Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Britanija

Kako (još) žrtvovati djecu vlastitoj zatucanosti?

2 komentara

Danas je jako popularno imati politički korektne “stavove”. Ne stavove, nego “stavove”. Npr. mnogo ljudi će reći “Gay je ok”, iako je iduća rečenica da bi ih možda ipak trebalo poslati na psihijatriju, jer je “biti gay” bolest ili izbor. Raspravljati o blago rečeno zabrinjavajućim religijskim praksama i utjecajima na normalni život (obrezivanje žena, zabrana abortusa, vjerske škole, vjerski simboli u učionicama i td) postaje prilično teško jer suprotna strana odmah počne koristiti izraze tipa “islamofobija” ili “kršćanofobija”. A svi znaju da nije popularno biti labeliran kao “što-god-fob”. Stoga, na račun političke korektnosti i nezamjeranja nikome, mnoge teme postale su tabu i nešto što je najbolje ignorirati, iako to ima dalekosežne negativne posljedice na društvo u cjelini.

Poznati su problemi koje Velikoj Britaniji izazivaju zatvorene islamske zajednice koje se odbijaju prilagoditi “zlom Zapadu” (klik, klik). Politička korektnost i poštivanje različitosti dovelo je do dugogodišnjeg ignoriranja nimalo bezazlenog problema – inbreedinga u muslimanskim zajednicama. Inbreeding je termin koji označava djecu čiji su roditelji bliski rođaci, ovdje konkretno rođaci u prvom koljenu.

Genetičar Steve Jones, profesor na University College u Londonu, odlučio je riskirati i javno progovoriti o toj problematičnoj temi.

U muslimanskoj tradiciji je uobičajeno da muškarci žene svoje nećakinje. Trebali bismo biti zabrinuti zbog toga jer su moguće posljedice mnoštvo skrivenih genetskih oštećenja.

Nije to prvi put da se o ovome priča. Zastupnica Ann Cryer na tu temu kaže su su dogovoreni brakovi između rođaka srednjevjekovni i štete djeci, te nastavlja:

 To nije pošteno ni prema djeci ni prema državnom zdravstvu koje se mora skrbiti za njih.

Inbreeding brakovi su rijetko stvar izbora, većina ih je dogovorena dok su mladenke još djeca. Razlog – da novac ostane “unutar obitelji”. Rađanje djece s teškim poremećajima prihvaćeno je kao normalno – zbog toga što su toliko česta i “svatko u zajednici zna nekog s bolesnim djetetom” na to se uopće ne obraća pažnja. Muslimanska zajednica ne preuzima odgovornost za njih pa ostaje na državi i javnom zdravstvu da ih zbrine. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su tinejdžera koji nose pelene, ne govore i mentalno su na nivou dojenčadi.

Mnogi roditelji vjeruju da je to što im se dijete rodilo bolesno božja volja, i da će dijete koje umre postati anđeo na nebu. Svako suprotstavljanje takvim religijskim stavovima pomoću znanosti shvaća se kao vrijeđanje muslimanske zajednice i opet smo na “islamofobiji” s početka priče.

Malo statističkih podataka:

  • Pola britanskih Pakistanca ima supružnika koji im je rođak u prvom koljenu.
  • Šanse da dijete iz takve veze ima neki genetski poremećaj su 13 puta veće nego za dijete iz opće populacije.
  • Jedno od deset djece iz inbreeding veza umire u dojenačkoj dobi ili razvije ozbiljan, po život opasan poremećaj.
  • Djeca čiji su roditelji britanski Pakistanci čine samo 3% ukupno rođene djece u Britaniji, no čine i 33% ukupno rođene djece s genetskim poremećajima.

Svi imamo neke abnormalne gene, no većina nas nema njima uzrokovan poremećaj jer normalan gen jednog roditelja “nadjača” abnormalan gen drugog. Ukoliko su roditelji bliski rođaci, veće su šanse da oba imaju isti abnormalni gen. U tom slučaju, šanse da se dijete rodi s poremećajem je jedan prema četiri. Ti poremećaji mogu biti sljepoća, gluhoća, anemija srpastih stanica, problemi sa srcem, plućima, jetrom, bubrezima te cijeli niz neizlječivih neuroloških i mentalnih poremećaja. Smrtnost u ranoj dobi je također česta.

Problem nije samo u prvoj generaciji djece – ukoliko oba roditelja imaju isti abnormalni gen, šanse su jedan prema četiri da će dijete koje se rodi zdravo biti nositelj poremećaja, što predstavlja problem za buduće generacije.

Gradovi u kojima su velike muslimanske zajednice, kao što je Bradford kojeg profesor Jones uzima kao primjer, imaju nadprosječno visok broj muslimanske djece oboljele od ozbiljnih poremećaja, a i postotak djece koja imaju ikakvih problema s vidom i sluhom veći je u muslimanskim obiteljima. Od 1 100 trudnica u Bradfordu, 70% ih ima supužnike koji su im rođaci u prvom koljenu. Bolnica bilježi porast u broju različitih genetskih poremećaja, neki od kojih su rijetki, a neki do nedavno nisu ni bili zabilježeni u Britaniji. Tipično područje godišnje broji 25 različitih genetskih poremećaja, Bradford ih broji 140. Osam posto ukupno rođene djece s jednim specifičnim genetskim poremećajem u Britaniji dolazi iz Bradforda, iako grad čini samo jedan posto ukupne populacije. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su.

Patnje djece teško je gledati kroz prizmu novca pa riječi zastupnice Cryer o troškovima zbrinjavanja bolesne djece možda na prvo zvuče hladno. No kad se u obzir uzme da se bolest te djece mogla spriječiti zabranom inbreedinga, one postanu savršeno smislene. Namjerno ignoriranje (vjerskih) praksi koje dovode do stravičnih posljedica, a sve u ime formalnog poštivanja tuđeg nacionalnog i vjerskog identiteta je jednostavno krivo i to treba prestati.

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/culture/hay-festival/8544359/Hay-Festival-2011-Professor-risks-political-storm-over-Muslim-inbreeding.html

http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1392938/Inbreeding-Islamic-communities-deformed-babies-conspiracy-silence.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1394119/Its-time-confront-taboo-First-cousin-marriages-Muslim-communities-putting-hundreds-children-risk.html

Written by sylvermyst

6. 6. 2011. at 23:02

Richard Dawkins: “Uhitit ću papu Benedicta XVI”

8 komentara

Times Online javlja o novoj inicijativi R. Dawkinsa i C. Hitchensa:

Richard Dawkins, ateistički aktivist, planira pravne radnje koje bi dovele do hapšenja Pape tijekom njegovog posjeta Britaniji, “zbog zločina protiv čovječnosti”.

Dawkins i Christopher Hitchens, ateistički pisac, obratili su se odvjetnicima specijaliziranima za ljudska prava, da pripreme materijale za optužbu pape Benedicta XVI. zbog njegovog navodnog zataškavanja seksualnih zlostavljanja u katoličkoj crkvi.

Njih dvojica vjeruju da mogu iskoristiti jednake zakonske principe koji su upotrijebljeni kad je, tijekom svog boravka u Britaniji 1998., uhićen Augusto Pinochet, danas pokojni čileanski diktator.

Oko pape se ovaj tjedan stvorila nova kontroverza vezana uz pismo koje je potpisao, a u kojemu tvrdi da treba brinuti o “dobrobiti univerzalne crkve”, protiveći se tako izbacivanju iz službe američkog svećenika koji je seksualno zlostavljao dva dječaka. Pismo je datirano 1985. dok je današnji papa bio voditelj Kongregacije za nauk vjere, koja se bavila slučajevima seksualnog zlostavljanja. [op. Charon, Više o tom pismu pisao je Teomondo]

Benedict planira posjetiti Britaniju (preciznije: London, Glasgow i Coventry) između 16. i 19. rujna. Tom prilikom trebao bi beatrificirati kardinala Johna Henryja Newmana, teologa iz devetnaestog stoljeća.

Dawkins i Hitchens vjeruju da se papa neće moći pozvati na diplomatski imunitet od uhićenja jer, unatoč tome što se njegov posjet karakterizira kao državnički, on nije poglavar države koju priznaju Ujedinjeni narodi.

Angažirali su baristera (u britanskom pravnom sustavu pravnik koji priprema slučajeve) Geoffreyja Robertsona i litigatora (u britanskom pravnom sustavu pravnik koji izlaže slučaj pred sudom) Marka Stephensa da pripreme temelje pravne akcije.

Odvjetnici vjeruju da imaju tri mogućnosti: zahtjev kraljevskom tužiocu da pokrene kriminalnu istragu protiv pape, pokrenuti vlastitu građansku parnicu ili uputiti slučaj Međunarodnom sudu za zločine.

Dawkins, autor knjige i filma “Iluzija boga”, rekao je: “To je čovjek čiji je prvi instinkt, kad su njegovi svećenici uhvaćeni bez gaća, da sve zataška i osudi žrtve na šutnju.”

Hitchens, autor knjige “Bog nije velik”, rekao je: “Taj čovjek nije niti iznad niti izvan zakona. Institucionalizirano prikrivanje silovanja djece je zločin pred svakim pravnim sustavom i zahtijeva ne privatne ceremonije pokajanja ili crkveno plaćanje odšteta, nego pravdu i kažnjavanje.”

Prošle godine, pro-palestinski aktivisti uvjerili su britanskog suca da izda nalog za uhićenje Tzipiju Livniju, izraelsku političarku, zbog zločina navodno počinjenih za vrijeme konflikta u Gazi 2008-2009. godine. Nalog je povučen nakon što je Livni otkazala planirani posjet Britaniji.

“Svakako postoji mogućnost pravnih radnji protiv pape”, rekao je Stephens. “Geoffrey i ja smo zaključili da Vatikan nije država u smislu međunarodnog prava. UN ih ne priznaje, nemaju granicu s pograničnom policijom, a njihovi odnosi s državama nisu diplomatske prirode.”

Naravno, može se lako reći da Dawkins i Hitchens traže jeftini publicitet. U konačnici, obojica dobro prodaju svoj ateizam (ili, točnije, svoj antiteizam). No, smatram da njihovi motivi ovdje i nisu naročito bitni.

Konačno je netko primijetio i javno rekao da je papa čovjek i da može i treba odgovarati za svoje zločine jednako kao “obični” ljudi. Na žalost, mnogima to nije jasno, što se može vidjeti i iz mnogih komentara ispod prevedenog članka. Ipak, malo-pomalo, nadam se da će ljudi shvatiti da nema smisla nikoga stavljati iznad zakona, a najmanje nekoga čija su jedina obrana od progona samoproglašena moralnost i samoproglašeno predstavljanje entiteta za čije postojanje nema dokaza, nego samo (ne)vjerovanje.

Genitalno sakaćenje žena na Zapadu

with one comment

Genitalno sakaćenje žena (eng. female genital mutilation ili, skraćeno, FGM) rašireno je u raznim “civilizacijama”, redovito iz praznovjerskih pobuda (koje su, naravno, često vezane uz neke religije). O tom zvjerstvu ovdje je već pisala Isis. Očekivano, FGM donosi brojne negativne psihološke i zdravstvene posljedice, te je ta praksa zabranjena u civiliziranim državama.

Jedna od tih država je i Velika Britanija.

Mnogi doseljenici (mahom iz islamskih zemalja), koji su u Britaniju došli po bolji život, ne prihvaćaju zapadnjačku civilizaciju (koji Vrag onda traže na Zapadu?!), te su se domislili jadu (zaobilaženju zaknoske zabrane): roditelji masovno preko praznika vode svoju djecu u države iz kojih potječu, e kako bi se tamo nad njihovom djecom izvršilo to zvjerstvo. No, nedavno se otkrilo da — zbog smanjenja troškova — mesari dolaze u Britaniju da bi serijski vršili ilegalna sakaćenja u grupama i do 20 djevojaka i djevojčica!

U 25 godina, koliko je genitalno sakaćenje žena zabranjeno, Brtiatnija nije uspjela sudski procesuirati niti jedan slučaj. Od 2003. godine zakonski je zabranjeno i izvođenje djevojčica, djevojaka i žena van Britanije u svrhu genitalnog sakaćenja, no niti taj zakon nije doveo niti do jedne jedine presude.

Stručnjaci tvrde kako je praksa genitalnog sakaćenja žena itekako čvrsta zbog izostanak kažnjavanja i premalog ulaganja u edukaciju o štetnosti sakaćenja po zdravlje (to valjda nije samo po sebi jasno!?!). Suprotno traljavim “naporima” vlade, dogmatičnost fanatične opsjednutosti sakaćenjem čvrsta je kao da ta praksa i nije zabranjena.

Kao rezultat toga, ginekolozi i primalje bore se s rastućim brojem žena koje pate od trajnih zdravstvenih problema, uključujući i one vezane uz trudnoću i porode.

Procjenjuje se da je 70.000 žena koje žive u Britaniji podvrgnuto genitalnom sakaćenju, te da je još 20.000 djevojčica i djevojaka u opasnosti od nje. Sakaćenje je uobičajeno u 28 afričkih država (poput Somalije, Sudana i Nigerije), kao i u nekim bliskoistočnim i azijskim zemljama (poput Malezije i Jemena). Pobornici sakaćenja ga smatraju osnovnim ritualnom za suzbijanje seksualne želje, te čuvanje djevojačke čistoće (duhovne i fizičke), a u mnogim zajednicama ono je i danas nužan preduvjet za ulazak žene u brak. Formalno, nema religijski važnost, no ona “djevojačka čistoća” fanaticima jako često zvuči privlačno.

Neke žene u Britaniji putuju stotine kilometara da bi došle do neke od samo 15 klinika koje nude tretman za žrtve sakaćenja. U Škotskoj i Walesu nema niti jedne takve klinike niti stručnjaka, a mladi liječnici, babice i socijalni radnici nisu redovito obučavani da mogu prepoznati sakaćenje i pomoći žrtvama.

Amina (55) iz Somalije prošla je okrutni postupak trećeg tipa (od četiri, ovaj je “najtemeljitiji”), bez anestezije, kad je imala samo 11 godina. Ona se čak može smatrati “sretnom” jer nema trajnih fizičkih posljedica (osim, je l’ te, činjenice da je osakaćena), no i danas — skoro pola stoljeća kasnije — nosi psihičke ožiljke.

Višestruko je napadana i ocrnjivana od strane zajednica koje prakticiraju sakaćenja zbog vođenja otvorene kampanje protiv FGM-a, te zbog odbijanja da njene četiri kćeri prođu kroz isti užas. Peta kći je, na žalost, podvrgnuta postupku dok je za nju “brinula” baka. Državna potpora koja je Amini omogućavala da radi s obiteljima u Yorkshireu, posjećujući ih u kućama, školama i društvenim centrima, te objašnjavajući zdravstvene i pravne rizike, prekinuta je u ožujku.

Somalijski model Waris Dirie prošla je sakaćenje kad je imala samo 5 godina. Ona je 2002. godine osnovala fondaciju “Waris Dirie” s ciljem iskorjenjivanja genitalnog sakaćenja žena. O toj temi kaže: “Brine me situacija u Europi i Americi, jer se čini da je genitalno sakaćenje žena u porastu. U 21. stoljeću, društva (pogotovo napredna poput engleskog) ne bi smjela prihvaćati ovako okrutne zločine. Nitko i ništa ne može poništiti traumu koju uzrokuju ova zvjerstva; ona Vam zauvijek ostaju u glavi. I zato se moramo usredotočiti na to da više ne bude novih žrtava.”

Jackie Mathers, medicinska sestra iz bristolskog Centra za zaštitu djece, kaže: “Obitelji koje svoju djecu vode na ove postupke ne rade to iz zavisti ili mržnje; oni vjeruju da će taj postupak omogućiti njihovim kćerima bolji život (haloooo!?!?!?!, op. Charon). Trebamo presudu, ali ne protiv roditelja, nego protiv “rezača”, protiv nekoga tko zarađuje na tome. Načuli smo da si ljudi zbog krize ne priuštiti put u svoje domicilne države, pa “rezači” dolaze ovdje na “FGM skupove” (serijska sakaćenja koja smo prije spomenuli, op. Charon). Tim je ljudima teško progovoriti u javnosti jer se ionako već nalaze u zajednicama izoliranih azilanata, pa istupanje protiv tih zajednica — jedinih koje imaju — za njih predstavlja ogroman rizik od izopćenja. No, mi moramo omogućiti djevojkama i ženama da progovore o problemu sakaćenja, zajedno s učiteljima, školskim medicinskim sestrama i socijalnim radnicima. Ne možemo to ignorirati; to je sakaćenje!”

Izvor

Osobni komentar

Ma, neka mi sada netko samo proba blebnuti nešto o “poštivanju nečije kulture”?!? Kakva “kultura”?!? Zvjerstva ne bi nigdje smjela biti tolerirana, a pogotovo ne na vlastitom teritoriju! Lijenost (pretežito muških) političara da se ovo riješi pokazuje da još uvijek živimo preduboko u patrijarhatu. Te žene nemaju u svojoj “kulturi” izlaske na izbore i ne posjeduju naftu, pa ne predstavljaju niti potencijalne glasove/bogtstvo/moć/… i za njih zabole vrle političare jedna stvar (koju njima, vrlim mužjacima, nitko ne amputirava zbog “čistoće”).

Predlažem da se “rezačima” masovno omogući duhovna i fizička čistoća uklanjanjem njihove ionako prefrustrirane “muškosti”. Bez anestezije i bez sterilizacije instrumenata, naravno. Nisam pobornik osveta, alli kad oni znaju da je tako najbolje, tko sam ja da se bunim?

Isprika svima kojima sam pokvario jutro… budite sretni da vam je samo ono upropašteno i da ćete se, za razliku od ovih jadnih žena, brzo oporaviti.

Šerijatski sudovi u Britaniji

4 komentara

Zvuči kao predložak za neki horror? Možda muslimanska verzija “V for Vendetta”? Pa, ipak, u Britaniji “posluje” 85 šerijatskih sudova:

Činjenica da je njih 12 “posluju” u britanskim pravnim okvirima povlači dva velika pitanja:

  1. Zašto država ne reagira protiv ostala 73 takva suda?
  2. (važnije) Kako u sekularnoj državi može zakonski postojati “religijski sud”?!? 😯

Pravo je pitanje zašto sekularna država tolerira paralelni pravosudni sustav, svejedno je l’ kroz “legalne” ili ilegalne sudove? Da nema religijskog izgovora, garantirano bi već prvi paralelni “sud” bio zbrisan brzom policijskom akcijom.

Koliko još argumenata trebamo prije nego većina ljudi počne glasno zahtijevati da se religiju stavi tamo gdje joj je mjesto?!

Written by Charon l'Cypher

18. 8. 2009. at 3:35

%d blogeri kao ovaj: