stvar postavio ovako: “Bit ćemo zajedno do 12. 5. 2012.” ili “Planiramo jako dugu vezu pa ćemo ostati zajedno do ulaska u EU”.

A neće biti ni da je sporna konstelacija “bez obaveza”. Svatko tko je iti 10 dana proveo u “zajedničkom životu”, pa makar se radilo i o najobičnijem cimerluku, zna da to ne ide “bez obaveza”. Netko, u krajnjoj liniji, mora iznijeti smeće i kupiti kruh. Uostalom, to je i zakonski riješeno – nakon tri godine zajedničkog života, veza se tretira kao izvanbračna zajednica u kojoj vrijede ista prava i obaveze kao i u braku.

Proračunati napad

No, dobro, uzmimo da svi ovi biseri naših biskupa proizlaze iz izostanka uvida u materiju – ipak se radi o muškarcima koji su se odrekli svakog oblika zajedničkog života, osim onog grupnog – sa svojim stadom. Puno problematičniji je ovaj zadnji dio u kojem biskupi tvrde da zajednički život neokrunjen brakom “…OTVORENO NAPADA vrijednost braka i obitelji”.

Situacija pomalo nalikuje onoj iz dućana s početka priče, u kojoj se paranoična bakica osjeća napadnutom samo zato što je netko kupio cipele kakve ona ne nosi. Bakici ćemo, pošto smo utvrdili da ima zdravstvenih problema, još i oprostiti, ali biskupima malo teže. Zašto? Zato što ovo rade proračunato.

Radi se o taktici koju Crkva u Hrvata primjenjuje i na homoseksualcima, i na ateistima, i agnosticima, a sad su, eto, na red došli i svi oni koji su u izvanbračnim zajednicama. Ljude koje za Crkvu i njene “upute za život” naprosto nije briga, etiketira se kao napadače na obiteljske, tradicionalne, hrvatske i ine vrijednosti, a kako bi se prema njima otvorio front u kojem Crkva zauzima poziciju žrtve koja se brani.

“Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga.”

Da bismo vidjeli koliko je stvar suluda, idemo se spustiti na najbanalniju razinu. U svom si stanu, u svojoj izvanbračnoj zajednici, kuhaš nekakvu večeru dok ti djevojka u dnevnom boravku, uz tihu muziku, prakticira agnosticizam, kad ti na vrata pokuca hrvatski biskup i zaurla:

“Zašto ti otvoreno napadaš brak i obiteljske vrijednosti?!”

“Kuham večeru, čovječe, ne napadam nikoga.”

On pričeka da se okupi dovoljno susjeda i onda zaurla još glasnije, upirući u tebe prstom.

“Ovo je, dragi moji vjernici, napadač na Crkvu i njene vrijednosti! Na sve ono što vi živite! Svi smo mi njegove žrtve!”

Njega, kao što rekosmo, nitko zbog tog neće spremiti ni u kakvu ustanovu. Posljedica svega će biti to što ćeš ti, koji si u miru doma svog kuhao večeru, sad biti etiketiran kao napadač, a uskoro ćeš postati i žrtva jer će te susjedi vjernici (a oni su većina) uskoro početi gledati preko oka i sanjati dan kad ćeš iseliti iz njihove zgrade. Jer ih, eto, napadaš. A zapravo te nije briga ni za njih ni za Crkvu.

Ali, to je ono što biskupi i žele. Žele zagorčati život svima koji s Crkvom ne žele imati ništa. To je najveći krimen i homoseksualaca, i ateista, i agnostika, a sada i ljudi u izvanbračnim zajednicama. Nije to ni “protuprirodni blud”, nije to ni “odricanje od Boga”, niti “život neokrunjen svetim sakramentom braka”. Najveći krimen je to što su svi ti ljudi u jednom trenutku svog života odlučili sljedeće: “Ne želim imati posla s Crkvom!”

To je ono što Crkvu najviše boli. Bole je ovčice koje su odlučile napustiti stado, a tih ovčica je i na lokalnom i na globalnom planu sve više (u Austriji je samo prošle godine Crkva ostala bez 80.000 vjernika). A znamo kako to ide s ovčicama – što je manje ovčica u stadu, manji je (politički) utjecaj, što je manji (politički) utjecaj, manji je budžet.

I umjesto da se sve te učene sijede glave u Crkvi upitaju zašto im ovčice napuštaju stado, one se odlučuju za taktiku ognja i mača: “Ako nećete da vam mi pokažemo put u raj, upirat ćemo u vas prstom, nazivati vas bolesnicima, etiketirat vas kao napadače na obiteljske i ine vrijednosti. Ukratko, od života na zemlji napravit ćemo vam pakao.”

Obrana od gejeva

Ali, nisu samo svojeglave ovčice žrtve ove taktike. Primarne žrtve ove taktike su vjernici kojima Crkva sije strah u kosti ne bi li zbog tog straha zbili redove i ostali u stadu. Što čovjek vjernik, kojem su biskupi rekli da je gej, agnostik, ateist, čovjek u izvanbračnoj zajednici napadač na sve njegove vrijednosti, može misliti o tom istom geju, agnostiku… Sve najgore. On kad vidi geja na ulici, vidi napadača na njegove vrijednosti i ima potrebu da se od njega brani, iako ga ovaj ni na koji način ne dira.

Rezultat svega je netrpeljivost i strah. Strah koji vjernici imaju od onih koji su se odrekli Crkve (jer su biskupi rekli da su to napadači na njihove vrijednosti), kao i strah koji potonji imaju od vjernika (jer se brane kad za tim nema nikakve potrebe). Netrpeljivost i strah koji u radikalnim slučajevima dovede i do nasilja.

A kad se ono dogodi, biskupi se zgroze. Pa organiziraju okrugli stol, pa traže uzroke i najčešće zaključe kako je ključan manjak razumijevanja i kršćanskog dijaloga među ljudima.

Vlado Bulić

04.02.2011.

Stvarno dobro pogođeno i opisano, pogotovo paralela s prodavaonicom cipela.

Još jednom hvala gospodinu Buliću na dozvoli da prenesemo tekst.

Betoniranje pameti

Nakon što nam je papa Nazi dao dozvolu da kondome koristimo u iznimno iznimnim i ekstra iznimnom slučajevima, mladima nove naputke o lateks gumici daje don Damir Stojić.

“Ako mladić ostavi djevojku s kojom je imao seksualne odnose, ona zna da je bila iskorištena, ona to osjeća. Nevjerojatno je kako su žene nasjele na priču o kondomu. Njega je izmislio muškarac samo zato da može nesmetano uživati, a ženama su ga prodali pod krinkom njihove emancipacije! Da stvar bude smješnija, one su na to nasjele!”

Izgleda da su, po njemu, trudnoća i spolne bolesti dokaz ženske emancipacije, a ne briga za svoje zdravlje i odluka o vlastitoj spolnosti.

Don Stojić, na žalost, svaki dan kontaktira sa mnogim mladima i širi svoje primitivne stavove (sasvim u skladu sa crkvenim naukom). Naime, on obnaša dužnost studentskog kapelana u Cvjetnom naselju te se “duhovno” brine za studente.

“Nijedan muškarac nema moralni legitimitet da uđe u ženu ako je ne voli i s njom ne želi provesti život.”,

kaže don Stojić.

Odakle onda Vatikanu i njegovom čoporu mužjaka legitimitet da kopa po ženskom međunožju i sudi o tome?

“Kontracepcija pak uništava brakove jer žena zna da nešto nije u redu čim se betonira njezina plodnost. Nema tu žrtve, jer da je ima, muškarac bi proučio partneričin kalendarić s bojama, čime bi savršeno upoznao njezino tijelo, a osim toga, čežnja od desetak dana suzdržavanja još bi ih više zbližila.”

Pitam se kako svaki utorak šestotinjak mladih može slušati ovakve prosere i smatrati ih duhovnom hranom.

Don Stojić nastavlja okrivljujući sveopći društveni relativizam, te veli da “savjest treba uskladiti prema istini, a ona je iznad savjesti”. Pretpostavljam da je njemu ta istina vjera, božja ljubav i cijeli onaj skup priča za malu djecu. Vjera je, valjda, jedini izlaz iz jada, bijede i očaja. Jer loši su i priručnici samopomoći (da li se tu ubraja i “Kako postati dobar kršćanin?” i “Kako upoznati božju ljubav?” ) jer bogohulno uvjeravaju bijedne smrtnike robove da su bogovi, a sva ta new-age naklapanja graniče krivovjernim neopaganizmom. Loša je i joga:

”Joga znači savez, a ja se pitam savez s kim?”,

veli don Stojić.

Savez sa sobom.

Da je imao jači savez sa sobom :wink:, valjda bi danas don Stojić imao zdravije predodžbe o spolnosti i spolnom životu 😉

IZVOR: net.hr

Izgubio djecu jer je – agnostik!

I to ne u nekoj zadrtoj rupetini, nego u “zemlji slobodnih i domovini hrabrih”!

Ok, možda sam se ipak zaletio s onim “ne u nekoj zadrtoj rupetini”…

Nikako na zelenu granu

Teško je udovoljiti Crkvi i njenim pripadnicima.

Jer, iako vole citirati Bibliju i gurati politiku “Idite i množite se”, kada se ljudima u tome pomže ispada da se čini zlo.

Po riječima Ignacia Carrasca de Paula (čelnik Pontifikalne akademije za život), novopečeni Nobelovac Robert Edwards je, ni više ni manje, “kriv za postojanje tržišta jajnih stanica i hladnjaka puna embrija”.

Dakle, daleke 1978. godine, dr. Edwards je jednom neplodnom bračnom paru ostvario dugogodišnji san – postali su roditelji zahvaljujući in vitro oplodnji. Tada su se otvorila vrata roditeljstva za mnoge parove koji pate od neplodnosti. Od te daleke godine, zahvaljujući doktoru Edwardsu i njegovom suradniku Patricku Steptoeu, mnogi su parovi postali roditelji. Rodilo se oko 4 milijuna djece koja su začeta umjetnom oplodnjom, a to su djeca čiji su ih roditelji željeli više od ičega. Doktor Edwards je tim ljudima pomogao stvoriti obitelj i budućnost.

Za njegov veliki doprinos, dobitnik je ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu.

Ali naravno, nekima iz Crkve to ne paše. Jer dok se djeca štancaju prirodnim putem, neplanski, jedno za drugim, onda je to ok jer je kao fol božja volja (začeće nakon nezaštićenog seksa tokom plodnih dana nije božja volja već prirodni proces). Ali kada par koji nikako ne može začeti dijete potraži pomoć umjetne oplodnje, onda je to “igranje boga”, nemoralno, bogohulno.

Izgleda da Crkvu više brinu embriji (spoj stanica koji nije čovjek), nego što ih uveseljava činjenica da su mnogi parovi zahvaljujući medicini doživjeli sreću roditeljsttva. Znači, treba se brinuti o parazitskim nakupinama stanica i o njihovoj dobrobiti, a ne o tuzi i frustraciji ljudi koji ne mogu osnovati obitelj. Prema riječima čelnika Pontifikalne akademije za život za svo zlo koje zadesi embrije kriv je doktor Edwards:

“U najboljem slučaju, embriji se usađuju u maternice, no najčešće završavaju napušteni ili umiru, za što je odgovoran novi Nobelovac.”

Isto tako, sam Nobel je kriv za ono što su ljudi činili s njegovim otkrićem. Kriv je i prvi čovjek koji je izumio čekić, jer ga neki mogu koristiti kao oružje za ubojstvo. Barem prema toj uvrnutoj “logici” Ignacia Carrasca de Paula.

Da li je onda Crkva kriva za sve zločine koji su počinjeni pod njenim vodstvom? Da li je bog kriv za uporabu njegovog imena kao opravdanje za svakakve rabote?

Nekako mi se čini da bi u slučaju takvih optužbi krivac bio netko drugi.

S druge strane, fascinantno je kako si crkveni predstavnici uzimaju pravo da komentiraju izbor čak i dobitnika Nobelove nagrade. Da li je fizičarima također dozvoljeno komentirati njihovu viziju svijeta i nebuloze kojima filaju klince i odrasle? Da li to smije činiti biolog, kemičar, ikakav znanstvenik?

Sumnjam.

Inače bi ga, u ovom vremenu samo fiktivno, spalili na lomači.

IZVOR: t.portal

Signalizacija

Velika Britanija je prilagodila i prometne znakove za posjet pape Benedikta XVI

Doprinos Crkve javnome zdravstvu

Na stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo objavljeno je izvješće o broju abortusa u Republici Hrvatskoj za 2009. godinu.

Zanimljiv članak na tu temu pojavio se u Večernjem listu pod naslovom “Imamo li najmanje pobačaja u Europi zbog mnogo ilegalnih?”

Statistika pokazuje kako broj pobačaja u Hrvatskoj pada. O razlozima smanjivanja broja pobačaja svoje su mišljenje u članku dali neki ginekolozi i ministar zdravstva.
Na prvome se mjestu ističe edukacija i kontracepcija.

Čak je i ministar Milinović koji je blagoizvolio sa saborske govornice puku obznaniti svoje katoličke svjetonazore rekao:

Na manje prekida trudnoće utjecala je edukacija, kontracepcija, a mislim da je tu i pozitivna uloga ginekologa kod kojih žene nadziru trudnoću.

Međutim, nitko od njih ne isključuje i ilegalne pobačaje kao mogući razlog pada ukupnog broja registriranih pobačaja.

Istina, dr. Haller kaže:

– U našem području nema skrivenih podataka, nema ilegalnih pobačaja!

No ta tvrdnja opravdava velik broj registriranih pobačaja u njegovoj bolnici i zapravo implicira njegovu sumnju kako se drugdje radi i u ilegali.

Jedino je dr. Duje Marasović, ravnatelj KBC Split izbjegao konkretan odgovor i naveo važnost religije, a pri tome je “ispalio” i ovo:

… ali uvjeren sam da smo i kroz naše novo, velebno rodilište stvorili pozitivno ozračje prema rađanju.

(Da, da, žena mi je rekla da joj je u rađaonici bilo najvažnije promotriti zidne pločice kojima se oduševila … zato smo se i odlučili na drugo dijete :-D)

Možemo, dakle, zaključiti kako se reprezenti “stručne javnosti” (uključujući i onog najvišeg među njima koji bi trebao biti i najbolje informiran) slažu da se u Hrvatskoj obavljaju ilegalni pobačaji i tek se efemerno osvrću na činjenicu kako je to teško kontrolirati.

Međutim, izbjegavaju jedno očigledno i logično pitanje:

Zašto netko želi ilegalno obaviti pobačaj u državi u kojoj se to može bez ikakvih problema napraviti legalno?

U nekim sličnim situacijama odgovor je jasan. Npr. iako ih ima na svakom kiosku, ljudi će ilegalno kupovati cigarete od švercera jer su jeftnije.

Međutim, kada se netko odluči za ilegalan pobačaj (koji je ujedno i rizičniji), mora imati veoma jak motiv. Na crnim tržištima snaga motiva ugrađuje se u konačnu cijenu, pa vjerujem kako razlozi nisu financijske prirode.

Kao logičan i vjerojatan nameće mi se ovaj zaključak:

Od trenutka ulaska u javni život, tamo u devedesetima, RKC je započela svoj križarski pohod protiv pobačaja. Pri tome nije povela racionalnu i argumentiranu raspravu, već je, kako to i priliči tumačima vječnih istina, pokrenula žestoku kampanju stigmatizacije žena koje se odluče za pobačaj, liječnika koji ih počine i muževa koji ih odobre.
Stvari su kristalno jasne: svi su oni ubojice ili pomagači u ubojstvu!

Istovremeno je jednako žestoko stigmatizirala i kontracepciju koju su i ugledni ginekolozi prepoznali kao preventivu (za takav zaključak ne treba velika pamet niti završen medicinski fakultet, ali volim se pozivati na autoritete 😉 )

U uvjetima žestoke kampanje koja se uvukla čak i u školski vjeronauk, dobili smo velik broj ginekologa koji je osjetio iznenadan prigovor savjesti pa ne želi obavljati pobačaje.

Takve ginekologe svrstao bih u tri skupine: one koji su praktični vjernici pa je prigovor savjesti iskren, oni koji su ga “osjetili” zbog oportunizma i oni koji ga imaju u prijepodnevnoj smjeni u bolnici, ali im naglo popusti popodne u privatnoj ordinaciji.

Na ovo treće upozoravala je Ženska mreža još 2006. godine navodeći kako čak 70% ginekologa odbija raditi abortuse, ali …

On (dr. Kuvačić, op.a.) i ostali liječnici s kojima smo razgovarali prigovor savjesti poštuju ako je to istinski stav liječnika.
Ali, kakav je to prigovor savjesti koji vrijedi samo prijepodne, a poslijepodne se, kada liječnik radi privatno, ta savjest izgubi pita se Kuvačić i navodi da se ne samo mimo svake savjesti nego i protuzakonito u privatnim ginekološkim ordinacijama obavljaju prekidi trudnoće. Za ženu je to diskretnije, nema nikakva administriranja. Sve je u redu i svi o tome šute, kaže Kuvačić, dok se nešto ne dogodi, dok ne nastupe komplikacije koje nije moguće riješiti u privatnoj ambulanti.

Dr. Kuvačić ističe diskreciju kao jedan od motiva za odlazak na ilegalni pobačaj. Ali čemu diskrecija? Zato jer će okolina i mjesni župnik ženu smatrati ubojicom, a prijeti joj i izopćenje iz Crkve!

Tko i malo poznaje ruralne ili manje sredine, zna kako ljudi mogu biti okrutni prema onima koji na neki način iskoče iz kolotečine.
Takva okrutnost često se očituje i prema ženama koje rode izvan braka – i one i izvanbračno dijete bivaju obilježeni za cijeli život pa im je najpametnije promijeniti sredinu, ali u praksi to često biva neizvedivo.

Ilegalni abortus tada preostaje kao jedino rješenje.

U prethodnim godinama srećom nije bilo žrtava ilegalnih pobačaja jer ipak ih obavljaju stručnjaci … nemoralni, ali ipak stručnjaci.

Pravi problem nastao bi kada bi došlo do zakonske zabrane pobačaja. Tada bi se širom otvorila vrata najcrnjem tržištu kada bi i malo vještiji autolimari otvarali ordinacije … i to je sve već poznato iz država koje su tome pribjegle.

Za sada su nam “moralni autoriteti” tek odškrinuli vrata “sivoj medicini” i izložili riziku jedan dio žena, ali što je to u odnosu na bezgraničnu ljubav prema embriju!

————————————————–

O tome kako se Crkva u Hrvata bori protiv abortusa (i kontracepcije) nedavno je pisao Gordon Freeman na svome blogu Car je gol:
Borba katoličke crkve protiv kontracepcije i pobačaja u Hrvatskoj