Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘bog

Zašto Bog ne bi dobio profesorsku poziciju

leave a comment »

Šesnaest razloga zašto Bog ne bi dobio profesorsku poziciju:

  1. Ima samo jedan objavljeni rad.
  2. I to na hebrejskom.
  3. Bez referenci.
  4. Taj jedan rad nije objavljen u časopisu s međunarodnim recenzijama.
  5. Postoji sumnja u to da je on samostalno napisao taj rad.
  6. Možda je istina da je stvorio Svijet, ali što je od tada radio?
  7. Gotovo nikad ne sruađuje s drugima.
  8. Često je nemoguće ponoviti njegove eksperimente i potvrditi rezultate.
  9. Nikad nije aplicirao Etičkom odboru za dozvolu vršenja pokusa na ljudima.
  10. Kad mu je jedan pokus krenuo u neočekivanom smjeru, pokušao je zataškati stvar potapanjem pokusnih subjekata.
  11. Kad mu se pokusni subjekti nisu ponašali kako je predvidio, grubo ih je kažnjavao ili jednostavno uklanjao iz uzoraka.
  12. Rijetko je dolazio na nastavu; obično bi samo javio studentima da pročitaju skriptu.
  13. Poslao je svog sina da podučava umjesto njega.
  14. Svoje prvo dvoje studenata je izbacio s nastave jer su previše učili.
  15. Iako je postavljao samo 10 zahtjeva, gotovo svi studenti su mu pali na ispitima.
  16. Konzultacije je održavao izuzetno neredovito i to obično na vrhu neke planine.

Engleski original: 16 reasons why God would never get tenure.

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

30. 11. 2012. at 0:02

Oko za oko, kamenovanje za silovanje

3 komentara

U Saudijskoj Arabiji pretežno vlada zanimljivi koncept pravde – oko za oko, zub za zub. Šerijatski zakon voli primjenjivati takvu vrstu odštete za žrtve, pozivajući se često na svetost tih riječi (i Biblija ih rado koristi). No, kako religija i njene pretenzije mješanja u zakon mogu jako često inficirati ljudski mozak i zdravu pamet, ne mogu a da sa zgražanjem i gađenjem ne prokomentiram vijest o obitelji žrtve, koja za počinitelja napada na Abdula-Aziza al-Mutairija pri kojemu je isti ostao paraliziran, traži da se to isto izvede na počinitelja! Inače, počinitelj je i u Saudijskoj Arabiji kao u normalnom svijetu kažnjen zatvorom.

No, Khaled, brat žrtve, veli:

“Mi tražimo zakonsko pravo pod islamskim zakonom. Nema bolje riječi od božje riječi: oko za oko.”

Da nadrealizmu ne bude kraja, sudac u Saudijskoj Arabiji upitao je nekoliko bolnica da li je moguće izvesti takvu operaciju sakaćenja. Jedna je odgovorila da je takav postupak moguć, no trebao bi se provesti u specijaliziranoj ustanovi, a druga je bolnica odbila iz etičkih razloga.

Na stranu činjenica da se u Saudijskoj Arabiji primjenjuje primitivizam rezanja udova lopovima, no osobno me jako fascinira selektivnost ovakvog razmišljanja.

Naime, prečesto se prenosi vijesti o kamenovanju silovanih žena, dok se njihove krvnike eventualno kažnjava bičevanjem ili sa pec-pec po prstima. Zar ne bi bilo logično, već kada se bavimo nadrealizmom, da se silovatelju odreže inkriminirajuće sredstvo napada i počinjenja zločina (a.k.a. penis) umjesto da se kamenuje žrtva nazivajući ju bludnicom?

Možda se ipak treba (paradoksalno) kazniti žrtva jer je vjerojatno ta silovana žena izazivala.

Naravno da bi takva vrsta sakaćenja bila neprihvatljiva (kao bilo koja vrsta nasilnog sakaćenja), no nekako mi računi ne štimaju u primjenjivanju drevne naredbe “Oko za oko, zub za zub”. Lopov ostaje bez ruke, lažljivac bez jezika, a silovatelj?

Izgleda da su penisi i dalje zaštićena vrsta u muslimanskom svijetu.

IZVOR: Jutarnji List

Ono što nam sada treba…

5 komentara

…nije godišnji odmor, već obnova vjere.

Papa se duboko brine zbog stanja u Europi – toliko se brine da je odlučio osnovati novo papinsko vijeće za reevangelizaciju Zapada. Svrha tog novog vijeća” je jasna: promicanje obnovljene evangelizacije u zemljama u kojima je vjera već objavljena, u kojima je Crkva davno utemeljena, ali proživljavaju progresivnu sekularizaciju društva i neku vrstu ‘pomrčine smisla za Boga’.

Lijepe li definicije kako bi se prikrilo agresivno lobiranje sa svrhom da crkveni zakoni vrijede isto (ako ne i više) kao i svjetovni zakoni.

Na čelu tog vijeća trebao bi se naći nadbiskup Salvatore Fisichella.

Zanimljivo. Osniva se vijeće koje bi trebalo Europu podsjetiti na kršćanski sveti i uzvišeni moral, a vodit će ga čovjek koji se ne ustručava dati sakrament pričesti talijanskom premijeru Silviju Berlusconiju, “čovjeku” koji je poznatiji po aferama s maloljetnicama i prostitutkama nego po dobrom vođenju države. Da ne spominjem i činjenicu da je na pomolu Berlosconijeva druga rastava.

Možda je ovo naznaka puta kojim će krenuti ta nova evangelizacija – ulizivanje politici i centrima moći kako bi se sekularna država ugurala u drugi plan.

I dok “kršćanski korijeni Europe” ostaju samo fantazija onih koji bi najrađe pisali povijest po svojim kriterijima, moramo se zapitati koliko će Europa biti spremna na poslušno saginjanje glave i novo krštenje.

Ako se već Europa može boriti protiv marama, burka i sličnih ponižavajućih aspekta vjere, bilo bi vrijeme da se udare temelji za borbu protiv onih koji se smatraju moralnom vertikalom, a djelima dokazuju sasvim suprotno. Vrijeme je da se Europa bori za svoje građane, a ne za svećenike.

Iskreno, malo me briga za smisao boga kada njegovi poslanici zaboravljaju na smisao čovjeka.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

6. 7. 2010. at 14:06

Dozvola za seks

5 komentara

Kako se Crkva voli petljati u sve moguće segmente života, nezaobilazno je i petljanje u tuđe krevete (bez da se najprije otkriju vlastite sklonosti).

U sklopu tog dušebrižničkog pothvata, “Teologija tijela” je niz od 129 kratkih nagovora koje je papa Ivan Pavao II. imao na redovitim audijencijama srijedom od rujna 1979. do studenoga 1984. godine. Sadržaj svojih nagovora papa je preuzeo iz rukopisa koji je naslovio “Muško i žensko stvori ih” te ga kompletirao 1978., još dok je bio nadbiskup Krakova. Tema njegovih naučavanja bila je ljudska spolnost i njezina uloga u božjem planu ljudskoga spasenja, onako kako ga zamišlja kršćanstvo. A u tom planu tjelesnost i seks između muža i žene, kako tvrdi Teologija tijela, ima upravo jednu od glavnih uloga.

Eto, svi vi grešnici koji uživate u seksu izvan svetog braka nemate mjesto u planu božjeg spasenja. Unatoč tome što su Ivana Pavla II. nazivali progresivnim, automatsko isključivanje onih koji ne prihvaćaju brak kao preduvjet za seks je naprosto nazadno, što je ustvari u skladu sa crkvenom doktrinom – i dalje spada u Srednji vijek. Uzalud vam demagogija i pakiranje u “tolerantne” i “modernističke”  omote. Iako je seksa skinut veo grešnosti i bestijalnog, i dalje Crkva svojim ovcama diktira kako će se pariti – “Seksajte se, ali onako kako mi kažemo i po našim uvjetima” :mrgreen:

Tokom predavanja za mlade održanog u dvorani kina Forum zagrebačkoga Studentskog doma Stjepan Radić, don Damir Stojić poručuje:

“Seks između muža i žene otkriva nam sveopći Božji plan s čovječanstvom. On je znak sjedinjenja čovjeka i Boga.”

Nema prijetnji paklenom vatrom i prokletstvom, ali demagogija je uspješna – skoro pa da se zaboravi na taj preduvjet za seks, iako je umjesto imenica “muškarca i žene” korišteno “muža i žene” što nedvojbeno implicira brak.

Eto, ako želite da vam seks bude svet (u smisli svetosti čina, a ne svetinje :wink:), evo još nekoliko korisnih savjeta iz Teologije tijela:

– Da bi čin seksualnog sjedinjenja muškarca i žene postao navještajem Božje ljubavi, odnosno da bi dostigao svoju puninu, on nužno mora biti konzumiran unutar sakramenta braka. Predbračni seks otvara prostor za egocentričan model udovoljavanja vlastitome zadovoljavanju iz kojega se razvijaju poroci (sebičnost, neiskrenost, požuda, ponos) koji uništavaju zdrav odnos između muškarca i žene.

– Ako seksualnim činom vlada pohota, onda je on u potpunosti udaljen od Božjeg nauma i ne sadrži u sebi potencijal za oslobađanje i usrećivanje čovjeka.

– Oralni seks: Ako supružnici u predigri koja vodi prema penetraciji razmjenjuju nježnosti na taj način, onda u tome nema ničega amoralnog. Međutim, ako se pod “oralnim seksom” podrazumijeva seksualni čin koji vodi do orgazma odvojenog od penetracije i cjelovitosti spolnoga čina, onda to nije u duhu spolnog morala kako ga definira “Teologija tijela”, a po kojemu je svaka muška ejakulacija izvan vagine također neprihvatljiva (naravno, jer onemogućava štancanje novih vjernika :roll:)

– Ispravno shvaćeni celibat nije negiranje seksualnosti, nego življenje te ljubavi na jedan drugačiji način. On izražava konačnu svrhu tijela i spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko, svadbenu gozbu Krista i Crkve. Oni koji žive u celibatu, također izražavaju “bračno značenje tijela” kroz potpuno davanje drugima.

(neka mi netko objasni kako apstiniranje od seksualne ljubavi može biti življenje iste. Nadalje, da li potpuno davanje drugima podrazumijeva zavjet celibata začinjen zlostavljanjem djece spada u ispunjenje spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko. Isto pitanje i za mnogobrojnu svećeničku djecu)

– Čak i ako analni seks ne podrazumijeva mušku ejakulaciju izvan vagine, još uvijek ga je veoma teško opravdati kao čin nježnosti koji je u funkciji predigre. Analni seks je čin koji po svemu više proizlazi iz nekontrolirane pohote, nego iz ljubavi koja je spremna na iskreno sebedarje.

– Teologija tijela jasno naglašava da nema seksualnog položaja koji bi sam po sebi bio loš ili dobar. Međutim, u spolnom činu treba težiti položajima koji naglašavaju sjedinjenje intimnosti i osobnosti supružnika. Bilo bi pretjerano reći da je jedino tzv. misionarski položaj prihvatljiv, ali ako muž i žena izbjegavaju pogledati se u lice tijekom seksa, onda nešto nije u redu.

Eto, drage čitateljice i čitatelji, uplovite u bračnu luku, gledajte supruga/suprugu u oči, nemojte “na stražnji ulaz” ili na “gornji” bez naknadne penetracije i ni u ludilu ne posipajte dragocjeno sjeme i seks će vam biti put božjeg spasenja :mrgreen:

Kao što rekoh, unatoč tome što se Wojitila smatrao progresistom i što njegove naputke smatraju “najodvažnijom rekonfiguracijom katoličke teologije u posljednjih nekoliko stoljeća”, iz njegovih promišljanja proizlazi obična demagogija – zabrane upakirane u savjete, Srednji vijek i zabrana slobodne seksualnosti za novo doba.

“Crkveni nauk o seksualnosti je za ljude koji nisu konformisti, koji su hrabri i žele živjeti u sretnom i stabilnom braku.”

Po gore navedenom, ne bi baš rekla da se radi o nekonformizmu.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 5. 2010. at 11:26

Opasnosti modernog doba

5 komentara

Kako medicina srećom ide naprijed, znanstvenici dolaze do sve većih postignuća. Danas je upravo jedan takav znanstvenik, molekularni biolog Craig Venter, objavio da je stvorena prva umjetna stanica – bakterija Synthia.

Ova oku nevidljiva stanica je prvi korak prema stvaranju sintetskih mikroorganizama koji bi se koristili u proizvodnji biogoriva, kao gutači suvišnog ugljičnog dioksida iz atmosfere, za pročišćavanje vode te, što je možda najvažnije, za dobivanje novih lijekova.

Naravno, ovu priču punu nade za dobrobit čovječanstva netko mora odmah diskreditirati i ocrniti, a tko bi to mogao bolje od naših dežurnih dušebrižnika.

Odmah nakon objave ove iznimno važne vijesti, visoki prelati RKCa u Italiji odmah su izrazili svoju zabrinutost i uznemirenost upozoravajući:

“Ovo je skok u nepoznato koji može biti destruktivan.”

(da, za sva ona hodočasnička mjesta koja crpe ogromne novce iz tuđe bijede uzrokovane bolešću, na primjer)

Biskup Domenico Mogavero ide korak dalje (ili unatrag, ovisno o točki gledišta :mrgreen:):

“U pogrešnim rukama, sadašnja novost može sutra uzrokovati destruktivan skok u nepoznato. Čovjek je Božji stvor, ali nije Bog: on je čovjek koji može dati život rađanjem, a ne umjetnim stvaranjem.”

Nadalje, njegov zaključak ne ostavlja mjesta dijalogu:

“Ljudska narav daje dostojanstvo ljudskom genomu, a ne obratno. Manipuliranje životom, eugenetika, jest noćna mora protiv koje se moramo boriti.”

I kao što fetus ima svoje gorljive branitelje, možda i bakterija dobije zastupnike koji će zastupati njene interese i tražiti da ju znanost ne iskorištava.

U odnosu na Mogavera, malo je mudriji bio Federico Lombardi, predstojnik tiskovnog ureda Svete Stolice koji preporučuje da se o Venterovom otkriću ipak treba saznati nešto više kako bi se donijeli zaključci. Osobno, zanima me na temelju čega Crkva polaže pravo da komentira znanstvena otkrića, naročito ako uzmem u obzir kako se Crkva odnosi prema bilo kojem znanstvenom komentaru upućenog njoj samoj.

Inače, Craig Venter je već jednom bio optužen da se “igra Boga” zbog svojih zasluga u sekvenciranju ljudskog genoma.

Ipak, draže mi je kada se gospodin Venter igra Boga i stvaranja nego kada se božji namještenici igraju našim životima i novcem 😉

IZVOR: Dnevnik.hr, Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

21. 5. 2010. at 14:13

%d bloggers like this: