Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Teologija’ Category

Posljednji pozdrav legendi

leave a comment »

don_anto_bakovicDanas, 26.1.2017., preminuo je don Anto Baković, legenda Feralove “Greatest Shits” rubrike, kao i drugih kritičkih medija i komentatora. Svojim nesebičnim izljevima mudrosti obogatio je i ovaj blog, na čemu ćemo mu vječno biti zahvalni (nostalgični mogu pogledati ovdje).

Biografiju preminulog možete naći diljem Bespuća internetske zbiljnosti, a mi ćemo se ovdje pozabaviti dubokim mislima kojima je ovaj mudar čovjek zadužio čovječanstvo za sve vijeke vijekova.

Nema zakona koji bi štitio hrvatske interese! Tisuće i tisuće slovenskih, srpskih i bošnjačkih vikendica preplavljuju Jadran.

Masonska, liberalna, bezbožna, materijalizirana, drogirana, pokvarena i hedonizirana Europa ne zna za Boga, nije čula za Isusa Krista, ignorira kršćanstvo (a da ne će ignorirati jedan Isusu Kristu vjeran hrvatski narod!)… To je Europa koja je ozakonila Sodomu i Gomoru! I ja da idem u tu Europu!?

Tijekom bitke za Staljingrad Von Paulus je tražio od Hitlera da povuče sve druge strane vojske i da ostavi samo hrvatski odred. Dakle, hrvatski vojnik najbolji je vojnik na svijetu.

Hrvatski narod i hrvatska država izgubili su medije. Mediji su u rukama protuhrvatskih sila, tuđinaca i bivših okupatora. To su ili komunistički mediji, ili četnički mediji, ili štoviše, to su masonski mediji.

Često gledam emisije srpske televizije i gotovo su sve prožete izrazitim srpskim duhom. Gledam i muslimansku televiziju, koja i te kako promiče muslimanstvo. A onda uključim Hrvatsku televiziju i ništa u njoj hrvatsko. Tu i tamo neki Hrvat zaluta na televiziju i kaže koju riječ.

Mediji su tako očišćeni od svega što je hrvatsko da danas više ne smiješ biti desni Hrvat, ne smiješ reći istinu o NDH, ne smiješ reći istinu o ustašama, ne smiješ reći što se dogodilo na Bleiburgu.

Sve mi se čini da su hrvatski vragovi napustili pakao, spustili se na zemlju i otišli u novinare, jer kako drukčije protumačiti tu mržnju na sve što je hrvatsko i katoličko.

Budimo pošteni: ima i poštenih Srba.

I moj osobni favorit:

Mene je moj tata rodio da bi bilo više Hrvata.

— u Vjesniku, ožujak 1994.

P.S. Ja sam možda malo ciničan, ali nemojte misliti da mi je drago da je umro. Nije mi drago. Svejedno mi je.

Written by Charon l'Cypher

26. 1. 2017. at 22:07

Postano u Obitelj, Teologija

Tagged with

Istočni grijeh

leave a comment »

Opet jedan simpatični Bug Martini:

Tricks and Stones Will Make God Groan

Tricks and Stones Will Make God Groan

Written by Charon l'Cypher

11. 6. 2014. at 15:36

Pismo kršćanima

leave a comment »

Dugo nisam ništa pisao, pa ajde da se javim povodom Referenduma o Pitanju Svih Pitanja, čijim će prihvaćanjem (u koje uopće ne sumnjam; očekujem rezultat cca 70:30 ZA mržnju i istresanje frustracija) biti riješeni svi problemi drage nam domovine.

Želio sam prenijeti jedan simpatični tekst grupe navodno katoličkih teologa, no nisam dobio dozvolu za to. Izostanak dozvole za prenošenje, naravno, ne umanjuje vrijednost samog teksta, pa zainteresirane upućujem na original: Pismo kršćanima na blogu Vjetar.

Vlastiti komentar neću pisati, jednostavno zato jer je na temu referenduma rečeno sve što je trebalo biti rečeno (a i mnogo toga što nije trebalo biti). Eventualno zainteresirane za argumente mogu samo uputiti na stranicu Građani glasaju protiv.

Za kraj, citirao bih jednu simpatičnu rečenicu na koju sam negdje nabasao:

Da je po tradiciji, ne bi Markićka imala pravo glasa na referendumu.

Dragi katolici, sretno vam bilo sa suđenjem drugačijima…

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2013. at 3:03

Crkva prihvaća i homoseksualce

leave a comment »

Dugo nismo imali priloge u kategoriji “Nešto pozitivno”, no sada ćemo to ispraviti. Dakle, naslov nije sarkazam nego — na žalost solidno raritetni — primjer svećenika koji se drži nauka u koji se kune, a ne dogmi i mržnje prema drugačijima, kako je to uobičajeno.

Tekst je u cijelosti prenesen s hrvatskog izdanja “Deutsche Wellea”.

0,,15905853_403,00

Crkva prihvaća i homoseksualce

Katolička crkva nije poznata po tome da se bori za prava homoseksualaca. No, postoje iznimke. Katolički svećenik u južnoafričkom Johannesburgu osnovao je grupu za homoseksualce. Ona se sastaje jednom tjedno.

„Kada države poput SAD-a za davanje novčane donacije postave uvjet da se homoseksualci moraju izjednačiti pred zakonom, to je onda nova vrsta ropstva“,  kazao je Wilfrid Fox Napier, katolički nadbiskup Durbana u Južnoafričkoj Republici.

Demonstracije za prava homoseksualaca u Južnoafriökoj Republici

Demonstracije za prava homoseksualaca u Južnoafriökoj Republici

No, velečasni Russell Pollitt nije se složio s njegovom izjavom nego je otišao u svoju crkvu Presvetog Trojstva u centru Johannesburga i snimio video sa sljedećom porukom: „Ovdje u crkvi Presvetog Trojstva stvaramo prostor u koji su srdačno pozvani svi ljudi. Mi ovdje imamo grupu homoseksualaca, biseksualaca, transseksualaca i interseksualaca koja se redovito sastaje.“

Izjaviti ovo kao katolički svećenik u Južnoafričkoj Republici doista je hrabro. Iako po zakonu homoseksualci u Južnoafričkoj Republici imaju jednaka prava kao heteroseksualci, a od 2006. moguća je i registracija homoseksualnih parova, društvo još uvijek nije blagonaklono prema homoseksualcima. To zna i vlč. Russell Pollitt: „Mnogi maltretiraju homoseksulace, oni stoje na rubu društva. Žrtve su nasilja, kao što je na primjer slučaj s takozvanim ‘ozdravljenjem kroz silovanje’, kada grupa muškaraca siluje lezbijku. Teorija ovog pristupa je da će žene koje prožive takvo silovanje biti vraćene na navodno pravi put. Dakle, ne možemo govoriti o društvenoj prihvaćenosti.“

Homoseksualnost nije prepreka

„Mi pokušavamo pomoći ljudima tako što im kažemo da oni mogu biti dio katoličke zajednice. Homoseksualnost nije prepreka. Pokušavamo ljudima dati mjesto na kojem mogu živjeti kao homoseksualni katolici i na kojem mogu dijeliti svoja iskustva. Mnogi ljudi koji dolazi k nama doživjeli su strašne stvari i traumatizirani su. Odbačeni su od obitelji, protjerani iz svoje zemlje, samo zato što su rekli da su homoseksualci. Ovdje se sastaju da bi pričali o tome, da bi se podržavali i pomagali jedni drugima“, kaže Pollitt.

SVI su dobrodošli

SVI su dobrodošli

Vlč. Pollitt dobivao je uvredljiva pisma, članovi zajednice su napuštali njegovu crkvu. Čak i neki drugi svećenice s nelagodom promatraju za što se on zalaže: „Neki nas podržavaju, ali ima i svećenika kojima to ne odgovara i koji kažu: ‘Homoseksualci su u svakoj katoličkoj crkvi dobrodošli, zašto nam onda treba posebna ustanova?’. Ali mi svi znamo da to nije točno. Čuo sam i priče da se na nedjeljnim misama govori da je homoseksualnost loša stvar, a to baš i ne daje osjećaj dobrodošlice.“

Ne zanima ga karijera nego ljudi

U njegovoj zajednici svi su dobro došli, to je napisao i na svojoj Internet-stranici, na kojoj je riječ „SVI“ napisana velikim slovima. „To što ja pokušavam jest promijeniti stajališta ljudi. Mnogi, koji ne znaju nikoga tko je homoseksualne orijentacije ili HIV-pozitivan, imaju određene predrasude. Kod nas upoznaju homoseksualce, rade i pričaju s njima i onda primijete da razlike ne postoje, da su to također ljudi, koji su drugačije seksualne orijentacije, ali im mogu biti prijatelji“, kaže ovaj svećenik.

Na pitanje može li se s takvim stavom o homoseksualnosti napredovati u katoličkoj crkvi velečasni uz osmjeh vrti glavom: „Vjerojatno to nije baš najbolje za moju karijeru u crkvi, ali to me ne ljuti. Sretan sam ovdje gdje jesam. Sretan sam što mogu biti svećenik za ljude. Ne moram biti biskup ili slično.“ Ovo što on radi i nije tako neuobičajeno. U Londonu i San Franciscu postoje sliče grupe, zaključuje vlč. Russell Pollit.

Izvor: Beate Hinrichts/Svjetlana Rezo, “Crkva prihvaća i homoseksualce

Svaka čast vlč. Russellu Pollitu, iako je žalosno da takve ljude smatramo svijetlim primjer(c)ima među svećenicima, a ne normalnom pojavom. Nešto kao Ivan Grubišić u Hrvata: čovjek je samo razuman i human, što ga ističe kao “dobrog svećenika”… u nečemu što sebi tepa kao “religija ljubavi”?!?

Priča me podsjetila na staru sličicu:

jesus

Written by Charon l'Cypher

9. 6. 2013. at 14:54

Masovna proizvodnja svetaca i inflacija čuda

leave a comment »

Papa Franjo danas je kanonizirao 800 otrantskih mučenika, što je do sada najveći primjer masovne proizvodnje svetaca. Istina, ekipa se solidno načekala: pobijeni su 14.8.1480. (neki izvori navode 12.8.), a beatificirani 1771.

U svojoj homiliji, papa Franjo je cimnuo Boga da proba malo smanjiti nasilje prema kršćanima (ostale nije spominjao) diljem Svijeta. I sve pet, dedek žica za malo mira za one koji pate, neku ekipu mrtvu više od pola tisuljeća proglašava svetima,… jedva da zavrjeđuje članak, pa makar to bilo i na nekom tamo grintavom blogu. Dakle, čemu ovaj tekst?

Ajmo prvo očito: brinemo se o nasilju prema kršćanima, uz poprilično nesuptilan signal da su Muslimani problem, pošto je homilija išla kao dio kanonizacije otomanskih žrtava koje su se odbile prešaltati s katoličanstva na islam, no i dalje se Crkva ne bavi sobom i svojim zločincima. Slažem se, treba to nasilje zaustaviti ili barem smanjiti, no ne vidim nikakve pomake u čišćenju vlastite kuće. Vožnja autobusom i pranje nevjerničkih nogu po zatvorima neće zaustaviti pedofile u Crkvi i suradnju vatikanske banke s mafijašima, niti će zločince dovesti pred lice pravde i, daleko važnije, zaštititi buduće žrtve. A to je nešto gdje Franjo ima sav potrebni autoritet i mogućnost djelovanja, no nekako… kao da se time ne stigne baviti.

Nadalje, postoje s navedenom kanonizacijom i proceduralni problemi. Da bi netko bio beatificiran (proglašen blaženim), treba obaviti čudo. Da bi neki blaženik bio proglašen svetim, treba odraditi dva čuda (dakle, jedno extra nakon beatifikacije). Prvo čudo je, vrlo vjerodostojno, opisao Saverio de Marco u djelu “Kratka povijest 800 otranskih mučenika”:

The old tailor gave one final exhortation to his fellow prisoners and knelt before the executioner. The blade fell and decapitated him, but then, as the chronicler Saverio de Marco claimed in the Compendiosa istoria degli ottocento martiri otrantini (“The Brief History of the 800 Martyrs of Otranto”), the headless corpse stood back upright. The body supposedly proved unmovable, so it remained standing for the entire duration of the gruesome executions. Stunned by this apparent miracle, one of the executioners converted on the spot and was immediately killed. The executioners then returned to their horrendous business. The bodies were placed into a mass grave, and the Turks prepared to begin their march up the peninsula toward Rome. Otranto was in ruins, its population gone, its men dead and thrown into a pit, seemingly to be forgotten.

Izvor: How the 800 Martyrs of Otranto Saved Rome

Naravno da je Bog omogućio bezglavom lešu da stoji. To je daleko logičnije čudo nego, ne znam, spasiti ljude od pomalo nezgodne sudbine koja ih je snašla.

No, problem je (i) u ovom drugom čudu. Otrantski mučenici su, navodno, 1981. izliječili rak jajnika časne sestre Francesce Levote. Zanimljiv je detalj koji je iznio njen liječnik: na njoj su primijenili tada novu i revolucionarnu metodu liječenja kombiniranom kemoterapijom i radioterapijom. Zašto je išla u bolnicu jednom liječniku kad se pouzdavala u pomoć 800 (doduše, niti priučenih) “liječnika”, nije razjašnjeno, ali upravo su se njima molile njene kolegice časne sestre. Dakle, opet klasično vatikansko “pljujemo znanost, a kad nam ona pomogne, hvalimo Boga i davno preminule ljude”.

Moj problem s pričom, osim što se pljuje po trudu liječnika i uspjesima medicine, je i to što pričamo o 800 novih svetaca. Zašto su njima 2 “čuda” dosta? Zašto 800 svetaca ne treba napraviti barem 1600 čuda? Čak bih bio dovoljno milostiv da dozvolim ukupno 1600 “čuda”, bez da inzistiram da je baš svaki pojedinac izveo barem 2 (ono, nek’ si ljudi pomažu), no dva za sve skupa je ipak “malo”… khm… nategnuto. Čak i za katoličku crkvu. Što ne bi, recimo, mene proglasili svetim tako da se našlepam na nečija tuđa “čuda”? Pa nisam ja kriv što ne volim malu djecu!

Da rezimiramo: divljaci turski su pobili zapravo nedužne ljude (jedini grijeh im je bio da se nisu htjeli odreći svog izmišljenog prijatelja i preuzeti tuđeg, ili barem slagati da su to napravili). I sada, 533 godine kasnije, dolazi civilizirana i uljuđena katolička crkva koja im odaje počast, pri tome malo zaboravljajući tu civiliziranost dok se klanja mučenicima u njihovoj katedrali. Naime, interijer rečene katedrale izgleda ovako:

Cathedral of Otranto

Yup, to su i dalje lubanje i ostale kosti rečenih mučenika. Nazovite me konzervativnim, no meni se ne čini da su baš dostojanstveno pokopani. Naravno, nitko ne spominje da ih se konačno pokopa kako spada ili, ako već konstrukcija katedrale to ne dozvoljava, barem da se taj dio (te zidove) pretvori u grobnicu. To bi, valjda, ipak bilo precivilizirano za Crkvu. Barem na idućih 500+ godina. Možda i koja nula više.

Na gornjem linku ima i simpatični zaključak:

The Ottoman Wars were motivated by territory gains and eradicating the Christian faith while spreading the Muslim one. Sound familiar? Just 200 hundred years earlier, the Christian Crusades (1095-1291) had led to an invasion of Northern Africa, with the crusaders’ goal to claim territory and eradicate the Muslim faith while spreading the Christian one. And the saga continues…

Show se nastavlja, raja se zabavlja, papa Franjo Superstar je omiljen u većini medija, ali suštinski se ništa ne mijenja. Vjerojatno zato što suštine niti nema. Postoji samo tanka, kičasta (i često morbidna) fasada preko sasvim ovozemaljskih interesa. I ovce koje biraju biti žrtve religijskih fanatika svih vrsta, podvrsta i nijansi.

Written by Charon l'Cypher

12. 5. 2013. at 20:27

Kako napraviti muslimana?

leave a comment »

Ovako:

Kako napraviti muslimana

Za sve koji imaju neodovljivu želju uvrijediti se, pozivam vas da utvrdite kako izgleda jedna od najboljih islamskih škola u Velikoj Britaniji, prema riječima prof. Richarda Dawkinsa:

Naravno da taj filmić nije jedini povod gornje sličice. On se tu “samo” lijepo uklapa, a stvarnu priču pišu sami muslimani, dan za danom.

Sličnu pišu i razni katolitalibani, kreacionisti i svi drugi vjerski fanatici, da ne bi mislili da smo njih zaboravili… 😉

Written by Charon l'Cypher

7. 4. 2013. at 1:20

Reforme nastavljanjem po starom

leave a comment »

Telegraph od izbora  pape Franje jako prati što dotični radi, obično u poprilično pohvalnim tonovima. Dive mu se kako je aktivan, divan, krasan, dobar,… eto, čak je nekim nekršćanskim — saklonimebože — ženama! oprao noge! Wow! Svetac čisti! Trebalo ga je beatrificirati još prije nego mu se djed rodio! (zanimljiv raspon godina opranih i izljubljenih nogu :twisted:)

Tako je i sada Telegraph popratio Franjinu najavu “odlučne akcije” protiv pedofilnih svećenika. Pohvalno, zar ne?

Preosimo dijelove.

“The Holy Father in particular asked that the Congregation, continuing the line adopted by Benedict XVI, act decisively in cases of sexual abuse, promoting above all measures to protect minors, help for those who in the past suffered such violence and the necessary procedures against those who are guilty,” the Vatican said in a statement.

Izvrsno! Treba “djelovati odlučno”, na način da se “nastavi djelovanje Benedicta XVI”, onog istog koji je skrivao pedofile cca 2 desetljeća prije nego je postao papa i to je nastavio raditi sve dok nije posanaderio i zbrisao u vatikansku vilu “Malo vitra” (ili kako se već zove ta vila, vjerojatno samo prevedeno na latinski). Za zaboravne, da podsjetimo malo o tom Ratzingerovom/Benedictovom “odlučnom djelovanju”:

Eto, lijepo i odlučno je određivao da pedofile treba brižno čuvati, jer su oni naše blago. Ili tako nekako. Zaboravio čovjek tko je ono naše blago, ali sjeća se da je imalo veze s djecom.

Sve se pitam jesam li jedini kojeg Franjina “nova odlučnost” podsjeća na Ivinu “novu pravednost”.

Da nastavimo s citatima iz Telegraphovog članka:

“The Holy Father gave assurances that the victims of abuse are particularly in his prayers.” Francis, the former archbishop of Buenos Aires, instructed bishops around the world to take a tough line on abusive priests, in order to rebuild the credibility of the Church.

Blago žrtvama, on se moli za njih. Nastavit će politiku (zataškavanja) svog prethodnika, ali će barem recitirati pjesmice posvećene žrtvama te njihove mastodonstske organizacije. Tko zna, možda odrecitira i neku za nas koji se klanjamo Đavlu. Ili barem za one “zlostavljače djece” kojima se čak i Crkva protivi (normalnom svijetu poznatiji kao “homoseksualne osobe koje djeci pružaju dom ispunjen ljubavlju i brigom” — link).

Ajde, barem je iskreno priznao da mu je na srcu i duši iskrena briga za oporavak… kredibiliteta Crkve (a žrtve se već ponadale da će se netko i za njih nešto konkretno napraviti).

Francis’s predecessor, Pope Emeritus Benedict XVI, was credited with addressing the issue on several fronts.

He disciplined Father Marcial Maciel, the notorious head of the Legionaries of Christ, a traditionalist religious order, who had abused children for years.

In 2009 he issued a heartfelt apology to victims of clerical abuse in Ireland, telling them: “You have suffered grievously and I am truly sorry… it is understandable that you find it hard to forgive or be reconciled with the Church.” He expressed “shame and remorse” for the crimes perpetrated by Irish priests.

Slava… interesantna je to zvjerka. Kako umjetnicima skoči popularnost kad napuste ovaj svijet, tako je odjednom i Benedict postao poznat po žustroj akciji protiv pedofilije. I to ne bilo kakvoj! Promijenio je čovjek Svijet. Disciplinirao je jednog — wow! jednog! — svećenika i rekao žrtvama u Irskoj da mu je fakat žao! Pa što bi mi više?! Ne očekujemo valjda da bi žrtve zlostavljanja u toj istoj Irskoj trebale biti zadovoljne makar samom isprikom, kad već nema nekih konkretnih akcija od strane Crkve?! Whoops, isprika fail.

Dobro, Franjo je barem elokventniji (a i ne liči na Dartha Sidiusa, pa lakše ispadne pozitivac) te će valjda prazne riječi upakirati u ljepši celofan. Žrtvama neće pomoći, ali bit će sedma sila sretna, a to je i jedino važno (prisjetimo se: cilj je krpanje kredibiliteta Crkve). Nećemo valjda brinuti o djeci?! Bit će djece! Ionako stalno naučavaju svoje poslušno stado da treba štancati djecu, bez objašnjavanja kako se i brinuti za njih i bez pomoći u, recimo, financiranju te djece.

The wording and timing of Francis’ statement was significant, said Dr Rebecca Rist, a historian of the papacy at the University of Reading.

“By proclaiming this message so early in his pontificate Pope Francis is sending a very strong signal to the world that he is willing to tackle the issue head on.

(It shows) that he is entirely in tune with the sentiments of his predecessor, Benedict XVI, who on his election as Pope also spoke strongly against the ‘filth’ of clerical sex abuse.”

“It also signals that Pope Francis is serious about his recent messages of reform and renewal in all quarters of the Church.”

Vidite, ozbiljan  čo’ek, čak i uvažena doktoruša to tvrdi.

Srećom, Telegraph nije (još?) sasvim potpao pod čari blagog lica i velikog, pametnog čela dragog nam Franje, pa iznosi i drugu stranu (čit. dosadne žrtve koje su ionako svećenicima dale što su ovi htjeli, pa kud se sada stalno guraju)?!

But victims of clerical sex abuse were not impressed.

“Once again, as has happened hundreds of times already, a top Catholic official says he’s asking another top Catholic official to take action about paedophile priests and complicit bishops. Big deal,” said Barbara Dorris, from the Survivors Network of those Abused by Priests.

She said Francis had called his credibility on the issue into question within the first 24 hours of his papacy, when he met Cardinal Bernard Law, an American cardinal who resigned in disgrace amid allegations that he had covered up years of abuse by priests.

Cardinal Law resigned as archbishop of Boston 10 years ago, after issuing a statement begging forgiveness, and left the US after being accused in dozens of law suits of failing to protect children.

He took up residence in the Church of Santa Maria Maggiore in Rome. As the papal basilica in Rome, it was where Pope Francis went to pray on the morning after his election.

“One of the first actions Pope Francis took was to visit perhaps the most high profile corrupt prelate on the planet, who remains a powerful church official despite having been drummed out of Boston for hiding and enabling crimes by hundreds of child molesting clerics,” said Mrs Dorris.

“Kids won’t be helped by a “continuation” of the tiny symbolic gestures taken by Pope Benedict. Kids will be helped by decisive changes. Thus far, Pope Francis hasn’t even discussed, much less adopted, even a single reform. In fact, by visiting Law, the pope has continued to ignore – and thus encourage – heinous wrongdoing.”

“We must insist on new tangible action that helps vulnerable children protect their bodies, not old vague pledges that help a widely-discredited institution protect its reputation.”

Dream on, drage žrtve. Kako sam u svojoj prvoj analizi rekao: nije Franjo tu da mijenja praksu i donosi novo, nego da čuva i ušminkava staro. Izrazio je to lijepo i pohvalama svom prethodniku, pozivima na kontinuitet, nabacivanjem blata na nevjernike, govorom mržnje prema homoseksualnim parovima,… zašto biste vi bili izuzeti? Vaše vrijeme je prošlo kad navršili 13-14 godina i više niste zanimljivi, osim za štancanje nove, svježije djece…

Misao dana:
We can’t solve problems by using the same kind of thinking we used when we created them.
— Albert Einstein

Written by Charon l'Cypher

6. 4. 2013. at 4:15

%d bloggers like this: