Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Zdravlje’ Category

Masovna proizvodnja svetaca i inflacija čuda

leave a comment »

Papa Franjo danas je kanonizirao 800 otrantskih mučenika, što je do sada najveći primjer masovne proizvodnje svetaca. Istina, ekipa se solidno načekala: pobijeni su 14.8.1480. (neki izvori navode 12.8.), a beatificirani 1771.

U svojoj homiliji, papa Franjo je cimnuo Boga da proba malo smanjiti nasilje prema kršćanima (ostale nije spominjao) diljem Svijeta. I sve pet, dedek žica za malo mira za one koji pate, neku ekipu mrtvu više od pola tisuljeća proglašava svetima,… jedva da zavrjeđuje članak, pa makar to bilo i na nekom tamo grintavom blogu. Dakle, čemu ovaj tekst?

Ajmo prvo očito: brinemo se o nasilju prema kršćanima, uz poprilično nesuptilan signal da su Muslimani problem, pošto je homilija išla kao dio kanonizacije otomanskih žrtava koje su se odbile prešaltati s katoličanstva na islam, no i dalje se Crkva ne bavi sobom i svojim zločincima. Slažem se, treba to nasilje zaustaviti ili barem smanjiti, no ne vidim nikakve pomake u čišćenju vlastite kuće. Vožnja autobusom i pranje nevjerničkih nogu po zatvorima neće zaustaviti pedofile u Crkvi i suradnju vatikanske banke s mafijašima, niti će zločince dovesti pred lice pravde i, daleko važnije, zaštititi buduće žrtve. A to je nešto gdje Franjo ima sav potrebni autoritet i mogućnost djelovanja, no nekako… kao da se time ne stigne baviti.

Nadalje, postoje s navedenom kanonizacijom i proceduralni problemi. Da bi netko bio beatificiran (proglašen blaženim), treba obaviti čudo. Da bi neki blaženik bio proglašen svetim, treba odraditi dva čuda (dakle, jedno extra nakon beatifikacije). Prvo čudo je, vrlo vjerodostojno, opisao Saverio de Marco u djelu “Kratka povijest 800 otranskih mučenika”:

The old tailor gave one final exhortation to his fellow prisoners and knelt before the executioner. The blade fell and decapitated him, but then, as the chronicler Saverio de Marco claimed in the Compendiosa istoria degli ottocento martiri otrantini (“The Brief History of the 800 Martyrs of Otranto”), the headless corpse stood back upright. The body supposedly proved unmovable, so it remained standing for the entire duration of the gruesome executions. Stunned by this apparent miracle, one of the executioners converted on the spot and was immediately killed. The executioners then returned to their horrendous business. The bodies were placed into a mass grave, and the Turks prepared to begin their march up the peninsula toward Rome. Otranto was in ruins, its population gone, its men dead and thrown into a pit, seemingly to be forgotten.

Izvor: How the 800 Martyrs of Otranto Saved Rome

Naravno da je Bog omogućio bezglavom lešu da stoji. To je daleko logičnije čudo nego, ne znam, spasiti ljude od pomalo nezgodne sudbine koja ih je snašla.

No, problem je (i) u ovom drugom čudu. Otrantski mučenici su, navodno, 1981. izliječili rak jajnika časne sestre Francesce Levote. Zanimljiv je detalj koji je iznio njen liječnik: na njoj su primijenili tada novu i revolucionarnu metodu liječenja kombiniranom kemoterapijom i radioterapijom. Zašto je išla u bolnicu jednom liječniku kad se pouzdavala u pomoć 800 (doduše, niti priučenih) “liječnika”, nije razjašnjeno, ali upravo su se njima molile njene kolegice časne sestre. Dakle, opet klasično vatikansko “pljujemo znanost, a kad nam ona pomogne, hvalimo Boga i davno preminule ljude”.

Moj problem s pričom, osim što se pljuje po trudu liječnika i uspjesima medicine, je i to što pričamo o 800 novih svetaca. Zašto su njima 2 “čuda” dosta? Zašto 800 svetaca ne treba napraviti barem 1600 čuda? Čak bih bio dovoljno milostiv da dozvolim ukupno 1600 “čuda”, bez da inzistiram da je baš svaki pojedinac izveo barem 2 (ono, nek’ si ljudi pomažu), no dva za sve skupa je ipak “malo”… khm… nategnuto. Čak i za katoličku crkvu. Što ne bi, recimo, mene proglasili svetim tako da se našlepam na nečija tuđa “čuda”? Pa nisam ja kriv što ne volim malu djecu!

Da rezimiramo: divljaci turski su pobili zapravo nedužne ljude (jedini grijeh im je bio da se nisu htjeli odreći svog izmišljenog prijatelja i preuzeti tuđeg, ili barem slagati da su to napravili). I sada, 533 godine kasnije, dolazi civilizirana i uljuđena katolička crkva koja im odaje počast, pri tome malo zaboravljajući tu civiliziranost dok se klanja mučenicima u njihovoj katedrali. Naime, interijer rečene katedrale izgleda ovako:

Cathedral of Otranto

Yup, to su i dalje lubanje i ostale kosti rečenih mučenika. Nazovite me konzervativnim, no meni se ne čini da su baš dostojanstveno pokopani. Naravno, nitko ne spominje da ih se konačno pokopa kako spada ili, ako već konstrukcija katedrale to ne dozvoljava, barem da se taj dio (te zidove) pretvori u grobnicu. To bi, valjda, ipak bilo precivilizirano za Crkvu. Barem na idućih 500+ godina. Možda i koja nula više.

Na gornjem linku ima i simpatični zaključak:

The Ottoman Wars were motivated by territory gains and eradicating the Christian faith while spreading the Muslim one. Sound familiar? Just 200 hundred years earlier, the Christian Crusades (1095-1291) had led to an invasion of Northern Africa, with the crusaders’ goal to claim territory and eradicate the Muslim faith while spreading the Christian one. And the saga continues…

Show se nastavlja, raja se zabavlja, papa Franjo Superstar je omiljen u većini medija, ali suštinski se ništa ne mijenja. Vjerojatno zato što suštine niti nema. Postoji samo tanka, kičasta (i često morbidna) fasada preko sasvim ovozemaljskih interesa. I ovce koje biraju biti žrtve religijskih fanatika svih vrsta, podvrsta i nijansi.

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

12. 5. 2013. at 20:27

Čudesna čuda

leave a comment »

Lutajući bespućima internetske zbiljnosti, nedavno sam uz temu o čudesnim ozdravljenima lurdskim naišao na komentar čitatelja koji kaže kako u slučaju bolesti neće potražiti lijek niti u Isusu, ali niti u “službenoj” medicini. Iako neizrečeno, njegov je izbor očigledno tzv. alternativna medicina. (Nisam citirao izvor jer mi je namjera osvrnuti se na paradigmu, a ne eventualno polemizirati s osobom.)

Ovakvu vrstu odabira (neću religijsku već “alternativnu” terapiju) narodna je mudrost sažela u izreci “nije govno nego se pas posro”.

Prvo mi se nameće pitanje zbog čega je u puku tako često izražena averzija prema “službenoj” medicini?! Postoje, naime, brojni pokazatelji kako je medicina u posljednjih tristotinjak godina od kada je dobila obilježja znanosti ostvarila spektakularne rezultate u liječenju, prevenciji, dijagnostici, iskorijenjivanju pojedinih bolesti, produljenju životnog vijeka i povećanju kvalitete života. Ne treba čak ni puno izučavati povijest ili guglati, dovoljno je pitati nekog djedicu od osamdesetak godina pa će se doći do zapanjujućih spoznaja koliko je samo u jednom životnom vijeku medicina napredovala i kako su neke neizbježno smrtonosne bolesti (poput npr. tuberkuloze) postale “mačji kašalj”, da ne spominjem postupke koji su bili nezamislivi, kao što je npr. transplantacija organa.
Kao i u svakoj ljudskoj djelatnosti, i u medicini su postojale pogreške, prijevare, zlouporabe … ali one su gledajući opće dobro koje je medicina donijela zanemarive i o tome postoje nepobitni objektivni pokazatelji.

Zašto neki ljudi ipak ne vole “službenu” medicinu?!

Ivica Kostelić tijekom natjecanja povrijedi koljeno. U roku od pola sata nađe se “na stolu” u klinici gdje ga pregledaju i dijagnosticiraju povredu. Operiraju ga, rehabilitiraju i nakon mjesec dana, Ivica je opet u trci za Veliki kristalni globus.
Moj prijatelj (primjer na žalost nije hipotetski), sportaš rekreativac, doživi sličnu povredu. Nakon dvije godine još uvijek je na štakama. Prvo je jako dugo morao čekati na specijalistički pregled. Onda je specijalist na rendgenskoj snimci previdio jednu “sitnicu” i dao pogrešnu dijagnozu. Operirao ga je kirurg koji također nije uočio ovaj problem. Umjesto rehabilitacije i ozdravljenja stvar se zakoplicirala. Slijede ponovni pregledi da bi se otkrila pogreška. Nakon otkrivanja greške pristupa se smirivanju upale kako bi se mogao izvršiti operativni zahvat. Slijedi operacija i rehabilitacija. Između svake rečenice su tjedni ili mjeseci čekanja.

Mislim da bi se u ovom drugom primjeru manje ili više mogao naći skoro svaki “običan” građanin koji je zbog toga ljut i na medicinu i na doktore, no je li kriva medicina kao znanost ili su uzroci socio-ekonomsko-plitičke naravi? Iz prvog primjera možemo vidjeti da je medicina jako učinkovita!

Vratimo se sada na početak, čudesnim ozdravljenjima.

U gospinom svetištu u Lourdesu može se konzumirati “ljekovita” voda. Vatikan je svojim specijalnim metodama utvrdio da je 65 osoba čudesno ozdravilo i priznao je ta čuda kao Gospinu djelo.
Drago Plečko i slična bratija “stručnjaka s ruba znanosti” tvrde kako je bilo čak i nekoliko tisuća ozdravljenja.
Vatikan pripisuje čuda Gospinom djelovanju, dok “Plečko-stručnjaci” to pripisuju čudesnim svojstvima vode. Ta čudesna svojstva nisu rezultat činjenice da su u vodi otopljene pojedine mineralne tvari koje zaista mogu blagotvorno djelovati na ljudski organizam, već molekula H2O ima sposobnost memoriranja pa može zapamtiti informacije koje pomažu izlječenju. Na ovome se temelji i današnja homeopatija. Nakon što je bila suočena s nepobitnom matematičkom činjenicom da voda nakon “homeoptaskih” razrijeđenja ne sadrži više niti jednu jedinu molekulu aktivne tvari, homeopati su se dosjetili da voda memorira ljekovita svojstva. Čini se kako osim memorije, voda ima i inteligenciju, pače i intuiciju, jer točno zna što treba zapamtiti. Naime, ako se u “homeoptaskom pripravku” (koji je kemičarima poznat i pod nazivom čista voda) kojim slučajem nađe i neka neželjena molekula, voda će ipak zapamtiti samo ono što homeopat želi. E tako pametno, čini se, voda djeluje i u Lourdesu!

Da skratim: ne postoji nikakav dokaz o “memorijskim” svojstvima vode! Odbiješ li ideju o Gospinoj intervenciji i prihvatiš Plečkovo objašnjenje, isto ti se piše. I jedno i drugo zasnovano je samo na uvjerenju, ali ne i na dokazima!

Jednako funkcioniraju i ostale “alternativne” metode. Bioenergetičari tvrde kako se oko nas nalazi tzv. bioenergetsko polje. Ono se ne može registrirati, ali ta sitnica nije nikakva prepreka bioenergetičarima koji će tvrditi da svojim mahanjem uspostavljaju ravnotežu u tome polju?!?! Što osim što zvuči “cool” uopće znači “neravnoteža u našem energetskom polju” (ovo je citat iz jednog letka koji reklamira bioenergetsko liječenje). Kako bioenergetičar zna da će “pokretima i polaganjem ruku oko tijela dovesti energetsko polje u ravnotežu” (opet citat), a ne možda uzrokovati disbalans toga polja?!
Jedina prihvatljiva rečenica iz spomenutog letka je ova: “U suradnji s klasičnim medicinskim terapijskim oblicima daje odlične rezultate.” Bez tih “klasičnih postupaka” djeluje puno, puno slabije … zapravo, djeluje samo dok ne prođe placebo efekt ili dok “pacijent” ne preboli npr. 2000 kuna koje je dao za petodnevnu “terapiju” i nakon tri – četiri mjeseca se usudi rodbini priznati da “to” zapravo ne djeluje i da je ispao budala.

I na kraju, kada bismo i prihvatili “da nečega ima” dolazimo do ključnog razloga zašto je neracionalno uzdati se u “nebeske” ili “alternativne” metode liječenja.

Prema nekim podacima na koje sam naišao, Lourdes je do sada posjetilo oko 300 milijuna hodočasnika. Ne postoje nikakve statistike o tome koliko je ljudi došlo moleći ozdravljenje, ali mislim da neće biti nerazumno ako pretpostavimo da je to bio svaki stoti. Prema Vatikanskoj “ekspertizi” to znači da je od 3 milijuna hodočasnika zahvaljujući Gospi ozdravilo njih 65! Okruglo, na 45 000 molitelja, jedan je ozdravio! Po bilo kojim “ovozemaljskim” kriterijima ovo je mizerna vjerojatnost koju nitko osim organizatora igara na sreću ne bi prihvatio ni u kakvom poslu!

Alternativci kažu “nekoliko tisuća ozdravljenja”. Koliko? Kako su uopće došli do toga broja? S obzirom da vole glumiti znanstvenike, jesu li provjerili sve okolnosti u kojima se ozdravljenje dogodilo. Ako se radi o prirodnom procesu uzrokovanom memorijom vode, jesu li odgonetnuli kako to da djeluje samo u vrlo ograničenom broju slučajeva? I bez obzira na koliko tisuća čuda ciljaju (a sigurno je manje od 10 000 jer bi inače govorili o desecima tisuća), opet se radi o mizernoj učinkovitosti.

Bioenergetičari, homeopati, reiki majstori, proizvođači magnetskih traka … itd. itd. uvijek će naći nekoga tko će i pred kamerama potvrditi da je izliječen. Naravno, sve to bez prezentacije svih relevantnih okolnosti (npr. je li to čudo kojim slučajem kombinirano s klasičnim metodama), a što je najvažnije, nikada nećemo dobiti podatak koliko “pacijenata” nije izliječeno ili još gore, koliko ih je umrlo ili im se pogoršalo stanje jer su čekajući čudo prolongirali odlazak liječniku!

U svemu ovome, meni je najzanimljivje kako se ljudi olako upuštaju u poigravanje onim što im je najvrijednije – zdravljem! U nekim će stvarima vrlo racionalno postupati. Npr. kada bi netko sklon “alternativnoj arhitekturi” rekao klijentu da se gradilište nalazi na sjecištu Hartmanovih čvorova i biogeomagnetskog niskofrekventnog polja pa nije potrebno stavljati armaturu u beton jer su postojeće sile dovoljno jake da drže krov, hm, pa ne znam bi li itko popušio takvu budalaštinu. Ljudi, međutim, masovno puše istovrsne budalaštine primijenjene na ljudsko tijelo koje funkcionira po jednako dobro objašnjenim prirodnim zakonima i mehanizmima kao što su objašnjeni i statika i gravitacija.

Written by Ajgor

4. 9. 2012. at 15:49

Je li moguć referendum o MPO?

4 komentara

O znanstvenim činjenicama i zdravorazumskim aspektima udružene vjerničke halabuke o zamrzavanju embrija i prijedlogu novog zakona o MPO već je bilo riječi na ovim stranicama. Kako se približava izglasavanje zakona u Saboru, tako se i tenzije pojačavaju. S obzirom da nisam pravnik, pitanje iz naslova nije retoričko već me stvarno zanima kakva bi mogla biti pravna utemeljenost najavljenog referenduma?

Prema onome što smo mogli čuti i pročitati, za vjernički puk su najspornije dvije stvari:
1. zamrzavanje embrija
2. omogućavanje MPO ženama bez partnera

In vitro oplodnja zamrzavanjem embrija je medicinski postupak, a Ustav i Zakon o zdravstvenoj zaštiti daju pravo na optimalno liječenje, što znači uporabu najučinkovitijih dostupnih medicinskih postupaka. Stoga se postavlja pitanje smije li volja većine stanovništva jednom dijelu populacije uskratiti ” … adekvatnu medicinsku pomoć u skladu s europskim i svjetskim standardima” (tom formulacijom su se poslužile Rode najavljujući ustavnu tužbu protivi Milinovićevog zakona) zato što je to u suprotnosti s njihovim svjetonazorom.
(Ustavna tužba Roda na Milinovićev zakon najavljena je u srpnju 2009. godine. Nisam uspio pronaći podatak je li zaista podignuta i kako je riješena. Ako je, onda se pravorijek može primijeniti i na ovaj slučaj.)
Kada bi u Hrvatskoj u većini bili Jehovini svjedoci, bi li oni imali pravo tražiti zakonsku zabranu transfuzije krvi? Ili kada bi većinski bio kult Zubić Vile, bi li on imao pravo tražiti zabranu izrade gebisa? Čini mi se da se tu približavamo pitanju ljudskih prava, npr. pravu na liječničku njegu iz čl. 25.1 Opće deklaracije o pravima čovjeka.
Kako se u navedenim primjerima (uključujući i Miletićeve embrije) radi o isključivo ideološki ili religijski motiviranim postupcima koji bi bili na štetu onih skupina koje ne dijele te stavove, moglo bi se govoriti i o diskriminaciji po vjerskoj osnovi (kao što je već slučaj s Milinovićevim zakonom).
U civiliziranim državama, a osobito potpisnicama međunarodnih deklaracija o ljudskim pravima što je i Hrvatska, ljudska prava ne mogu biti pitanje volje većine, tj. referenduma.

Netko bi sada mogao reći “pa i eutanazija je samo medicinski postupak” … Točno, ali subjekti eutanazije imaju pravnu osobnost i tu se osim etičkih otvaraju i mnoga pravna pitanja.
Što se tiče zamrzavanja embrija, ono nije u koliziji s pozitivnim hrvatskim zakonima. Poput svih država u svijetu, i u Hrvatskoj čovjek postaje subjekt prava (“fizička osoba”) tek nakon rođenja. I poput većine država u svijetu, postoji zakonska zaštita ploda nakon određene faze razvoja (obično se radi o desetom tjednu trudnoće), ali oplođena jajna stanica i embrij u najranijoj fazi razvoja se ne tretiraju kao osobe! Stoga je prozivanje da se uništavanjem oplođene jajne stanice ili zamrzavanjem embrija postupa protiv osoba pravno neutemeljeno.

Što se tiče medicinski potpomognute oplodnje za žene bez partnera treba vidjeti postoji li neki postojeći zakon s kojim bi to pravo bilo u koliziji? Postoji li i jedan zakon koji ženama bez partnera zabranjuje imanje i odgajanje vlastite djece? Koliko mi je poznato, ne postoji! Dapače, čl. 25.2 Opće deklaracije o pravima čovjeka implicira pravo na djecu izvan braka jer kaže “Sva djeca, rođena u braku ili van njega, trebaju uživati jednaku socijalnu zaštitu.”
Pa u čemu je onda problem? Za Crkvu je bitno održavanje privida dominacije tzv. katoličkog morala u državi što je za nju vrlo lukrativno. Pa i kleru je poznato da postoji puno žena koje odgajaju djecu bez partnera, između ostalog i njihovu djecu, ali drugo je kada se to stavi na papir.
(Prikrivanje i licemjerno stvaranje privida je inače u defaultu katoličke crkve: smijete nepoštivati celibat, ali da se ne zna; smijete pipkati djecu, ali da se ne zna; budite pederi, ali da se ne zna; i Bog uništava 40% oplođenih jajnih stanica, ali to se ne zna …)

Bez obzira kakvi su pravni temelji za najavljeni referendum, vjerujem kako u slučaju njegove provedbe ne postoje šanse za uspjeh. Iz njega bi logično uslijedilo i pitanje zabrane pobačaja, a većina anketa pokazuje kako se naših 87% navodnih katolika baš i ne oduševljava tom idejom.
S druge strane, jedan takav referendum bio bi koristan kako bi se konačno utvrdilo kakva je stvarna pozicija Crkve u društvu. S obzirom da je to za Crkvu preveliki rizik (predsjednik agnostik i premijer ateist izabrani nasuprot navijanju Crkve nisu beznačajan podatak), vjerujem kako je najavljeni referendum samo prijetnja praznom puškom.

Written by Ajgor

9. 7. 2012. at 11:13

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

3 komentara

Prenosimo izvrstan satirični komentar sa Sprdexa (osobni favorit: komentar uz sliku). 😀

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

Nakon pobačaja, umjetne oplodnje i kondoma, Crkva je danas i upotrebu zubne paste proglasila direktnom uvredom Bogu.

Neki ljudi slabije vide i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja.

KAPTOL – Nakon što je svojim nastupom u jučerašnjoj emisiji Nedjeljom u 2 don Ivan Miklenić, kako to samo svećenik može, utješio tisuće parova koji se bore s neplodnošću riječima: ”Neki ljudi ne mogu imati djecu i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”, glavni urednik Glasa Koncila svoje je izlaganje nastavio i danas na stranicama ovog megapopularnog lista.

”Nekim ljudima smrdi iz usta. To je volja Božja. Tko smo mi da odbijamo Božji dar smrada iz usta? Tko smo mi da glumimo Stvoritelja i govorimo ova usta hoće smrdjeti, a ova neće?” – stoji u uvodu članka s naslovom ”Nije sve što smrdi smrad”.

Rekli bi neki možda Miklenić ovim člankom želi opravdati neugodan miris koji je zasigurno ostao u njegovim ustima nakon jučerašnjih verbalnih proljeva kod nekad popularnog Aleksandra Stankovića. Uistinu, činilo se na trenutke kako će Aco povratiti, ali, srećom po Miklenića, to bi iziskivalo pokretanje mišića koje je ovaj novinar odavno izgubio.

Iako se tako na prvi pogled nikako ne bi reklo, Miklenićeva poruka neplodnim parovima zapravo neočekivani iskorak čelnih ljudi Crkve prema modernom dobu. Do sada se, naime, čvrsto vjerovalo kako se problemi policističnih krajnika i niskog broja spermija najbolje rješavaju – molitvom. MIklenićevim priznanjem kako se s nekim fizičkim nedostatcima ipak treba pomiriti Crkva je tako hrabro zakoračila u 17. stoljeće.

Za samo nekoliko stotina godina, procjenjuje se, Crkva će prestati biti posljednja organizacija na svijetu koja ženskim zaposlenicima ne dopušta pristup rukovodećim pozicijama. Do 2300-te godine trebala bi biti gotova crkvena studija o tome sprječavaju li kondomi širenje AIDS-a. Nastave li ovim tempom i uz malo sreće, Crkva bi u 21. stoljeće trebala zakoračiti već u 51. stoljeću.

Možda se baš tada kakav urednik Glasa koncila inspiriran nedjeljnim iskorakom (sic!) Ivana Miklenića osili i kaže:

”Neki ljudi su homoseksualci i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja”.

FOTO: Darko Tomaš

— Izvor: Mislav Blago, “Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:34

Molitva je najbolji lijek

leave a comment »

Vikend je, pa ajmo malo biti neozbiljni. Evo jedne simpatične ideje, da barem malo vratimo snagu teoriji evolucije i preživljavanju najsposobnijih… 😈

Kako sam veće rekao… funkcioniraju te molitve, ali samo kad nije baš ozbiljno. Je l’ te, kad se funkcioniranje zapravo ne može provjeriti…

Ili da probamo koji put, recimo na papi? Mislim, koga će molitve spasiti, ako njega neće? 😀

Written by Charon l'Cypher

2. 6. 2012. at 23:10

Postano u Zabava, Zdravlje

Tagged with

Hoću tatu

7 komentara

Hajci na Ostojićev prijedlog zakona o MPO pridružila se i udruga “Hoću tatu”. Udruga je osnovana još u travnju ove godine pa zahtjev o skidanju hitnog postupka više nije aktualan. Ostatak priče je manje – više predvidljiv …

Glavne zamjerke predloženom zakonu o MPO opisane su u članku Osnovana mreža udruga ‘Hoću tatu’

Uz već uobičajenu priču o zamrznutim ljudima, članovi udruge posebno su zabrinuti jer bi Ostojićev zakon mogao dovesti do jednog nečovječnog (“bezočnog”) društva i čak urušiti pravni poredak.

Trn u oku su prava žena bez partnera na MPO i rađanje djece ili, zamislite zla, pravo da lezbijke imaju djecu. Zaboravlja se, međutim, kako žene bez partnera već imaju neotuđivo pravo rađati djecu kao što ga imaju i lezbijke. Zašto u tom pogledu diskriminirati one žene koje ne mogu prirodno začeti?

Neka pitanja koja postavlja Udruga u najmanju su ruku čudna. Tvrdi se, naime, da bi Zakon otvorio neka nova pravna pitanja:

Što je to obitelj? Tko je dijete i koji su kriteriji utvrđenja? Tko je nasljednik i u kojem trenutku? Je li začeto, a nerođeno dijete nasljednik (ako se rodi živo)? Je li zametak nasljednik ako se rodi kao živo ljudsko biće i u kojem roku? Može li se osporavati krvna veza i u kojem slučaju?

Kao prvo, fizička osoba kao subjekt prava u hrvatskom zakonodavstvu postaje rođenjem, a završava smrću. Stoga su pitanja o nasljednim pravima začete djece i zametaka deplasirana.

Svi “sporni” slučajevi regulirani su Zakonom o nasljeđivanju i Obiteljskim zakonom.
Podsjećam: majke bez partnera, nepoznati očevi, zatajivanje biološkog oca, lezbijke koje imaju djecu … sve je to realnost i Ostojićev zakon neće u tome smislu donijeti ništa novo niti sporno. Razlika je samo u načinu oplodnje.

U obrazlaganju opasnosti od urušavanja pravnog poretka, Udruga se poziva na razne zakone i konvencije. U jednome (i jedinom!) od njih, u preambuli Konvencije o zaštiti prava djeteta, koristi se pojam zaštite djeteta prije i nakon rođenja što je za udrugu vjerojatno ključni dokaz ispravnosti teze o zamrznutim ljudima. Iako nije precizno definirano, pretpostavljam kako se pod pojmom djeteta prije rođenja smatra plod nakon 10. tjedna trudnoće. I Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (to je onaj zakon koji je još uvijek na snazi u RH) u članku 15. također štiti nerođeno dijete, što za razliku od trabunjanja o zamrznutim ljudima ima smisla.

U svim ostalim pravnim aktima koje navodi i ne navodi udruga, fizička osoba u pravnom smislu postaje se tek nakon rođenja. (U kanonskom zakoniku to je čak malo i prolongirano – nakon krštenja.)

Druga bitna stvar je činjenica da se spomenuti akti najvećim dijelom bave pravima. Već smo se uvjerili da Crkva i apologeti imaju problema s razlikovanjem prava i obaveza.
Da bi se pravo konzumiralo potrebno je zadovoljiti dva uvjeta: subjektivni – postojanje želje za ostvarivanjem prava i objektivni – postojanje objektivnih mogućnosti za konzumaciju prava.
Ustav jamči pravo na rad: da bi se to pravo konzumiralo treba prvo željeti raditi i trebaju postojati slobodna radna mjesta. Kada bi se pravo tretiralo kao obaveza, sada bi na Ustavnom sudu vjerojatno imali 350 000 ustavnih tužbi.
Dijete ima pravo znati tko mu je biološki otac, ali ako je on katolički svećenik koji želi prikriti tu činjenicu, dijete neće moći konzumirati to pravo.

U čemu je poanta? Kao i u slučaju zakona koji ženama daje pravo na abortus, i ovaj zakon će davati širok spektar prava, ali nikoga ni na što neće obvezivati. Nitko neće niti jednu članicu udruge “Hoću tatu” moći prisliti na medicinski potpomognutu oplodnju po Ostojićevim pravilima! Ako budu imale problema s plodnošću, imat će punu slobodu obratiti se Hrvatskom katoličkom liječničkom društvu koje će im molitvom omogućiti majčinstvo. Ili Tomislavu Ivančiću koji će ih izliječiti hagioterapijom.

Već sam spomenuo kako prijedlog udruge ne korespondira s realnošću. Tome treba dodati i činjenicu kako se po starom dobrom kršćanskom običaju inzistira na formi (otac, majka, djeca), a zanemaruju se stvarni odnosi u obitelji te težnje i potrebe pojedinih članova. Prema kršćanskoj doktrini majka je diskriminirana i svedena na status “fertilnog kontingenta”, odgajateljice, sluškinje i seksualnog objekta – tako barem naučava Biblija. Utoliko je smješnije pozivanje ove udruge na ravnopravnost spolova i to na ovako budalast način:

Ruši se načelo ravnopravnosti spolova! Žene mogu same imati djecu, a muškarcima je isto “pravo” uskraćeno!

Zadovoljavanje forme na kojoj inzistiraju Crkva i apologeti ne jamči kvalitetu obiteljskih odnosa. Isto kao što se ne može tvrditi da će dijete koje odrasta samo s majkom ili nedajbože u lezbijskoj zajednici biti loše odgojeno ili nesretno.

Kako bi se uvjerili u ono prvo, dovoljno je uguglati npr. “otac silovao” (783 000 rezultata) ili “otac monstrum” (46 000 rezultata), “otac zlostavljao” 636 000 rezultata). Usput, prepoznajete li gospodina sa slike?

Ovo ne znači da sam protivnik “tradicionalne” obitelji, ne, naprotiv, odrastao sam i živim u takvoj. Njih je daleko najveći broj, bez obzira na religiju ili bilo kakvu ideologiju. Stoga su inicijative poput “Hoću tatu” objektivno nepotrebne – u populaciji je zanemarivo malo onih žena koje će konzumirati “sporna” prava. Problem se krije u činjenici što bi ozakonjenje za katolike nepoćudnih prava dodatno pokvarilo već narušenu sliku o katoličkoj Hrvatskoj. Naime, jamčeći ustavna i zakonska prava svako društvo ujedno šalje poruku kakvo je ili čemu teži. Davanje prava seksualnim i rodnim manjinama, zabrana njihove diskriminacije, pravo na abortus … sve to odskače od vizije konzervativne kršćanske države na kojoj inzistira Crkva.

A najkomičnije od svega je što su članovi udruge poput “Hoću tatu”
– obožavatelji žene koja je začela “neprirodno”;
– sljedbenici tipa koji nikada nije zasnovao obitelj (što je u ondašnjoj židovskoj zajednici bio razlog za ozbiljnu “sumnju”)
– poštovatelji zemaljskih predstavnika gore navedenih koji ne zasnivaju obitelji, a ako im se dogodilo, prikrivaju svoje očinstvo.
😉

Written by Ajgor

7. 5. 2012. at 8:15

%d bloggers like this: