Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Školstvo’ Category

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor

leave a comment »

Eto, gdje ćete bolji dokaz postojanja “više sile” nego činjenica da smo jučer dali upute mladim roditeljima, a već danas smo zamoljeni proslijediti objavu “Gradjanske hrabrosti” i “Protagore” za roditelje osnovnoškolaca? TO ne može biti slučajnost, zar ne? 😛

Dakle, objava kaže:

Vrijeme je upisa prvašića!

Roditeljima prvašića, ali i starijih osnovnoškolaca, polazak u školu nameće i pitanje o upisu djeteta na vjeronauk.

Onim roditeljima koji žele znati sve bitne pojedinosti prije donošenja konačne odluke, nudimo sljedeće činjenice:

  1. Izbor upisa na nastavu vjeronauka ostaje za cijelu nastavnu godinu!
  2. Prema međudržavnom ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, nastava se vjeronauka održava za vrijeme satnice svih ostalih obveznih predmeta, a ne u obrnutom turnusu s izbornim predmetima.
  3. Vjeronauk ne nudi nepristrano upoznavanje s religijama i kulturama svijeta!
  4. Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisuo dredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje.
  5. Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi jasno ističe da školski vjeronauk ne pristupa kršćanstvu na razini informacije, nego u skladu s porukom koju naviješta. Katolički vjeronauk stoga ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u duhu Evanđelja u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.
  6. Primanje sakramenata prve pričesti i krizme povezano je s pohađanjem školskog, ali i (u trećem i osmom razredu) župnog vjeronauka. U pojedinim se crkvama tijekom tih školskih godina zahtijeva i nazočnost roditelja na nedjeljnim misama.
  7. Ne postoji alternativni predmet vjeronauku u osnovnoj školi!
    Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka – ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi – sjede u hodniku ili šetaju dvorištem. U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava samo naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“.

Ako se smatrate ireligioznom osobom i želite vaše dijete odgajati u duhu vlastitih moralnih načela ili ako smatrate da vaše dijete ima pravo samostalno, kad za to bude zrelo, odabrati svoj svjetonazor, ako ste pak vjernici a smatrate da je dovoljno da vaše dijete pohađa vjeronauk u vašoj vjerskoj organizaciji NEMOJTE upisati dijete na vjeronauk u školi – samo zato „jer to i drugi čine“!

Vaša su prava:

  1. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
    Vi i vaše dijete imate pravo na vaše (i)religiozne stavove!
  2. Imate pravo sadržaj i način poduke vjeronauka smatrati neprimjerenim za vaše dijete!
  3. Imate pravo do početka svake školske godine vaše dijete ispisati s vjeronauka!
  4. Imate pravo odbiti odlaske na mise ili bilo kakav po vašem mišljenju neprimjeren vjerski sadržaj unutar javnoškolskih ustanova!
  5. Imate pravo od škole tražiti da za vaše dijete organizira kvalitetnu aktivnost dok su druga djeca na vjeronauku jer je sve ostalo neprihvatljiva i protuzakonita diskriminacija.
    To pravo imate tim više jer se vjerski odgoj učenika dvostruko financira: iz državnog proračuna i donacijama vjerskim zajednicama za njihovo djelovanje, što uključuje i vjerski odgoj te ponovno plaćanje vjeronauka u državnim školama. Isto pravo na financiranje odgojno-obrazovnih sadržaja moraju imati i učenici koji ne pohađaju vjeronauk.
    I sam međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice govori da se vjeronauk u školi ne smije provoditi na način da uzrokuje diskriminaciju – pozivamo vas da vlastito dijete ne uključujete u nju!
    Budite uzor i potpora vašem djetetu – ne podupirite diskriminaciju!

Sekularno savjetovalište  naših udruga onim roditeljima koje je na tren savladala neodlučnost ili strah za vlastito dijete, a zahvalni su za tuđa roditeljska iskustva i promišljanja, pruža dodatne informacije i podršku! Slobodno nam se obratite!

Ako želite osnažiti vašu djecu, prijavite ih na humanističke radionice!

Protagora i Centar za građansku hrabrost

U prilogu su stigli i sličica i PDF prospektić s istim tekstom. Here, knock yourself out!

Vjeronauk - Pravo na informirani izbor

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor (PDF, 700kB)

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 22:02

Izjava za javnost udruge Protagora povodom poziva biskupa Valentina Pozaića na “novu Oluju”

leave a comment »

S obzirom na neprijepornu objektivnost hrvatskih novina(ra) i objektivno izvještavanje o svemu što nije po volji Crkve, smatramo korisnim prenijeti izjavu Protagore:

Izjava za javnost

U sklopu zaoštravanja rasprave o zdravstvenom odgoju pojedini visokorangirani dužnosnici Katoličke crkve sve manje biraju riječi kojima nastoje diskvalificirati neistomišljenike. Posebno se u tome istaknuo biskup Valentin Pozaić. On tvrdi (iako je to na temelju egzaktnih pokazatelja uvjerljivo osporeno) kako biskupi zastupaju mišljenje većine građana, što mu služi kao motiv za sramotno uspoređivanje demokratski izabrane vlasti s nacistima. Pozaićev bi se poziv na “novu Oluju” kojom bi se vlast srušila mogao tumačiti i kao kazneno djelo poziva na nasilno i terorističko rušenje vlasti. Pozivanje na smjenu vlasti svakako spada u slobodu mišljenja i govora, čak i kad se radi o Crkvi, ali poticanje na nasilje nije izraz slobode govora, već kazneno djelo.

Očekujemo da će se nadležni organi Crkve ograditi od Pozaićevih istupa, te da će u slučaju njegova tvrdokorna ustrajavanja na iznesenim stavovima pozvati državno odvjetništvo neka procijeni jesu li stečeni uvjeti za kazneni progon osobe koja svojim primitivnim i huškačkim govorom duboko kompromitira ponajprije samu Crkvu, a u konačnici i šteti ugledu Republike Hrvatske.

Očekujemo od Crkve da se založi za obnovu demokratskog ozračja u našoj zemlji koje je ozbiljno narušeno harangom koja je započela osporavanjem programa zdravstvenog odgoja da bi se preobrazila u pozivanje na kaos i diktaturu.

Duh tolerancije može se održati samo uz aktivno sudioništvo svih relevantnih društvenih čimbenika. Na Crkvi je da se opredijeli: je li za vladavinu prava, demokraciju i suživot ili za kaos i nasilje.

za Upravni odbor udruge “Protagora”
dopredsjednik prof. dr. Lino Veljak

Osobno, mislim da je smiješno očekivati od Crkve da se ogradi. Nisu se ograđivali od ustaša, pedofila i sl. spodoba (jedino im Ivan Grubišić smeta), ali razumijem da u javnoj objavi treba malo glumatati.

Written by Charon l'Cypher

14. 1. 2013. at 1:21

Fetva za Lustiga

2 komentara

Nakon nedavnih biskupskih jadikovki o tome kako “crveni vragovi” provode “kulturološku revoluciju” i žele nametati svoj svjetonazor, katolički je puk demonstrirao svoje viđenje tolerancije i prava na drugačije mišljenje.

Nakon Lustigove izjave kako ne vjeruje da bog postoji jer u protivnom ne bi dopustio holokaust, roditelji kninske djece (i/ili vjerojatnije ravnatelj osnovne škole) odlučili su tolerantno ga ne uznemiravati vjerničkom prisutnošću. Ostavili su ga u praznoj dvorani, samoga s njegovim monstruoznim idejama o negiranju božje bezuvjetne milosti, promicanju zajedništva i ravnopravnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost i najoštrije osude genocida, kako onog nacističkog tako i onog novijeg, srebreničkog. (Lustig ne vjeruje u boga pa izazvao konsternaciju?! )
Fanatični zaštitnici života od začeća do prirodne smrti ovim su činom pokazali hrvatsku pripadnost Europi, ali ne ovoj današnjoj, već onoj od prije sedamdesetak godina, onoj poraženoj. Ovu današnju, naime, obilježavaju dva kamena temeljca: antifašizam i demokracija koja uključuje slobodu govora. Kninska djeca, za koju se nadam da su u ovom slučaju bila samo instrument odraslih, uspješno su u svijet odaslala anticivilizacijsku poruku kojom poručuju da ne drže ni do jednog ni do drugog.

Otvoreno koketiranje nižeg klera s fašizmom i izostanak reakcija s Kaptola opće su poznate pojave. Da to nisu slučajni ekscesi koji su tek promakli pažnji biskupa potvrdilo se i prilikom nedavnog Bozanićevog, a još više Košićevog anticivilizacijskog mahnitanja kada je ovaj potonji vrlo jasno pokazao na čijoj su mu strani simpatije:

Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.

Kad se ovako uopćava, bez ulaženja u povijesne finese o razlikovanju antifašizma, komunizma i ateizma i individualiziranja krivnje, onda Košićeva ista logika (uopćeno i bez namjere pravljenja razlika među vjernicima) vrijedi i za zaključivanje tko su bili sljedbenici Krista. To je osobito zanimljivo u svjetlu činjenice da su se vjernici navodno silno uvrijedili jer se u jednom od prikazanih filmova kršćane povezuje sa zločinima. Koliko mi je poznato, na Košićevu izjavu nisu tako reagirali iako je svojom generalizacijom dvostruko uvrijedio vjernike. Naime, i među antifašistima (partizanima) je bilo kršćana.

Katolička crkva inkorporirana je u školski sustav tako da se sve više ravnatelja ponaša kao da su Bozanićevi ministranti – organiziraju mise na početku i na kraju školske godine, u medijima izjavljuju da ih nitko ne može prisiliti na skidanje križeva u učionicama … a prema nekim naznakama i kninski je slučaj ravnateljevo djelo.
Crkva dobiva enorman medijski prostor i ima stalno angažirane jurišnike poput notornog manipulatora Ivice Šole u Večernjaku koji uz mnoge druge konstrukcije širi i strah od građanskog odgoja u čijem kurikulumu, nota bene, kao glavni ciljevi stoje promicanje ravnopravnosti, jednakosti, tolerancije i povrh svega osposobljavanje učenika za samostalno (e, da, to je trn u oku Crkve: samostalno) i odgovorno građansko odlučivanje.
Političari ustrašeni navodnim utjecajem Crkve koji im može oduzeti birače (iako rezultati dosadašnjih izbora i anketa pokazuju da to nije tako) ponizno slušaju objede na vlastiti račun, a kada s oltara prime poveće količine pljuvačke onda se ponašaju kao da je to samo počela padati kiša.

Uza sve to, nije ni čudo što su neki gorki plodovi sazreli. Bilo bi čudno da nisu.

Na kraju ću ponoviti (retoričko) pitanje iz jednog od prethodnih tekstova:
Je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

28. 9. 2012. at 9:15

Konstruktivni i destruktivni

8 komentara

Na T-portalu osvanuo je članak Hrvatska širom otvara vrata destruktivnim sektama koji se bavi prijedlogom novog zakona koji bi svim vjerskim zajednicama omogućio sklapanje ugovora s državom i financiranje iz proračuna.
S obzirom da je Republika Hrvatska po Ustavu sekularna država koja ujedno jamči slobodu vjeroispovjesti, u traženju ravnopravnosti ne bi ništa smjelo biti sporno.
Kako kaže u članku …

Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, smatra kako je, ako do liberalizacije na području prava vjerskih zajednica riječ dođe, riječ o pozitivnom pomaku. ‘Ukoliko su članovi sljedbi državljani Republike Hrvatske i ako slijede pozitivne propise zakona i Ustava, nema razloga da budu diskriminirani u odnosu na povijesne vjerske zajednice. Ne treba zaboraviti da su i te povijesne religije nekoć bile sljedbe i počinjale od malog broja ljudi koji su bili proganjani’, kaže Markešić.
Smatra kako je riječ o nekorektnoj i protuustavnoj praksi prema osobama koje na nov način u novom vremenu traže ‘osmišljavanje društvene zbilje’.

Ravnopravnost se najbolje i najpravednije može postići tako da niti jedna sekta ili vjerska zajednica ne bude financirana iz državnog proračuna već da se oslanja isključivo na konzumente svojih usluga.

Mene je u ovome članku više zaintrigirala jedna druga stvar – tvrdnja da su neke vjerske sekte prepoznate kao destruktivne i da ih kao takve neke europske države zabranjuju.

Kao prva apostrofirana je ona najpoznatija – scijentološka crkva koju se definira kao …

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultraliberalnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

Ako promijenimo samo jednu riječ u definiciji

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultrakonzervativnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

prepoznat ćemo … ?
Ova potonja ima čak i svoju velom tajne obavijenu banku za prikrivanje i pranje novca.

Što se još stavlja na teret scijentološkoj crkvi? U Belgiji je 2007. protiv nje podignuta optužnica …

… kao zločinačka organizacija zbog iznude, prijevare, nezakonite medicinske prakse, nepomaganja osobi u opasnosti, povrede privatnosti, zavjere…

Ako se s tim argumentima vratimo nekoliko stoljeća u prošlost prepoznat ćemo …?

U Njemačkoj je …

ministarstvo unutarnjih poslova 1997. godine izvijestilo da ‘postoji značajan dokaz da je scijentologija organizacija koja je uključena u aktivnosti koje su usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka te je organizacija stavljena pod nadzor Ureda za nadzor Ustava’.

U Hrvatskoj prilikom posljednjeg posjeta pape ministarstvo unutarnjih poslova uopće nije moralo ulagati trud da bi prikupilo dokaze kako su aktivnosti RKC usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka. Dapače, pozivanju na nepoštivanje pravnog poretka iz prvih su se redova mutavo smijuljili prvi ljudi vlasti, a biskupi i dalje koriste svaku prigodu kako bi uvijek iznova naglašavali svoje nedemokratske i anticivilizacijske stavove. I to od raznih miklenića koji demokratski izabranu vlast proglašavaju nenarodnom pa do prvoga među biskupima.
Bozanić je tako katoličku crkvu u propovjedi u Mariji Bistrici još jednom potvrdio kao izrazito netolerantnu lijepeći drugima etikete koje ponajbolje oslikavaju upravo njegovu ideologiju (samo treba pažljivo čitati i ponekad zamijeniti neke pojmove).

Pod raznim nazivima (školskih, op.a.) programa naći će se uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.’

Strah je onodobno bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih napada, a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala mogućnost poleta i obnove.

‘Zatim slijedi drugi korak: pokušati izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva nije bila.

Vjera se suočava s istinom prošlih događaja’, dok ‘ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži’.

I onda jedna pametna:

… posvetite puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu. Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako poučavati i odgajati vašu djecu.

Potpisujem!

Na kraju je bahato i drsko zaključio kako smije laprdati što god želi jer

‘Crkva sebe ispituje samo pred Isusovim Evanđeljem’. ‘Biskupsku, pak, službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica’

Ostali, STFU!

Koje su još destruktivne sekte? Tu su razne istočnjačke sekte koje se maskiraju kao terapeutske i obavljaju ilegalne iscjeliteljske radove. Za razliku od Zlatka Sudca koji se naziva karizmatikom pa tu istu djelatnost smije obavljati.
U opisu ovih sekti posebno mi je zanimljiva ova rečenica:

Da bi se dobila licenca Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, potrebno je priložiti deset potpisanih izjava iscijeljenih osoba.

Neodoljivo podsjeća na proces beatifikacije koji traži izjave “svjedoka” o čudima koja su izveli svetački kandidati i onda od Vatikana dobivaju “licencu”.

Još jedna destruktivna sekta su Jehovini svjedoci. Na glasu su kao izuzetno dosadni i naporni. Jesu, ako pristanete na razgovor. Međutim, ako ih već s ulaza odbijete, jednostavno će bez riječi otići. Neće vas vući za rukav niti na mjestima gdje prodaju “Stražarsku kulu”, samo će stajati i šutke nuditi svoju robu. Sve u svemu, znatno su manje agresivni od onih bez čijih mudroslova u medijima ne može proći niti jedna svetkovina i koji imaju običaj iskakati iz paštete i grmiti o grijehu i moralu.

Parlamentarna istraga u Francuskoj utvrdila je da je riječ o apokaliptičnoj sljedbi koja pomno prati svaki aspekt obiteljskog, emocionalnog i društvenog života svojih članova.

Ne, citat nije uzet iz vremena Francuske revolucije i ne opisuje katoličku crkvu. Riječ je o Jehovinim svjedocima. A glavna zamjerka je sljedeća:

No najspornije u njihovoj doktrini jest odbijanje transfuzije krvi i transplantacije organa.

A u čemu je razlika između odbijanja “umjetne oplodnje” i transfuzije krvi i transplantacije organa? Svakodnevno se liječnici puno više “igraju boga” dajući transfuziju i “odlučuju o životu” nego što “umjetno oplođuju”. Svakodnevno se liječnici puno “više igraju boga” obavljajući transplantacije. I kao i kod “umjetne oplodnje” moraju odlučivati tko će živjeti. Moraju se, naime, pridržavati određenih medicinskih kriterija jer bi u protivnom transplantacija bila neuspješna. Isto kao što se kod “umjetne oplodnje” drže kriterija po kojemu odabiru samo najkvalitetniji genetički materijal da bi rođena djeca bila zdrava, a roditelji sretni (što je, sjećamo se, naišlo na zgražanje klera).
S obzirom da ne postoji opasnost da će biskupi biti ponovo začeti, svoje protivljenje medicini mogu usmjeravati upravo u tom smjeru, dok se transfuziji i transplantaciji neće protiviti. Dapače, pape ohrabruju davatelje organa jer su klerici i sami često zadovoljni korisnici istog “protunaravnog čina”.

Što na kraju odlučuje o tome koja je sekta ili vjerska zajednica destruktivna, a koja nije, koja je društveno prihvatljiva, a koju treba gledati s podozrenjem?
Hrvatski zakon do sada je to rješavao ovako:

Po tom, još uvijek aktualnom Zakonu, da bi se stekao status vjerske zajednice, pet godina organizacija mora biti registrirana kao udruga te mora imati najmanje 500 sljedbenika. S druge strane, za 17 vjerskih zajednica koje imaju ugovor s državom bio je uvjet da su u Hrvatskoj djelovale prije Prvog svjetskog rata i da imaju najmanje šest tisuća vjernika.

Kao što se može zaključiti, u vrijednosnom smislu i nema razlika između nekih destruktivnih i konstruktivnih, između sekti i vjerskih zajednica pa je zakonodavac pribjegao kriterijima koji se temelje na dvjema logičkim pogreškama:
Argumentum ad antiquitatem (dobro je zato što je staro)
i
Argumentum ad numerum (dobro je zato što puno u to ljudi vjeruje)

Imajući u vidu najnovije biskupsko mahnitanje (Košić, Uzinić) uz već spomenuto Bozanićevo, a koje se može svesti pod zajednički nazivnik netolerantnog, nedemokratskog, antiznanstvenog i anticivilizacijskog, mislim kako je umjesno postaviti pitanje je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

10. 9. 2012. at 12:45

Važna obavijest za početak školske godine…

with one comment

…u O.Š. A.B. Šimića, slučajno smještenoj u kobajagi sekularnoj Republici Hrvatskoj, kaže:

Svi razredni odjeli od 2. do 8. razreda, prvi dan nastave, imaju tri nastavna sata. Poslije trećeg sata, s učiteljima, odlaze u crkvu na blagoslov.

— Izvor: web stranica škole

Za slučaj da se naš dragi Ministar malo ostavi nogometa i Državne mature, pa ovaj monument gluposti nekim čudom ispari s weba, evo i screen-shot uspomena:

Početak školske godine u O.Š. A.B. Šimića

Baš me zanima kako bi vjernici reagirali da netko njihovu djecu tjera na neku promociju ateizma, ili samo “krive” religije… Ali ne, ateiste se u Hrvatskoj ne diskriminira. Uopće ne, odakle nam to? 👿

Written by Charon l'Cypher

1. 9. 2012. at 20:43

Postano u Djeca, Školstvo

O slobodi izbora oko vjeronauka

2 komentara

Svako malo slušamo priče kako je “vjeronauk slobodan izbor, pa što koga smeta” i sl. bedastoće na temu antiznanstvenog i protuljudskog predmeta u našim državnim školama. Protivno tome, često se isticalo kako djeca koja ne pohađaju vjeronauk, taj sat provode na hodnicima, jer je on smješten usred satnice i nema alternative, pa samim time nije baš tako “izborni” nego više prisilni.

Aktualni ministar je najavio da će “škole obvezati da u rasporedu sati vjeronauk bude na početku ili kraju satnice, a ukoliko nije da se učenicima koji ga ne pohađaju osigura neki sadržaj”.

Kako bi pokazao pravo slobodarsko lice Crkve, odmah se javio Marin Srakić, s prigovorom da je vjeronauk u nadležnosti Crkve, a ne Ministarstva (što onda radi u školi?!?) i da je ministrov prijedlog diskriminirajući. Da, upravo gore navedeni prijedlog koji traži alternativu za djecu koja ne pohađaju vjeronauk ili “rubni smještaj” vjeronauka, kako ta djeca ne bi bila osuđena na lutanje hodnicima.

Eto, dragi pobornici vjeronauka, toliko o “slobodi izbora” tog predmeta i iskrenosti Crkve da ga omogući samo onima koji žele, bez (nekoć tihe, a sada sve glasnije) prisile za ostale…

Izvor: Business.hr, “Biskupi u ‘pomicanju’ vjeronauka vide diskriminaciju i kršenje Vatikanskog ugovora

P.S. Ako je vjeronauk u nadležnosti Crkve, to ne znači da je i raspored sati u njenoj nadležnosti, iako si Crkva uzima za pravo da je cijela država u njenoj nadležnosti.

Written by Charon l'Cypher

7. 4. 2012. at 14:40

Marame protiv križeva

10 komentara

Tportal donosi zanimljiv tekst o predavanju koje je na Fakultetu političkih znanosti održala dr. sc. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar. Naime, pred Europskim sudom za ljudska prava u posljednjih ponešto godina završila su dva, po meni (ali ne i po sudu), u principu ista slučaja vezana uz vjerske slobode. Prvi je pravo muslimanki da u obrazovnim institucijama nose marame – Sud je nošenje marama zabranio, a drugi pravo učenika da nemaju križeve u učionicama i tako budu izloženi vjerskoj indoktrinaciji – Sud je vješanje križeva po učionicama dozvolio. Jer to “nije isto”. Ma šta nije?

Vezano uz marame, promatrala su se tri slučaja:

1. slučaj Dahlab u Švicarskoj – učiteljici u osnovnoj školi zabranjeno je nositi maramu na nastavi, iako nije bilo pritužbi roditelja na to. U obrazloženju sudske zabrane za nošenje marame uz spominjanje da marama poništava spolnu ravnopravnost, između ostalog stoji (u mom slobodnom prijevodu i boldanju)

Sud zabrinjava kakav će utjecaj na slobodu savjesti i izbora religije kod male djece imati toliko uočljiv simbol kao što je nošenje marame. Sud ne vidi nošenje marame kao poruku tolerancije, poštivanja drugih i iznad svega, kao poruku jednakosti i nediskriminacije.

2. slučaj Dogru i Kervanci u Francuskoj – dvije učenice izbačene iz škole nakon što su odbile na tjelesnom maknuti marame s glave.

3. slučaj Sahin u Turskoj – studentici zabranjeno izlaziti na ispite i predavanja jer je odbila skinuti maramu.

U sva tri slučaja zabrana marama objašnjena je kao nužnost da se očuva javni red i sloboda vjeroispovijesti ostalih kroz zaštitu sekularizma, neutralnosti ili ravnopravnosti spolova.

U “slučaju križeva” razmatrao se proces Lautsi – majka u Italiji zahtijeva da se iz učionica maknu križevi jer želi svoju djecu odgajati u sekularnom duhu. Sud za ljudska prava prvo donosi presudu u korist majke. Počelo je s objašnjenjem talijanskog vrhovnog suda da križ na zidu u talijanskim učionicama nema religijsko značenje, nego predstavlja toleranciju, međusobno poštovanje, priznanje tuđih prava i sloboda, odbacivanje svake diskriminacije i td, da bi Europski sud za ljudska prava zaključio da je od svih značenja koje se pripisuju križu religijsko značenje dominantno i dalo majci za pravo. Taman kad se mislilo da smo konačno dobili lijep presedan, iz nekih khm neobjašnjivih razloga viša instanca suda odbacuje presudu niže instance i odlučuje da križevi mogu ostati, uz objašnjenje da je (opet moj slobodni prijevod i boldanje)

Križ na zidu pasivni simbol i nema isti utjecaj na djecu kao govor ili sudjelovanje u vjerskim aktivnostima.

Dakle, da rezimiramo: u oba slučaja imamo vjerski simbol u obrazovnoj ustanovi. Ja osobno ne vidim razliku, oba treba maknuti. No, Sudu oni nisu isti – marama je uočljiv simbol koji smeta toleranciji, a križ je pasivni simbol koji joj ne smeta. Zanimljivo. Sud se vodi istim načelima (barem formalno), a donosi suprotne presude! Tj. prvo su istovjetne – zabrana i jednog i drugog, ali onda više nisu. Živjela jednakost pred zakonom.

Freedom of Religion should also mean Freedom from Religion

Written by sylvermyst

22. 1. 2012. at 16:37

%d bloggers like this: