Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Zdravlje’ Category

Biblijski gledano …

11 komentara

O prijedlogu novog zakona o MPO oglasilo se Hrvatsko katoličko liječničko društvo napadom na ministra zdravlja R. Ostojića. Između ostalog kažu i ovo:

Iznenađuje činjenica da ministar zdravlja ne poznaje, ili podcjenjuje, stav Etičkog povjerenstva Klinike za ženske bolesti i porode KBC Zagreb, Petrova 13 iz godine 2009., a koji je izražen na upit Ustavnog suda Republike Hrvatske, naime, da život počinje začećem.

Stav etičkog povjerenstva na koji se pozivaju liječnici katolici donesen je u vrlo zanimljivim okolnostima. Naime, Ustavni sud je punih osamnaest godina razmatrao prigovore nekoliko osoba koje su zakon o pobačaju iz 1978. smatrale neustavnim. Ustavni sudac koji je rješavao ovaj predmet tražio je od KBC-a Zagreb stručno mišljenje o početku života. KBC se dvije godine bavio držanjem ovoga upita u ladici, a onda se, gle zanimljive koincidencije, naglo trgnuo i upravo prije početka Hebrangove predsjedničke pretkampanje ovaj upit poslao stručnjacima iz Petrove.

Tamošnje povjerenstvo, koje čine predstojnik klinike Slavko Orešković te pročelnici zavoda Velimir Šimunić, Josip Đelmiš, Ante Ćorušić, Dubravko Barišić, Damir Babić, Slobodan Mihaljević i Emilija Juretić, jednoglasno se očitovalo da život počinje od trenutka začeća.
Za to jedinstveno mišljenje članovima komisije trebalo je nekoliko minuta, rekao je dr. Orešković za tportal …

(T portal)

Eto kako je to bilo jednostavno: trebalo im je svega nekoliko minuta! Njihov zaključak je zapravo točan: od trenutka začeća oplođena stanica započinje svoj život. Mrtve stanice ne mogu se dijeliti!

Ugledni liječnici nisu se međutim bavili filozofskim i etičkim pitanjima kada embrij prestaje biti nakupina stanica i postaje ljudsko biće. Na to pitanje se i ne može odgovoriti na pauzi za gablec, a njihov lukav odgovor bio je sasvim dostatan za ulizivanje aktualnoj vlasti koja je uprisutnjena u tadašnjem ministru Milinoviću i u Saboru zastupala katoličke svjetonazore.

O tome kako je cijela stvar bila ispolitizirana govori i činjenica da je dr. Šimunić kojega se smatra jednim od vodećih stručnjaka za MPO u kratkom vremenu radikalno promijenio mišljenje o Milinovićevom zakonu:

… nakon što je tri mjeseca tvrdio da će novi zakon uništiti medicinsku oplodnju, prepoloviti broj rođene djece i potjerati parove u inozemstvo, odjednom je odlučio podržati Zakon.

(Jutarnji list)

Katolički liječnici pozivaju se i na Bibliju. Pa tako kažu:

Ističemo, također, biblijski gledano, svako začeto dijete je osoba i dar Božji, nije predmet koji netko može posjedovati, niti s njim raspolagati, niti ga po volji ukloniti.

Biblijski gledano, mogli su se pozvati i na biblijski način liječenja:

Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.

Ili ovako:

Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.

Ili ovako:

Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: “Ženo, oslobođena si svoje bolesti!” I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga.

Ne liječi li tako i vlč. Zlatko Sudac? 🙂

Biblijski gledano, mogli su se pozvati i na biblijsko rješavanje neplodnosti:

Toj se ženi ukaza Anđeo Jahvin i reče joj: “Ti si neplodna i nisi rađala. Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pića i da ne jedeš ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina.

(Pod “nečistom” hranom ne misli se na higijenu što bi bio značajan medicinski doprinos već na namirnice koje Jahve zabranjuje.)

Ili ovako:

Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. … … A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina.

Koliko god se trudili biblijski gledati, omiljene teze o tome da život počinje začećem, i što je još važnije da je oplođena stanica isto što i ljudsko biće, u Bibliji jednostavno nema. Pitanjem animacije, tj. razmatranjem kada fetus “oživljava” i postaje ljudsko biće bavio se sveti Augustin i pri tome se nigdje ne poziva na Bibliju. Pretpostavimo da ju je dotični dobro poznavao i da mu se ne bi mogao dogoditi takav previd.
Fusnota (str. 197.) u linkanom tekstu o Augustinovim razmatranjima prilično jasno pokazuje čime se Crkva danas služi u obrani svoga rigidnog stava kojim oplođenu stanicu izjednačava s čovjekom:

Što se tiče suvremene genetike koja pruža dragocjene dokaze da ljudski život počinje začećem,(Ivan Pavao II, Evangelium vitae, KS, 1977, br. 60) očito je pitanje o animaciji suvišno.

Dakle, kao i u već spomenutom stavu Etičkog povjerenstva Crkva je uzela ono što joj odgovara. I po starom dobrom običaju, poziva se na znanost samo onda kada joj to odgovara.

I na kraju propćenja, liječnici katolici pokušavaju biblijski gledano riješiti pitanje neplodnosti u Hrvata:

Mi duboko suosjećamo sa supružnicima kojima Bog nije podario radost roditeljstva, molimo za njih,…

a od ministra zdravlja ipak očekuju konkretnije akcije

… a ministra zdravlja pozivamo na zauzeto služenje u zaštiti zdravlja i života.

Ja bih pak predložio ministru zdravlja da svakog liječnika koji je član Hrvatskog katoličkog liječničkog društva obaveže da tu činjenicu jasno istakne na vratima ordinacije. Naime, ako se već netko treba moliti za mene, onda ću se radije obratiti profesionalcima koji su se za to školovali na teološkom, a ne medicinskom fakultetu. 😉

(Biblijski citati preuzeti su s http://www.hbk.hr/biblija/)

Written by Ajgor

2. 2. 2012. at 13:51

Kontracepcija za opatice

with one comment

Australski liječnici dr. Kara Britt s Monash Universityja u Melbourneu i profesor Roger Short s University of Melbourne, nakon provedenih istraživanja, predlažu da Crkva časnim sestrama dopusti uzimati kontracepcijske pilule – iz zdravstvenih razloga. Naime, medicinska istraživanja u prošlom i ovom stoljeću pokazala su da je rizik obolijevanja od raka dojke, jajnika i maternice kod žena koje nemaju djecu znatno veći nego kod žena koje su rodile. Paralelna istraživanja pokazala su da kontracepcijske pilule kod žena koje ih uzimaju ne povećavaju rizik oboljevanja od raka dojke, a znatno smanjuju rizik obolijevanja od raka jajnika i endometrijskog raka – u usporedbi sa ženama koje nikad nisu koristile kontracepcijske pilule, kod žena koje ih jesu koristile rizik pada za čak 50 do 60 posto, a zaštitno djelovanje pilula traje 20-ak godina.

Eh, sad, dilema. Časne obično nemaju djecu, dakle, pripadaju u skupinu žena s većom šansom obolijevanja od ovih oblika raka, što potvrđuju i studije (reference u linku s člankom ispod teksta, a u članku je čak i graf). Papa Pavao VI. u dokumentu Humanae Vitae 1968. godine zabranjuje svaki oblik kontracepcije, no također piše i da Crkva ni na koji način nije protiv terapeutskih metoda koje se smatraju nužnima za liječenje organskih bolesti, čak i ako imaju kontracepcijski učinak.

Uuu, zeznuto. Časnim sestrama pilule formalno ne bi služile kao kontracepcijsko sredstvo (zanemarimo što se događa zapravo u samostanima), a mogle bi smanjiti rizik obolijevanja od raka jajnika i maternice. I što sad da Crkva radi? Dopusti kontracepcijske pilule, ali samo ako ste opatica? Zadrži zabranu i dalje, makar postoji rupa u pravilima i opravdan razlog za promjenu stava? Uuuu, ironija je koji put tako zabavna. >)

Linkovi na temu iz domaćih novina:

index

tportal

Link na članak (dostupan besplatno u časopisu Lancet): The plight of nuns: hazards of nulliparity

Written by sylvermyst

8. 12. 2011. at 17:06

Tko molitvom ubija ljude?

3 komentara

BBC donosi priču “Church HIV prayer cure claims ’cause three deaths’” o tri slučaja oboljelih od HIVa koji su, navodno na poticaj svećenika, prestali uzimati lijekove, kao dio “liječenja molitvom”, te su nakon nekog vremena preminuli. Prevodim samo poantu; ostalo možete pročitati na BBCjevom siteu:

Barem troje ljudi oboljelih od HIVa je u Londonu preminulo nakon što su, na nagovor evangelističkih svećenika, prestali uzimati lijekove koji su ih do tada držali na životu.

Dalje u originalnom članku slijede svjedočanstva prijatelja i obitelji preminulih u kojima optužuju svećenike za “neodgovorne savjete”, komentari Lorda Fowlera (bivšeg ministra zdravstva poznatog po velikoj anti-AIDS kampanji 80-ih godina prošlog stoljeća), te očitovanje crkve i svećenika da “nisu nikome rekli da prestane uzimati lijekove”, ali i da “liječnici tretiraju, a Bog liječi”.

Ništa novo pod Suncem i neću se baviti navodnim uspješnim “izlječenjima” niti mislim analizirati smislenost svećenićkih obećanja. No, postavlja se razumno pitanje: tko je kriv?

Na prvu loptu, mnogi će skočiti i uzviknuti “pa naravno da popovi!”. Jesu li zbilja oni krivi?

Imamo religije koje su bazirane na vjeri u svemoćnog, dobrog Boga koji stalno intervenira u Svijetu (inače molitve ne bi imale smisla). Imamo ljude koji u to iskreno vjeruju i koji su oboljeli od opake bolesti. Vjerojatno se možemo složiti i da ti ljudi nisu baš zaslužili mučku smrt koju donosi AIDS.

Čak i ako nismo tako “milostivi”, religije imaju institut oprosta grijeha. Nerazumno je očekivati da su ovi molili za izliječenje, a da prije toga nisu tražili oprost grijeha (ili, vjerojatnije, “grijeha”) koji ih je doveo do bolesti. Dakle, ako su se i smatrali “krivima”, izmolili su oprost i smatraju (tj. smatrali su) da krivnje više nema.

Zbrojimo sve nabrojeno: dobri svemogući Bog koji pomaže ako ga se zamoli + ljudi koji ni krivi ni dužni pate. Što je logičnije nego zamoliti dotičnog boga za izliječenje i očekivati da se ono i desi? Ti ljudi su jednostavno konzistentni sa svojim vjerovanjima!

Svećenici? Isto tako. Oni otvoreno tvrde da u to vjeruju — ta to im je u opisu posla! — i tako su i propovijedali. U čemu je problem?

Svaki drugi postupak i svećenika i oboljelih bio bi — licemjeran!

Ili vjeruješ ili ne. Ispravno, za razliku od većine “vjernika” koji, kao, “vjeruju”, a često su spremni i nasiljem (barem vebalnim, no nerijetko i fizičkim) braniti to svoje “vjerovanje”, a onda na prvi znak problema trče liječniku, a ne u lokalnu crkvu. Uostalom, i Ivan Pavao II. je obilato koristio usluge liječnika, a uvjeren sam da to radi i ovaj sada. No, što to govori o njima?

  1. Sami smatraju da nisu dobri, pa ne očekuju da ih Bog spasi. Khm… većina vjernika, uključujući i pape…? Ionako je dosta pokajati se, pa ovaj “argument” pada u vodu. Ili je ipak uvjerljivije
  2. Ne vjeruju ni približno toliko koliko tvrde.

Yup, mislim da točka 2 zvuči puno realističnije od točke 1.

Da se vratimo na svećenike i njihove preminule vjernike iz gornje priče. Zaključili smo da su ljudi samo (bili) konzistentni. Tko je onda kriv za mrtve?

Religije se u društvu stalno tretiraju kao svete krave. Ne slažete se s nečijim religijskim stavom? Kaže društvo: ne morate se slagati, ali nemojte ga “pljuvati” (što je labela koja se nalijepi na svaku, neovisno koliko argumentiranu, kritiku). Naravno, ako kažete “idi, liječi se, neće te Bog izliječiti”, onda je to ok. Ali, ako kažete “što se moliš Bogu, ionako ti neće pomoći”, onda ste netolerantni divljak. A u čemu je razlika?

Britanija je premrežena raznim religijskim školama. Dakle, društvu je prihvatljivo da od malih nogu djecu šopamo vjerskim “istinama” (zapravo dogmama). “Istinama” u koje očekujemo da vjeruju, ali samo kad nije ozbiljno (tipa terminalne bolesti). Jednako tako očekujemo i poštivanje religije, ali samo kad nije ozbiljno. Očekujemo i da svećenici propovjedaju (i prakticiraju!) takve stavove, ali — opet — samo kad nije ozbiljno! Za sve drugo, tu je… moderna znanost. A religija ima utihnuti (ili eventualno poslužiti kao utjeha), dok medicina ne dovede do boljih dana. Tada će opet Bog postati svemoćan. Ili se samo vratiti s dopusta?

Vrijeme je da se, kao društvo, opredijelimo. Hoćemo li konačno početi prakticirati sekularnost ili ćemo i dalje prihvaćati religiju kao “važno viđenje istine”. Ako ovo drugo, onda moramo prihvatiti i sve (u pravilu negativne) posljedice takvog stava. Sjedenje na dva stolca, tako tipično za politički korektno neoliberalno društvo, ali i većinu “vjernika” u tom društvu, donosi samo najgore od oba svijeta: zla religije i šok sekularnog društva kada iracionalno ponašanje dovede do tragedije.

A kod nas se vjeronauk širi kao kuga… prvo srednje škole, zatim osnovne,… a evo ga polako i u vrtiće. Popovi blagoslivljaju škole i bolnice, za uspjeh i zdravlje đaka/bolesnika. I onda očekujemo da djeca zaključe kako taj Bog koji, zbog malo pošpricane vode i jedne mantre godišnje, može brinuti o cijeloj školi, ne može ili neće spasiti oboljelog koji ga usrdno moli za spas? Pa to je ludost! Naravno da će Bog spasiti! Evo, čak i kobajagi sekularna država priznaje da dotični to može (zato i šarade po školama), a roditelji i svećenici objašnjavaju da i hoće (jer Bog je dobar)!

A za 20-30 godina, kad netko od te djece dobije AIDS “jer su kondomi zli i uzrokuju tu bolest” (kako nas uči sam božji namjesnik na zemlji), a zatim i umre jer se pokušao “liječiti molitvom”, neće mu biti kriv nitko drugi doli roditelja koji su ga poslali u ralje religije, i rekli mu da je religija svetinja, ali su zaboravili objasniti da to vrijedi samo dok nije stvarno ozbiljna situacija

Da odgovorim na pitanje iz naslova (ako to već nije jasno): krivi su svi oni koji u odgojni proces puštaju pradavna praznovjerna kao nešto vjerodostojno. Roditelji prvi, a školski sustav (i, općenito, društvo na čelu s političarima) odmah iza. Pitanje je samo zašto roditeljska ljubav redovito ustukne pred ponosom, dogmom i praznovjerjem.

Written by Charon l'Cypher

18. 10. 2011. at 18:16

Znaju li zli duhovi roniti?

leave a comment »

U nedjelju, 28.8.2011., jedna je majka nazvala Hitnu pomoć jer je njena trinaestogodišnja kći pala u nesvjest. Hitna je došla, no mogli su samo utvrditi smrt. Službeni uzrok smrti: utapljanje. Što se desilo?

Nakon nekoliko godina problema s fizičkim i psihičkim zdravljem koje liječnici nisu uspjeli razriješiti, roditelji su se obratili za pomoć lokalnom redovniku. On je vrlo mudro, mada nimalo iznenađujuće, zaključio da je djevojku opsjeo zli duh, te su krenuli “egozrcizmi”.

Tomomi Maishigi

Tomomi Maishigi

Metoda, krajnje razumna: svezali bi djevojku za stolac i polijevali ju vodom. To se zove “waterfall service” (slobodni prijevod: “vodopad”), a praktički identičnu metodu koristi i američka vojska. Istina, oni waterboarding ne svrstavaju u liječenje, nego u okrutnije metode mučenja (što lijepo objašnjava Jesse Ventura), ali tko će se sada zamarati detaljima?

Ubogu djevojku toj su torturi, prije fatalnog ishoda, izložili stotinjak puta.

Poludjeli kršćanski psihopati, pod krinkom “egzorcizma”, slični onima koji “egzorciraju” homoseksualne osobe? Ne baš… Redovnik Kazuaki Kinoshita pripada sekti izrasloj iz Budizma, koji je na Zapadu opće percipiran kao vrlo mrna, miroljubiva i nimalo nasilna religija. Štoviše, cijela strava odigravala se u jednoj od najnaprednijih zemalja Svijeta: u Japanu. Očito, još smo jako daleko od zaštite ljudi od religijskih psihopata i vlastite gluposti koja ljude tjera da im prepuste svoju djecu, na milost i – puno češće – nemilost.

Trinaestogodišnja Tomomi Maishigi se svog demona riješila. Ubio ju je, u suradnji s njenim roditeljima, a mi se možemo samo nadati da pravna država u Japanu funkcionira bolje nego drugdje i da wannabe egzorcist više nikad neće doći u priliku ikome pomoći (da napusti ovaj svijet na najgori mogući način).

Izvor: ABC News

Written by Charon l'Cypher

1. 10. 2011. at 19:26

Kako (još) žrtvovati djecu vlastitoj zatucanosti?

2 komentara

Danas je jako popularno imati politički korektne “stavove”. Ne stavove, nego “stavove”. Npr. mnogo ljudi će reći “Gay je ok”, iako je iduća rečenica da bi ih možda ipak trebalo poslati na psihijatriju, jer je “biti gay” bolest ili izbor. Raspravljati o blago rečeno zabrinjavajućim religijskim praksama i utjecajima na normalni život (obrezivanje žena, zabrana abortusa, vjerske škole, vjerski simboli u učionicama i td) postaje prilično teško jer suprotna strana odmah počne koristiti izraze tipa “islamofobija” ili “kršćanofobija”. A svi znaju da nije popularno biti labeliran kao “što-god-fob”. Stoga, na račun političke korektnosti i nezamjeranja nikome, mnoge teme postale su tabu i nešto što je najbolje ignorirati, iako to ima dalekosežne negativne posljedice na društvo u cjelini.

Poznati su problemi koje Velikoj Britaniji izazivaju zatvorene islamske zajednice koje se odbijaju prilagoditi “zlom Zapadu” (klik, klik). Politička korektnost i poštivanje različitosti dovelo je do dugogodišnjeg ignoriranja nimalo bezazlenog problema – inbreedinga u muslimanskim zajednicama. Inbreeding je termin koji označava djecu čiji su roditelji bliski rođaci, ovdje konkretno rođaci u prvom koljenu.

Genetičar Steve Jones, profesor na University College u Londonu, odlučio je riskirati i javno progovoriti o toj problematičnoj temi.

U muslimanskoj tradiciji je uobičajeno da muškarci žene svoje nećakinje. Trebali bismo biti zabrinuti zbog toga jer su moguće posljedice mnoštvo skrivenih genetskih oštećenja.

Nije to prvi put da se o ovome priča. Zastupnica Ann Cryer na tu temu kaže su su dogovoreni brakovi između rođaka srednjevjekovni i štete djeci, te nastavlja:

 To nije pošteno ni prema djeci ni prema državnom zdravstvu koje se mora skrbiti za njih.

Inbreeding brakovi su rijetko stvar izbora, većina ih je dogovorena dok su mladenke još djeca. Razlog – da novac ostane “unutar obitelji”. Rađanje djece s teškim poremećajima prihvaćeno je kao normalno – zbog toga što su toliko česta i “svatko u zajednici zna nekog s bolesnim djetetom” na to se uopće ne obraća pažnja. Muslimanska zajednica ne preuzima odgovornost za njih pa ostaje na državi i javnom zdravstvu da ih zbrine. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su tinejdžera koji nose pelene, ne govore i mentalno su na nivou dojenčadi.

Mnogi roditelji vjeruju da je to što im se dijete rodilo bolesno božja volja, i da će dijete koje umre postati anđeo na nebu. Svako suprotstavljanje takvim religijskim stavovima pomoću znanosti shvaća se kao vrijeđanje muslimanske zajednice i opet smo na “islamofobiji” s početka priče.

Malo statističkih podataka:

  • Pola britanskih Pakistanca ima supružnika koji im je rođak u prvom koljenu.
  • Šanse da dijete iz takve veze ima neki genetski poremećaj su 13 puta veće nego za dijete iz opće populacije.
  • Jedno od deset djece iz inbreeding veza umire u dojenačkoj dobi ili razvije ozbiljan, po život opasan poremećaj.
  • Djeca čiji su roditelji britanski Pakistanci čine samo 3% ukupno rođene djece u Britaniji, no čine i 33% ukupno rođene djece s genetskim poremećajima.

Svi imamo neke abnormalne gene, no većina nas nema njima uzrokovan poremećaj jer normalan gen jednog roditelja “nadjača” abnormalan gen drugog. Ukoliko su roditelji bliski rođaci, veće su šanse da oba imaju isti abnormalni gen. U tom slučaju, šanse da se dijete rodi s poremećajem je jedan prema četiri. Ti poremećaji mogu biti sljepoća, gluhoća, anemija srpastih stanica, problemi sa srcem, plućima, jetrom, bubrezima te cijeli niz neizlječivih neuroloških i mentalnih poremećaja. Smrtnost u ranoj dobi je također česta.

Problem nije samo u prvoj generaciji djece – ukoliko oba roditelja imaju isti abnormalni gen, šanse su jedan prema četiri da će dijete koje se rodi zdravo biti nositelj poremećaja, što predstavlja problem za buduće generacije.

Gradovi u kojima su velike muslimanske zajednice, kao što je Bradford kojeg profesor Jones uzima kao primjer, imaju nadprosječno visok broj muslimanske djece oboljele od ozbiljnih poremećaja, a i postotak djece koja imaju ikakvih problema s vidom i sluhom veći je u muslimanskim obiteljima. Od 1 100 trudnica u Bradfordu, 70% ih ima supužnike koji su im rođaci u prvom koljenu. Bolnica bilježi porast u broju različitih genetskih poremećaja, neki od kojih su rijetki, a neki do nedavno nisu ni bili zabilježeni u Britaniji. Tipično područje godišnje broji 25 različitih genetskih poremećaja, Bradford ih broji 140. Osam posto ukupno rođene djece s jednim specifičnim genetskim poremećajem u Britaniji dolazi iz Bradforda, iako grad čini samo jedan posto ukupne populacije. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su.

Patnje djece teško je gledati kroz prizmu novca pa riječi zastupnice Cryer o troškovima zbrinjavanja bolesne djece možda na prvo zvuče hladno. No kad se u obzir uzme da se bolest te djece mogla spriječiti zabranom inbreedinga, one postanu savršeno smislene. Namjerno ignoriranje (vjerskih) praksi koje dovode do stravičnih posljedica, a sve u ime formalnog poštivanja tuđeg nacionalnog i vjerskog identiteta je jednostavno krivo i to treba prestati.

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/culture/hay-festival/8544359/Hay-Festival-2011-Professor-risks-political-storm-over-Muslim-inbreeding.html

http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1392938/Inbreeding-Islamic-communities-deformed-babies-conspiracy-silence.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1394119/Its-time-confront-taboo-First-cousin-marriages-Muslim-communities-putting-hundreds-children-risk.html

Written by sylvermyst

6. 6. 2011. at 23:02

Antipapin prosvjed

10 komentara

Udruga David, nevjerojatno agilna u organizaciji i popularizaciji protupapinog prosvjeta, sjetila se taj prosvjed izreklamirati čak cijeli dan unaprijed. 😕 Ipak, riječ je o hvalevrijednoj inicijativi, pa prenosimo ovdje, u nadi da će informacija doći do što većeg broja zainteresiranih čitatelja.

POZIV NA ANTIPAPIN PROSVJED

David

UDRUGA GRAĐANA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA

organizira

ANTIPAPIN PROSVJED

u petak 03.06.2011.godine

u 18.00 sati na Cvjetnom trgu, Zagreb

ZAŠTO PROSVJEDUJEMO?

POZIV NA ANTIPAPIN PROSVJED

ZBOG:

–  neodgovorne vlasti koja štedi na narodu a razbacuje se novcem istog na spektakle dočeka jednog čovjeka

–  rastrošnosti i bahatog ponašanja Katoličke crkve koja gradi velebne palače i živi rakošno i bogato – ne od rada svojih ruku već od nameta narodu i državi

– nemoralnog i neetičkog ponašanja svećenstva koje potiče narod na netrpeljivost i mržnju prema svemu što nije katoličko

–  mnogih skandala i zločina katoličkog svećenstva protiv čovječnosti učinjenih u prošlosti i sadašnjosti.

–  nepoštivanja ljudskih prava na međunarodnoj razini

Za duboke, argumentirane komentare pobornika Sv. Ratzija, zaštitnika pedofila, morat ćete ipak otići na stranicu s pozivom.

Podsjećam, građanska inicijativa Nisam-vjernik.org organizira dobrovoljno davanje krvi u subotu, 4. lipnja.

Written by Charon l'Cypher

3. 6. 2011. at 3:10

Priopćenje za medije i poziv na dobrovoljno davanje krvi

with one comment

Prenosimo sa stranica sve aktivnije građanske inicijative Nisam-vjernik.org:

Građanska inicijativa ‘Nisam vjernik’ u subotu 4. lipnja, točno u podne, poziva sve građane dobre volje na dobrovoljno darivanje krvi u Hrvatskom zavodu za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3 u Zagrebu. Također pozivaju sve građane koji nisu iz Zagreba da u 12:00 u svom lokalnom centru za transfuziju daju svoju simboličnu podršku ovom događaju i doniraju krv.

“Nije važno da i u drugim gradovima ovo organizira inicijativa Nisam vjernik. Važno je samo da darujemo krv sugrađanima u potrebi. Pridružite nam se, a svoje sudjelovanje možete najaviti i na Facebooku!”, poručuju iz inicijative.

Darivanje krvi je plemenit i human čin, koji ne uzima ništa onome koji daje jer se donirana krv vrlo brzo sama obnovi u ljudskom tijelu, ali doslovce daruje život onome koji prima tu dragocjenu tekućinu. Teško je zamisliti humanije i društveno korisnije djelo od darivanja krvi, tekućine koju nije moguće proizvesti na umjetan način. Svi mi, kada nam zatreba krv kao lijek, ovisni smo isključivo o dobrovoljnim davateljima krvi.

Solidarnost neovisno o vjerskoj pripadnosti

Na dan na koji će se dio Hrvata na Trgu Bana Josipa Jelačića – po vjerskoj osnovi diskriminatorno zatvorenom samo za jednu skupinu građana – u društvu Benedikta XVI. moliti za dobrobit građana Hrvatske, članovi i simpatizeri građanske inicijative ‘Nisam vjernik’ pozivaju ljude da na vrlo konkretan i mjerljiv način daju svoj doprinos boljitku društva u kojem žive. Bez diskriminacije po vjerskoj osnovi i bez nerazumnog trošenja proračunskog novca.

“Pozivamo sve građane, neovisno o tome jesu li religiozni ili ne, te neovisno o tome podržavaju li ovu inicijativu ili ne (mi ne zatvaramo Petrovu samo za jednu vjersku skupinu ili samo naše istomišljenike), da se odazovu ovom simboličnom pozivu na solidarnost i pridruže nam se u dobrovoljnom darivanju krvi u subotu, 4. lipnja u Petrovoj 3 u 12h, ili u bilo kojem drugom transfuzijskom centru u Hrvatskoj. Nije važno da nas dođe puno, već samo dobra volja – pokažimo da čak i skromna djela za život zajednice znače više od velikih riječi. Porezne obveznike ovaj simbolični čin neće stajati ni lipe, a prilično smo uvjereni da neće zahtijevati niti posebnu policijsku zaštitu, varenje šahtova i spuštanje roleta. U slučaju kiše, smijete ponijeti čak i kišobrane.”, poručuju iz inicijative.

Molitva nije djelotvorna

Također dodaju da, prema desetogodišnjoj znanstvenoj studiji koju je s 2.4 milijuna dolara financirala Templeton fundacija (vjerska fundacija koja potiče znanstvena istraživanja duhovnosti), molitva nema nikakav pozitivan učinak na zdravlje ljudi. Mnoge druge studije sustavno pokazuju isto. (Referenca na članak New York Timesa).

“Iz tog razloga mi u subotu ne molimo za bližnje. Darujemo im krv. Učinkovitije je, a empirijski dokaz toga ne zahtijeva nikakve skupe studije ili zatvaranje čitavih gradskih trgova za pripadnike samo jedne religije.”, zaključuje inicijativa “Nisam vjernik”.

— Izvor: Priopćenje za medije i poziv na dobrovoljno davanje krvi

Svaka čast, ekipa! 😀

Written by Charon l'Cypher

1. 6. 2011. at 19:34

%d bloggers like this: