Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘crkva i pedofilija

Puljić: “Što to znači pedofilija? Gdje ona počinje? Gdje završava?”

with one comment

I ranije smo već bili svjedoci nevjerojatne drskosti i arogancije crkvenih “uglednika” koji su nemilice pljuvali po ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.

Ako ćemo hijerarhijski, prvi je papa: došao čovjek na tlo suverene države i pred vodećim političarima koji se prave mutavi poziva na nepoštivanje ustavne odredbe o sekularnosti!

Ako ćemo kronološki – jedan od svježijih primjera je ona Bogovićeva tvrdnja da Crkva nije od ovoga svijeta niti kad treba pravdati trošenje novca poreznih obveznika koji nota bene jest s ovoga svijeta i u većini slučajeva zarađen je teškom mukom.

Ali najnoviji istup mons. Puljića sumira do sada sav viđeni bezobrazluk: Crkva je jača od zemaljskih zakona i točka!

Izlaganje biskupa Puljića, osim što je sadržajno bilo skandalozno, bilo je i ogledni primjer logičkih akrobacija.

Tako npr. na temu konkretnog pedofilskog skandala za koji je optužen don Ivanov, Puljić naširoko i nadugačko objašnjava rezultate istraživanja o rasprostranjenosti pedofilije u drugim profesijama. Rekli bi logičari qui nimium probat, nihil probat ili ništa ne dokazuje, tko previše dokazuje.

Spomenuo je “uzoriti” i anglosaksonsko pravo koje obavezuje svećenike da prijavljuju slučajeve pedofilije sudskoj vlasti …

… međutim mi ne živimo niti u Francuskoj ni u Njemačkoj ni u Engleskoj…

… pa onda ne postoji takva obaveza.

Međutim kada Puljić u cilju relativiziranja zločina lamentira o filozofsko povijesnim aspektima pedofilije, više nije važno to što mi ne živimo ni u Njemačkoj, ni u Nizozemskoj ni u Italiji pa poteže ovaj argument:

U to se vrijeme u Njemačkoj zahtijevala dekriminalizacija seksa sa djecom. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju, tvrdilo se da je opravdano ljubiti djecu. Pa u Nizozemskoj je 2006. bio pokušaj osnivanja i legaliziranja pedofilske stranke, koja je zahtijevala potpunu slobodu, uključujući i seks sa životinjama.

Puljić je zbunjen i pitanjem što je to zapravo pedofilija, gdje ona počinje, gdje završava?! Ova zbunjenost se donekle može i razumijeti.
Naime, u Zakoniku kanonskoga prava, Kan. 1083 – § 1. stoji ova odredba:

Muška osoba prije navršene šesnaeste godine, a ženska osoba prije navršene četrnaeste godine ne mogu sklopiti valjanu ženidbu.

Postoje iznimne situacije kada se ženidba može odobriti i trinaestogodišnjacima!

Prema svjetovnim zakonima (ovi se zaista ne odnose na katolički kler 🙂 ), u većini civiliziranih država najniža dobna granica za sklapanje braka je 16 godina i to samo u iznimnim slučajevima. U Hrvatskoj je to uređeno ovako:

Obiteljski zakon, Članak 26.

(1) Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za zaključenje braka postoji opravdan razlog.

Zbunila, eto, ta razna gledanja na zrelost osobe uzoritog Puljića pa se čovjek u čudu pita što je to uopće pedofilija i čeka ozbiljan društveni i znanstveni pristup.

Što se tiče tvrdnji da se zakoni Republike Hrvatske ne odnose na službenika RKC, imamo grupu duhovno okrijepljenih pravnika koji će sigurno znati sročiti stručan odgovor.

U međuvremenu, moje laičko nagađanje o ovom nadasve misterioznom pravnom pitanju svodi se na konzultiranje Ustava koji kaže ovo:

Članak 5: Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 14: Svi su pred zakonom jednaki.

S obzirom da su Ugovori sa Svetom Stolicom iznad našeg ustava, treba konzultirati i njih.
U Ugovorima o pravnim pitanjima u članku 8. piše:

1. U slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti će o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti.

Ovaj članak ne samo da klerike ne oslobađa kaznene odgovornosti, već naprotiv vrlo jasno implicira da se zakon odnosi i na njih! Mons. Puljić kao intelektualac i vrstan logičar mogao je i sam zaključiti da se sudske istrage ne mogu voditi protiv onih na koje se zakon ne odnosi.

Don Grubišić dodatno navodi kako je prijavljivanje pedofilije svjetovnim vlastima prema naputku pape Benedikta XVI ipak obaveza klera, međutim suludo mi je uopće raspravljati o tome da bi interna pravila neke organizacije mogla utjecati na poštivanje ustavno pravnog poretka … osim ako se državne vlasti nisu spremne i na taj način dodatno ponižavati … a čini se da jesu.

Bez obzira na pravna tumačenja, najžalosnije od svega ipak ostaje činjenica da se osim načelne osude pedofilije Puljić nije niti jednom osvrnuo na žrtve, na njihova prava i na njihovo dostojanstvo.
Čovjek koji crpi nadahnuće sa samog izvorišta morala, kako o svojim religijama vole misliti klerici, prešućivao je zločin i samim time omogućavao nastavak zločinjenja. I ne samo to. Kao visoki crkveni dužnosnik proskribira prijavljivanje takvih djela kao špijunsku djelatnost, a stavljajući u kontekst i ozloglašenu komunističku Udbu, svojim podređenima, ali i vjernicima šalje nedvosmislenu poruku.

Možda će zvučati čudno, ali ne osuđujem Crkvu kao glavnog niti jedinog krivca za ovakvo stanje … znate onu pitalicu zašto pas liže svoja … :-)? Zato što može!

—————————————————————————
Tonski zapis Puljićevog mudrozborenja uz novinarski komentar može se čuti na http://www.radio101.hr/podcast.php?id=74795 (od 5. minute), a koristio sam i članak iz Jutarnjeg Nadbiskup Puljić komentirao pedofilski skandal.

Written by Ajgor

22. 3. 2012. at 15:16

Nove optužbe za pedofiliju

5 komentara

Agencija Associated Press objavila je pismo iz 1985. u kojem tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere Joseph Ratzinger izražava zabrinutost u svezi prijedloga smjene katoličkog svećenika Stephena Kieslea, optuženog za seksualno zlostavljanje djece. U pismu između budućeg Benedikta XVI i Oaklandske bispkupije se navodi kako su optužbe protiv Kieslea teške, no krajnje odlučivanje po tom pitanju (cit.) “zahtjeva pažljivo razmatranje i dodatno vrijeme”.

Nadalje, Ratzinger je tražio od oaklandskog biskupa da se optuženom svećeniku osigura “očinska briga koliko je to moguće”, za “dobro univerzalne crkve” i zato što “šteta od izuzeća može provocirati pripadnike zajednice vjerujućih, posebno imajući u vidu mladost (Kieslea, koji je tada imao 38 godina)”:

The future pope also noted that any decision to defrock Kiesle must take into account the “good of the universal church” and the “detriment that granting the dispensation can provoke within the community of Christ’s faithful, particularly considering the young age.”

Biskupija u Oaklandu tražila je da se Kiesle izbaci iz službe 1981. godine, kada je Ratzinger imenovan za šefa Kongregacije za doktrinu vjere. No, izgleda da je vatikanska birokracija jednako spora kao i volja tamošnjih dužnosnika za promptnim rješavanjem slučajeva pedofilije. Naime, slučaj je čekao u Vatikanu pune četiri godine, prije nego što je Ratzinger odgovorio biskupu Johnu Cumminsu. Kiesle je uklonjen tek poslije dvije godine. U međuvremenu, nastavio je raditi dalje s djecom.

Valja naglasiti da su vatikanski glasnogovornici potvrdili autentičnost pisma – u smislu da je potpisnik istog uistinu Joseph Ratzinger – no smatraju da je napad tendenciozan te da su Ratzingerove riječi izvučene iz konteksta. Original pisma na latinskom jeziku možete pročitati ovdje, a za one koji ne žvaču latinski postoji i verzija na engleskom jeziku.

Prosudite sami koliko je toga “izvučeno iz konteksta”. 🙄

Glasnogovornici ujedno tvrde da kongregacija za nauk vjere tih godina nije bila nadležna za slučajeve pedofilije unutar Crkve. No, to nije isprika da se slični slučajevi zataškavaju ili da se ne obavijeste tijela u Crkvi koja su -ili bi trebala biti- nadležna po tom pitanju. Prije nekoliko dana kardinal Tarcisio Bertone je izjavio da se “države moraju boriti protiv pedofilije jednakom snagom kojom se bori Katolička crkva” (izvor). Možda sam ja blesav, ali ne čini mi se da su najnovije optužbe protiv svećenika-zlostavljača podignute u Vatikanu.

No, osim slučajeva pedofilije o kojima je nedavno govorio američki New York Times, engleski Times izvještava o zataškavanju zlostavljanja u RKC od strane nadbiskupa Vincenta Nicholsa, koji navodno nije ni prstom mrdnuo protiv beneditinskog svećenika Davida Pearcea unatoč mnogobrojnim apelima žrtava. Pearce je u listopadu 2008. god. osuđen na 8 godina zatvora, nakon što je priznao da je u više navrata zlostavljao maloljetnike tijekom svog tridesetpetogodišnjeg rada u benedktinskoj školi.

I Norveška ima svog biskupa pedofila. Bivši norveški biskup Georg Muller priznao je da je u prošlosti zlostavljao maloljetnog ministranta. Dao je ostavku prošle godine. Da je čekao odluku iz Vatikana, vjerojatno bi još dan danas bio biskup, no ona najmanja trunka savjesti je u ovom slučaju bila brža od mumija iz Piazze San Pietro.

A što je s katoličkim Brazilom? Talijanski list La Repubblica i engleski Times prenose vijest o njemačkom svećeniku Benediktu Lennartzu koji je svoje žrtve tražio putem interneta. Policija je u njegovom računalu pronašla 1300 porno slika s maloljetnicima, a mjesto u kojem je Lennartz služio već je poznato po takvim aferama:

Three other Catholic clergymen in Alagoas have been formally accused of paedophilia, one of them after being filmed in sexual acts with minors.

SBT television aired hidden camera video footage in which Father Luis Marques Barbosa, 82, was seen having sexual relations with a male youth.

Ispričavam se kardinalu Bertoneu ako je ovaj post tendenciozan i ako su svi navedeni slučajevi izvučeni iz konteksta.

Dodatni tekst:

SEEbiz- Ratzinger sudjelovao u odugovlačenju postupka protiv svećenika pedofila?

%d bloggers like this: