Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for the ‘Znanost’ Category

Korelacije

leave a comment »

Dugo smo bili daleko, je l’ nas poželeo neko…? 😀 Evo malo zabave za razumne, odnosno konfuzije za religiozne…

Način “zaključivanja” svojstven velikoj većini religioznih ljudi je “ako se desilo zajedno, onda mora da je povezano” (jasno, samo ako im se zaključci sviđaju). Tako uragane uzrokuje legalizacija gay brakova, molitva je uzrok onome za što je osoba molila (no, ako te korelacije nema, onda molitva – začudo – nije podbacila), itd.

Kao izvrstan prikaz zašto je takvo plitko gledanje na stvari čista bedastoća, prilažem site “Spurious Correlations“, gdje su prikazane izuzetno jake korelacije očito nepovezanih stvari. Evo samo jedan primjer (za ostale zavirite na site):

Divorce rate in Maine per capita vs. consumption of margarine (US)

2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
Divorce rate in Maine
Divorces per 1000 people (US Census)
5 4.7 4.6 4.4 4.3 4.1 4.2 4.2 4.2 4.1
Per capita consumption of margarine (US)
Pounds (USDA)
8.2 7 6.5 5.3 5.2 4 4.6 4.5 4.2 3.7
Correlation: 0.992558

Izvor: Spurious Correlations

Koji je tu “logičan” zaključak? Očito: da bi savezna država Maine riješila “problem” previše razvoda, samo treba na razini cijelog SAD-a zabraniti konzumaciju margarina! Kako se tog jednostavnog rješenja nisu prije sjetili?! 😛

Usput, da bi iskorijenili razvode u Južnoj Karolini (koja je, usput rečeno, dio tzv. Bible Belta), treba zabraniti uzgoj pčela (naravno, opet u cijelom SAD-u).

Želim vam dobru zabavu sa zlostavljanjem statistike. 😉

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

10. 5. 2014. at 18:12

Masovna proizvodnja svetaca i inflacija čuda

leave a comment »

Papa Franjo danas je kanonizirao 800 otrantskih mučenika, što je do sada najveći primjer masovne proizvodnje svetaca. Istina, ekipa se solidno načekala: pobijeni su 14.8.1480. (neki izvori navode 12.8.), a beatificirani 1771.

U svojoj homiliji, papa Franjo je cimnuo Boga da proba malo smanjiti nasilje prema kršćanima (ostale nije spominjao) diljem Svijeta. I sve pet, dedek žica za malo mira za one koji pate, neku ekipu mrtvu više od pola tisuljeća proglašava svetima,… jedva da zavrjeđuje članak, pa makar to bilo i na nekom tamo grintavom blogu. Dakle, čemu ovaj tekst?

Ajmo prvo očito: brinemo se o nasilju prema kršćanima, uz poprilično nesuptilan signal da su Muslimani problem, pošto je homilija išla kao dio kanonizacije otomanskih žrtava koje su se odbile prešaltati s katoličanstva na islam, no i dalje se Crkva ne bavi sobom i svojim zločincima. Slažem se, treba to nasilje zaustaviti ili barem smanjiti, no ne vidim nikakve pomake u čišćenju vlastite kuće. Vožnja autobusom i pranje nevjerničkih nogu po zatvorima neće zaustaviti pedofile u Crkvi i suradnju vatikanske banke s mafijašima, niti će zločince dovesti pred lice pravde i, daleko važnije, zaštititi buduće žrtve. A to je nešto gdje Franjo ima sav potrebni autoritet i mogućnost djelovanja, no nekako… kao da se time ne stigne baviti.

Nadalje, postoje s navedenom kanonizacijom i proceduralni problemi. Da bi netko bio beatificiran (proglašen blaženim), treba obaviti čudo. Da bi neki blaženik bio proglašen svetim, treba odraditi dva čuda (dakle, jedno extra nakon beatifikacije). Prvo čudo je, vrlo vjerodostojno, opisao Saverio de Marco u djelu “Kratka povijest 800 otranskih mučenika”:

The old tailor gave one final exhortation to his fellow prisoners and knelt before the executioner. The blade fell and decapitated him, but then, as the chronicler Saverio de Marco claimed in the Compendiosa istoria degli ottocento martiri otrantini (“The Brief History of the 800 Martyrs of Otranto”), the headless corpse stood back upright. The body supposedly proved unmovable, so it remained standing for the entire duration of the gruesome executions. Stunned by this apparent miracle, one of the executioners converted on the spot and was immediately killed. The executioners then returned to their horrendous business. The bodies were placed into a mass grave, and the Turks prepared to begin their march up the peninsula toward Rome. Otranto was in ruins, its population gone, its men dead and thrown into a pit, seemingly to be forgotten.

Izvor: How the 800 Martyrs of Otranto Saved Rome

Naravno da je Bog omogućio bezglavom lešu da stoji. To je daleko logičnije čudo nego, ne znam, spasiti ljude od pomalo nezgodne sudbine koja ih je snašla.

No, problem je (i) u ovom drugom čudu. Otrantski mučenici su, navodno, 1981. izliječili rak jajnika časne sestre Francesce Levote. Zanimljiv je detalj koji je iznio njen liječnik: na njoj su primijenili tada novu i revolucionarnu metodu liječenja kombiniranom kemoterapijom i radioterapijom. Zašto je išla u bolnicu jednom liječniku kad se pouzdavala u pomoć 800 (doduše, niti priučenih) “liječnika”, nije razjašnjeno, ali upravo su se njima molile njene kolegice časne sestre. Dakle, opet klasično vatikansko “pljujemo znanost, a kad nam ona pomogne, hvalimo Boga i davno preminule ljude”.

Moj problem s pričom, osim što se pljuje po trudu liječnika i uspjesima medicine, je i to što pričamo o 800 novih svetaca. Zašto su njima 2 “čuda” dosta? Zašto 800 svetaca ne treba napraviti barem 1600 čuda? Čak bih bio dovoljno milostiv da dozvolim ukupno 1600 “čuda”, bez da inzistiram da je baš svaki pojedinac izveo barem 2 (ono, nek’ si ljudi pomažu), no dva za sve skupa je ipak “malo”… khm… nategnuto. Čak i za katoličku crkvu. Što ne bi, recimo, mene proglasili svetim tako da se našlepam na nečija tuđa “čuda”? Pa nisam ja kriv što ne volim malu djecu!

Da rezimiramo: divljaci turski su pobili zapravo nedužne ljude (jedini grijeh im je bio da se nisu htjeli odreći svog izmišljenog prijatelja i preuzeti tuđeg, ili barem slagati da su to napravili). I sada, 533 godine kasnije, dolazi civilizirana i uljuđena katolička crkva koja im odaje počast, pri tome malo zaboravljajući tu civiliziranost dok se klanja mučenicima u njihovoj katedrali. Naime, interijer rečene katedrale izgleda ovako:

Cathedral of Otranto

Yup, to su i dalje lubanje i ostale kosti rečenih mučenika. Nazovite me konzervativnim, no meni se ne čini da su baš dostojanstveno pokopani. Naravno, nitko ne spominje da ih se konačno pokopa kako spada ili, ako već konstrukcija katedrale to ne dozvoljava, barem da se taj dio (te zidove) pretvori u grobnicu. To bi, valjda, ipak bilo precivilizirano za Crkvu. Barem na idućih 500+ godina. Možda i koja nula više.

Na gornjem linku ima i simpatični zaključak:

The Ottoman Wars were motivated by territory gains and eradicating the Christian faith while spreading the Muslim one. Sound familiar? Just 200 hundred years earlier, the Christian Crusades (1095-1291) had led to an invasion of Northern Africa, with the crusaders’ goal to claim territory and eradicate the Muslim faith while spreading the Christian one. And the saga continues…

Show se nastavlja, raja se zabavlja, papa Franjo Superstar je omiljen u većini medija, ali suštinski se ništa ne mijenja. Vjerojatno zato što suštine niti nema. Postoji samo tanka, kičasta (i često morbidna) fasada preko sasvim ovozemaljskih interesa. I ovce koje biraju biti žrtve religijskih fanatika svih vrsta, podvrsta i nijansi.

Written by Charon l'Cypher

12. 5. 2013. at 20:27

Zašto Bog ne bi dobio profesorsku poziciju

leave a comment »

Šesnaest razloga zašto Bog ne bi dobio profesorsku poziciju:

  1. Ima samo jedan objavljeni rad.
  2. I to na hebrejskom.
  3. Bez referenci.
  4. Taj jedan rad nije objavljen u časopisu s međunarodnim recenzijama.
  5. Postoji sumnja u to da je on samostalno napisao taj rad.
  6. Možda je istina da je stvorio Svijet, ali što je od tada radio?
  7. Gotovo nikad ne sruađuje s drugima.
  8. Često je nemoguće ponoviti njegove eksperimente i potvrditi rezultate.
  9. Nikad nije aplicirao Etičkom odboru za dozvolu vršenja pokusa na ljudima.
  10. Kad mu je jedan pokus krenuo u neočekivanom smjeru, pokušao je zataškati stvar potapanjem pokusnih subjekata.
  11. Kad mu se pokusni subjekti nisu ponašali kako je predvidio, grubo ih je kažnjavao ili jednostavno uklanjao iz uzoraka.
  12. Rijetko je dolazio na nastavu; obično bi samo javio studentima da pročitaju skriptu.
  13. Poslao je svog sina da podučava umjesto njega.
  14. Svoje prvo dvoje studenata je izbacio s nastave jer su previše učili.
  15. Iako je postavljao samo 10 zahtjeva, gotovo svi studenti su mu pali na ispitima.
  16. Konzultacije je održavao izuzetno neredovito i to obično na vrhu neke planine.

Engleski original: 16 reasons why God would never get tenure.

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2012. at 0:02

Čudesna čuda

leave a comment »

Lutajući bespućima internetske zbiljnosti, nedavno sam uz temu o čudesnim ozdravljenima lurdskim naišao na komentar čitatelja koji kaže kako u slučaju bolesti neće potražiti lijek niti u Isusu, ali niti u “službenoj” medicini. Iako neizrečeno, njegov je izbor očigledno tzv. alternativna medicina. (Nisam citirao izvor jer mi je namjera osvrnuti se na paradigmu, a ne eventualno polemizirati s osobom.)

Ovakvu vrstu odabira (neću religijsku već “alternativnu” terapiju) narodna je mudrost sažela u izreci “nije govno nego se pas posro”.

Prvo mi se nameće pitanje zbog čega je u puku tako često izražena averzija prema “službenoj” medicini?! Postoje, naime, brojni pokazatelji kako je medicina u posljednjih tristotinjak godina od kada je dobila obilježja znanosti ostvarila spektakularne rezultate u liječenju, prevenciji, dijagnostici, iskorijenjivanju pojedinih bolesti, produljenju životnog vijeka i povećanju kvalitete života. Ne treba čak ni puno izučavati povijest ili guglati, dovoljno je pitati nekog djedicu od osamdesetak godina pa će se doći do zapanjujućih spoznaja koliko je samo u jednom životnom vijeku medicina napredovala i kako su neke neizbježno smrtonosne bolesti (poput npr. tuberkuloze) postale “mačji kašalj”, da ne spominjem postupke koji su bili nezamislivi, kao što je npr. transplantacija organa.
Kao i u svakoj ljudskoj djelatnosti, i u medicini su postojale pogreške, prijevare, zlouporabe … ali one su gledajući opće dobro koje je medicina donijela zanemarive i o tome postoje nepobitni objektivni pokazatelji.

Zašto neki ljudi ipak ne vole “službenu” medicinu?!

Ivica Kostelić tijekom natjecanja povrijedi koljeno. U roku od pola sata nađe se “na stolu” u klinici gdje ga pregledaju i dijagnosticiraju povredu. Operiraju ga, rehabilitiraju i nakon mjesec dana, Ivica je opet u trci za Veliki kristalni globus.
Moj prijatelj (primjer na žalost nije hipotetski), sportaš rekreativac, doživi sličnu povredu. Nakon dvije godine još uvijek je na štakama. Prvo je jako dugo morao čekati na specijalistički pregled. Onda je specijalist na rendgenskoj snimci previdio jednu “sitnicu” i dao pogrešnu dijagnozu. Operirao ga je kirurg koji također nije uočio ovaj problem. Umjesto rehabilitacije i ozdravljenja stvar se zakoplicirala. Slijede ponovni pregledi da bi se otkrila pogreška. Nakon otkrivanja greške pristupa se smirivanju upale kako bi se mogao izvršiti operativni zahvat. Slijedi operacija i rehabilitacija. Između svake rečenice su tjedni ili mjeseci čekanja.

Mislim da bi se u ovom drugom primjeru manje ili više mogao naći skoro svaki “običan” građanin koji je zbog toga ljut i na medicinu i na doktore, no je li kriva medicina kao znanost ili su uzroci socio-ekonomsko-plitičke naravi? Iz prvog primjera možemo vidjeti da je medicina jako učinkovita!

Vratimo se sada na početak, čudesnim ozdravljenjima.

U gospinom svetištu u Lourdesu može se konzumirati “ljekovita” voda. Vatikan je svojim specijalnim metodama utvrdio da je 65 osoba čudesno ozdravilo i priznao je ta čuda kao Gospinu djelo.
Drago Plečko i slična bratija “stručnjaka s ruba znanosti” tvrde kako je bilo čak i nekoliko tisuća ozdravljenja.
Vatikan pripisuje čuda Gospinom djelovanju, dok “Plečko-stručnjaci” to pripisuju čudesnim svojstvima vode. Ta čudesna svojstva nisu rezultat činjenice da su u vodi otopljene pojedine mineralne tvari koje zaista mogu blagotvorno djelovati na ljudski organizam, već molekula H2O ima sposobnost memoriranja pa može zapamtiti informacije koje pomažu izlječenju. Na ovome se temelji i današnja homeopatija. Nakon što je bila suočena s nepobitnom matematičkom činjenicom da voda nakon “homeoptaskih” razrijeđenja ne sadrži više niti jednu jedinu molekulu aktivne tvari, homeopati su se dosjetili da voda memorira ljekovita svojstva. Čini se kako osim memorije, voda ima i inteligenciju, pače i intuiciju, jer točno zna što treba zapamtiti. Naime, ako se u “homeoptaskom pripravku” (koji je kemičarima poznat i pod nazivom čista voda) kojim slučajem nađe i neka neželjena molekula, voda će ipak zapamtiti samo ono što homeopat želi. E tako pametno, čini se, voda djeluje i u Lourdesu!

Da skratim: ne postoji nikakav dokaz o “memorijskim” svojstvima vode! Odbiješ li ideju o Gospinoj intervenciji i prihvatiš Plečkovo objašnjenje, isto ti se piše. I jedno i drugo zasnovano je samo na uvjerenju, ali ne i na dokazima!

Jednako funkcioniraju i ostale “alternativne” metode. Bioenergetičari tvrde kako se oko nas nalazi tzv. bioenergetsko polje. Ono se ne može registrirati, ali ta sitnica nije nikakva prepreka bioenergetičarima koji će tvrditi da svojim mahanjem uspostavljaju ravnotežu u tome polju?!?! Što osim što zvuči “cool” uopće znači “neravnoteža u našem energetskom polju” (ovo je citat iz jednog letka koji reklamira bioenergetsko liječenje). Kako bioenergetičar zna da će “pokretima i polaganjem ruku oko tijela dovesti energetsko polje u ravnotežu” (opet citat), a ne možda uzrokovati disbalans toga polja?!
Jedina prihvatljiva rečenica iz spomenutog letka je ova: “U suradnji s klasičnim medicinskim terapijskim oblicima daje odlične rezultate.” Bez tih “klasičnih postupaka” djeluje puno, puno slabije … zapravo, djeluje samo dok ne prođe placebo efekt ili dok “pacijent” ne preboli npr. 2000 kuna koje je dao za petodnevnu “terapiju” i nakon tri – četiri mjeseca se usudi rodbini priznati da “to” zapravo ne djeluje i da je ispao budala.

I na kraju, kada bismo i prihvatili “da nečega ima” dolazimo do ključnog razloga zašto je neracionalno uzdati se u “nebeske” ili “alternativne” metode liječenja.

Prema nekim podacima na koje sam naišao, Lourdes je do sada posjetilo oko 300 milijuna hodočasnika. Ne postoje nikakve statistike o tome koliko je ljudi došlo moleći ozdravljenje, ali mislim da neće biti nerazumno ako pretpostavimo da je to bio svaki stoti. Prema Vatikanskoj “ekspertizi” to znači da je od 3 milijuna hodočasnika zahvaljujući Gospi ozdravilo njih 65! Okruglo, na 45 000 molitelja, jedan je ozdravio! Po bilo kojim “ovozemaljskim” kriterijima ovo je mizerna vjerojatnost koju nitko osim organizatora igara na sreću ne bi prihvatio ni u kakvom poslu!

Alternativci kažu “nekoliko tisuća ozdravljenja”. Koliko? Kako su uopće došli do toga broja? S obzirom da vole glumiti znanstvenike, jesu li provjerili sve okolnosti u kojima se ozdravljenje dogodilo. Ako se radi o prirodnom procesu uzrokovanom memorijom vode, jesu li odgonetnuli kako to da djeluje samo u vrlo ograničenom broju slučajeva? I bez obzira na koliko tisuća čuda ciljaju (a sigurno je manje od 10 000 jer bi inače govorili o desecima tisuća), opet se radi o mizernoj učinkovitosti.

Bioenergetičari, homeopati, reiki majstori, proizvođači magnetskih traka … itd. itd. uvijek će naći nekoga tko će i pred kamerama potvrditi da je izliječen. Naravno, sve to bez prezentacije svih relevantnih okolnosti (npr. je li to čudo kojim slučajem kombinirano s klasičnim metodama), a što je najvažnije, nikada nećemo dobiti podatak koliko “pacijenata” nije izliječeno ili još gore, koliko ih je umrlo ili im se pogoršalo stanje jer su čekajući čudo prolongirali odlazak liječniku!

U svemu ovome, meni je najzanimljivje kako se ljudi olako upuštaju u poigravanje onim što im je najvrijednije – zdravljem! U nekim će stvarima vrlo racionalno postupati. Npr. kada bi netko sklon “alternativnoj arhitekturi” rekao klijentu da se gradilište nalazi na sjecištu Hartmanovih čvorova i biogeomagnetskog niskofrekventnog polja pa nije potrebno stavljati armaturu u beton jer su postojeće sile dovoljno jake da drže krov, hm, pa ne znam bi li itko popušio takvu budalaštinu. Ljudi, međutim, masovno puše istovrsne budalaštine primijenjene na ljudsko tijelo koje funkcionira po jednako dobro objašnjenim prirodnim zakonima i mehanizmima kao što su objašnjeni i statika i gravitacija.

Written by Ajgor

4. 9. 2012. at 15:49

Smisao života Montya Kaptola

6 komentara

Gotovo istovemeno, u medijima su se pojavile dvije različite vijesti o istoj temi:

“Prikupili 130.000 potpisa protiv zakona o umjetnoj oplodnji”

Više od 130.000 potpisa vjernika u oko 500 župa prikupljeno je za Deklaraciju o zaštiti i početku ljudskog života u akciji udruga “I ja sam bio embrij” i “Vigilare”. Riječ je, zapravo, o velikoj probi i “predreferendumskom testu” jer katoličke udruge u konačnici žele potaknuti raspisivanje referendumskog pitanja o novom Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji, s kojim se Katolička crkva u Hrvatskoj ne slaže jer je protiv eksperimentiranja ljudskim životom.

Druga vijest kaže:

“Od 1978. rođeno 5 milijuna “beba iz epruvete”

Brojka od 5 milijuna temelji se na podacima o oplodnji in vitro prikupljenim u svijetu do 2008. te na procjenama za 3,5 sljedeće godine za koje statistika još nije dostupna.

“Tehnike su se uvelike poboljšale kroz godine, uz povećanje postotka uspješnih trudnoća. Bebe koje se rađaju medicinski potpomognutom oplodnjom jednako su dobrog zdravlja kao i bebe začete prirodnim putem”, kazao je David Adamson, predsjednik Međunarodnog odbora za nadzor medicinski potpomognute oplodnje.

Podatak o broju rođene djece odnosi se samo na metodu “in vitro” (izvan tijela žene), dakle na onu kojoj najviše odgovara naziv “umjetna oplodnja”.

Kao što možemo vidjeti iz ovih brojki, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako pet milijuna djece (što je po broju nešto više od cijele Hrvatske) nije trebalo biti rođeno!
Slijedom toga, najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako deset milijuna ljudi (još dvije Hrvatske) nije zaslužilo sreću roditeljstva!

Najmanje 130 000 naših sugrađana smatra kako suosjećanje sa zamrznutim nakupinama bjelančevina Bogu milije od suosjećanja s petnaest milijuna ljudskih bića! I ne samo to – oni to žele zabraniti kako se niti ubuduće ne bi rodila još koja Hrvatska i usrećila još kojih desetak milijuna ljudi. (Prema riječima dr. Šimunića, ova metoda primjenjuje se danas u svijetu oko milijun puta godišnje!)

E svaka vam čast, dragi sugrađani!

E svaka vam čast, poštovani Počasni Doktore, Zaslužniče za Promicanje Humanizma!

Odličan komentar, kakav jedino i priliči vjerskim fanaticima (jer da se s njima može argumentirano raspravljati, onda ne bi bili vjerski fanatici), dao je satirički portal News Bar:

Borba za svetost ljudskog života ne može stati samo na umjetnoj oplodnji! Koliko samo nerođene djece strada pri samozadovoljavanju muškaraca? Koliko svaki mjesec neoplođenih jajnih stanica, znači potencijalnih malih Hrvata i Hrvatica, uzalud završi na ulošcima i tamponima? To tako više ne može biti. Mi dižemo svoj kršćanski glas za zabranu tih bezbožnih navada koje razdiru moralno tkivo ovoga napaćenog naroda – nadahnuto je objasnila predsjednica udruge “I ja sam bila jajna stanica” Krista Agatić.

Za one druge, koji se vole služiti zdravim razumom, preporučam snimku tribine “Izvantjelesna oplodnja – in vitro fertilizacija”

Izdvajam iz izlaganja dr. Šimunića (počinje u 4 min 42 sek):

U optimalnim okolnostima, reprodukcija u čovjeka je relativno niska i od 100 ciklusa, od 100 jajnih stanica koje se ponudi oplodnji, rodit će se svega 23 – 25 djece (riječ je o “prirodnoj” oplodnji, op.A.) Sve ostalo je reprodukcijski gubitak koji je najviši, čak 60% tog gubitka, otpada na onaj period oko implantacije. Ja odmah sada moram napomenuti ono što se često govori da se kod in vitro fertilizacije gubi nebrojeno embrija, da ih se baca, da ih se ne uspije dovesti do rođenja da je to netočno zbog toga što ta metodologija i taj način liječenja ima manji reprodukcijski gubitak nego što ima priroda.

Ako je neki vjernik čudom zalutao na ove stranice, i još većim čudom pročitao ili pak poslušao što govore stručnjaci, mogao je zaključiti da su naši moralni sugrađani od Boga obdareni beskrajnim čovjekoljubljem svoje nezadovoljstvo izraženo u peticiji uputili na pogrešnu adresu. 😉

Written by Ajgor

4. 7. 2012. at 12:27

Postano u Miroljubivi i tolerantni, Znanost

Tagged with

Još malo o kreacionizmu

5 komentara

Kao što nema smisla s Crkvom raspravljati o nekim njenim dogmama, tako nema smisla ni s kreacionistima. Oni u pravilu samo postavljaju pitanja, a odgovore ili ne žele čuti i prihvatiti ili ih uopće ne razumiju. No ipak, ako još ima onih koji nisu shvatili o čemu se radi, evo pregleda nekih temeljnih kreacionističkih pogrešaka.

Prva pogrešna pretpostavka od koje i počinje animozitet kreacionista prema evolucionistima je tvrdnja da evolucionisti negiraju boga ili kreatora života.
NETOČNO!
Teorija evolucije ne bavi se postankom ili pojavom života! Za nju je svejedno je li život nastao spontano, voljom Jahve ili Špagetičudovišta, ona tek razmatra što se događalo nakon pojave prvih živih bića.
Ovo je shvatio i papa Ivan Pavao II kojemu je ovo bila prigoda za častan izlaz iz nezgodne situacije pa je (s figom u džepu) ipak priznao teoriju evoucije.

Druga omiljena teza kreacionista je termin “teorija” koja kakti umanjuje znanstvenu vrijednost evolucije. Ovo je toliko trivijalan argument da ga nemam namjeru elaborirati već ću samo reći kako je i teorija gravitacije samo teorija pa ljudi ipak neumoljivo padaju s nebodera, mostova i sl. 😉

Treće, kreacionisti vole nazivati teoriju evolucije pseudoznanošću ili religijom. Njihova kreacionistička “teorija” trebala bi onda valjda biti znanstvena. I za ovu dvojbu postoji jednostavno rješenje. Naime, jedan od bitnih preduvjeta za razumijevanje znanosti je definiranje pojmova kako bi se argumenti mogli suprotstavljati unutar istog pojmovnog sustava. Razmotrimo stoga ove dvije definicije:

znanost = ukupnost sređenih i uopćenih znanja koje uključuje promatranja, pokuse, istraživanja i objašnjavanje činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva

religija
= sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila, u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim više raznih božanstava ili nadnaravnih sila; u većini religija Bog, odnosno bogovi, ujedno je i stvoritelj svijeta i onaj koji određuje opća zbivanja

Sapienti sat! (nadam se)

Kako je krecionizam očigledno religijska tvorevina, zašto se kreacionisti stide svoj stav nazivati pravim imenom i pokušavaju ga predstaviti kao (mrsku im) znanost?! Mislim … stvarno … ako netko igra rukomet, zašto bi svoju igru nazivao nogomet, osim ako se ne smatra inferiornim u odnosu na nogometaše?!

Kreacionizam ne pokušava revidirati samo biologiju i genetiku već zadire i u neke temeljne fizikalne zakonitosti. Datiranje radioaktivnim izotopima odbacili su kao netočno, no ostaje nešto očiglednije. Naime, kreacionisti tvrde kako je Bog stvorio Zemlju i zvijezde (Knjiga postanka 1.16.) prije 6 tisuća godina. Svemogući je te zvijezde mogao zaista rasporediti kako mu padne na pamet, pa i na udaljenostima od … što ja znam … npr. 100 000 svjetlosnih godina. Međutim, da je to zaista učinio prije samo 6 tisuća godina, onda mi te zvijezde još uvijek ne bismo vidjeli, morali bismo pričekati još cca 94 000 godina. Dakle, ili astronomi netočno izračunavaju udaljenosti zvijezda ili su paceri pogrešno izračunali brzinu svjetlosti. Kreacionisti ne nude logično objašnjenje (pod pojmom logično ne podrazumijevam svemoguće kreatore).

Nadalje, kao omiljeni argument u ispravnost kreacionističke tzv. teorije navodi se kako mnogi biolozi, kemičari, fizičari, doktori znanosti itd. itd. podržavaju kreacionizam. To je točno, ali znanost ne funkcionira na temelju demokratskog preglasavanja (kao što je npr. na Nicejskom saboru izglasana božanska Isusova narav). Mogu se svi znanstvenici ovoga svijeta udružiti i proglasiti teoriju gravitacije nevaljalom, ali jabuke će i dalje padati sa stabla.

Danas će kreacionisti tvrditi kako je prihvaćanje teorije evolucije u tzv. mainstream znanosti rezultat agresivne propagande koja ne dopušta drugačije mišljenje. No vratimo se 150 godina unatrag kada je Darwin, sam samcat, bez ikakve propagandne logistike, bez interneta, bez podrške tzv. masmedija, k tome još sav ustrašen zbog očekivanih reakcija konzervativne akademske zajednice i javnosti, a posebno Crkve, uspio “nametnuti” svoju bogohulnu teoriju. Tko je tu onda lud ili nesposoban … ili možda u pravu?!

Još jedna od omiljenih teza kreacionista je kako nema “dobrih” mutacija koje omogućavaju napredak vrste. Vraćamo se opet na pitanje pojmovnog sustava. Pojam “dobar” je subjektivan, uglavnom je rezultat čovjekovog poimanja morala koji se mijenja i kao takav nepodesan je za tumačenje znanstvenih činjenica. U teoriji evolucije, u kontekstu ovih kreacionističkih prigovora, pojam “dobro” znači ono što pospješuje replikaciju DNK određene vrste. Tzv. superbakterije koje su evoluirale u bolnicama rezultat su upravo dobrih mutacija jer su stvorile otpornost na antibiotike. A to što je to s naše točke gledišta loše i negativno, to nije njihov problem.

Ima li ipak nešto pozitivno u kreacionizmu?
Ima! Kreacionizam je često postavljao pitanja koja su unaprijedila teoriju evoucije. Naime, u prirodi je znanosti tražiti odgovore na sva pitanja pa i kada su ona na prvi pogled stupidna.
Ovo me vodi na početak teksta kada sam napisao da kreacionisti vole postavljati pitanja, ali ne vole slušati odogovore. Naime, pitanja su obično jednostavna, a odgovori su komplicirani i često ih razumiju samo stručnjaci – oni silni doktori znanosti koji podržavaju kreacionizam, ali valjda im je ispod časti objaviti jednako stručan demantij.

Jedan odličan primjer kako evolucionisti konkretno odgovaraju kreacionistima može se naći u članku “Kreacionizam i uloga eubakterijskog biča u dokazivanju teorije nesvedive složenosti”.

I na kraju treba naglasiti kako za razliku od kreacionista, evolucionisti (kao i znanost općenito) nemaju konačna rješenja i apsolutna znanja. Činjenica je da temeljna načela teorije evolucije imaju svoju praktičnu primjenu u medicini, genetici, poljoprivredi … itd. Ako se pojave nove spoznaje koje će revidirati ovu teoriju, znanost će je prihvatiti, ali to ne znači da će time kreacionističke fantazmagorije postati istinite.

Written by Ajgor

30. 6. 2012. at 13:48

Postano u Znanost

Tagged with ,

I mi kreacioniste za trku imamo!

13 komentara

Čitatelj mr.sc. Luka Baričić poslao nam je komentar na relativno novi kršćanski časopis “Nacija”, kojeg je povremeno citirao i naš Ajgor. U nadi da Vas tekst ipak neće ponukati da “Irreverent impiety” zamijenite “Nacijom”, prepuštam vas Luki…

I mi kreacioniste za trku imamo!

Ne znam bih li plakao od žalosti i muke ili se smijao glupostima o kojima naš hrvatski domoljubno kršćanski časopis “Nacija” tako samouvjereno piše. Za simboličnu cijenu od 24 kune dobijete nekih 75 stranica u boji čiste komedije! Groteskne, tragične komedije apsurda.

Na moju žalost, kupio sam tek trinaesti broj istog i tako propustio ogromnu količinu smijeha s jedne te bijesa s druge strane. No, idemo malo podrobnije analizirati ovaj uzaludni trošak papira koji su neki pokušali nazvati časopisom.

Počnimo s uvodnim tekstom urednika u kojem tako lijepo, u kršćanskom duhu, stoje rečenice:

Ukoliko bi se dogodilo da bi netko ustrajavao u svome pravu da u mome stanu ili dvorištu huli na Boga, ne bi se proveo dobro. Ili on ili ja. Zavisno tko je jači. A ja znam da sam ja jači jer sam na svom i jer vjerujem da je to pred Bogom ispravno.

U svom proto-povijesnom starozavjetnom duhu, E.D. zaboravlja na učenja svog Isusa i evanđelja, ali nećemo mu zamjeriti, nego ćemo nasmijati po zasluzi i okrenuti stranicu. Ne u životu, nego ovog “časopisa”.

Pa tako dolazimo do kraćeg pisma potpore znanstvenika J. Tomkinsa koji pozdravlja rad časopisa i njegovih kreacionističkih teza. Ono što nigdje ne piše jest da je Tomkins jedan od onih “znanstvenika” koji su s pravom marginalizirani i odbačeni u čitavom znanstvenom svijetu kao potpuni promašaj u shvaćanju znanosti. Je l’, kako bismo inače opisali čovjeka koji je izjavio da “su sličnosti između čovjeka i čimpanze jedva 86-89%”? Radi se, naime, o 98% sličnosti, mada niti 86% ne zvuči baš kao nešto što bismo opisali s “jedva”. Ili se u Hrvatskoj jedva 88% stanovnika izjašnjavaju kao katolici?

Odmah do toga nailazimo na članak u kojem se napada S. Mesića. S pravom ili ne, nije mi bitno i neću se upuštati u glupo revizioniranje povijesti. Ono što je zanimljivo, jest slika uz taj članak. Idilična slika zombija s petokrakom na kapi, koji proždire krvavi komad ljudskog mesa. Rekao sam već da se radi o kršćanskom listu? Dobro, ponovimo to, sigurnosti radi. Valjda se autor vodio ironičnim slikama i šalama koje danas kruže o Isusu kao zombiju. Ipak je on uskrsnuo nakon smrti, kao što ćemo navodno i mi budemo li se hranili njegovim tijelom i krvlju. Nivo ironije u ovom članku zaista prelazi granice smiješnog. Normalnom čovjeku dođe da se zabrine.

Ako ste mislili da je tu kraj, okrenite stranicu. Najzabavniji naslov ikad: “Potop je stvarni povijesni događaj”, a objašnjenje još bolje! Nepoznati autor citira dvije točke Katekizma Katoličke Crkve (priložene na kraju ovog teksta), totalno zanemarujući svaku racionalnu, znanstvenu i drugu činjenicu. Naime, autoru je dovoljan dokaz to što Crkva smatra Noin potop kao nagovještaj Isusov te poistovjećuje krštenje i potop kao znak novog rođenja. Tekst zatvara s:

Mi katolici izravno Bogu izgovaramo da mu vjerujemo da je On zaista pustio opći potop koji je potopio sve osim onih o kojima nam govori Božja riječ. Dakle, globalni potop je stvarni povijesni događaj, kao što su to čvrsto držali svi oci i naučitelji crkve.

Ukratko, kao ultimativni dokaz, autor predstavlja vjeru. Da, baš.

Tko god da bio autor ovog teksta, trebao bi se malo bolje informirati jer ovakve gluposti i nebuloze prolaze samo kod ovaca (nadam se ne svih). Priča o Noi i potopu je samo jedna jako dobra kopija jednog od najstarijih djela čovječanstva, “Epa o Gilgamešu”, tj. njegove trinaeste ploče. Malo su promijenili ime glavnog lika i protagoniste, pa je tako Utnapištin postao Noa, a umjesto nekoliko bogova stavili su jednog. Sve ostalo je isto. Autor zanemaruje i geološke dokaze koji po cijeloj planeti beskompromisno pokazuju kako se globalna poplava nikad nije dogodila. Autor zanemaruje i istraživanja koja pokazuju kako su velike poplave bile isključivo lokalne. Na primjer, nastanak Crnog mora nakon posljednjeg ledenog doba. Baš u vrijeme kad nastaju mitovi i legende o potopu na čitavom bliskom istoku, pa tako i ona opisana u “Gilgamešu”, a kasnije prepisana u Knjizi o postanku. Ali, njemu je vjera dovoljna. Blago ludima, amen.

Odmah do, usprkos zdravom razumu, dolazi citiranje pape Lava XIII., s napomenom kako isti nije bio nježan prema “masonskom vjerskom učenju – evoluciji” (!?).

I tako, listajući dalje nailazimo na razne osvrte i intervjue koje ima svaka druga novina, s raznim manje ili više stručnim mišljenjima, kad onda… gle iznenađenja! Nutricionistički članak “Dijeta po Bibliji”. Uz pomoć Gospodina do bolje linije, jer “kako je Gospodin kreirao ljudsko tijelo, On svakako zna što je najbolje za našu prehranu”. Treba li uz ovo komentar?!

I za kraj, vrhunac svega! Grand finale! Prelijepa slika dva dinosaura koja raspravljaju o bračnoj nevjeri nad tek otvorenim jajetom u kojem se nalaze nitko drugi do dvoje malih, slatkih beba, Adama i Eve. Šlag na torti ove slike je zmija koja izgovara: “Dobro sam se sjetila te evolucije. Neznalica će još i povjerovati…”. Naslov članka: “Bog ne stvara evolucijom!”. Protagonist je onaj isti Tomkins od malo poviše, koji se poziva na zdrav razum, iako se čitava njegova teorija vrti oko objašnjavanja kako neki geni nemaju “pretke”, već su tu kao dokaz kreacije. Zaboravlja da o tome postoje tone i tone znanstvenih radova koji ga mahom osporavaju, neki čak i ismijavaju. Naime niti u ovom tekstu, kao ni u ostalim svojim radovima, Tomkins ne pruža niti jedan dokaz o nevažnosti evolucije ili bilo kakve dokaze u prilog kreaciji. Kao i u ostalim radovima sve se svodi na besmisleno pseudo-filozofsko napadanje evolucije. Zanimljivo je kako se uvijek koristi izraz “vjera u evoluciju”. Gospodo, evolucija nije religija, u nju se ne vjeruje. Nije više ni teorija već neosporiva znanstvena činjenica. To što je vi smatrate nevažećom, vaš je problem, vaš mentalni, intelektualni nedostatak.

Bilo bi dosta. Članaka sa sličnim nebuloznim sadržajima ima još, ali o njima neću jer se onaj smijeh s početka pisanja pretvorio u mučninu. Izgleda da i ja imam razinu podnošenja gluposti.

Na moju (i svačiju) sreću, RH, kao buduća članica Europske Unije, potpisuje i razne deklaracije i rezolucije, uključujući i rezoluciju 1580 iz 2007. godine koja oštro osuđuje kreacionizam. Izdvojit ću samo neke od točaka iste:

9. Kreacionizam tvrdi da je utemeljen na znanstvenom principu. U stvarnosti, metode koje kreacionisti koriste spadaju u sljedeće tri kategorije: čisto dogmatsko uvjeravanje; iskrivljena upotreba znanstvenih citata, ponekad ilustrirana prekrasnim fotografijama; i potvrda od manje-više poznatih znanstvenika, od kojih većina nisu stručnjaci za ta područja. Na taj način, kreacionisti se obraćaju nestručnima i unose sumnju i zabunu u njihove umove.

14. Podučavanje o svim pojavama u vezi s evolucijom kao temeljnom znanstvenom teorijom je, dakle, ključno za budućnost naših društava i naših demokracija. Zbog toga ona mora imati središnje mjesto u obrazovnim programima, naročito u znanstvenim predmetima, sve dok, kao i svaka druga teorija, može proći strogu znanstvenu provjeru. Evolucija je prisutna svuda, od medicinske pretjerane uporabe antibiotika koji uvjetuju pojavu otpornih bakterija, do zemljoradničke zloupotrebe pesticida koji uvjetuju mutacije insekata na koje pesticidi više nemaju nikakvog učinka.

Izvor: The dangers of creationism in education

Savjetujem svima, ako uspiju, da pročitaju ovaj časopis. Ali, PAŽNJA! Preporučam stranicu-dvije, maksimalno tri na dan. Toliko je dovoljno za dnevnu dozu smijeha i zabave, a da se ipak izbjegnu želučane tegobe.

Evo i obećanog dodatka: dijelova Katekizma korišteni kao “argumentacija” da je Potop povijesna činjenica.

KKC 1094: Upravo tu sukladnost dvaju Zavjeta podrazumijeva Gospodinova vazmena kateheza, a za njom kateheza apostola i crkvenih otaca. Ta kateheza otkriva ono sto je pod slovom Staroga zavjeta bilo skriveno: Kristovo otajstvo. Nazvana je “tipoloskom” jer Kristovu novost objavljuje polazeci od “pralika” (tipova) koji su ga nagovjescivali dogadjajima, rijecima i znamenjima prvog Saveza. Takvim ponovnim citanjem u Duhu istine, polazeci od Krista, razotkriva se znacenje pralikova. Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predozna-cuju spas po krstenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova; a mana u pustinji pralik euharistije, “istinskoga kruha s neba”.

Izvor: III. Duh Sveti i Crkva u Liturgiji

KKC 1219: U Noinoj korablji, “u kojoj nekolicina, tj. osam dusa, bi spasena vodom” (1 Pt3,20), Crkva je vidjela prasliku spasenja po krstenju: Boze, ti si opcim potopom oznacio novo rodjenje, kad je ista voda potopila gresne i spasila pravedne.

Izvor: II. Krstenje u naumu spasenja

By Charon: Hvala Luki na pregledu očito vrsnog tragikomičarskog štiva. Nadam se da mu je ovo samo prvi u nizu zanimljivih tekstova za Irreverent.

Dodao bih samo da Luka možda malo zaboravlja hrvatsku stvarnost u kojoj potpisi ispod nekih tamo rezolucija ne značni ništa, a pogotovo ne znači zaštitu naših školaraca od šupljih priča praznovjernih relikata prošlosti. Ipak, dobro je prisjetiti se da smo i takve stvari potpisali.

Written by Charon l'Cypher

22. 6. 2012. at 21:43

%d bloggers like this: