Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘don Ivan Grubišić

O blagoslovu

4 komentara

Što je blagoslov? Prema Hrvatskom jezičnom portalu to je “čin koji obavlja posvećena osoba (svećenik), kojim se, po zazivu Božjem, blagoslovljenoj osobi želi Božja zaštita na poseban način.”

Prema Katekizmu “ustanovila ih je Crkva radi posvećivanja nekih crkvenih službi, nekih životnih stanja, vrlo različitih okolnosti kršćanskog života, kao i uporabe čovjeku korisnih stvari.”

Kada je nedavno premijer odlučio ne pozivati svećenike radi blagoslova otvaranog objekta, prema objašnjenjima i iz Vlade i iz crkvenih krugova, troškovi nisu bili u pitanju. Naime, Vlada tvrdi da je i do sada pozivanje svećenika bilo u ingerenciji lokalne samouprave, a crkveni krugovi tvrde kako se takvi blagoslovi nisu naplaćivali.
Što se tiče same potrebe za blagoslovom, don Grubišić tvrdi da “… ono što je Bog stvorio ne treba biti posebno blagoslovljeno.”
Kada svećenik blagoslovi jedan most ili tunel ili javni WC, taj blagoslov očigledno vrijedi vječno. Nismo, naime, do sada imali priliku vidjeti da se ti blagoslovi ponavljaju svake godine.
Međutim, svake godine svećenici idu od kuće do kuće, udjeljuju blagoslov i još ga naplaćuju. Prilično paradoksalna situacija u kojoj uslugu s ograničenim rokom trajanja naplaćuju, a onu neograničenu udjeljuju besplatno?!

————————————————————————————————————-
————————————————————————————————————-

Ovo sam mogao napisati i drugačije:

Iz priloženog primjera potvrđuje se, po tko zna koji put, kako je RKC prije svega profitna, trgovačka organizacija koja poznaje zakone tržišta.

Sudjelovanje u svečanim otvaranjima u prisustvu kamera, novinara, razdraganog puka itd. Crkva tretira kao marketing i kao takav ga logično ne naplaćuje. (Vjerujem kako bi čak bila spremna i sudjelovati u troškovima organizacije kada bi to netko tražio.)

S druge strane, konzumente svojih “proizvoda” nesmiljeno će guliti u svakoj prigodi.

Oglasi

Written by Ajgor

6. 7. 2012. at 10:46

Postano u Zabava

Tagged with ,

Grubišić i Relota

2 komentara

“Prelistavajući” na internetu dnevni tisak, naišao sam na dvije izjave naših poznatih klerika koje smatram prilično zanimljivima i vrijednima pažnje.

DON IVAN GRUBIŠIĆ

Iako u ateističkim krugovima često hvaljen zbog svojih kritika Crkve, don Grubišić je u izjavi o splitskom prideu zauzeo stav vrlo blizak čuvenim splitskim intelektualcima iz “Bubamare” i k tome još pogazio zastupničku prisegu.

“Mi smo za rješavanje problema, a ušao sam u Sabor da se borim za jednaka prava svih pred zakonom, pa i gay parova. Oni imaju svoje pravne probleme, za to se treba zalagati, a ne paradirati i eventualno izazivati one koji ta uvjerenja ne dijele“, rekao je Grubišić.

(Index)

Boldao sam ono što je kontradiktorno. Ne može se, naime, boriti za jednaka prava svih građana pred zakonom, a zatim osporavati ustavom i zakonom zajamčeno pravo jednoj skupini građana zato što to može “eventualno izazvati one koji ta uvjerenja ne dijele.” Prije samo pola godine, Grubišić je ovako prisegao:
Prisežem svojom čašću … … da ću se u svom radu držati Ustava i zakona i poštovati pravni poredak

Kao što smo mogli nedavno vidjeti, u svim hrvatskim župama gradom su “paradirale” tjelovske procesije i oni koji ne djele ta uvjerenja (ateisti i inovjerici) nisu se osjetili izazvanima i ni na koji način ih nisu ometali. (Usuđujem se ovo generalno tvrditi jer ne vjerujem da bi i najmanji incident te vrste u medijima prošao nezapaženo.)
Grubišićeva izjava je poput opravdanja za silovanje jer je žrtva nosila izazovnu minicu i stoga je logično zabraniti takvu odjeću.

Kada se ima u vidu da je Grubišić sociolog, tada njegova izjava još više iznenađuje. Pa čak se i ne mora biti doktor sociologije da bi znalo kako je u slučajevima borbe za neka prava cilj “paradiranja” upravo to da “izazove” one koji ne dijele te stavove. Eto npr. 1. svibnja 1886. u Chicagu su “paradirali” radnici upravo zato što su samo “izazivajući” kapitaliste mogli ostvariti svoja prava. Ili da ne idemo tako daleko, prosvjedi Occupy Wall Street koji su se proširili diljem svijeta organizirani su upravo zato da bi “izazivali” financijske moćnike jer je očigledno da samo institucionalno zalaganje ne donosi željeni rezultat.

Grubišić je ovom izjavom zaslužio veeeeliki minus!

FRA ŽARKO RELOTA

Drugi naš poznati klerik, doduše ne na isti način kao Grubišić, već više kao selebriti, našao se u ozbiljnoj krizi identiteta i od puka zatražio pomoć. (Moram biti malo zločest i upitati se zašto se nije obratio svome svemogućem šefu ili prihvatio Miklenićev stav da to stoički prihvati kao Božju volju.) Piše tako fra Relota:

Ne znam više kako živjeti svoje svećeništvo u odnosu na druge te se stoga pitam: Može li mi itko pomoći? Što mi je činiti? … … djedovi i bake naručuju krštenja svojih unuka telefonskim putem kao što naručuju pizzu … … Kad se mladenci dolaze prijaviti za vjenčanje, ne traže više od mene ništa, osim što moram odgovoriti na njihovo pitanje: Možemo li postaviti catering ispred crkve? Možemo li dovesti svoje svirače? Svoju cvjećarku? Svoju stilisticu? … … Nadam se da će još netko imati hrabrosti progovoriti o svojoj krizi. Osim, ako smo u fazi da smo neiskreni prema samima sebi i da nam je stalo samo do toga da naši poglavari i župljani o nama lijepo pričaju.

(Novi list)

Nemam što puno komentirati, jedino mogu upitati: a o čemu mi koji se protivimo proračunskom financiranju i privilegiranom statusu Crkve na temelju neistinitog podatka o broju vjernika stalno trubimo?! Eto nam konačno potvrde od nekoga tko dokazano nije kršćanofob!

Written by Ajgor

15. 6. 2012. at 10:53

Dobra i loša vijest

7 komentara

Može li prvo loša?

Vlada je definitivno odustala od pregovaranja o reviziji Ugovora. Kada je glasnogovornica vlade svojevremeno objasnila kako se takvi pregovori moraju prvo zaopčeti diplomatskim kanalima, daleko od očiju javnosti, tada je još i postojao tračak nade da će se nešto pozitivno ipak dogoditi. Međutim, nakon vrlo jasne izjave kako vlada za sada nema namjeru pokrenuti pitanje revizije, i to se očekivanje rasplinulo.

Ostala je još mogućnost da Crkva pokrene pregovore ali to je tema za raspravu među najokorjelijim optimistima u mlađoj vrtićkoj grupi. 🙂

U javnosti se prilično “zatalasalo” oko revizije, a kao i u prethodnim slučajevima, od zagovornika proračunskog financiranja Crkve mogli su se čuti svakakvi kvaziargumenti.

Najdrskije ruganje pravnoj državi došlo je na tu temu od biskupa Bogovića:

Crkva nije od ovoga svijeta niti kada treba pravdati kako se troši novac poreznih obveznika.

Hrvatska se pak televizija pobrinula da u najboljoj Hlo-tradiciji organizira demokratsko sučeljavanje u emisiji “Otvoreno”. Zagovornici revizije Ugovora bili su:

– jedan umirovljeni splitski svećenik
– don Ivan
– don Grubišić
– saborski zastupnik Ivan Grubišić

Ovoj četvorici bila su ravnopravno suprotstavljena četiri zastupnika suprotne teze:

– Antun Šuljić
– Krešimir Miletić
– Darko Pavičić
– Ivica Šola.

Sve u svemu, emisija se mogla zvati i “Prisavski masakr notornim stilom”.

Potezani su, između ostalog, ovi “argumenti”:
U hrvatskoj postoji 44 000 udruga koje troše daleko više proračunskog novca i to financiranje također nije transparentno.
Broj od 44 000 zvuči impozantno, međutim nisu sve udruge korisnice državnog proračuna. I među onima koje su korisnice proračunskih sredstava ima onih koje neuredno vode financije, međutim sve one podliježu mogućnosti nadzora i revizije i ne može ih spasiti nikakva izjava tipa “vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo po zakonu voditi financije, ali za sada to ne radimo” kao što je svojevremeno nešto slično izjavio varaždinski biskup Mrzljak.

Druga, možda još bitnija stvar je činjenica što se RKC ne može uspoređivati s udrugama iz jednostavnog razloga što ona nije niti građanska udruga, niti nevladina organizacija, niti neprofitna udruga … ona ima jedinstven status u Hrvatskoj.
Ako ćemo već uspoređivati kruške s jabukama, onda jednako (bez)vrijedan argument može biti i usporedba izdataka za RKC s troškovima bilo kojeg ministarstva.

Najsličnije su Katoličkoj crkvi, barem po drugoj temeljnoj djelatnosti, vjerske zajednice (iako RKC nije ni u registru vjerskih zajednica). Mogao se tako čuti i argument kako nitko ne spominje proračunsko financiranje drugih vjerskih zajednica. Ovdje su zamijenjeni uzrok i posljedica. Treba se naime prisjetiti kako je uopće došlo do proračunskog financiranja drugih vjerskih zajednica. Tek nakon potpisivanja Ugovora sa Svetom Stolicom i druge su vjerske zajednice pozivajući se na njih počele tražiti svoj dio kolača! I dobile su ga!

I druga jako bitna stvar: niti jedan ugovor s drugim vjerskim zajednicama nema snagu međunarodnog ugovora i može se bez problema razvrgnuti. Međutim, takvo ponašanje bilo bi nedemokratsko i diskriminirajuće i vlada je jednostavno i u ovome slučaju talac Ugovora sa Svetom Stolicom – dok se oni ne revidiraju, ne mogu se revidirati niti drugi.

No, da skratim – s obzirom da se vlada izjasnila kako za sada neće pregovarati o reviziji ugovora, to znači da će Crkva dobiti svoj dio našeg kolača i u 2013. godini, a vjerojatno i u 2014! Naime, troškovi će krajem 2012. biti uvršeni u državni proračun za 2013. godinu, a ako pregovori i počnu 2013, teško je očekivati da će biti brzo završeni pa će vjerojatno upasti i u proračun za 2014. godinu.

A sad dobra vijest!

Riječ je o uvođenju zdravstvenog odgoja u škole. Poznata je da su ministarstvu prosvjete u vrijeme mandata HDZ-a bila ponuđena dva programa: jedan konzervativan, dogmatski i neznanstven kojeg je ponudila udruga Grozd i drugi liberalan i zasnovan na znanstvenim činjenicama koji je ponudio Forum za slobodu odgoja.

Niti jedan HDZ-ov ministar, uključujući i dr. Primorca – briljantnog znanstvenika i medicinara – nije se usudio odlučiti koji program treba uvesti. Nisu se usudili zamjeriti proklamiranoj katoličkoj većini, ali valjda je i u ministru Primorcu postojalo toliko intelektualnog poštenja da se nije usudio u jedan školski predmet zasnovan na znanosti uvesti srednjovjekovne dogme.

Vrući krumpir došao je sada u ruke ministra prosvjete Jovanovića, a kako čovjek vjerojatno nije vičan pripremi krumpir salata, vrlo je jasno odgovorio na prijedlog Grozda da se uvedu dva zdravstvena odgoja:

Ja nemam pojma o čemu oni govore. Kad je riječ o školi oni mogu imati savjetodavnu ulogu, no konačna odluka bit će donesena na temelju znanosti i struke. Nemamo dvije matematike pa nećemo imati ni dva zdravstvena odgoja.

Točka oko koje ima najviše razilaženja između Grozdovog i znanstvenog pristupa zdravstvenom odgoju je spolni odgoj.

Grozd naime iznošenje znanstveno utemeljenih činjenica o seksu kao što su npr. da kondom učinkovito štiti od infekcije, a kontracepcija od neželjene trudnoće, tumači kao poziv na promiskuitet i razvrat. Međutim, ako netko tako misli i u pomoć za samosavladavanje i odgovorno ponašanje mora prizivati prijetnju vječnog ognja, onda je problem u njemu, a ne u činjenicama!

Propast demokršćanske ponude na hrvatskom političkom tržištu

10 komentara

Izbori su opet pokazali ogroman raskorak između deklariranog katoličanstva i nekatoličke prakse. Za razliku od prethodnih, na ovim izborima je demokršćanska ideja još dublje zakopana. Zvuči paradoksalno jer u Hrvatski sabor ulazi (umirovljeni) svećenik, ali on je jedan od najvećih kritičara načina djelovanja RKC i zastupa stavove svih onih vjernika i nevjernika kojima smeta gramzivost i dvoličnost Crkve i zalaže se za reviziju ili potpuno ukidanje ugovora sa Svetom Stolicom. Nema sumnje da će Grubišić zastupati katolički svjetonazor jer u protivnom bi pljunuo na svoj cijeli radni vijek, međutim vjerujem da će on to činiti kao i do sada tolerantno i razumno.

I što je ostalo od demokršćanstva?
Krenimo od najveće «demokršćanske» stranke. Hrvatska demokratska zajednica – iako demokršćanski lažnjak, koristila je taj mamac za privlačenje birača.
Počelo je posjetom Pape, njegovo nalivpero reklamirano je u svakoj prigodi :-); vlada je (čitaj porezni obveznici) donirala milijunske iznose za gradnju crkava i za uzvrat dobivala obećanja o potpori klera; predsjednica stranke koristila je svaku prigodu kako bi naglasila da je vjernica i sotonizirala je «crvenog» Milanovića kojeg su na silu morali privesti Papi; najavljivali su kako će Hrvatska biti zaštitnik kršćanstva u EU; plašili su kako će «crveni» ukinuti vjeronauk u školama i danonoćno su osjećali smrad Jugoslavije čije ime asocira na onaj bezbožni režim, plašili su homoseksualnim terorom na šetnicama naših pitomih katoličkih gradova … Sve se to pokazalo manje važnim u srazu sa surovom realnošću.

Iako je dio klera HDZ-u davao javnu potporu, radilo se o sporednim likovima. Oni glavni igrači vješto su izbjegli otvoreno svrstavanje i agresivnije navijanje (kao što je npr. na predsjedničkim izborima bio susret Bandić – Bozanić) jer su vrlo rano shvatili da su izgledi za pobjedu HDZ-a minimalni, a sukladno višestoljetnom umijeću i tradiciji, Crkva je na vrijeme osigurala dostatne količine vazelina.

HSS je stranka koja se može svrstati među demokršćanske, ali ostala je na jednom zastupniku, veletrgovcu i pragmatiku Josipu Friščiću, dok je Marijana Petir kao najmilitantnija križarica koja je i svoju kampanju posvetila širenju kršćanskih «vrijednosti», uglavnom homofobije, ovaj put izvisila.

Desničarske stranke koje su po definiciji bliske kršćanstvu također su neslavno propale i osvojile samo jedan mandat (HSP A.S.).

HDSSB?! S obzirom da se radi o regionalnoj stranci, nisam pratio njihovu kampanju pa ne znam koliko im je demokršćanstvo ugrađeno u program. Prema dosadašnjem radu u saboru prepoznao sam ih samo kao dežurne troublemakere, a ako se i pozivaju na demokršćanske vrijednosti ne znam kako Bog gleda na činjenicu što im je uzor i duhovni vođa ratni zločinac.

Lesarovi Laburisti se ne mogu programski svrstati među demokršćane i oni su uz Grubišića jedini koji se zalažu za kresanje prava Crkvi.

I na kraju su ostali crveno – narančasto – zelenožuti – sivi bezbožnici koji su nas ateiste razočarali jer su u kampanji obećali da neće dirati Crkvu. Mali tračak nade krije se u izjavama Vesne Pusić, vjerojatne buduće ministrice vanjskih poslova koja je javno priznala kako se njeni stavovi u vezi s Crkvom razlikuju od ostalih koalicijskih partnera. Možda će se ipak iskoristiti u Ugovorima predviđeno pravo na reviziju ugovora ako se promijene okolnosti, a to može biti smanjenje broja vjernika (ako to pokaže popis stanovništva) ili teška ekonomska situacija.

Opširniji i profesionalniji članak o rezultatima izbora i Crkvi možete pročitati u članku Kristijana Grđana «Crkvena oporba».

Sv. Kerum

2 komentara

Malo imamo Saharu s člancima, pa što se ne bismo pridružili ostatku raje koja đabe reklamira Keruma? 😀

Dakle, priča kaže kako je Kerum došao na genijalnu ideju da na nakon Tuđmanovog spomenika na Rivi digne i jedan, Isusov, na Marjanu. Naravno, riječ je o prozirnoj predizbornoj kampanji, savršeno pogođenoj za Kerumovo glasačko tijelo (kojemu neće pasti na pamet da se usporedba malo promašena, jer se Isusov spomenik u Poljskoj smatra većim), što je D.M. s Indexa lijepo i sažeto objasnio. Ponešto dulji komentar dao je i Klauški.

I kakve sve ovo veze ima s Crkvom? Ok, Isus je tu, ali on ovdje s Crkvom i religijom ima veze kao i nedavni posjet gospodina Benedikta s vjerom — nikakve. Oboje je jeftina demagogija za ovce koje uporno trče na šišanje (gurajući i nas tamo), a onda po bircevima zvocaju kako im je hladno.

Ovaj kraći pregled sam odlučio napisati zbog reakcije iz redova Crkve. Ili, da budem precizniji, iz jednog jedinog reda Crkve. Ne, nije se Bozanić sjetio da takvo rasipništvo u doba krize nije primjereno, niti je Miklenić zavapio da je sam Vrag ušao u Keruma, niti se Srakić sjetio da se takvi megalomanski sponeci obično dižu Velikim Vođama u državama s nominalno drugačijim sustavom vladanja od hrvatskog,…

Oglasio se don Grubišić, jedina moralna vertikala koju se iz te organizacije čuje u medijima.

“ISUS za života nije težio simbolima i veličanju, živio je skroman život, tražio je tek da ga zovu učitelj. I siguran sam da se njega pita bi li mu trebalo podignuti spomenik na Marjanu da bi rekao ne”, uvjeren je don Ivan Grubišić, koji je za Index prokomentirao Kerumovu inicijativu za podizanjem spomenika Isusu na Marjanu.

Smatra da bi bilo puno primjerenije da se milijuni umjesto na spomenik, potroše na socijalu i pomoć najugroženijima: “Ako imaš novca, učini dobro, daj onima koji ga nemaju i kojima je teško.”

“Dok nezaposleni prekapaju po kontejnerima nije vrijeme za spomenike”

“Nije vrijeme za nikakve spomenike, u Hrvatskoj i Splitu toliko je problema. Jasno je da je započela predizborna kampanja i od tuda inicijativa. No, radi se o najobičnijoj demagogiji. U situaciji kad nezaposleni prekapaju po kontejnerima podizati spomenike je kontraproduktivno. I u Hrvatskoj će možda jednog dana doći vrijeme za spomenike, ali to sada definitivno nije slučaj”, drži don Grubišić.

Drži da bi i Marjan trebao biti zaštićen od ovakvih intervencija, a ne da svatko gradi kako mu se prohtije.

Bijelo roblje u Kerumovim dućanima

“Neka Kerum dopusti sindikat u svojoj tvrtki i neka radnicama povisi plaću da ne budu bijelo roblje pa neka onda gradi spomenik”, zaključio je don Grubišić.

Ako će biti po njegovom, onda ipak neće biti ništa od spomenika na Marjanu. Naveo je vjerojatno dvije posljednje stvari koje bi Kerum dopustio. Radnicama je nedavno smanjio ionako skromnu plaću, a usto je još i kasnila desetak dana. Sindikat je, pak, riječ koju uopće nije pristojno spominjati u tvrtki Kerum d.o.o.

Izvor: Don Grubišić: Neka Kerum radnicama povisi plaću pa neka onda gradi spomenik

Dragi don Grubišiću, Vi ste zaposleni u krivoj firmi…

Written by Charon l'Cypher

6. 7. 2011. at 23:02

Odakle obožavanje gospodina Ratzingera?

with one comment

Zaredat će se ovih dana mnogi komentari, hvalospjevi i pokude svima od svih, a vezano uz posjet i masovne ovacije gospodinu koji desetljećima štiti pedofile. Osobno, nemam ni volje ni vremena previše se baviti s time, pa ću vas uputiti na nekoliko meni simpatičnih članaka:

Od silnih članaka i komentara, ipak bih izdvojio dijelove izvrsnog članka Papa u Hrvatskoj: Vjernici presretni, aktivisti nezadovoljni. Naime, od kad je intenzivnije krenuo cijeli cirkus (recimo, unatrag cca dva tjedna), ne mogu se načuditi koliki ljudi maltene obožavaju čovjeka koji skriva i štiti pedofile, izopćuje silovanu djecu, potiče širenje AIDSa, širi mržnju i netoleranciju,… i nije mi jasno, jer odbijam vjerovati da su toliki ljudi iskreno zli i da ga zato obožavaju. Zašto onda?

Ispada da je riječ o dobrom, starom žmirenju. Kako netko lijepo reče:

To most people, the bible is like a software license agreement. No one actually reads it, they just scroll to the bottom and click agree.

[Većini ljudi, Biblija je kao ugovor o korištenju softwarea (hrv. omekšje). Nitko to ne čita, nego samo protrče do dna i klknu “Slažem se”]

Čini se da slično vrijedi i za navedenu osobu — vole ga oni koji o njemu ne znaju ništa osim da se kiti titulom pape. Ostali, što više znaju o njemu, to ga više ne vole. Evo i izbora citata, a cijeli tekst pročitajte na gornjem linku:

Nakon što smo poslijepodne proveli s obožavateljima pape Ratzingera možemo zaključiti samo jedno; hrvatski vjernici obožavaju poglavara Rimokatoličke crkve, ali rijetki znaju objasniti zašto. O papi znaju vrlo malo, gotovo ništa. Istovremeno, aktivisti civilnoga društva su nezadovoljni zbog papinog dolaska. I svi točno znaju uzroke svoga nezadovoljstva.

Pera Cicvarić, Zdravka Drenovac i Zdravka Milas su umirovljenice. Sretne su jer su papu na trenutak ugledale dok je ulazio u Hrvatsko narodno kazalište u kojem su ga čekali „bogati i slavni“. Kao i većina hrvatskih umirovljenika samoinicijativno se žale na malu mirovinu koja ne prelazi 2000 kuna. Usprkos neimaštini, nije im žao državnog novca potrošenog na Ratzingerov dolazak. „Tko god dođe, dobrodošao je“, kaže Pera uz zahvalu Vatikanu što je među prvima priznao neovisnu Republiku Hrvatsku.

„Sve košta. Bilo što da se dogodi to košta. Zašto ne bi koštalo i ovo što je od Boga? Mi se kod kuće možemo najesti žganaca i biti sretne jer smo dobile blagoslov od pape“, odgovaraju sve tri istovremeno. O liku i djelu Josepha Ratzingera ne znaju gotovo ništa, no Pera je kupila njegovu knjigu. Planira ju uskoro pročitati i napominje da kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje. Na rastanku pita je li istina da Europska unija traži smanjivanje mirovina u Hrvatskoj. Kao strani novinari, kaže, mi zasigurno imamo pouzdanu informaciju.

Da ponovim: kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje?!? Halo!!!

Bankarska komercijalistica Snježana Bodor sa suprugom je također došla pred Hrvatsko narodno kazalište kako bi vidjela papu. Njegov dolazak je, objašnjava, dobar za duhovnu obnovu naroda u trenucima financijske krize. „U takvim je vremenima meni osobno duhovna strana jako bitna i nisam od onih koji misle da papin dolazak previše košta“, kaže Snježana i priznaje da o samom Ratzingeru zna vrlo malo. „Mi Hrvati ga često uspoređujemo s prethodnim papom koji je bio poseban za nas. Ovaj nam je malo dalji, ali svejedno imate neki osjećaj jer je on papa, bio dobar ili loš“, objasnila je Snježana svoje viđenje katoličkog poglavara.

Geologinja Ozana Krasić i mlada umirovljenica Jadranka Odak s radošću pričaju o papinom dolasku koji, kažu, nema niti jednu negativnu stranu. „Pozitivni aspekti se premalo naglašavaju. Možemo biti sretni da papa dolazi u Hrvatsku i tako pokazuje koliko smo mu važni. To je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku. On pokazuje da ima puno povjerenje u jedan narod koji još nije službeno ušao u Europsku uniju“, priča Ozana dok Jadranka tvrdi da financijska strana nije vrijedna usporedbe s dobrim stranama papinog posjeta.

Uvjerene su da hrvatski narod dosta toga zna o Ratzingeru, čita njegove knjige i prati njegov životni put. „Ipak, mislim da se manje zna nego o prethodnom papi. Postoji razlika u karizmama. Aktualni papa je intelektualac, dok je bivši bio narodni papa“, priča Jadranka dok Ozana zaključuje kako još uvijek ima vremena da Hrvati upoznaju Ratzingera. Dodaje da je bitno napomenuti da mladi jednako vole Ratzingera kao što su voljeli Wojtylu te da ga jednako rado dočekuju, što vidi i na svojim tinejdžerima doma.

Genijalan način za upoznati nekoga: čitati (samo) njegove knjige. Ne d’o Bog da pročitaju pokoje novine ili, saklonimebože, izvještaj neke policijske istrage na temu pedofilije i njenog zataškavanja među klerom.

Ako posjet pape pokazuje povjerenje u neki narod, onda je prethodni papa imao neopisivo veliko povjerenje u gotovo cijeli Svijet. Dapače, tri puta — kao i Hrvatsku — posjetio je i Obalu bjelokosti, Gvatemalu i Keniju… vidite i sami kako im zbog toga cvjetaju ruže, jer “to je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku”. (izvor: Wikipedia)

Sadašnji papa očito “ima puno povjerenje” u Cameron, Angolu, Jordan, Palestinu,… (izvor: Wikipedija) Dapače, njima je vjerovao dvije godine prije nego nama, a njegov posjet ih je toliko izreklamirao da vjerujem kako ne više nitko na ovom Svijetu nema nikakav problem precizno naći te zemlje na slijepoj karti (npr. ovoj).

Dakle, da rezimiram, Ratzingerov fan club ne zna o njemu ništa osim eventualno onoga što je sam napisao, pa se kite floskulama o povjerenju i reklami, unatoč očitoj činjenici da niti jedno od toga ne stoji. Nema veze, važno da imamo show! Koga briga za zlostavljanu djecu? Mala je to cijena za predstavu muškarca u haljini — navodnog intelektualca — koji zagovara tradiciju i sve blagodati koje ona nosi (obiteljsko nasilje, potčinjenost žena, ksenofobiju, homofobiju i slične fobije, zatiranje znanja, znanosti i napretka,…).

Sva sreća da nisam imao ni vremena ni volje pisati o ovome… 😳

P.S. Čudi li nekoga da je jedan (i, na žalost, jedini) don Ivan Grubišić ovaj vikend bio gost kod Aleksandra Stankovića, a ne kod svog nadređenog? Zapravo je i prikladnije da se Mr. (Takva) Moralna Vertikala druži s Jurom Radićem i Milanom Bandićem (kad već s Jacom i ostatkom službenog vrrha mora, jer ipak odrađuje njihovu predizbornu kampanju), nego da popriča s čovjekom koji je stvarno Čovjek, sposoban — između ostalog — izjaviti i ovo:

Na kraju se još jednom osvrnuo na papu i njegovu poruku upućenu obiteljima, rekavši kako obitelj danas mora i može opstati i na drugim vrijednostima, ne samo onima koje promiče Crkva. Pritom je naglasio “kulturu razgovora”, u kojoj je bitno i slušati, ne samo pričati.

Izvor: Nacional

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2011. at 18:32

Ecce homo

3 komentara

Već smo dosta puta pisali o donu Grubišiću kao o tolerantnom i nadasve humanom svećeniku (prava rijetkost u moru onih crkvenjaka koji dominiraju našom medijskom i političkom scenom).

Ovaj put prenosimo u cijelosti otvoreno pismo koje je don Grubišić, zajedno sa ostalim članovima Građanskog etičkog foruma (akademici i intelektualci Josip Kregar, Vlatko Silobrčić, Mirjana Nazor, Danko Plevnik i drugi) potpisao i poslao Vladi, Saboru i predsjedniku RH Ivi Josipoviću:

“Gospođe i gospodo, `izabrani` predstavnici hrvatskoga naroda, dokle mislite da vas moramo, takve kakvi jeste, trpjeti kao voditelje društva u kojem živimo? Koliko još mislite ustrajati u svojoj nesposobnosti i autizmu? Ovih dvadesetak godina koliko ste na vlasti ili pri vlasti pokazali ste vrlo jasno što su vaši prioriteti i koji su vaši dosezi.

`Hrvatski brod` je nasukan. Sada to konačno, nakon mnogo oklijevanja priznaje i `posada` zajedno s kapetanicom. Ali posadi koja je očito konzumirala malo previše `virusa bahatosti`, ne pada napamet priznati poput Papandreu: `Krivi smo mi u vlasti za nastalu krizu`.

Vi ste uvjereni da bi putnici na brodu morali podmetnuti leđa, napregnuti se do posljednjeg atoma snage kako bi odsukali brod iako nasukavanju nisu doprinijeli. Može li se uspjeti kada je na komandnom mostu i dalje osoba koju ni posada ni putnici nisu birali već ju je na to mjesto ustoličio `kapetan` koji je s `malo vitra` pobjegao kad je shvatio da je vožnja postala opasna?

Veliki Albert Einstein je rekao: `Za djelotvorno prevladavanje poteškoća neophodne su korjenite promjene odnosa u kojima su one nastale.` Međutim, umjesto korjenitih promjena koje zagovaramo od 2008. godine, a koje su tada proglašene radikalnim zahtjevima uz napomenu da je sve pod kontrolom, tek sada dobivamo jako zakašnjele naznake nekih vrlo neodređenih ad hoc mjera koje nisu ni socijalne ni pravedne.

Ovoga puta, budući da su naši apeli do sada ostali samo `glas vapijućeg u pustinji` pokrećemo inicijativu za moralnu, političku i kaznenu odgovornost svih koji su bili na kapetanskom mostu hrvatskog `broda` koji se nasukao. Nadamo se da će nam se pridružiti i udruge civilnoga društva, mediji, i svi koji još pamte što znači pojam odgovornosti.

Ovakav sustav uređenja države generira krizna stanja i bez njegove promjene nema izlaza ni prevladavanja krize. Nužno je poticati otvaranje novih radnih mjesta jer 310.000 nezaposlenih vape: `Rada, rada gospodaru`. Nažalost i deseci tisuća mladih koje smo školovali, napuštaju Hrvatsku, a svoju budućnost će graditi negdje u bijelom svijetu. Bez razvijanja socijalne države nema socijalne pravde. Javne i Caritasove kuhinje, dakle socijala, ne mogu biti zamjena za nefunkcioniranje socijalne države. Smatram da je opravdana uspostava Vijeća za socijalnu pravdu pri Uredu Predsjednika države. Pitanje je, koliko Vijeće i sam Predsjednik mogu doprinijeti neobično složenoj, slojevitoj i dubokoj krizi u kojoj se naše društvo nalazi jer su ovlasti minimalne.

Želimo li pomaknuti taj `nasukani brod` nužno je: ukidanje svih političkih i drugih povlastica koje nisu plod osobnog rada; objavljivanje transparentnog popisa branitelja, a onima koji su koristili nezaslužene privilegije oduzimanje svega; objavljivanje vjerodostojnog popisa birača; smanjivanje broja saborskih zastupnika i deprofesionalizacija njihova rada; provođenje reforme državne uprave i samouprave; smanjivanje broj županija, gradova i općina…

Osobno, i kao predsjedavajući GEF-a Hrvatske akademske udruge-čovjek nadasve, zalažem se za korjenite promjene u našem društvu. Temeljno je pitanje na koje treba konačno jasno odgovoriti: `Tko je odgovoran za ovakvu krizu u našem društvu i što je generira?` Čini se da mi još uvijek nismo odgovorili na pitanje: `Kakvu Hrvatsku hoćemo?!` Za to nam nedostaje strategija, vizija i svakako politička volja. Gospodo, umjesto korumpirane i nesposobne vlasti, tražimo demokratsku, socijalnu, pravnu i pravednu državu! Vođenje države prepustite onima koji taj posao znaju i koji mogu raditi na dobrobit naše domovine i svih njenih građana, a ne radi vlastitih i skupih probitaka svoje kamarile. Maknite se s položaja za koje nemate ni znanja ni morala!”

Teško da će riječi poput:

“Smatramo da bez korjenite promjene tonemo u sve dublju krizu. Naš sustav generira krizu, ona nije uvezena. Tražimo moralnu, političku i kaznenu odgovornost za posadu koja je nasukala brod”,

izaći iz Bozanićevih ili Srakićevih usta (a i Puljić ima drugog posla). Njima nije u interesu kritizirati političko stanje u RH, osim kada se politički događaji nepovoljno odražavaju na Crkvu. Ako im je i stalo do građana, to je u obliku nebuloznih rečenica o potrebi za socijalnom osjetljivošću i borbi protiv sveopćeg zla modernog življenja. Žvakano i prežvakano.

Ako netko zna što je milosrđe i što znači stati na stranu slabijih, onako kako govore da je Isus propovjedao, onda bi to u ovoj zemlji gdje se kler bahato bogati i zastupa svoje interese to mogao biti don Grubišić. Možda ga baš zato na Kaptolu previše ne vole.

IZVOR: Index.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 5. 2010. at 14:47

%d bloggers like this: