Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Školstvo’ Category

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor

leave a comment »

Eto, gdje ćete bolji dokaz postojanja “više sile” nego činjenica da smo jučer dali upute mladim roditeljima, a već danas smo zamoljeni proslijediti objavu “Gradjanske hrabrosti” i “Protagore” za roditelje osnovnoškolaca? TO ne može biti slučajnost, zar ne? 😛

Dakle, objava kaže:

Vrijeme je upisa prvašića!

Roditeljima prvašića, ali i starijih osnovnoškolaca, polazak u školu nameće i pitanje o upisu djeteta na vjeronauk.

Onim roditeljima koji žele znati sve bitne pojedinosti prije donošenja konačne odluke, nudimo sljedeće činjenice:

  1. Izbor upisa na nastavu vjeronauka ostaje za cijelu nastavnu godinu!
  2. Prema međudržavnom ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, nastava se vjeronauka održava za vrijeme satnice svih ostalih obveznih predmeta, a ne u obrnutom turnusu s izbornim predmetima.
  3. Vjeronauk ne nudi nepristrano upoznavanje s religijama i kulturama svijeta!
  4. Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisuo dredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje.
  5. Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi jasno ističe da školski vjeronauk ne pristupa kršćanstvu na razini informacije, nego u skladu s porukom koju naviješta. Katolički vjeronauk stoga ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u duhu Evanđelja u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.
  6. Primanje sakramenata prve pričesti i krizme povezano je s pohađanjem školskog, ali i (u trećem i osmom razredu) župnog vjeronauka. U pojedinim se crkvama tijekom tih školskih godina zahtijeva i nazočnost roditelja na nedjeljnim misama.
  7. Ne postoji alternativni predmet vjeronauku u osnovnoj školi!
    Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka – ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi – sjede u hodniku ili šetaju dvorištem. U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava samo naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“.

Ako se smatrate ireligioznom osobom i želite vaše dijete odgajati u duhu vlastitih moralnih načela ili ako smatrate da vaše dijete ima pravo samostalno, kad za to bude zrelo, odabrati svoj svjetonazor, ako ste pak vjernici a smatrate da je dovoljno da vaše dijete pohađa vjeronauk u vašoj vjerskoj organizaciji NEMOJTE upisati dijete na vjeronauk u školi – samo zato „jer to i drugi čine“!

Vaša su prava:

  1. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
    Vi i vaše dijete imate pravo na vaše (i)religiozne stavove!
  2. Imate pravo sadržaj i način poduke vjeronauka smatrati neprimjerenim za vaše dijete!
  3. Imate pravo do početka svake školske godine vaše dijete ispisati s vjeronauka!
  4. Imate pravo odbiti odlaske na mise ili bilo kakav po vašem mišljenju neprimjeren vjerski sadržaj unutar javnoškolskih ustanova!
  5. Imate pravo od škole tražiti da za vaše dijete organizira kvalitetnu aktivnost dok su druga djeca na vjeronauku jer je sve ostalo neprihvatljiva i protuzakonita diskriminacija.
    To pravo imate tim više jer se vjerski odgoj učenika dvostruko financira: iz državnog proračuna i donacijama vjerskim zajednicama za njihovo djelovanje, što uključuje i vjerski odgoj te ponovno plaćanje vjeronauka u državnim školama. Isto pravo na financiranje odgojno-obrazovnih sadržaja moraju imati i učenici koji ne pohađaju vjeronauk.
    I sam međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice govori da se vjeronauk u školi ne smije provoditi na način da uzrokuje diskriminaciju – pozivamo vas da vlastito dijete ne uključujete u nju!
    Budite uzor i potpora vašem djetetu – ne podupirite diskriminaciju!

Sekularno savjetovalište  naših udruga onim roditeljima koje je na tren savladala neodlučnost ili strah za vlastito dijete, a zahvalni su za tuđa roditeljska iskustva i promišljanja, pruža dodatne informacije i podršku! Slobodno nam se obratite!

Ako želite osnažiti vašu djecu, prijavite ih na humanističke radionice!

Protagora i Centar za građansku hrabrost

U prilogu su stigli i sličica i PDF prospektić s istim tekstom. Here, knock yourself out!

Vjeronauk - Pravo na informirani izbor

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor (PDF, 700kB)

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 22:02

Izjava za javnost udruge Protagora povodom poziva biskupa Valentina Pozaića na “novu Oluju”

leave a comment »

S obzirom na neprijepornu objektivnost hrvatskih novina(ra) i objektivno izvještavanje o svemu što nije po volji Crkve, smatramo korisnim prenijeti izjavu Protagore:

Izjava za javnost

U sklopu zaoštravanja rasprave o zdravstvenom odgoju pojedini visokorangirani dužnosnici Katoličke crkve sve manje biraju riječi kojima nastoje diskvalificirati neistomišljenike. Posebno se u tome istaknuo biskup Valentin Pozaić. On tvrdi (iako je to na temelju egzaktnih pokazatelja uvjerljivo osporeno) kako biskupi zastupaju mišljenje većine građana, što mu služi kao motiv za sramotno uspoređivanje demokratski izabrane vlasti s nacistima. Pozaićev bi se poziv na “novu Oluju” kojom bi se vlast srušila mogao tumačiti i kao kazneno djelo poziva na nasilno i terorističko rušenje vlasti. Pozivanje na smjenu vlasti svakako spada u slobodu mišljenja i govora, čak i kad se radi o Crkvi, ali poticanje na nasilje nije izraz slobode govora, već kazneno djelo.

Očekujemo da će se nadležni organi Crkve ograditi od Pozaićevih istupa, te da će u slučaju njegova tvrdokorna ustrajavanja na iznesenim stavovima pozvati državno odvjetništvo neka procijeni jesu li stečeni uvjeti za kazneni progon osobe koja svojim primitivnim i huškačkim govorom duboko kompromitira ponajprije samu Crkvu, a u konačnici i šteti ugledu Republike Hrvatske.

Očekujemo od Crkve da se založi za obnovu demokratskog ozračja u našoj zemlji koje je ozbiljno narušeno harangom koja je započela osporavanjem programa zdravstvenog odgoja da bi se preobrazila u pozivanje na kaos i diktaturu.

Duh tolerancije može se održati samo uz aktivno sudioništvo svih relevantnih društvenih čimbenika. Na Crkvi je da se opredijeli: je li za vladavinu prava, demokraciju i suživot ili za kaos i nasilje.

za Upravni odbor udruge “Protagora”
dopredsjednik prof. dr. Lino Veljak

Osobno, mislim da je smiješno očekivati od Crkve da se ogradi. Nisu se ograđivali od ustaša, pedofila i sl. spodoba (jedino im Ivan Grubišić smeta), ali razumijem da u javnoj objavi treba malo glumatati.

Written by Charon l'Cypher

14. 1. 2013. at 1:21

Fetva za Lustiga

2 komentara

Nakon nedavnih biskupskih jadikovki o tome kako “crveni vragovi” provode “kulturološku revoluciju” i žele nametati svoj svjetonazor, katolički je puk demonstrirao svoje viđenje tolerancije i prava na drugačije mišljenje.

Nakon Lustigove izjave kako ne vjeruje da bog postoji jer u protivnom ne bi dopustio holokaust, roditelji kninske djece (i/ili vjerojatnije ravnatelj osnovne škole) odlučili su tolerantno ga ne uznemiravati vjerničkom prisutnošću. Ostavili su ga u praznoj dvorani, samoga s njegovim monstruoznim idejama o negiranju božje bezuvjetne milosti, promicanju zajedništva i ravnopravnosti bez obzira na nacionalnu pripadnost i najoštrije osude genocida, kako onog nacističkog tako i onog novijeg, srebreničkog. (Lustig ne vjeruje u boga pa izazvao konsternaciju?! )
Fanatični zaštitnici života od začeća do prirodne smrti ovim su činom pokazali hrvatsku pripadnost Europi, ali ne ovoj današnjoj, već onoj od prije sedamdesetak godina, onoj poraženoj. Ovu današnju, naime, obilježavaju dva kamena temeljca: antifašizam i demokracija koja uključuje slobodu govora. Kninska djeca, za koju se nadam da su u ovom slučaju bila samo instrument odraslih, uspješno su u svijet odaslala anticivilizacijsku poruku kojom poručuju da ne drže ni do jednog ni do drugog.

Otvoreno koketiranje nižeg klera s fašizmom i izostanak reakcija s Kaptola opće su poznate pojave. Da to nisu slučajni ekscesi koji su tek promakli pažnji biskupa potvrdilo se i prilikom nedavnog Bozanićevog, a još više Košićevog anticivilizacijskog mahnitanja kada je ovaj potonji vrlo jasno pokazao na čijoj su mu strani simpatije:

Moj grad Sisak i cijela Hrvatska moraju odlučiti hoće li slijediti Krista ili antikrista, jer ne mogu jedno i drugo. Stoga zabranjujem ubuduće bilo kakvu upotrebu imena i lika Svetog Kvirina zajedno sa zločincima partizanima.

Kad se ovako uopćava, bez ulaženja u povijesne finese o razlikovanju antifašizma, komunizma i ateizma i individualiziranja krivnje, onda Košićeva ista logika (uopćeno i bez namjere pravljenja razlika među vjernicima) vrijedi i za zaključivanje tko su bili sljedbenici Krista. To je osobito zanimljivo u svjetlu činjenice da su se vjernici navodno silno uvrijedili jer se u jednom od prikazanih filmova kršćane povezuje sa zločinima. Koliko mi je poznato, na Košićevu izjavu nisu tako reagirali iako je svojom generalizacijom dvostruko uvrijedio vjernike. Naime, i među antifašistima (partizanima) je bilo kršćana.

Katolička crkva inkorporirana je u školski sustav tako da se sve više ravnatelja ponaša kao da su Bozanićevi ministranti – organiziraju mise na početku i na kraju školske godine, u medijima izjavljuju da ih nitko ne može prisiliti na skidanje križeva u učionicama … a prema nekim naznakama i kninski je slučaj ravnateljevo djelo.
Crkva dobiva enorman medijski prostor i ima stalno angažirane jurišnike poput notornog manipulatora Ivice Šole u Večernjaku koji uz mnoge druge konstrukcije širi i strah od građanskog odgoja u čijem kurikulumu, nota bene, kao glavni ciljevi stoje promicanje ravnopravnosti, jednakosti, tolerancije i povrh svega osposobljavanje učenika za samostalno (e, da, to je trn u oku Crkve: samostalno) i odgovorno građansko odlučivanje.
Političari ustrašeni navodnim utjecajem Crkve koji im može oduzeti birače (iako rezultati dosadašnjih izbora i anketa pokazuju da to nije tako) ponizno slušaju objede na vlastiti račun, a kada s oltara prime poveće količine pljuvačke onda se ponašaju kao da je to samo počela padati kiša.

Uza sve to, nije ni čudo što su neki gorki plodovi sazreli. Bilo bi čudno da nisu.

Na kraju ću ponoviti (retoričko) pitanje iz jednog od prethodnih tekstova:
Je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

28. 9. 2012. at 9:15

Konstruktivni i destruktivni

8 komentara

Na T-portalu osvanuo je članak Hrvatska širom otvara vrata destruktivnim sektama koji se bavi prijedlogom novog zakona koji bi svim vjerskim zajednicama omogućio sklapanje ugovora s državom i financiranje iz proračuna.
S obzirom da je Republika Hrvatska po Ustavu sekularna država koja ujedno jamči slobodu vjeroispovjesti, u traženju ravnopravnosti ne bi ništa smjelo biti sporno.
Kako kaže u članku …

Dr. Ivan Markešić, sociolog religije s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, smatra kako je, ako do liberalizacije na području prava vjerskih zajednica riječ dođe, riječ o pozitivnom pomaku. ‘Ukoliko su članovi sljedbi državljani Republike Hrvatske i ako slijede pozitivne propise zakona i Ustava, nema razloga da budu diskriminirani u odnosu na povijesne vjerske zajednice. Ne treba zaboraviti da su i te povijesne religije nekoć bile sljedbe i počinjale od malog broja ljudi koji su bili proganjani’, kaže Markešić.
Smatra kako je riječ o nekorektnoj i protuustavnoj praksi prema osobama koje na nov način u novom vremenu traže ‘osmišljavanje društvene zbilje’.

Ravnopravnost se najbolje i najpravednije može postići tako da niti jedna sekta ili vjerska zajednica ne bude financirana iz državnog proračuna već da se oslanja isključivo na konzumente svojih usluga.

Mene je u ovome članku više zaintrigirala jedna druga stvar – tvrdnja da su neke vjerske sekte prepoznate kao destruktivne i da ih kao takve neke europske države zabranjuju.

Kao prva apostrofirana je ona najpoznatija – scijentološka crkva koju se definira kao …

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultraliberalnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

Ako promijenimo samo jednu riječ u definiciji

…trgovačko profitabilnu korporaciju ultrakonzervativnih ciljeva i poduzeće za psihološke manipulacije’

prepoznat ćemo … ?
Ova potonja ima čak i svoju velom tajne obavijenu banku za prikrivanje i pranje novca.

Što se još stavlja na teret scijentološkoj crkvi? U Belgiji je 2007. protiv nje podignuta optužnica …

… kao zločinačka organizacija zbog iznude, prijevare, nezakonite medicinske prakse, nepomaganja osobi u opasnosti, povrede privatnosti, zavjere…

Ako se s tim argumentima vratimo nekoliko stoljeća u prošlost prepoznat ćemo …?

U Njemačkoj je …

ministarstvo unutarnjih poslova 1997. godine izvijestilo da ‘postoji značajan dokaz da je scijentologija organizacija koja je uključena u aktivnosti koje su usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka te je organizacija stavljena pod nadzor Ureda za nadzor Ustava’.

U Hrvatskoj prilikom posljednjeg posjeta pape ministarstvo unutarnjih poslova uopće nije moralo ulagati trud da bi prikupilo dokaze kako su aktivnosti RKC usmjerene protiv slobodnog demokratskog poretka. Dapače, pozivanju na nepoštivanje pravnog poretka iz prvih su se redova mutavo smijuljili prvi ljudi vlasti, a biskupi i dalje koriste svaku prigodu kako bi uvijek iznova naglašavali svoje nedemokratske i anticivilizacijske stavove. I to od raznih miklenića koji demokratski izabranu vlast proglašavaju nenarodnom pa do prvoga među biskupima.
Bozanić je tako katoličku crkvu u propovjedi u Mariji Bistrici još jednom potvrdio kao izrazito netolerantnu lijepeći drugima etikete koje ponajbolje oslikavaju upravo njegovu ideologiju (samo treba pažljivo čitati i ponekad zamijeniti neke pojmove).

Pod raznim nazivima (školskih, op.a.) programa naći će se uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.’

Strah je onodobno bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih napada, a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala mogućnost poleta i obnove.

‘Zatim slijedi drugi korak: pokušati izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva nije bila.

Vjera se suočava s istinom prošlih događaja’, dok ‘ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži’.

I onda jedna pametna:

… posvetite puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu. Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako poučavati i odgajati vašu djecu.

Potpisujem!

Na kraju je bahato i drsko zaključio kako smije laprdati što god želi jer

‘Crkva sebe ispituje samo pred Isusovim Evanđeljem’. ‘Biskupsku, pak, službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica’

Ostali, STFU!

Koje su još destruktivne sekte? Tu su razne istočnjačke sekte koje se maskiraju kao terapeutske i obavljaju ilegalne iscjeliteljske radove. Za razliku od Zlatka Sudca koji se naziva karizmatikom pa tu istu djelatnost smije obavljati.
U opisu ovih sekti posebno mi je zanimljiva ova rečenica:

Da bi se dobila licenca Hrvatskog udruženja za prirodnu, energetsku i duhovnu medicinu, potrebno je priložiti deset potpisanih izjava iscijeljenih osoba.

Neodoljivo podsjeća na proces beatifikacije koji traži izjave “svjedoka” o čudima koja su izveli svetački kandidati i onda od Vatikana dobivaju “licencu”.

Još jedna destruktivna sekta su Jehovini svjedoci. Na glasu su kao izuzetno dosadni i naporni. Jesu, ako pristanete na razgovor. Međutim, ako ih već s ulaza odbijete, jednostavno će bez riječi otići. Neće vas vući za rukav niti na mjestima gdje prodaju “Stražarsku kulu”, samo će stajati i šutke nuditi svoju robu. Sve u svemu, znatno su manje agresivni od onih bez čijih mudroslova u medijima ne može proći niti jedna svetkovina i koji imaju običaj iskakati iz paštete i grmiti o grijehu i moralu.

Parlamentarna istraga u Francuskoj utvrdila je da je riječ o apokaliptičnoj sljedbi koja pomno prati svaki aspekt obiteljskog, emocionalnog i društvenog života svojih članova.

Ne, citat nije uzet iz vremena Francuske revolucije i ne opisuje katoličku crkvu. Riječ je o Jehovinim svjedocima. A glavna zamjerka je sljedeća:

No najspornije u njihovoj doktrini jest odbijanje transfuzije krvi i transplantacije organa.

A u čemu je razlika između odbijanja “umjetne oplodnje” i transfuzije krvi i transplantacije organa? Svakodnevno se liječnici puno više “igraju boga” dajući transfuziju i “odlučuju o životu” nego što “umjetno oplođuju”. Svakodnevno se liječnici puno “više igraju boga” obavljajući transplantacije. I kao i kod “umjetne oplodnje” moraju odlučivati tko će živjeti. Moraju se, naime, pridržavati određenih medicinskih kriterija jer bi u protivnom transplantacija bila neuspješna. Isto kao što se kod “umjetne oplodnje” drže kriterija po kojemu odabiru samo najkvalitetniji genetički materijal da bi rođena djeca bila zdrava, a roditelji sretni (što je, sjećamo se, naišlo na zgražanje klera).
S obzirom da ne postoji opasnost da će biskupi biti ponovo začeti, svoje protivljenje medicini mogu usmjeravati upravo u tom smjeru, dok se transfuziji i transplantaciji neće protiviti. Dapače, pape ohrabruju davatelje organa jer su klerici i sami često zadovoljni korisnici istog “protunaravnog čina”.

Što na kraju odlučuje o tome koja je sekta ili vjerska zajednica destruktivna, a koja nije, koja je društveno prihvatljiva, a koju treba gledati s podozrenjem?
Hrvatski zakon do sada je to rješavao ovako:

Po tom, još uvijek aktualnom Zakonu, da bi se stekao status vjerske zajednice, pet godina organizacija mora biti registrirana kao udruga te mora imati najmanje 500 sljedbenika. S druge strane, za 17 vjerskih zajednica koje imaju ugovor s državom bio je uvjet da su u Hrvatskoj djelovale prije Prvog svjetskog rata i da imaju najmanje šest tisuća vjernika.

Kao što se može zaključiti, u vrijednosnom smislu i nema razlika između nekih destruktivnih i konstruktivnih, između sekti i vjerskih zajednica pa je zakonodavac pribjegao kriterijima koji se temelje na dvjema logičkim pogreškama:
Argumentum ad antiquitatem (dobro je zato što je staro)
i
Argumentum ad numerum (dobro je zato što puno u to ljudi vjeruje)

Imajući u vidu najnovije biskupsko mahnitanje (Košić, Uzinić) uz već spomenuto Bozanićevo, a koje se može svesti pod zajednički nazivnik netolerantnog, nedemokratskog, antiznanstvenog i anticivilizacijskog, mislim kako je umjesno postaviti pitanje je li onih tristotinjak milijuna kuna godišnje najveća društvena šteta koja nas može zadesiti … ???

Written by Ajgor

10. 9. 2012. at 12:45

Važna obavijest za početak školske godine…

with one comment

…u O.Š. A.B. Šimića, slučajno smještenoj u kobajagi sekularnoj Republici Hrvatskoj, kaže:

Svi razredni odjeli od 2. do 8. razreda, prvi dan nastave, imaju tri nastavna sata. Poslije trećeg sata, s učiteljima, odlaze u crkvu na blagoslov.

— Izvor: web stranica škole

Za slučaj da se naš dragi Ministar malo ostavi nogometa i Državne mature, pa ovaj monument gluposti nekim čudom ispari s weba, evo i screen-shot uspomena:

Početak školske godine u O.Š. A.B. Šimića

Baš me zanima kako bi vjernici reagirali da netko njihovu djecu tjera na neku promociju ateizma, ili samo “krive” religije… Ali ne, ateiste se u Hrvatskoj ne diskriminira. Uopće ne, odakle nam to? 👿

Written by Charon l'Cypher

1. 9. 2012. at 20:43

Postano u Djeca, Školstvo

O slobodi izbora oko vjeronauka

2 komentara

Svako malo slušamo priče kako je “vjeronauk slobodan izbor, pa što koga smeta” i sl. bedastoće na temu antiznanstvenog i protuljudskog predmeta u našim državnim školama. Protivno tome, često se isticalo kako djeca koja ne pohađaju vjeronauk, taj sat provode na hodnicima, jer je on smješten usred satnice i nema alternative, pa samim time nije baš tako “izborni” nego više prisilni.

Aktualni ministar je najavio da će “škole obvezati da u rasporedu sati vjeronauk bude na početku ili kraju satnice, a ukoliko nije da se učenicima koji ga ne pohađaju osigura neki sadržaj”.

Kako bi pokazao pravo slobodarsko lice Crkve, odmah se javio Marin Srakić, s prigovorom da je vjeronauk u nadležnosti Crkve, a ne Ministarstva (što onda radi u školi?!?) i da je ministrov prijedlog diskriminirajući. Da, upravo gore navedeni prijedlog koji traži alternativu za djecu koja ne pohađaju vjeronauk ili “rubni smještaj” vjeronauka, kako ta djeca ne bi bila osuđena na lutanje hodnicima.

Eto, dragi pobornici vjeronauka, toliko o “slobodi izbora” tog predmeta i iskrenosti Crkve da ga omogući samo onima koji žele, bez (nekoć tihe, a sada sve glasnije) prisile za ostale…

Izvor: Business.hr, “Biskupi u ‘pomicanju’ vjeronauka vide diskriminaciju i kršenje Vatikanskog ugovora

P.S. Ako je vjeronauk u nadležnosti Crkve, to ne znači da je i raspored sati u njenoj nadležnosti, iako si Crkva uzima za pravo da je cijela država u njenoj nadležnosti.

Written by Charon l'Cypher

7. 4. 2012. at 14:40

Marame protiv križeva

10 komentara

Tportal donosi zanimljiv tekst o predavanju koje je na Fakultetu političkih znanosti održala dr. sc. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar. Naime, pred Europskim sudom za ljudska prava u posljednjih ponešto godina završila su dva, po meni (ali ne i po sudu), u principu ista slučaja vezana uz vjerske slobode. Prvi je pravo muslimanki da u obrazovnim institucijama nose marame – Sud je nošenje marama zabranio, a drugi pravo učenika da nemaju križeve u učionicama i tako budu izloženi vjerskoj indoktrinaciji – Sud je vješanje križeva po učionicama dozvolio. Jer to “nije isto”. Ma šta nije?

Vezano uz marame, promatrala su se tri slučaja:

1. slučaj Dahlab u Švicarskoj – učiteljici u osnovnoj školi zabranjeno je nositi maramu na nastavi, iako nije bilo pritužbi roditelja na to. U obrazloženju sudske zabrane za nošenje marame uz spominjanje da marama poništava spolnu ravnopravnost, između ostalog stoji (u mom slobodnom prijevodu i boldanju)

Sud zabrinjava kakav će utjecaj na slobodu savjesti i izbora religije kod male djece imati toliko uočljiv simbol kao što je nošenje marame. Sud ne vidi nošenje marame kao poruku tolerancije, poštivanja drugih i iznad svega, kao poruku jednakosti i nediskriminacije.

2. slučaj Dogru i Kervanci u Francuskoj – dvije učenice izbačene iz škole nakon što su odbile na tjelesnom maknuti marame s glave.

3. slučaj Sahin u Turskoj – studentici zabranjeno izlaziti na ispite i predavanja jer je odbila skinuti maramu.

U sva tri slučaja zabrana marama objašnjena je kao nužnost da se očuva javni red i sloboda vjeroispovijesti ostalih kroz zaštitu sekularizma, neutralnosti ili ravnopravnosti spolova.

U “slučaju križeva” razmatrao se proces Lautsi – majka u Italiji zahtijeva da se iz učionica maknu križevi jer želi svoju djecu odgajati u sekularnom duhu. Sud za ljudska prava prvo donosi presudu u korist majke. Počelo je s objašnjenjem talijanskog vrhovnog suda da križ na zidu u talijanskim učionicama nema religijsko značenje, nego predstavlja toleranciju, međusobno poštovanje, priznanje tuđih prava i sloboda, odbacivanje svake diskriminacije i td, da bi Europski sud za ljudska prava zaključio da je od svih značenja koje se pripisuju križu religijsko značenje dominantno i dalo majci za pravo. Taman kad se mislilo da smo konačno dobili lijep presedan, iz nekih khm neobjašnjivih razloga viša instanca suda odbacuje presudu niže instance i odlučuje da križevi mogu ostati, uz objašnjenje da je (opet moj slobodni prijevod i boldanje)

Križ na zidu pasivni simbol i nema isti utjecaj na djecu kao govor ili sudjelovanje u vjerskim aktivnostima.

Dakle, da rezimiramo: u oba slučaja imamo vjerski simbol u obrazovnoj ustanovi. Ja osobno ne vidim razliku, oba treba maknuti. No, Sudu oni nisu isti – marama je uočljiv simbol koji smeta toleranciji, a križ je pasivni simbol koji joj ne smeta. Zanimljivo. Sud se vodi istim načelima (barem formalno), a donosi suprotne presude! Tj. prvo su istovjetne – zabrana i jednog i drugog, ali onda više nisu. Živjela jednakost pred zakonom.

Freedom of Religion should also mean Freedom from Religion

Written by sylvermyst

22. 1. 2012. at 16:37

Monty Kaptol’s Flying Circus

11 komentara

Nakon Jezeričevog “Istina se brani istinom”, šef vesele družine muškaraca u haljinama dobio je glavnu ulogu u još urnebesnijem skeču. Nadbiskup Bozanić dobio je počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu za istinoljubivost, humanizam, ljudska prava…
Obrazloženje je sljedeće:

‘Hrvatskoj crkvenoj i društvenoj javnosti obraćao se u nizu aktualnih tema, posebice kada su poljuljani temelji opće uljudbe, kad je u opasnosti bilo dostojanstvo čovjeka i kao člana društva i kao Božjeg stvorenja… Kardinal nerijetko poziva odgovorne za društvo i Crkvu (političare, gospodarstvenike, vjernike, kulturne i znanstvene djelatnike…) na ozbiljnost i dosljednost u poštivanju prava svakoga ljudskog bića’

Njegove propovijedi i okružnice sadrže ‘poruke koje su u novijoj hrvatskoj povijesti vrlo znakovite i nezaobilazne za istinsku viziju budućnosti hrvatskog čovjeka, Crkve i Domovine’. U njima se zauzima posebice za ‘ljubav prema čovjeku, ljubav prema Domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire’… ‘U njima hrabro daje sud o događajima i činjenicama, nerijetko otvara i one tužne prešućivane, krivotvorene i potiskivane stranice povijesti svoga naroda, upućujući uvijek iznova apel za traženjem istine …

‘Znanstvenom metodologijom i pristupom, primjerenim stilom oblikuje tekstove u kojima se osjeća istinsko rodoljublje i domoljublje, što ga potiče da se posebice zauzima za zalječenje ratnih i poratnih rana, za uklanjanje nepravdi, za obranu dostojanstva svake ljudske osobe i za izgradnju humanijeg društva’

Beskompromisan i odlučan društveni angažman nadbiskupa Bozanića započeo je davne 1998. godine čuvenom rečenicom o osudi grijeha struktura. Iako je na prvi pogled ta izjava izgledala kao hrabra osuda nečega, u suštini je bila šuplja poput kaptolskih zvona. Zvonila je svakome i nikome, a svatko je sam odlučio želi li je slušati.
Tijekom svoga mandata kao prvi biskup Crkve u Hrvata razvio je vještinu gromoglasne šutnje.
Zemljom su se valjali prosvjedi seljaka, radnika, fejsbukovaca, štrajkalo se glađu, sindikati su tražili prava … ali Uzoriti je s posebnim senzibilitetom svojom glasnom šutnjom uvijek znao stati na stranu obespravljene manjine na Markovom trgu.

Kada je trebalo, znao je i progovoriti. Bez straha za vlastitu kožu znao je u svojim poslanicama i prigodnim čestitkama ustati u osudi komunističkog totalitarizma i raskrinkati ga kao uzrok svih zala. Iscrpljen tom junačkom borbom nije više imao snage za isto takvu energiočnu osudu nekih drugih totalitarizama i nekih drugih zločina pa ih je popratio samo glasnom šutnjom.

Slabima i potrebitima znao je uputiti riječi solidarnosti i suosjećanja poput one čuvene “Skuplje je jeftinije” što je puk, osobito oni što kopaju po kontejnerima, ozaren božjim blagoslovom oduševljeno prihvatio.

Osim rječite šutnje Uzoriti je s godinama razvio i vještinu aktivne pasivnosti ili djelatnog nečinjenja.

Tako npr. nije ništa učinio kako bi obuzdao razigrane homofobe u vlastitim redovima i time barem ublažio, ako ne i spriječio fizičko i verbalno nasilje prema jednoj skupini svojih sugrađana.

Nije ništa poduzeo kako bi spriječio svakogodišnje sramotno slavljenje zločinca Pavelića.

Kada je u Hrvatsku došao pomodni bjelosvjetski trend razotkrivanja pedofilije u redovima božjih pastira, Uzoriti je oprao ruke poput onog jednog tipa prije dva milenija i prepustio to državnim organima. Sebi je ostavio diskrecijsko pravo ne učiniti ništa kada npr. osuđeni pedofil poželi voditi misu.

Nije smatrao potrebnim nešto poduzeti kada je jedan od rijetkih (ili možda jedini) iz njegovih redova “suspendiran” jer mu je grijeh neposluha prema nadređenom bio veći od istinskog zalaganja za ‘ljubav prema čovjeku, ljubav prema Domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire’ kako je to lijepo kao neprijeporna vrlina opisano u obrazloženju Bozanićevog doktorata.

Svoju aktivnu pasivnost znao je ponekad kombinirati s pravom aktivnošću. Tako je npr. prilikom otkrivanja skandala u Caritasu problem “riješio” slanjem jalovih vizitacija i prepuštanja slučaja iskljivo državnim organima, ali koju godinu kasnije odlučio je djelovati i (bivšoj) voditeljici Caritasa koja je po dužnosti morala znati što se tamo događa dodijelio posebno priznanje za rad u zagrebačkoj nadbiskupiji.

Kao osvjedočeni domoljub, Uzoriti je odlučno prešutio sva događanja oko Dajle i hrabro je odluku prepustio papi.

Uza sve navedeno, dodjela znanstvene titule nekome čija je djelatnost kroz povijest bila osvjedočeni neprijatelj znanosti cijeli ovaj događaj čini grotesknim!

Ovaj tekst napisan je u jednom dahu, kao izraz moga oduševljenja što je bastion znanosti i kritičkog mišljenja, Sveučilište u Zagrebu, tako tankoćutno znalo prepoznati istinskog humanistu.
Pomnija analiza lika i djela Uzoritog Bozanića sigurno bi mogla upotpuniti ovaj kroki i nadamo se da niti Nobelova nagrada nije nedostižna.

Written by Ajgor

19. 1. 2012. at 10:09

Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri

2 komentara

Forum za slobodu odgoja predstavio je rezultate istraživanja “Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri: Stavovi i iskustva nereligioznih roditelja prema religiji i vjeronauku u javnim školama”, koje je u suradnji s udrugom Protagora provedeno  2011. godine.

Knjiga Branka Ančića i Tamare Puhovski o istraživanju: Vjera u obrazovanje i obrazovanje u vjeri (online verzija)

Istaknula bih samo nekoliko highlightova:

  1. Tablica 3 na strani 31u knjizi (33 u dokumentu) – posjećenost vjeronauka u osnovnim i srednjim školama. Vjeronauk u osnovnoj školi upisuje preko 90% učenika, u srednjoj te brojke zamjetno padnu. Ovi podaci pokazuju kolika je indoktrinacija vjeronaukom u RH. They really do get most of them while they’re young. :/
  2. Komentari sudionika u istraživanju nalaze se u tablicama od strane 35 u knjizi (37 u dokumentu) nadalje. Evo nekoliko njih koji su se meni osobno “svidjeli”:

Izborni predmet, osim vjeronauka, je informatika. I onda djeca u drugu smjenu dolaze slušat informatiku, a taj isti vjeronauk ne mogu stavit u drugu smjenu, po kom kriteriju? Zbog čega? Ja bi puno radije da se moje dijete opismeni informatički, nego vjeronaučki. I onda on taj jedan sat zvjera i ne radi ništa, 45 minuta se, da ne rečem šta, se ubija od dosade. (Anita)

Sva djeca su pitala mog sina zašto on ne ide na vjeronauk i jel on svjesan da će goriti u paklu zato što ne ide na vjeronauk, jer je to časna njima rekla. Ne njemu da će on gorit’ u paklu, nego da će djeca koja ne idu na vjeronauk. (Anita)

Oni su se jako dobro sprijateljili, cijeli razred. I onda je doš’o vjeronauk i onda su se oni počeli dijeliti. Neki su radili ovo, dok su ovi bili na vjeronauku i onda su počela pitanja: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk?“ Između djece, dakle tih koji su stvarno bili super prijatelji: „Zašto ti ne ideš na vjeronauk, pa moraš ić na vjeronauk.“ Ali najgore je bilo to što su onda starija djeca čula za njega da ne ide… I tako, da su došli i: „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“ Jedan ga je primio ovako „Jel’ ti vjeruješ u Boga?“, a on je reko: „Ja vjerujem u Zeusa.“ „-Ne Zeusa, jel’ ti vjeruješ u hrvatskog Boga?“. U hrvatskog Boga i onda je stao da će ga tući, međutim, tu je učiteljica došla, intervenirala, sredila situaciju. (Višnja)

Ravnatelj u ovoj školi, šta ja znam, kad imamo, recimo, zajedničku večeru onda on moli prije, njemu je normalno da reče: „Učiteljice, pomolimo se prije.“ Mislim, to je dio njegove, šta ja znam, to nije primjereno, nit’ ne razmišlja da neki nisu vjernici, je li, da neki ne mole, je li, da netko je možda druge vjeroispovijesti. Tu je recimo nešto što je iritantno, al’ nije mi strašno, ajde, ipak većina su vjernicI pa kolektivno, ali mi je ono. (Tomo)

Ja imam jednu prijateljicu koja je meni rekla: „Ja kažem da sam agnostik da ne bih uvrijedila vjernike.“ Mislim zašto… onda ja opet ispadam, ja ispadam militantan ateist. (Jelena)

Zanimljivo je primijećeno iz komentara da nereligiozni ljudi ne percipiraju diskriminaciju kao, pa, diskriminaciju. Kažu da diskriminacije nema, a odmah zatim navode nametanje stava premoćne okoline, isključivanja, šikaniranja i td. Isto tako, gorenavedeni Tomo kaže da nije problem da ravnatelj inicira molitvu na službenim ručkovima. Šta? Prag tolerancije čini se zaista visok (definitivno viši nego što vjernici imaju za pitanja oko nekih upitnih crkvenih praksi, npr.), no najgore je da mnogi smatraju da su oni krivi za diskriminirajuće “incidente” od strane vjernika/religioznih. :/ Imam dojam da je prevladavajući stav ljudi u istraživanju da je bolje šutjeti oko svoje nereligioznosti i trpiti stvari koje im se ne sviđaju da “ne mute vodu” i time smanje moguće probleme. S jedne strane, čak ih i razumijem.

Što se iskustva s upisivanjem i neupisivanjem djece na vjeronauk tiče, rezultati UNICEF-ovog istraživanja o diskriminaciji (post Dvadeset godina ispiranja mozga) opet su potvrđeni. Vjeronauk razdvaja, uvodi koncepte koje djeca ne razumiju (hrvatski Bog?!) i rezultira diskriminacijom. I naravno, ima privilegiran status u satnici, bez alternative.

Ne znam koliko ovo istraživanje može imati veze s izbacivanjem vjeronauka iz školskog programa, but one can hope. 😉

U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

leave a comment »

Prenosimo izvrsni komentar Hrvoja Marjanovića s Indexa, na temu prodavanja magle i čudnovato različitom pristupu u osnovi istim ponašanjima.

Bernard Grujić (foto: KAportal)

U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

SLUČAJ riječkog “iscjelitelja” Bernarda Grujića svakako je jedna od najvećih budalaština koje smo imali prilike pročitati u domaćim medijima, ali ujedno i jedna od zabavnijih. Njegovo suđenje mediji su skloni nazivati spektakularnim i ovog su puta itekako u pravu. Sve povezano s ovim slučajem jednostavno je spektakularno.

Poduzetništvo

Naime, ovaj vidovnjak, sveti mag, iscjelitelj, psihoterapeut, regresionist, prevarant i generalno gledajući, uspješan hrvatski poduzetnik, svoje je mušterije fino obrlatio koristeći se najefikasnijim alatom svakog pravog “poduzetnika” – neopisivom naivnošću žrtava. U jednu vam je ruku drago što je ovaj muljator završio iza rešetaka jer to po svim mjerilima i zaslužuje, ali ne možete se ne nasmijati kada pročitate kako je do tih 17 tisuća kuna došao. Dakle, sveti mag s imidžem kvartovskog štemera nije koristio prisilu niti je ljudima upadao u kuću bahato im oduzimajući teško stečen novac. Jednostavno ih je “ucijenio urocima”. Nesretnike je neko vrijeme “marinirao” serijom najglupljih trikova da bi im nakon svega rekao: “Uplatite mi 20 tisuća kuna ili će vas zadesiti velika nevolja. Bu!” Izveo je ekstremniju verziju onoga što roditelji rade djeci: “Budi dobar ili ću Djedu Mrazu reći da ti ove godine ne donese darove”, ali uz sve to uzeo im je i novac. Naravno, oni mu novac nisu trebali dati, ali kako mu ne platiti kada je priča tako uvjerljiva.

Bilo bi grubo govoriti o žrtvama muljaže kao naivčinama jer ipak se radi o ljudima koji su imali ozbiljnih problema, a netko je njihovu nesreću grubo iskoristio. Očekivali su čudo, a dobili su čudaka koji im je uzeo novac koristeći se prijevarama.

Simona i Hrvati

I dok se mi tako lijepo smijemo ili žalimo nasamarene, ne bismo smjeli zaboraviti da se bliži doba godine kada kreće posvećivanje domova. Koliko ste samo puta čuli da je netko dao novac čudno obučenom čovjeku koji svake godine oko praznika obilazi kuće i stanove u pratnji nekoliko podjednako čudno obučenih dječaka, šprica zidove “magičnom” tekućinom, čita nešto iz svoje male knjižice čudesa i poslije svega uzme kuvertu s novcem. Naravno, nitko vam neće priprijetiti zlom ako novac ne date, ali podrazumijeva se da više sreće i plodnije njive imaju oni koji dopuste da im čarobnjak pošprica kuću, a jackpot dobiju samo oni koji poslije svega ostave i fino popunjenu kuvertu. Poruka je jasna, Bog voli lovu više od Simone Šajn, a oni koji mu za Božić ili Novu godinu poklone kuvertu vrijednih papirića, ulaze u njegov “Plus klub” u kojem se dijele vrijedne nagrade kao sreća+, uspjeh ekstra i blagostanje turbo.

Iako je u načelu riječ o dobrovoljnom prilogu, često nailazite na priče o svećenicima koji odbijaju odraditi svoj posao ako im to nije plaćeno, a to stvara popriličnu nelagodu kod vjernika jer ne primiti određeni sakrament znači biti nemio Isusu, a to nije kul.

Sveti Džirlo

Stoga, ono što se nakon svega trebamo zapitati jest na koji se način Bernijeva spletka razlikuje od one organizirane i razlikuje li se uopće? Imamo lika koji je od lakovjernih ljudi uzeo novac ucjenjujući ih nekim većim zlom u slučaju da mu se novac ne uplati, a s druge strane ljude koji više ni moraju ucjenjivati da bi novac uzeli jer njihove žrtve odmalena žive sa strahom od odmazde. Prvi je nešto kao lokalna pečenjarnica, drugi kao McDonald’s, a ideja je u načelu ista. Ucjene su za amatere.

Da stvar bude smješnija, u nastojanjima da ljude uvjeri u svoju ozbiljnost, Grujić je spomenuo i Papu koji ga je tobože pozvao u svoje dvore ne bi li se uvjerio u njegove čudotvorne moći. Kakva glupost! Pa neće se jedan Papa natezati sa ćelavim kokošarima koji izvode trikove s kartama. Najveći trik koji je Crkva ikad izvela jest to da je uvjerila narod da trik ne postoji.

Prije nego se ljudima nasmijete u lice i kažete nešto u stilu: “Koliko naivan moraš biti da bi povjerovao u takva sranja?”, pokušajte se prisjetiti koliko ste novca dali Svetom Mister Džirlu.

Male tajne velikih majstora

Na posljetku, poduzetni Zlatko Sudac osnovao je tvrtku na sličnim temeljima, ali je svoj posao odradio daleko pametnije. Nikog nije ucjenjivao već se par puta samoozlijedio poput problematične tinejdžerke, maskirao u Isusa, skompao s pravim ljudima i pustio autosugestiji da učini svoje. Pa još donedavno smo o njemu pričali kao o karizmatiku, a ne liku koji “posluje” i izdaje grozomorno loše albume. I to je to. Serite, pljujte i pričajte što želite, ali bio je to poslovni potez desetljeća.

Jedino što Bernardu Grujiću u ovoj situaciji možete zamjeriti jest apsolutni nedostatak karizme i takta. Do trenutka kada je započeo s ucjenama, bio je na pravom putu da postigne ono što postižu svi oni koji novac zarađuju iskorištavajući tuđu naivnost. Stoga, zaslužuje sve što je dobio pa i više jer mogao je naučiti od najboljih, a bio je preglup ili prelijen da to učini. Da je sve ovo napravio obučen u svećeničku halju, najgore što bi mu se dogodilo bio bi negativan “osvrt” u medijima i preseljenje u drugu župu.

Izvor: U čemu je pogriješio Bernard Grujić, “sveti mag s imidžem kvartovskog štemera”?

A možda je Bernard Grujić samo trebao “podirati” nekoliko dječaka te tako dokazati svoju svetost i (p)ostati iznad zakona?

Written by Charon l'Cypher

13. 12. 2011. at 12:48

%d blogeri kao ovaj: