Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Djeca

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor

leave a comment »

Eto, gdje ćete bolji dokaz postojanja “više sile” nego činjenica da smo jučer dali upute mladim roditeljima, a već danas smo zamoljeni proslijediti objavu “Gradjanske hrabrosti” i “Protagore” za roditelje osnovnoškolaca? TO ne može biti slučajnost, zar ne? 😛

Dakle, objava kaže:

Vrijeme je upisa prvašića!

Roditeljima prvašića, ali i starijih osnovnoškolaca, polazak u školu nameće i pitanje o upisu djeteta na vjeronauk.

Onim roditeljima koji žele znati sve bitne pojedinosti prije donošenja konačne odluke, nudimo sljedeće činjenice:

  1. Izbor upisa na nastavu vjeronauka ostaje za cijelu nastavnu godinu!
  2. Prema međudržavnom ugovoru između Republike Hrvatske i Svete Stolice, nastava se vjeronauka održava za vrijeme satnice svih ostalih obveznih predmeta, a ne u obrnutom turnusu s izbornim predmetima.
  3. Vjeronauk ne nudi nepristrano upoznavanje s religijama i kulturama svijeta!
  4. Sadržaj predmeta i način podučavanja vjeronauka nisuo dredili pedagoški stručnjaci, već religiozna zajednica koja sastavlja nastavni program, kreira udžbenike i postavlja vjeroučitelje.
  5. Program katoličkog vjeronauka u osnovnoj školi jasno ističe da školski vjeronauk ne pristupa kršćanstvu na razini informacije, nego u skladu s porukom koju naviješta. Katolički vjeronauk stoga ne podrazumijeva nepristrano poučavanje evanđeoskog nauka, već odgajanje u duhu Evanđelja u skladu s interesima Crkvenih autoriteta.
  6. Primanje sakramenata prve pričesti i krizme povezano je s pohađanjem školskog, ali i (u trećem i osmom razredu) župnog vjeronauka. U pojedinim se crkvama tijekom tih školskih godina zahtijeva i nazočnost roditelja na nedjeljnim misama.
  7. Ne postoji alternativni predmet vjeronauku u osnovnoj školi!
    Djeca koja ne upisuju vjeronauk nemaju organiziran program za vrijeme dok su druga djeca na satu vjeronauka – ona vrijeme najčešće provode prepuštena sama sebi – sjede u hodniku ili šetaju dvorištem. U posljednje vrijeme neke škole znaju ponuditi prostor školske knjižnice, pod uvjetom da je otvorena. Često se pribjegava samo naizgled plemenitoj ponudi pozivanja djece da prisustvuju satu vjeronauka, kako „ne bi bila sama“.

Ako se smatrate ireligioznom osobom i želite vaše dijete odgajati u duhu vlastitih moralnih načela ili ako smatrate da vaše dijete ima pravo samostalno, kad za to bude zrelo, odabrati svoj svjetonazor, ako ste pak vjernici a smatrate da je dovoljno da vaše dijete pohađa vjeronauk u vašoj vjerskoj organizaciji NEMOJTE upisati dijete na vjeronauk u školi – samo zato „jer to i drugi čine“!

Vaša su prava:

  1. Sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.
    Vi i vaše dijete imate pravo na vaše (i)religiozne stavove!
  2. Imate pravo sadržaj i način poduke vjeronauka smatrati neprimjerenim za vaše dijete!
  3. Imate pravo do početka svake školske godine vaše dijete ispisati s vjeronauka!
  4. Imate pravo odbiti odlaske na mise ili bilo kakav po vašem mišljenju neprimjeren vjerski sadržaj unutar javnoškolskih ustanova!
  5. Imate pravo od škole tražiti da za vaše dijete organizira kvalitetnu aktivnost dok su druga djeca na vjeronauku jer je sve ostalo neprihvatljiva i protuzakonita diskriminacija.
    To pravo imate tim više jer se vjerski odgoj učenika dvostruko financira: iz državnog proračuna i donacijama vjerskim zajednicama za njihovo djelovanje, što uključuje i vjerski odgoj te ponovno plaćanje vjeronauka u državnim školama. Isto pravo na financiranje odgojno-obrazovnih sadržaja moraju imati i učenici koji ne pohađaju vjeronauk.
    I sam međunarodni ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice govori da se vjeronauk u školi ne smije provoditi na način da uzrokuje diskriminaciju – pozivamo vas da vlastito dijete ne uključujete u nju!
    Budite uzor i potpora vašem djetetu – ne podupirite diskriminaciju!

Sekularno savjetovalište  naših udruga onim roditeljima koje je na tren savladala neodlučnost ili strah za vlastito dijete, a zahvalni su za tuđa roditeljska iskustva i promišljanja, pruža dodatne informacije i podršku! Slobodno nam se obratite!

Ako želite osnažiti vašu djecu, prijavite ih na humanističke radionice!

Protagora i Centar za građansku hrabrost

U prilogu su stigli i sličica i PDF prospektić s istim tekstom. Here, knock yourself out!

Vjeronauk - Pravo na informirani izbor

Vjeronauk – Pravo na informirani izbor (PDF, 700kB)

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 22:02

Prinova u kući: mali Antikrist

leave a comment »

Na ovom blogu se često bavimo ljudima u haljama koji nerijetko imaju čudne poglede na “brigu” o djeci, no potpuno smo zanemarili savjete za mlade roditelje. Kako bismo ispravili tu višegodišnju nepravdu, sa stripa Bug prenosimo seriju savjeta za mlade roditelje pomalo specifične kategorije mladunčadi:

Beelzebaby

Beelzebaby

Mark of the Beast

Mark of the Beast

Hungry as Hell

Hungry as Hell

Shout at the Devil

Shout at the Devil

Anti-Antichrist

Anti-Antichrist

Eto, nadam se da smo ovim postom barem malo pomogli pobornicima raznih halucinacija (popularno zvani vjernici) da se nose sa sitnim radostima svog novootkrivenog roditeljstva. Znamo da nas pratite, ne morate se (jako) sramiti, mi vas sve volimo! 😛

Written by Charon l'Cypher

6. 5. 2013. at 1:15

Postano u Djeca, Zabava

Tagged with , , ,

Teško pastirom je biti

leave a comment »

Opustite se malo u ulozi pastira. Možda shvatite kako je to težak posao… :mrgreen:

Written by Charon l'Cypher

20. 3. 2013. at 20:37

Postano u Djeca, Zabava

Tagged with , , ,

Kako (još) žrtvovati djecu vlastitoj zatucanosti?

2 komentara

Danas je jako popularno imati politički korektne “stavove”. Ne stavove, nego “stavove”. Npr. mnogo ljudi će reći “Gay je ok”, iako je iduća rečenica da bi ih možda ipak trebalo poslati na psihijatriju, jer je “biti gay” bolest ili izbor. Raspravljati o blago rečeno zabrinjavajućim religijskim praksama i utjecajima na normalni život (obrezivanje žena, zabrana abortusa, vjerske škole, vjerski simboli u učionicama i td) postaje prilično teško jer suprotna strana odmah počne koristiti izraze tipa “islamofobija” ili “kršćanofobija”. A svi znaju da nije popularno biti labeliran kao “što-god-fob”. Stoga, na račun političke korektnosti i nezamjeranja nikome, mnoge teme postale su tabu i nešto što je najbolje ignorirati, iako to ima dalekosežne negativne posljedice na društvo u cjelini.

Poznati su problemi koje Velikoj Britaniji izazivaju zatvorene islamske zajednice koje se odbijaju prilagoditi “zlom Zapadu” (klik, klik). Politička korektnost i poštivanje različitosti dovelo je do dugogodišnjeg ignoriranja nimalo bezazlenog problema – inbreedinga u muslimanskim zajednicama. Inbreeding je termin koji označava djecu čiji su roditelji bliski rođaci, ovdje konkretno rođaci u prvom koljenu.

Genetičar Steve Jones, profesor na University College u Londonu, odlučio je riskirati i javno progovoriti o toj problematičnoj temi.

U muslimanskoj tradiciji je uobičajeno da muškarci žene svoje nećakinje. Trebali bismo biti zabrinuti zbog toga jer su moguće posljedice mnoštvo skrivenih genetskih oštećenja.

Nije to prvi put da se o ovome priča. Zastupnica Ann Cryer na tu temu kaže su su dogovoreni brakovi između rođaka srednjevjekovni i štete djeci, te nastavlja:

 To nije pošteno ni prema djeci ni prema državnom zdravstvu koje se mora skrbiti za njih.

Inbreeding brakovi su rijetko stvar izbora, većina ih je dogovorena dok su mladenke još djeca. Razlog – da novac ostane “unutar obitelji”. Rađanje djece s teškim poremećajima prihvaćeno je kao normalno – zbog toga što su toliko česta i “svatko u zajednici zna nekog s bolesnim djetetom” na to se uopće ne obraća pažnja. Muslimanska zajednica ne preuzima odgovornost za njih pa ostaje na državi i javnom zdravstvu da ih zbrine. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su tinejdžera koji nose pelene, ne govore i mentalno su na nivou dojenčadi.

Mnogi roditelji vjeruju da je to što im se dijete rodilo bolesno božja volja, i da će dijete koje umre postati anđeo na nebu. Svako suprotstavljanje takvim religijskim stavovima pomoću znanosti shvaća se kao vrijeđanje muslimanske zajednice i opet smo na “islamofobiji” s početka priče.

Malo statističkih podataka:

  • Pola britanskih Pakistanca ima supružnika koji im je rođak u prvom koljenu.
  • Šanse da dijete iz takve veze ima neki genetski poremećaj su 13 puta veće nego za dijete iz opće populacije.
  • Jedno od deset djece iz inbreeding veza umire u dojenačkoj dobi ili razvije ozbiljan, po život opasan poremećaj.
  • Djeca čiji su roditelji britanski Pakistanci čine samo 3% ukupno rođene djece u Britaniji, no čine i 33% ukupno rođene djece s genetskim poremećajima.

Svi imamo neke abnormalne gene, no većina nas nema njima uzrokovan poremećaj jer normalan gen jednog roditelja “nadjača” abnormalan gen drugog. Ukoliko su roditelji bliski rođaci, veće su šanse da oba imaju isti abnormalni gen. U tom slučaju, šanse da se dijete rodi s poremećajem je jedan prema četiri. Ti poremećaji mogu biti sljepoća, gluhoća, anemija srpastih stanica, problemi sa srcem, plućima, jetrom, bubrezima te cijeli niz neizlječivih neuroloških i mentalnih poremećaja. Smrtnost u ranoj dobi je također česta.

Problem nije samo u prvoj generaciji djece – ukoliko oba roditelja imaju isti abnormalni gen, šanse su jedan prema četiri da će dijete koje se rodi zdravo biti nositelj poremećaja, što predstavlja problem za buduće generacije.

Gradovi u kojima su velike muslimanske zajednice, kao što je Bradford kojeg profesor Jones uzima kao primjer, imaju nadprosječno visok broj muslimanske djece oboljele od ozbiljnih poremećaja, a i postotak djece koja imaju ikakvih problema s vidom i sluhom veći je u muslimanskim obiteljima. Od 1 100 trudnica u Bradfordu, 70% ih ima supužnike koji su im rođaci u prvom koljenu. Bolnica bilježi porast u broju različitih genetskih poremećaja, neki od kojih su rijetki, a neki do nedavno nisu ni bili zabilježeni u Britaniji. Tipično područje godišnje broji 25 različitih genetskih poremećaja, Bradford ih broji 140. Osam posto ukupno rođene djece s jednim specifičnim genetskim poremećajem u Britaniji dolazi iz Bradforda, iako grad čini samo jedan posto ukupne populacije. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su.

Patnje djece teško je gledati kroz prizmu novca pa riječi zastupnice Cryer o troškovima zbrinjavanja bolesne djece možda na prvo zvuče hladno. No kad se u obzir uzme da se bolest te djece mogla spriječiti zabranom inbreedinga, one postanu savršeno smislene. Namjerno ignoriranje (vjerskih) praksi koje dovode do stravičnih posljedica, a sve u ime formalnog poštivanja tuđeg nacionalnog i vjerskog identiteta je jednostavno krivo i to treba prestati.

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/culture/hay-festival/8544359/Hay-Festival-2011-Professor-risks-political-storm-over-Muslim-inbreeding.html

http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1392938/Inbreeding-Islamic-communities-deformed-babies-conspiracy-silence.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1394119/Its-time-confront-taboo-First-cousin-marriages-Muslim-communities-putting-hundreds-children-risk.html

Written by sylvermyst

6. 6. 2011. at 23:02

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

3 komentara

Na blogu Young Freethought autor MJP Campbell objavio je izvrsni komentar na beatifikaciju Ivana Pavla II. Tekst je objavljen 2.5.2011, a ovdje prenosim svoj (donekle slobodni) prijevod cijelog uratka:

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

Jučer smo svjedočili vatikanskom besramnom ignoriranju pravde u punom sjaju i blještavilu. Pokojni papa Ivan Pavao II., sada blažen, jedan od najpopularnijih pontifa u povijesti, beatificiran je, što je u osnovi predzadnji korak prema svetosti. Jučer je milijunska gomila ljudi nahrupila u baziliku Sv. Petra, slaveći što je njihov omiljeni pontif sigurno smješten u Raju. Prema svim izvještajima, gomila je slavila u karnevalskom raspoloženju, a mnogi mladi su plesali i klicali.

I u čemu je problem? Ivan Pavao II. vladao je institucijom koja je redovito silovala djecu u gotovo svakoj državi u kojoj postoje svećenici, znao je za skandal i odbijao poduzeti bilo što da tome stane na kraj, Vatikan podatke o slučajevima nije prosljeđivao odgovarajućim institucijama, svećenicima nije suđeno pred kaznenim sudovima, djeci je nabijan osjećaj krivnje zbog vlastitog zlostavljanja, a svima koji su na ikoji način bili uključeni u događaje bilo je branjeno govoriti o tome. Da ne spominjemo kako je Ivan Pavao II. značajno umanjio upotrebu kontracepcije u zemljama u razvoju izazivajući time fatalno širenje HIVa te je širio uobičajenu katoličku gorčinu protiv žena, homoseksualaca i pobačaja. Postoje velike (i još uvijek rastuće) količine dokumenata koje podupiru ove tvrdnje i bilo bi uopće smiješno negirati ih. Svi oni koji su jučer slavlili, za ovo ili znaju — pa su za svaku moralnu osudu ili jednostavno ignoriraju očito — ili ne znaju za Crkvinu ulogu u skandalima, pa je njihovo nepoznavanje vlastite crkve skandalozno. U tome je problem. Ništa se neće poduzeti oko toga i stara budala će sigurno biti proglašena svetom u bliskoj budućnosti. Naše vlade su već pokazale da su nesposobne i da nemaju volje poduzeti išta vezano uz te silovatelje, pedofile i pederaste (to nisu “pederi” nego nešto a la pedofili, samo se “bave” adolescentima, op. Charon) te njihove vladare koji se skrivaju iza vatikanskih zidina.

Kao da nije bilo dovoljno uvreda svima koji drže do pravde, Vatikan je pozvao Roberta Mugabea na jučerašnju ceremoniju. Predsjednik Zimbabwea trenutno ima zabranu putovanja Europskom unijom zbog zločina protiv čovječnosti i izbornih prijevara, no to nije spriječilo kukavičku talijansku vladu da dozvoli Mugabeu dolazak na rimski aerodrom kako bi mogao doputovati u Varikan koji je očito, prema svim praktičnim mjerilima, ionako iznad međunarodnog prava.

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Sve to više nikoga ne čudi, no zaprepašćuje kako ovim zlotvorima to sve prolazi. Proces beatifikacije nadzirao je Ratzinger, čovjek osobno odgovoran za zataškavanje svih slučajeva zlostavljanja (pogledati, na primjer, film Sex crimes and the Vatican, op. Charon). Da bi bio proglašen blaženim, Ivan Pavao II. je trebao napraviti jedno čudo. Navedeno čudo do sada nije potvrđeno od strane neovisnih istražitelja (što se ionako nikada ne događa), a vijesti o tome da se navodno ozdravljeloj osobi bolest vratila jednostavno su zanemarene. Jedina dobra stvar vezana uz Crkvu trenutno je nedavni zahtjev suda u Kentuckyju da trenutni papa dođe pod zakletvom odgovoriti na pitanja vezana uz skandale zlostavljanja. Trenutno nije jasno hoće li se to svjedočenje ikada i dogoditi.

Činjenica da živimo u dobu koje tako otvoreno slavi živote ovakvih ljudi, da tako sramotno možemo ignorirati pravdu i glasove onih koje su silovali isti ljudi koji su ih trebali štititi i voditi, stvara mi osjećaj krajnje nelagode i srama. Jak osjećaj da pravda nikad neće biti zadovoljena jedan je od najtužnijih koje uopće mogu pojmiti.

— Original: The Catholic Church Fights Justice Once More

IMO, svaka je pogođena (osim možda pokojeg harsh izričaja koji, opet IMO, nepotrebno provocira i odbija upravo one kojima bi tekst trebao barem malo otvoriti oči). Zašto ljudi biraju biti slijepi i slaviti zlo, možemo raspravljati nadugačko, no korisnije bi bilo naći način da se tome stane na kraj, pa da ovoj našoj napaćenoj planeti konačno krene na bolje.

Obitelj na vjerski pogon

3 komentara

Hrvatska se poletno i radosno sprema za dolazak pape (i za plaćanje troškova njegovog putovanja i boravka) te je ovih dana Hrvatska biskupska konferencija prihvatila prijedlog logotipa koji će simbolizirati posjet Benedikta XVI. našoj domovini u kojoj žive bog i Hrvati.

Radi se o logotipu koji šalje radikalnu (i pogrešnu) poruku:

Naime, domišljati Glas Koncila (a tko bi drugi…) ovom sličicom ukazuje na mentalni sklop koji vjerojatno prevladava u crkvenim krugovima: osim hinta na šahovnicu kao simbol Hrvatske, središnji dio posvećen je ideji koju naši dušobrižnici imaju o društvu, a to je vjerska važnost obitelji, koju predstavljaju Pater familias, njegovi potomci i ponizna žena-inkubator.

Da se odmah razumijemo, nije mi cilj podcijenjivanje važnosti obitelji. Obitelj jest važna, ali je prečesto glorificirana kao društveni temelj. Ja sam, vjerojatno naivno, uvijek mislila da temelj društva pojedinac, njegova prava i obveze. Naravno, taj pojedinac može osnovati obitelj i ona također ima svoja prava i obveze. No smeta mi vječno idealiziranje slike obitelji – kao važan čimbenik društva, obitelj nije samo zajednica, već je i sredina koja jako utječe na pojedinca. Bilo pozitivno bilo negativno. A baš se ovo negativno uvijek pokušava minimizirati (nasilje, na primjer) i inzistira se na tome da je obitelj, kakva god bila, svetinja. E pa, dragi moji, nije. I obitelj je podložna kritici.

S druge strane, čini mi se da je ovdje u prednosti biološka obitelj u kojoj postoje krvne veze. I tu se automatski isključuju sve obitelji koje nastaju (van)bračnom vezom rastavljenih roditelja, parovi bez djece, gay-parovi, parovi sa posvojenom djecom. Izgleda da su oni za Crkvu niža klasa, nebitna stavka za društvo. Ovaj križ na logotipu koji štiti crkveni kocept obitelji daje jasnu poruku neuvažavanja svega ostalog.

Last but not least, žena-inkubator. Dragi crkvenjaci, jasno mi je da smatrate da je jedina ženina vrijednost njena maternica i kapacitet štancanja malih katolika iste, ali barem budite diskretniji. Znate, postoje i žene kojima svrha života nije trbuh do zubiju i mala nogometna ekipa musave djece. Znam, znam, nevjerojatno ali istinito.

Vidimo i da je broj članova ove obitelji nadprosječan – otac, majka, 3 djece + jedno na putu (a možda su blizanci). U današnjim uvjetima teško da se parovi odlučuju na toliku plodnost. Daleko su brojnije obitelji da jednim ili dvoje djece. Naime, istraživanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Socijalno-ekonomska obilježja obitelji s djecom do 15 godina u Hrvatskoj) utvrdila su da su mnogobrojne obitelji u mnogo lošijem materijalnom položaju od obitelji s manje djece. Ustanovljeno je i da s brojem djece raste i nezaposlenost radno sposobnih u obitelji. Ako se u obzir uzmu i potrebe za većim stambenim prostorom, postavlja se pitanje tko to sve može financirati.

Izgleda da su naši crkvenjaci gluhi na takve podatke. Oni će vam ponosno reći “Idite i množite se”. Tko će hraniti i odgajati rezultat tog množenja ostaje enigma.

A možda i ne. Sve će to narod pozlatiti. Jer ako možemo financirati dolazak pape, već četvrti od samostalnosti Hrvatske, možemo financirati i odrastanje djece po narudžbi Crkve.

 

IZVOR: net.hr

Izgubio djecu jer je – agnostik!

2 komentara

I to ne u nekoj zadrtoj rupetini, nego u “zemlji slobodnih i domovini hrabrih”!

Ok, možda sam se ipak zaletio s onim “ne u nekoj zadrtoj rupetini”…

Written by Charon l'Cypher

24. 11. 2010. at 2:43

%d bloggers like this: