Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Pravosuđe’ Category

Pismo kršćanima

leave a comment »

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2013. at 3:03

Uhitite papu!

with one comment

Joseph “zaštititmo svećenike pedofile” Ratzinger i nakon odstupanja s dužnosti želi zadržati diplomatski imunitet kako mu se ne bi moglo suditi za prikrivanje pedofilije u crkvenim redovima. Odgovorni moraju odgovarati, a dokaza o krivnji uskoro bivšeg pape ima dovoljno, npr. Sex crimes and the Vatican – članak o filmiću koji misteriozno nestaje s mreže svako malo, ali evo bar transkripta.

Pokažite da ne podupirete zataškavanje zločina nad djecom potpisivanjem ove peticije.

arrest_the_pope

 

Written by sylvermyst

17. 2. 2013. at 15:11

Pravo, pravda i rupe u zakonu

with one comment

Odgovarajući na pitanja o prvih 100 dana vlade, premijer je još jednom potvrdio da se Ugovori sa Svetom Stolicom neće revidirati, barem ne za njegova mandata.

“Financiramo mi svašta pa ne vidim problem da financiramo i katoličku crkvu.”

😉

Ustavni sud također ne može ništa učiniti iako se nama pravničkim laicima čini kako u Ugovorima ima koješta protuustavnog. Još 2004. godine Ustavni sud RH proglasio se nenadležnim za odlučivanje o ustavnosti Ugovora (NN 16/04; U-I-825/2001). I koliko god se to nekima ne sviđalo, koliko god mislili da je to glupo i nepravedno, čini se da je Ustavni sud ipak bio u pravu.
Obrazloženje iz 2004. godine je prilično šturo, no obrazloženje odbacivanja sličnog prijedloga za ocjenu ustavnosti iz 2010 je malo jasnije:

… Ustavni sud, u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom, nadležan ocjenjivati ustavnost zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora, ali ne i samih ugovora. Drugim riječima, u odnosu na zakone o potvrđivanju međunarodnih ugovora njegova je nadležnost ograničena, jer ne obuhvaća ocjenu suglasnosti s Ustavom materijalnog sadržaja samog međunarodnog ugovora koji je sastavni dio zakona.

Naime, procedura potvrđivanja Ugovora sa Svetom Stolicom (1997.) provedena je sukladno Ustavu i Zakonu o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora iz 1996.
A u spomenutom zakonu navodi se da prijedlog za potvrđivanje međunarodnog ugovora sadrži:

_ ustavnu osnovu,
_ ocjenu stanja i cilj koji se donošenjem akta želi postići,
_ osnovna pitanja koja se predlažu urediti aktom,
_ ocjenu sredstava potrebnih za provođenje akta,
_ akt o potvrđivanju s obrazloženjem, uključujući tekst međunarodnog ugovora na hrvatskom jeziku i na jednom od jezika izvornika ako to nije hrvatski,
_ obrazloženje ako se predlaže donošenje akta po hitnom postupku,
_ mišljenje Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske,
_ mišljenje Ministarstva financija,
_ mišljenje Ministarstva pravosuđa,
_ druga mišljenja prema ocjeni predlagatelja.

Postupak za potvrđivanje međunarodnog ugovora pokreće Vlada Republike Hrvatske na poticaj Ministarstva vanjskih poslova.

U istom zakonu (čl.7) kao uvjet za pokretanje postupka sklapanja međunarodnog ugovora navedena je također ustavna osnova.

Tko je utvrđivao ustavnu osnovu? Pretpostavljam da je to bio posao odgovarajućeg saborskog odbora. Naime, da je takvu ocjenu donio Ustavni sud, u spomenutim rješenima bi se na nju i referirao.
Kako se radi o 1997. godini, kada je Tuđmanovo originalno poimanje demokracije bilo u punom zamahu, jasno je da saborski odbor i nije mogao drugačije odlučiti. I kada je redaljka pozitivnih mišljenja svih gore navedenih koji su bili pod izravnim Tuđmanovim utjecajem završena, Sabor je na ustavan način potvrdio ugovore. I tu priča s formalno pravne strane završava.

Sve je to na kraju rezultiralo apsurdnom sitaucijom: iako je sa stajališta zdravog razuma ustavnost Ugovora upitna, s pravne strane sve je čisto. No to i nije tako strašno ako se sjetimo da su svojevremeno ljudi bili “po zakonu” deportirani u Jasenovac. 😦

Zakon o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora i dalje je isti kao i u vrijeme sklapanja ovih spornih ugovora (NN 28/96) što znači da se ovisno o sastavu Sabora opet može dogoditi slična zakonita budalaština. Stoga mislim da bi rupu u tom zakonu trebalo zakrpati odredbom da prije potvrđivanja međunarodnih ugovora Sabor treba tražiti obvezujuće mišljenje Ustavnog suda.
Iako je Ustavni sud do sada u mnogočemu pokazao da nije imun na politizaciju, ovo bi ipak bilo bolje nego da odlučuju oni koji su po definiciji politizirani.

Kako nas ne bi baš potpuno oneraspoložio, premijer je ponudio utješnu nagradu: državna revizija ima obvezu “češljanja” svih korisnika državnog proračuna pa se to mora odnositi i na Crkvu. Za primjer je spomenuo SDP kojemu revizija svake godine češlja financije.

Postoji, međutim, jedna bitna razlika između RKC i drugih korisnika proračunskih sredstava. Sve političke stranke osim urednog vođenja financijskog knjigovodstva prema propisma za neprofitne udruge, moraju novac trošiti namjenski.
Prema Zakonu o financiranju političkih stranaka nije dopušteno trošenje mimo ciljeva određenih programom i statutom stranke.
Kada su u pitanju civilne udruge, one dobivaju sredstva za određene projekte i ne smiju ih trošiti u druge svrhe.

Gdje je tu RKC? Ne postoji zakon o financiranju vjerskih zajednica. Ne postoji program ili statut rimokatoličke crkve… barem ne onaj koji bi za ovu svrhu bio upotrebljiv :-). Ne postoje projekti na temelju kojih Crkva dobiva sredstva iz proračuna. (Postoje projekti nekih udruga koje djeluju u okrilju katoličke crkve i koje za svoje projekte dobivaju dodatna sredstva.) U Ugovorima nije propisano kako Crkva mora trošiti proračunska sredstva – definirani su samo kriteriji za određivanje iznosa. Što dakle može provjeravati državna revizija? Samo knjigovodstvo! To znači da skromni Božji službenici ako požele mogu fasade oblagati i dijamantima, važno je samo da je sve uredno proknjiženo i plaćen porez!

No dobro, i to je nešto. Kritički raspoložena javnost moći će se ponovo uvjeriti u ono što već godinama tvrdi – pozivanje na brojnost vjernika samo je paravan za zadovoljenje potreba nezasitnog klera. A vjernici su uglavnom ionako cijepljeni od kritičkog stava prema Crkvi i pastirima. To pokazuje nedavni slučaj svećenika Mikića koji je obnovio stari običaj prodaje indulgencija čemu su se njegovi nadređeni vrlo mlako usprotivili i to tek kada je stvar pukla u javnosti. Ni to nije bilo dovoljno da stado konačno progleda i vidi s kim ima posla pa se rasprava svela na duljinu ostriženog runa (ne smije biti za krizmu 200 kn već je “službena” cijena 80 kn), ali pravo duhovnih pastira na striženje nije dovedeno u pitanje.

Pa tko voli, nek izvoli. 😀

Written by Ajgor

4. 4. 2012. at 13:01

Što zapravo piše u tim Ugovorima?!

9 komentara

U javnosti se ovih dana često mogla čuti teza kako je status Crkve po pitanju prijavljivanja kažnjivih djela svjetovnim vlastima i općenito poštivanja ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske definiran Ugovorima sa Svetom Stolicom. Zahvaljujući internetu i nije baš teško provjeriti je li to zaista tako.

U Ugovorima nigdje, ali baš nigdje ne piše išta o obvezama prijavljivanja kažnjivih djela, bilo Svetoj Stolici bilo svjetovnim vlastima. Sagledavajući smisao i duh Ugovora u cjelini, može se nedvojbeno zaključiti kako kler i Crkva nisu ekskulpirani od poštivanja hrvatskih zakona i kako nešto takvo nije niti bilo namjera Republike Hrvatske kao ugovorne strane. (Druga je stvar što se zahvaljujući kukavičluku vlasti događa u praksi.) Upravo suprotno, brojne odredbe izrijekom spominju obvezu poštivanja hrvatskih zakona.

UGOVOR O GOSPODARSKIM PITANJIMA

Članak 7. o osnivanju ustanova za uzdržavanje klera:

2. Navedene ustanove dužne su poštivati zakone Republike Hrvatske o financijskom poslovanju.

Članak 8. o financiranju tih ustanova:

2. Što se tiče građanskih prava i obveza, navedene ustanove će se ravnati po državnim propisima. U drugim će se stvarima ravnati po crkvenim propisima.

Članak 10. o profitnim i neprofitnim djelatnostima Crkve:

2. Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na profitne djelatnosti pravnih osoba Katoličke crkve.

Ovdje nije tako izričito navedena obveza poštivanja zakona, ali se podrazumijeva (bolje reći trebala bi se podrazumijevati) primjena propisa koji se odnose na profitne djelatnosti.

UGOVOR O SURADNJI NA PODRUČJU ODGOJA I KULTURE

Članak 3. o vjeroučiteljima:

1. Katolički vjeronauk predaju kvalificirani vjeroučitelji koji su po sudu crkvene vlasti prikladni za to i koji zadovoljavaju odgovarajuće odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske, pridržavajući se svih dužnosti i prava koji iz toga proizlaze.

Članak 7. o vjeroučiteljima:

2. Vjeroučitelji će obdržavati crkvene zakone i odredbe u pitanjima sadržaja vjerskoga odgoja i obrazovanja; što se ostaloga tiče obdržavat će odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske i poštivati stegovne odredbe odgojne ustanove u kojoj djeluju.

Članak 8. o osnivanju škola:

2. U ostvarenju plana i programa temeljnih obveznih predmeta, te pri izdavanju službenih isprava, katoličke će škole poštivati zakone Republike Hrvatske.

Članak 9. o katoličkim školama:

Katoličke škole s pravom javnosti, njihovi učitelji i nastavnici, odgojitelji i drugi djelatnici, jedanko kao i učenici i odgajanici, uživat će ista prava i dužnosti kao i oni u državnim školama i imat će pravo na primanje novčane potpore kako je predviđeno zakonodavstvom Republike Hrvatske.

Članak 10. o pravnom ustroju učilišta:

1. Pravni ustroj katoličkih visokih učilišta s pravom javnosti kao i način priznanja stručnih naziva, akademskih stupnjeva i diploma koje izdaju, ravnaju se prema zakonima Republike Hrvatske.

Članak 11. o obrazovanju vjeroučitelja:

1. Crkveni instituti za obrazovanje vjeroučitelja i drugih pastoralnih djelatnika, osnovani prema odredbama kanonskoga prava, imaju pravo javnosti u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Republika Hrvatska osigurava novčana sredstva za profesore, odgojitelje i druge djelatnike tih instituta, kako je predviđeno odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske o visokim javnim katoličkim učilištima.

Članak 12. o sredstvima javnog priopćavanja:

2. Katolička Crkva ima pravo posjedovati i vlastita sredstva društvenoga priopćivanja, u skladu s odredbama crkvenih zakona i zakonodavstva Republike Hrvatske.

UGOVOR O PRAVNIM PITANJIMA

Članak 2. o pravnim osobama Crkve:

3. Nadležna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskoga prava. Ona o tome obavještava nadležno tijelo državne uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

Članak 8. o slučajevima sudske istrage klerika:

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Ovaj članak smatram ključnim jer nedvosmisleno predviđa mogućnost sudske istrage klerika u slučaju počinjenja kažnjivog djela. Kažnjivo djelo može biti i neprijavljivanje zločina ako je to za konkretno djelo navedeno u kaznenom zakonu.

Članak 10. o raspolaganju imovinom:

1. Crkvene pravne osobe mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva Republike Hrvatske.
2. Pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu osnivati zaklade. Djelatnost tih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 12. o pristupu sredstvima javnog priopćavanja:

2. Katolička Crkva ima pristup i na državna sredstva javnoga priopćivanja (novine, radio, televizija). Katolička Crkva također ima pravo osnivati i obavljati djelatnost radija i televizije u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 13. o ženidbi:

1. Kanonska ženidba od trenutka sklapanja ima građanske učinke prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske ako ugovorne stranke nemaju civilne zapreke i ako su ispunjeni propisi predviđeni odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

2. Način i rok upisa kanonske ženidbe u državne matice vjenčanih propisuje zakonodavstvo Republike Hrvatske.

3. Priprava za kanonsku ženidbu obuhvaća pouku budućih supružnika o crkvenom nauku glede uzvišenosti sakramenta ženidbe, navlastito o njezinoj jednosti i nerazrješivosti i o građanskim učincima ženidbe sukladno sa zakonodavstvom Republike Hrvatske.

4. Odluke crkvenih sudova o ništavosti ženidbe i odluke Vrhovne vlasti Crkve o razrješenju ženidbenoga veza, dostavljaju se nadležnome državnom sudu radi primjene građanskih učinaka odluke, u skladu s odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 14. o osnivanju društava:

1. Republika Hrvatska priznaje pravo vjernika da osnivaju društva s ciljevima koji su vlastiti Crkvi. Što se tiče građanskih učinaka njihova djelovanja, ta se društva ravnaju prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 15. o osnivanju obrazovnih ustanova:

Katolička Crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva Republike Hrvatske.

Članak 17. o karitativnim ustanovama:

1. Katolička Crkva može slobodno organizirati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim državnim propisima.

5. Što se tiče građanskih učinaka, ustanove iz stavka 1. ovoga članka ravnat će se prema odredbama zakonodavstva Republike Hrvatske.

Nakon sramežljivih odgovora naših političara da se zakona svi trebaju pridržavati, zanjihalo se klatno na suprotnu stranu. Čitam tako u Jutarnjem da će se po novom zakonu radi zaštite djece ukinuti odvjetnička, liječnička i ispovjedna tajna i to bi trebalo stupiti na snagu početkom 2013.

Nadam se da je vlada pročitala Ugovore te da imaju u vidu kako su oni iznad našeg zakonodavstva i da će ih ipak trebati revidirati ako se bude htjelo zadirati u ispovjednu tajnu.
Ugovor o pravnim pitanjima u članku 8. kaže:

2. Ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva.

Written by Ajgor

23. 3. 2012. at 14:22

Puljić: “Što to znači pedofilija? Gdje ona počinje? Gdje završava?”

with one comment

I ranije smo već bili svjedoci nevjerojatne drskosti i arogancije crkvenih “uglednika” koji su nemilice pljuvali po ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.

Ako ćemo hijerarhijski, prvi je papa: došao čovjek na tlo suverene države i pred vodećim političarima koji se prave mutavi poziva na nepoštivanje ustavne odredbe o sekularnosti!

Ako ćemo kronološki – jedan od svježijih primjera je ona Bogovićeva tvrdnja da Crkva nije od ovoga svijeta niti kad treba pravdati trošenje novca poreznih obveznika koji nota bene jest s ovoga svijeta i u većini slučajeva zarađen je teškom mukom.

Ali najnoviji istup mons. Puljića sumira do sada sav viđeni bezobrazluk: Crkva je jača od zemaljskih zakona i točka!

Izlaganje biskupa Puljića, osim što je sadržajno bilo skandalozno, bilo je i ogledni primjer logičkih akrobacija.

Tako npr. na temu konkretnog pedofilskog skandala za koji je optužen don Ivanov, Puljić naširoko i nadugačko objašnjava rezultate istraživanja o rasprostranjenosti pedofilije u drugim profesijama. Rekli bi logičari qui nimium probat, nihil probat ili ništa ne dokazuje, tko previše dokazuje.

Spomenuo je “uzoriti” i anglosaksonsko pravo koje obavezuje svećenike da prijavljuju slučajeve pedofilije sudskoj vlasti …

… međutim mi ne živimo niti u Francuskoj ni u Njemačkoj ni u Engleskoj…

… pa onda ne postoji takva obaveza.

Međutim kada Puljić u cilju relativiziranja zločina lamentira o filozofsko povijesnim aspektima pedofilije, više nije važno to što mi ne živimo ni u Njemačkoj, ni u Nizozemskoj ni u Italiji pa poteže ovaj argument:

U to se vrijeme u Njemačkoj zahtijevala dekriminalizacija seksa sa djecom. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju, tvrdilo se da je opravdano ljubiti djecu. Pa u Nizozemskoj je 2006. bio pokušaj osnivanja i legaliziranja pedofilske stranke, koja je zahtijevala potpunu slobodu, uključujući i seks sa životinjama.

Puljić je zbunjen i pitanjem što je to zapravo pedofilija, gdje ona počinje, gdje završava?! Ova zbunjenost se donekle može i razumijeti.
Naime, u Zakoniku kanonskoga prava, Kan. 1083 – § 1. stoji ova odredba:

Muška osoba prije navršene šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu.

Postoje iznimne situacije kada se ženidba može odobriti i trinaestogodišnjacima!

Prema svjetovnim zakonima (ovi se zaista ne odnose na katolički kler 🙂 ), u većini civiliziranih država najniža dobna granica za sklapanje braka je 16 godina i to samo u iznimnim slučajevima. U Hrvatskoj je to uređeno ovako:

Obiteljski zakon, Članak 26.

(1) Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog.

Zbunila, eto, ta razna gledanja na zrelost osobe uzoritog Puljića pa se čovjek u čudu pita što je to uopće pedofilija i čeka ozbiljan društveni i znanstveni pristup.

Što se tiče tvrdnji da se zakoni Republike Hrvatske ne odnose na službenika RKC, imamo grupu duhovno okrijepljenih pravnika koji će sigurno znati sročiti stručan odgovor.

U međuvremenu, moje laičko nagađanje o ovom nadasve misterioznom pravnom pitanju svodi se na konzultiranje Ustava koji kaže ovo:

Članak 5: Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14: Svi su pred zakonom jednaki.

S obzirom da su Ugovori sa Svetom Stolicom iznad našeg ustava, treba konzultirati i njih.
U Ugovorima o pravnim pitanjima u članku 8. piše:

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Ovaj članak ne samo da klerike ne oslobađa kaznene odgovornosti, već naprotiv vrlo jasno implicira da se zakon odnosi i na njih! Mons. Puljić kao intelektualac i vrstan logičar mogao je i sam zaključiti da se sudske istrage ne mogu voditi protiv onih na koje se zakon ne odnosi.

Don Grubišić dodatno navodi kako je prijavljivanje pedofilije svjetovnim vlastima prema naputku pape Benedikta XVI ipak obaveza klera, međutim suludo mi je uopće raspravljati o tome da bi interna pravila neke organizacije mogla utjecati na poštivanje ustavno pravnog poretka … osim ako se državne vlasti nisu spremne i na taj način dodatno ponižavati … a čini se da jesu.

Bez obzira na pravna tumačenja, najžalosnije od svega ipak ostaje činjenica da se osim načelne osude pedofilije Puljić nije niti jednom osvrnuo na žrtve, na njihova prava i na njihovo dostojanstvo.
Čovjek koji crpi nadahnuće sa samog izvorišta morala, kako o svojim religijama vole misliti klerici, prešućivao je zločin i samim time omogućavao nastavak zločinjenja. I ne samo to. Kao visoki crkveni dužnosnik proskribira prijavljivanje takvih djela kao špijunsku djelatnost, a stavljajući u kontekst i ozloglašenu komunističku Udbu, svojim podređenima, ali i vjernicima šalje nedvosmislenu poruku.

Možda će zvučati čudno, ali ne osuđujem Crkvu kao glavnog niti jedinog krivca za ovakvo stanje … znate onu pitalicu zašto pas liže svoja … :-)? Zato što može!

—————————————————————————
Tonski zapis Puljićevog mudrozborenja uz novinarski komentar može se čuti na http://www.radio101.hr/podcast.php?id=74795 (od 5. minute), a koristio sam i članak iz Jutarnjeg Nadbiskup Puljić komentirao pedofilski skandal.

Written by Ajgor

22. 3. 2012. at 15:16

Plodovi duhovnih vježbi

5 komentara

U organizaciji Zaklade biskup Josip Lang od 9. do 11. ožujka 2012. god. održane su “duhovne vježbe” za pravnike. Kao što se moglo zaključiti i iz samog poziva (o čemu sam pisao ovdje), cilj “duhovnih vježbi” bio je perfidan pokušaj utjecaja na sudbenu vlast, a zahvaljujući pisanom tragu koji su sudionici vježbi ostavili, možemo zaključiti kako se taj utjecaj preko pravnika pokušava proširiti i na izvršnu vlast. Ili je možda ispravnije reći da se pritisak Crkve na vlast nastavlja, ovoga puta preko pravnika.
Naime, sudionici ovoga skupa na kraju su se otvorenim pismom obratili premijeru Milanoviću.

Sadržaj teksta predstavlja kontinuitet zalaganja RKC za vlastite tzv. vrijednosti. Osim već uobičajenih besmislica poput diktature relativizma (ili “drvenog željeza” koje je odlično objasnio prof. Polić; početak u 2min:30 sek priloga), pa malo hrvatskih i malo europskih vrednota koje se po mišljenju autora pisma mogu ostvariti samo kroz kršćansku baštinu, istaknuti su i konkretni ciljevi:

– za dostojanstvo osobe, obitelji i naroda u punom smislu
– za zaštitu obitelji kao zajednice muškarca i žene
– za zaštitu života od začeća do smrti
– za vraćanje dostojanstva radu kao Božjem daru
– za solidarnost sa siromašnima.

“Za dostojanstvo osobe, obitelji i naroda u punom smislu” – nejasno je za kakvo se to dostojanstvo osobe, obitelji i naroda u punom smislu zalažu pravnici i suci?! Koja je razlika između njihovog “punog smisla” i onoga koji se građanima jamči Ustavom Republike Hrvatske, a za čiju su provedbu u praksi najodgovorniji upravo pravnici i suci?!
Je li zalaganje za dostojanstvo u punom smislu kada se nekoga poput Mihajla Hrastova, bez obzira bio kriv ili ne, razvlači po sudovima punih 20 godina, a sve to proživljava i njegova obitelj?!
Je li zalaganje za dostojanstvo u punom smislu kada ljudi desetljećima čekaju pravdu, a zastare prestanu biti rijetke iznimke?!
Nije li bilo primjerenije umjesto premijeru vapaj za zaštitom dostojanstva uputiti kolegama ili se međusobno pogledati u oči … ili se možda i ispovjediti kad su već bili tamo gdje su bili.
Treba spomenuti kako su pravnici potpisali pismo zajedno s predstavnicima institucije čiji je “uzoriti” zataškavao bibinjsku pedofilsku aferu, da se zadržim samo na najnovijem primjeru.
Usput, u kontekstu zalaganja za dostojanstvo čovjeka, možda bi cijenjene pravnike i suce potpisnike pisma valjalo uputiti da “proguglaju” tko je bio (i još uvijek je) najžešći protivnik Zakona o suzbijanju diskriminacije!

“Za vraćanje dostojanstva radu kao Božjem daru” – kao i u slučaju zaštite dostojanstva čovjeka, bio ili ne bio rad Božji dar, opet su pravnici i suci ti koji mogu značajno utjecati na vraćanje dostojanstva radu, ako ne drugačije, a ono barem ubrzavajući rješavanje radnih sporova.

Jesu li ovi apeli zapravo priznanje sudionika skupa da ne rade svoj posao kako treba ili da ne razumiju što bi trebali raditi?!

“Za solidarnost sa siromašnima” – toliko je već toga napisano na temu skromnosti duhovnih pastira da ne vrijedi više trošiti riječi – možda samo dodati najnoviju vijest da je papa za sebe naručio poseban parfem.
Kako su apel potpisali i pravnici, spomenut ću samo odvjetničke tarife. Ne želim omalovažavati vrijednost odvjetničkog rada i njihovo znanje, već samo ukazati na činjenicu da potpisnici apela i prije donošenja očekivanih zakona mogu i sami nešto učiniti.

Zucker kommt zuletzt:

Osjećamo se odgovornima istaknuti i naglasiti potrebu za univerzalnim vrednotama zakona, a ne selektivnima, kako to odgovara određenim interesnim skupinama koje promišljaju zakonodavnu djelatnost kao metodu i servis za ostvarenje profita.

Nisam komentirao zalaganje potpisnika pisma za zaštitu obitelji kao zajednice muškarca i žene i za zaštitu života od začeća do smrti jer je previše očigledno. Radi li se tu o univerzalnim vrednotama ili o selektivnim vrednotama jedne religije?
Je li od Crkve već osuđen prijedlog zakona koji će dati mogućnost izbora metode medicinski potpomognute oplodnje ovisno o želji i svjetonazoru univerzalan ili selektivan pristup?!
Koja je to neimenovana interesna skupina kojoj bi za ostvarivanje profita bilo idealno upravo takvo zakonodvstvo koje bi još više pojačalo spregu s vlastima? 😉

Kao potpisnici pisma navedeni su pored organizatora “Pravnici okupljeni na duhovnim vježbama”, a u uvodu se navodi da se radi o oko 200 sudaca, odvjetnika, javnih bilježnika, pravnika u upravi i gospodarstvu, profesora Pravnog fakulteta i drugih.

Upravo je nazočnost sudaca na “duhovnim vježbama” i njihovo solidariziranje s ovakvim pismom ono što mi se čini neprimjerenim.
Sudački kodeks, naime, vrlo jasno kaže:

Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

Jesu li suci svojom nazočnošću i potpisivanjem pisma povrijedili ovaj članak Kodeksa? Pravno tumačenje može dati udruga sudaca ili neko njihovo stručno tijelo, ali iz perspektive običnog građanina, čak i kada bi pravorijek bio “nisu krivi”, ovakav postupak ne ulijeva povjerenje u sudbenu vlast.

Kakvu objektivnost može očekivati npr. zlostavljani sudionik “Gay pridea” kada se zna da su neki suci (ne znamo koji, a možda bi bilo bolje da znamo) potpisali da je za njih obitelj samo zajednica muškarca i žene?!

Ne vjerujem da će sudačka organizacija obratiti pažnju na cijeli ovaj slučaj, možda zato što je to objektivno beznačajno, a možda i zato što se suci pretvaraju u privilegiranu i nedodirljivu kastu što nam je nedavno jako lijepo ilustrirao sudac Turudić.

U svojoj bahatosti koja nije ništa manja od bahatosti optuženika, svjedoku Bebiću rekao je “Pristojno se ponašajte, niste u Saboru”. To me podsjetilo na školske dane kada smo u razredu često mogli od nastavnika čuti “Prostojno se ponašaj, nisi u birtiji!” Tako omalovaženi Sabor, bez obzira što mi o njemu mislimo, donosi zakone po kojima sudi i treba ih se držati kao pijan plota upravo taj sudac Turudić, a da ironija bude veća, neke od tih zakona vjerojatno je potpisao “nepristojni” Luka Bebić.

Kao što smo se mogli uvjeriti, sučevo pljuvanje po najvišoj instanciji demokratske vlasti s kojom je pravosuđe organski povezano ne smatra se dovoljno važnim da bi stvorilo zgražanje u medijima ili nedajbože izazvalo sudačku udrugu da Turudiću udjeli barem jednu javnu odgojnu packu. Zbog čega bi onda bilo opravdano očekivati da će se netko baviti “duhovnim vježbama” za suce?! 😦

Written by Ajgor

19. 3. 2012. at 13:01

Uprisutnjenje sudačkog elementa u duhovnoj obnovi

6 komentara

Nije vijest kad pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa, staro je novinarsko pravilo. U tom smislu mogli bismo reći kako u Hrvatskoj više nije vijest kada se Crkva upliće u državne poslove već kada bi država na to reagirala sukladno Ustavu.

Stoga se članak poput onog da je karlovački gradonačelnik opet vodio djelatnike gradske uprave i ravnatelje karlovačkih škola na “duhovnu obnovu” više i ne čita kao vijest već kao informacija o nastavku tradicije. S obzirom da je to treća duhovna obnova, Karlovčani su već zacijelo osjetili rezultate obnove u povećanju učinkovitosti gradske uprave i poboljšanju kvalitete obrazovanja. 😉

Nije ništa neobično niti kada Ljilja Vokić (bivša ministrica prosvjete i sadašnja ravnateljica VII zagrebačke gimnazije) najavi predavanje na temu „Odgoj naše djece-roditelji, škola, crkva” Da bi farsa bila potpunija, tribinu organiziraju Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika i Hrvatsko katoličko liječničko društvo. Ovo potonje društvo u posljednje je vrijeme poznato po tome što će se moliti za supružnike kojima Bog nije podario radost roditeljstva.

Stoga je i sasvim “normalna” vijest poput ove:

Suci i odvjetnici navalili na duhovne vježbe: U postupcima ne vidimo čovjeka, nego spis. Zato idemo na vjerski seminar

Radi se o “duhovnim vježbama” namijenjenim pravnicima i sucima, a teme o kojima će se “duhovno obnavljati” su:

„TKO SAM, ODAKLE SAM I KAMO IDEM?“
„PRENATALNA EUTANAZIJA“
„PRAVO I PRAVEDNOST U BIBILIJI“
„SAVJEST – GLAS BOŽJI U ČOVJEKU. TEMELJI HAGIOTERAPIJE“
“SOCIJALNI KRIŽNI PUT”
„KRŠĆANIN – LAIK U POLITICI“
“RELIGIOZNO ISKUSTVO I SPOZNAJA TEMELJNIH VREDNOTA“
„STRES, KRIZA, PSIHOTRAUMA – DIJAGNOZA I TERAPIJA“
„NEPOVREDIVOST LJUDSKOG ŽIVOTA – PROBLEMATIKA UMJETNE OPLODNJE“
„IZAZOV SVJETONAZORA: NEW AGE I KRŠĆANSTVO”

Dvije teme osobito su zanimljive: “Prenatalna eutanazija” i “Nepovredivost ljudskog života – problematika umjetne oplodnje” i treba ih gledati u kontekstu nedavnih napada na ministra Ostojića koji je najavio promjene zakona o MPO. Crkva ima pravo zastupati svoje stavove, međutim čini mi se da je u ovom slučaju napravila iskorak u pokušaj nedopuštenog utjecanja na pravosudne djelatnike. Suci, naime, moraju suditi sukladno zakonima i Ustavu (čl. 2 Kodeksa sudačke eitke) i postupati i odlučivati samo u skladu sa savjesnim tumačenjem i primjenom propisa. Nikakvi osobni svjetonazori ne smiju utjecati na donošenje odluka, nikakvo “Pravo i pravednost u Bibliji” ne smiju utjecati na njihove odluke i nikakva “Religiozna iskustva i spoznaje temeljnih vrednota” ne smiju ući u sudnicu.

Svaku put kada se političari ili novinari drznu komentirati sudačke postupke ili odluke, promptno se oglašava predsjednik Udruge hrvatskih sudaca i osuđuje vršenje pritiska na pravosuđe. Hoće li u ovom slučaju UHS prepoznati perfidan pokušaj nametanja svjetonazora koji je suprotan vrijedećim zakonima Republike Hrvatske i utjecanja na suce?!

Već spomenuti Kodeks sudačke etike u čl. 5 kaže

Sudac mora obnašati svoju dužnost nepristrano i bez predrasuda ili naklonosti u odnosu na rasu, boju kože, vjeru, nacionalnu pripadnost, životnu dob, bračni status, spolnu orijentaciju, socijalni i imovinski položaj, političku opredijeljenost i svaku drugu različitost.
Sudac je dužan suzdržati se od davanja izjava ili komentara kojima bi se u postupku mogla narušiti pravičnost suđenja i stvoriti dojam pristranosti.

Ne želim osporavati ničije pravo na religioznost, pa tako niti sucima, međutim, nije li sudjelovanje na javnom skupu s ovako tendencioznim temama stvaranje dojma pristranosti?
Koliko mi je poznato, suci izbjegavaju nazočnost na političkim skupovima i aktivno članstvo u političkim strankama upravo zato da ne stvaraju dojam pristranosti.

Prema čl. 14

Svatko ima pravo ukazati na ponašanje suca suprotno odredbama ovog Kodeksa

pa sam si i ja kao sitnozuban vulgaris eto dopustio slobodu postaviti pitanje hoće li se nazočnost sudaca na ovakvoj duhovnoj obnovi smatrati kršenjem Kodeksa?

Written by Ajgor

29. 2. 2012. at 11:54

%d bloggers like this: