Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘diskriminacija

(M)alograđanski (P)odobna (O)plodnja

6 komentara

Neki problemi mogu biti složeni pa se moraju rješavati na složen način. Neki problemi mogu biti jednostavni pa se jednostavno i rješavaju. Međutim, neki problemi mogu biti relativno jednostavni, ali postaju strahovito komplicirani kada se u priču upletu različiti svjetonazori i ideologije. Riječ je o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji koji za razliku od mnogih drugih zakona učas raspali strastvene rasprave.

Prema definiciji, neplodnost ili sterilitet je bolest koju karakterizira nemogućnost zanošenja nakon godine dana bez kontracepcije uz redovite spolne odnose. (“Vaše zdravlje”)

Ova bolest ponekad se može izliječiti samo postupkom koji se kolokvijalno naziva “umjetna oplodnja” i tu neplodnost prestaje biti medicinski i postaje ideološki problem!

Prema najnovijem prijedlogu kojom ministar Ostojić pokušava promijeniti katolički obojen Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, žene koje nemaju partnere neće se moći podvrći ovom postupku i upravo je ta odredba uzrokom najnovijih trzavica u vladajućoj koalciji, ali i među raznim zainteresiranim grupama građana.

Već poznati stav Crkve sažeto i jasno iznio je Ivan Miklenić:

Crkva se protivi svakoj umjetnoj oplodnji jer smatra da je dar života plod suradnje Boga – stvoritelja i ljudske ljubavi. Dakle, svaki pokušaj koji inovira suvremena znanost, dokle god čini na takav način da mora birati između oplođenih jajnih stanica, koja će se uništiti i koja će preživjeti, Crkva nikada neće to odobriti.

Raskorak između ovog beskompromisnog stava katoličke crkve i stvarnosti krije se u činjenici da oplodnja može ponekad biti izvršena u suradnji Boga i alkohola, Boga i nepažnje ili neznanja, a ponekad i u suradnji Boga i silovatelja u čemu nema baš ni malo uzvišene ljubavi.

A ovaj Miklenićev stav o onim vidovima neplodnosti za koje nije potrebna MPO prilično je dvojben sa stajališta zdravog razuma:

Ako je moguće izliječiti se – fala Bogu.

Znači, ako upalu slijepog crijeva možemo izliječiti antibioticima, onda je fala Bogu. Ali ako istu moramo operirati, e onda više nije. Naravno, slijepo crijevo Bogu nije od primarnog interesa pa tu nema problema.
Ali zato Bog ima stroge kriterije u određivanju prihvatljivosti metode za liječenje neplodnosti. Iz Miklenićeve izjave može se zaključiti kako se u mnogobrojnim uspješnim slučajevima MPO Bog nadureno okrenuo na drugu stranu i više nije fala Bogu.

S druge strane ideološke barikade nalaze se borci protiv diskriminacije:

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić napominje kako je ovdje riječ o diskriminaciji po tri osnove: temeljem obiteljskog statusa, temeljem spola (jer pretpostavlja tradicionalnu ulogu žene gdje se pretpostavlja da je za roditeljstvo poželjno i potrebno da dijete ima oba roditelja), temeljem spolne orijentacije jer će onemogućavati istospolnim partnericama da imaju dijete.

Zakonsko određivanje obiteljskog statusa kojim bi se stekli uvjeti za imanje djeteta zaista je diskriminacija. Naime, kada se radi o “prirodnom” načinu oplodnje, smije ga obaviti svatko, bez obzira na bračni ili radni status, dob, zdravstveno ili imovinsko stanje ili bilo koji drugi faktor koji bi u budućnosti mogao postati socijalni problem. Čak i kada se radi o parovima koji ne zadovoljavaju zakonske uvjete o minimalnoj dobnoj granici, “rezultat” se ipak prihvaća jer se ne može napraviti “undo”.

Pronalaziti međutim diskriminaciju temeljem spolne orijentacije jer istospolne partnerice neće moći imati dijete izgleda mi besmisleno kao i Miklenićevi stavovi, osim ako u toj izjavi nije izostavljena pretpostavka neplodnosti obje partnerice (a to bi zaista bio veliki peh).

MPO je naime namijenjena neplodnim osobama. Ako je u istospolnoj ženskoj zajednici barem jedna plodna žena, hm, pa tko joj brani da zatrudni na staromodan način. Ima tu stanovitih prepreka koje mogu razumijeti kao i svatko tko bi morao izvršiti čin protivan njegovoj spolnoj orijentaciji, ali ni MPO nije odlazak na piknik.

Da pojasnim što mi je na umu: zašto bi zdrave osobe trebale imati pravo na nepotreban medicinski tretman pa čak i da je u pitanju onaj najjednostavniji postupak MPO (inseminacija)?! … koji nije besplatan.

Jasno da MPO nije medicinski zahvat poput drugih i ne može se tretirati kao popravak zuba. “Posljedica” uspješnog liječenja postat će osoba, jednog dana manje ili više uspješan član društva.

Kada je u pitanju “prirodan” način oplodnje, svaka žena ima ga pravo konzumirati. Ima ga pravo konzumirati neograničen broj puta čak i onda kada je očigledno da će roditelji biti nesposobni samostalno uzdržavati tu djecu pa će ona pasti na teret društva. O takvim slučajevima s divljenjem izvještavaju mediji, a političari u njima nalaze priliku za samopromociju.

Djetetu iz “prirodnog” čina oplodnje nitko pak ne može jamčiti da će sretno odrastati uz oba heteroseksualna roditelja. Na žalost, u mnogim slučajevima djeca koja su “ispravno” začeta odrastu s roditeljima nasilnicima ili samo s jednim roditeljem zbog razvoda ili smrti onoga drugoga ili ostanu siročad i završe u nekom domu …
Neka djeca imaju nesretno djetinjstvo u obitelji ili budu napuštena jer su plod neželjene trudnoće što kod MPO nikada nije slučaj. Ukratko, postoji toliko mnogo mogućnosti da od začeća do zrelosti nešto krene neplanirano i u velikom broju slučajeva status partnera postane sasvim drugačiji nego što je bio u trenutku začeća.

Nije li stoga suludo i malograđanski ženama koje imaju mogućnost začeti uz pomoć medicine uvjetovati da u trenutku začeća budu udane ili da imaju heteroseksualnu vezu? Što se time želi postići i što bi to trebalo jamčiti, osim privida tradicionalnog (katoličkog) morala?! Jesu li neplodne neudane žene ili žene bez partnera toliko drugačije da im se samo zbog načina na koji će doći do oplodnje uskraćuje mogućnost da svojevoljno budu samohrane majke kao što to može bilo koja plodna žena koja to poželi? I tko može tvrditi da se samohrana majka ne može predomisliti i jednoga se dana udati? I tko može tvrditi da će samohrana majka lošije odgojiti dijete nego da je u braku? A možda je najbitnije pitanje koliko bi uopće bilo takvih žena?

Ova namjera vlasti da MPO onemogući ženama bez partnera tumači se i kao ustupak Crkvi. Takvi ustupci su besmisleni jer je Crkva protiv svake MPO, a Miklenić kao službeno neslužbeni glas Kaptola ionako će koristiti svaku priliku da u Glasu koncila temeljito “opere” vladajuće. Stoga bi im bilo pametnije da se prestanu “igrati boga” uvjetujući koja žena smije postati sretna majka i razmisle kako bi se neki iznos … šta ja znam … evo lupit ću neki broj 😉 … npr. 245 milijuna kuna godišnje mogao pametno investirati u zdravstvo.

Oglasi

Written by Ajgor

28. 3. 2012. at 8:31

Tko koga diskriminira?

4 komentara

diskiriminacija = postupak kojim se unaprijed ograničuju ili onemogućuju prava građanina, grupa ili naroda [rasna diskriminacija; nacionalna diskriminacija; vjerska diskriminacija]; obespravljivanje

Osim progonstva u nekim dijelovima svijeta svjedoci smo i u našoj sredini sve većeg širenja diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja što se očituje prema pripadnicima kršćanske vjere i prema zastupnicima katoličkih stavova u našoj javnosti.

(Kardinal Bozanić, Novi list, 25.07.2010.)

Ova kardinalova izjava dvostruko je smiješna: prvo, ne mogu istovremeno biti točne tvrdnje da katolici predstavljaju većinu od oko 90% i da su diskriminirani; i drugo, svatko se gotovo svakodnevno može uvjeriti kako Crkva ima povlašten status u društvu.

Najnoviji primjer iz popisa stanovništva puno jasnije govori o tome u kojem smjeru zapravo ide diskriminacija – prikladan komentar možete vidjeti ovdje. 🙂

Ali evo jedan bolji, možemo reći školski primjer diskriminacije – školski u dvostrukom smislu – jer je tipičan, ogledni primjer i zato jer se odvija u školi.

O čemu se radi?

Prije nekoliko mjeseci u osnovnim i srednjim školama održan je ekološki kviz i to na školskoj i županijskoj razini. Hvale vrijedno – poticati učenike na odgovoran odnos prema okolišu. Ali … da, obično se pojavi i nekakav «ali» …
Natjecanje se sastoji se od sljedećih tematskih područja:

· Priroda
· Biologija
· Kemija
· Geografija
· Vjeronauk

Da, dobro ste vidjeli – VJERONAUK!

Kakve veze ima vjeronauk s prirodnim znanostima … osim što postoji svojevrsna … khm … zanimljiva povijest odnosa Crkve i znanosti … ne znam …
A ne mogu se sjetiti niti nekog biblijskog teksta koji bi imao izravne veze s ekologijom, osim možda onoga kada Mojsije zagađuje Nil pretvarajući ga u krv?!

Evo kako su maštovita i nadasve “ekološka” bila pitanja iz vjeronauka (6. razred):

Kako je Isus pokazivao brigu za bolesne i odbačene?
Nabrojite barem 5 marijanskih svetišta u Hrvatskoj i BiH!
Koji su još nazivi za oholost?
Uz kojih se 5 biblijskih likova spominju i faraoni?

Intelektualni vlasnik ovog projekta je Udruga Lijepa naša, ali organizatori natjecanja osim nje su i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Agencija za odgoj i obrazovanje!

(Udruga Lijepa naša njeguje inače bliske odnose s katoličkom crkvom što i sami ističu: “Valja ovome pribrojiti dobru suradnju s nekoliko srodnih udruga i što je naročito važno dobru suradnju s katoličkom crkvom.)

A gdje je tu diskriminacija?
Kada kritičari vjeronauka tvrde da mu nije mjesto u javnim školama, njegovi zagovornici odmah izvlače argument kako je vjeronauk izborni predmet! Upravo je u tome «kvaka»!
Natjecanje se organizira u javnim školama i otvoreno je za sve učenike, ali u nepovoljan položaj su stavljeni oni koji ne pohađaju vjeronauk iz bilo kojeg razloga (jer su ateisti ili su nekršćanski vjernici).
(To mu dođe kao da organizirate natjecanje iz zemljopisa, a svako peto pitanje postavite na španjolskom jeziku koji se uči kao izborni predmet.)

A cijela ova priča odvija se uz patronat Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje. Zanimljivo je primijetiti kako niti nitko od nastavnika nije uočio da se ovdje radi o vjerskoj diskriminacijii … ili se možda ne bi šteli mešat da se kome ne zamjere?

Jasno je kako postoji vrlo čvrsta sprega s politikom bez koje Crkva ne bi mogla imati privilegiran status u društvu, a on se proteže od ovako perfidne penetracije u školski sustav pa do uplitanja u zakonodavnu vlast. Ključ rješenja problema je u rukama političara. Akcija koju su povodom popisa stanovništva pokrenuli aktivni ateisti hvale je vrijedna i predstavlja važan korak za pokretanje javne rasprave i mijenjanje društvene klime iz čega će možda i političari jednog dana izvući nekakvo naravoučenije.

Written by Ajgor

6. 4. 2011. at 10:34

Hrvatska danas

5 komentara

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj – diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na  činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika :mrgreen:).

Po Bozaniću:

“Demokracija sve više poistovjećuje s relativizmom, pa se kršćanima oduzima njihova karakteristika: da budu zajednica društveno identificirana tj. negira im se dimenzija prisutnosti u društvu.”

Hm. Da.

S druge pak strane, isti medij isti dan prenosi vijest o neugodnosti koju su proživjeli parovi koji su odlučili na građanski oblik sklapanja braka. Naime, u gradskoj vijećnici ih je, uz sliku Voljenog Vođe Franje Tuđmana, dočekalo i raspelo. Što je najgore, to je otkriveno tek nakon obreda.

“Kad sam razvila fotografije i vidjela da mi iznad kćerine glave stoji glava dr. Franje Tuđmana, poludjela sam. Tražila sam od fotografa da sve slike na kojima se on vidi, kako se ono kaže, ‘fotošopira’, inače ne znam što bi bilo. Propao bi mi pir.”

U Trogiru su se mladenci požalili na raspelo koje ih je dočekalo prilikom građanskog obreda sklapanja braka, te je isto uklonjeno.

Nekima smeta križ, a nekima slika dr. Franje Tuđmana, i tih pritužbi ima sve više.

No, budući da ni križ ni Franjo nisu državni simbol, pitanje je zašto takva ikonografija krasi gradsku vijećnicu.

A pitam se i kako su to katolici diskriminirani ako se njihovi simboli nalaze i tamo gdje ne bi trebali – po gradskim vijećnicama, školama, bolnicama…u državi koja je, sudeći po Ustavu, sekularna.

Dokaz da se katolički svjetonazor upliće u svaki segment društva jest i reakcija Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na skoru dostupnost na hrvatskom tržištu t.zv. “pilule za dan poslije”:

“Riječ je o abortivnom sredstvu, a nazvati ga kontraceptivom obmana je javnosti, jer se za pilulom poseže upravo uz pretpostavku da je oplodnja već nastala.”

Upravo to – pretpostavka. Stoga, “pilula za dan poslije” i je i nije abortivno sredstvo. Što u krajnjoj liniji katolike ne bi trebalo zanimati budući da oni, iz moralnih razloga, niti prakticiraju pobačaj niti koriste kontracepciju. Ili je meni nešto promaknulo 😉 Zanimljivo je da se bune protiv proizvoda kojeg ne koriste 😉

Nadalje, zanimljivo je i to moraliziranje protiv pobačaja od strane liječnika koji, da bi došli do te titule, su tokom studija i stažiranja vjerojatno obavili takav zahvat, naročito ako je riječ o ginekolozima. Zanimljivo je vdidjeti kako takve individue, koje bi trebale pomagati ljudima, odjednom otkrivaju  “savjest” i “moral”.

Eto, ovo je slika i prilika naše zemlje – s jedne strane cvile da ih se proganja, s druge nameću svoje stavove svima.

Progon…Kako da ne.

Koliko mi je poznato, u pulskoj Areni se odvijao filmski festival, a ne neka druga vrsta zabave :mrgreen:

IZVORI: t-portal, net.hr, net.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 7. 2010. at 12:11

Bosanski bantustan

leave a comment »

Limun.hr i UAAR prenose vijest o najnovijim tendencijama na tržištu nekretnina u Zenici, gdje biti kreditno sposoban više ne predstavlja jedan od glavnijih uvjeta pri kupnji stana.

Tvrtka Almy Eling d.o.o. osmislila je novi kriterij za sve potencijalne kupce novoizgrađenih stanova u naselju Bilmišće – ako želite kupiti stan navedenog društva, morate biti muslimani. Uzimajući u obzir Alahovu moć, možda vam neće trebati ni jamci, ni sudužnici. Postavlja se jedno pitanje: što ako se kupac preobrati na neku drugu vjeru nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora? Hoće li možda jednoga dana podijeliti stambeni blok na stanove za sunite i stanove za šijite, ili će se zadržati postojeće stanje?

Bosanski nezavisni internet portal Brazda navodi razlog ovakvog poteza citirajući dio reklame za ovaj unikatni primjer balkanske geneze religioznog apartheida:

Ključni razlozi za izgradnju zgrade za vjernike su sigurnost vjernika i biranje susjedstva: “U skladu sa sve većim potrebama i zahtjevima za sigurnijim okruženjem i življenjem, došli smo na ideju da izgradimo stambeni objekt za ljude koji žele znati s kim žive”. U reklami se stoga ističe da je u ovoj zgradi “biran komšiluk”.

Nekima možda ta ideja o (auto) segregaciji po gradskim četvrtima neće biti uopće čudna – na kraju krajeva, u mnogim europskim i američkim gradovima imate kvartove za židove, kršćane, muslimane, katolike, protestante, i tako redom. No, ono što začuđuje u ovoj priči je činjenica da komponenta vjerske pripadnosti mora imati ključnu ulogu u procesu kupoporodaje stanova. Nije li to pomalo diskriminirajuće?

Padaju mi na pamet riječi mog bivšeg sveučilišnog profesora: “Sjeme mira, suživota i tolerancije neće proklijati tamo gdje niču crkve, džamije i sinagoge.”


Written by Teomondo Scrofalo

14. 3. 2009. at 18:46

%d bloggers like this: