Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘HBK

Istinita priča

leave a comment »

Upravo sam bio prilegao poslije dobrog ručka, kad odjednom kuc, kuc, netko je na vratima. Otvorim vrata i ugledam muškarca i ženu srednjih godina, poslovno odjeveni, s aktovkama u rukama.
– Dobar dan, izvolite, obratih im se.
S osmijehom na licu žena reče:
– Dobar dan. Mi smo, znate, iz Ministarstva financija, točnije iz Porezne uprave. U posljednje vrijeme obilazimo porezne obveznike kako bismo ih informirali o njihovim obvezama i kako bismo razriješili nesporazume ako ih ima.
– Oooo, iznenadih se, – to je vrlo ljubazno.
Muškarac se nadoveže:
– Da, znate, bilo je prigovora od građana kada dobiju nekakvo rješenje ili dopis pisan suhoparnim birokratskim jezikom koji ne razumiju.
Širom otvorih vrata i pozvah ih unutra.
Sjeli smo, ponudio sam ih sokom i keksima (alkohol su odbili jer su na dužnosti). Nakon uvodnog ćaskanja o vremenu kako bismo relaksirali atmosferu, žena započe:
– Vaša supruga je profesorica, je li tako?
– Da, točno i nije kod kuće. Na poslu je.
– I radi u dvije škole?
– Da, tako je.
– E, znate, tu se pojavio jedan mali problemčić, zapravo možda i nije problemčić …
Na to se umiješa muškarac:
– Ja bih prije rekao nesporazum.
– Da, nesporazum, prihvati žena. – Vaša supruga, a možda i vi smatrate da je njen poslodavac ministarstvo prosvjete.
– Da, upravo tako, odgovorih.
– E pa vidite, de facto ona dobiva plaću iz jedne kase, ali prema našim propisima svaka škola u kojoj ona radi smatra se poslodavcem, a kada netko radi kod dva ili više poslodavaca mora podnijeti poreznu prijavu.
Na te riječi problijedih i upitah:
– A ona nije podnijela prijavu?
Na to će muškarac:
– Molim Vas, nemojte se uzrujavati. Događa se to, nije ona jedina. Neki ljudi jednostavno se služe logikom, a ne poznaju propise i onda dođe do nesporazuma. Ali zato smo tu da to razriješimo.
Tu opet žena preuzme riječ:
– Htjeli smo Vas dakle pitati bi li Vaša supruga bila voljna ubuduće podnositi porezne prijave ako i dalje bude radila u dvije škole?
– Da, naravno, odgovorih.
– I ako ne mislite da smo previše zahtjevni, pitajte suprugu bi li htjela podnijeti i ovu prijavu koju je omaškom zaboravila …
I tada se probudih.

Onako snen prisjetio sam se zašto sam usnio ovaj san. Za vrijeme ručka supruga i ja prisjećali smo se ovog događaja koji se zbio kada se zaposlila. Sve je bilo upravo tako, osim nekih sitnica:
nisu došli službenici porezne uprave već poštar koji je donio preporučen dopis s povratnicom. U njemu je pisalo: zbog nepodnošenja porezne prijave učinjen je porezni prekršaj po članku tom i tom … novčana kazna u iznosu … plaćanje u roku 15 dana … žalba ne odgađa izvršenje … obavezna u roku od 7 dana podnijeti poreznu prijavu …

I dok jedni mogu samo sanjati, drugima je to java.

Written by Ajgor

21. 4. 2012. at 13:15

Postano u Zabava

Tagged with ,

Uprisutnjenje vjerničkog elementa u pitanjima MPO

5 komentara

Zasjedala je Hrvatska biskupska konferencija. Kako i priliči skupu uzoritih čiji je član i počasni doktor Bozanić koji je uvijek znao hrabro i kritički progovoriti o aktualnim pitanjima, uglavnom su se bavili komunističkim zločinima nakon drugog svjetskog rata.

U pripremi je i znanstveni skup o otkrivanju i uprisutnjenju vjerničko-mučeničkog elementa u stradanjima.

(Oduševio me izraz “uprisutnjenje” pa sam ga jednostavno morao staviti u naslov 🙂)

Iskoristili su prigodu i kako bi se očitovali o izjavama ministra zdravlja R. Ostojića o medicinski potpomognutoj oplodnji.

Uzoriti su se …

… s čuđenjem osvrnuli na izjave ministra zdravlja Vlade Republike Hrvatske o početku ljudskoga života, koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane

Evo što je izjavio ministar Ostojić odgovarajući na pitanje novinara o MPO:

… rekao da je postojeći zakon definitivno zakon 20. stoljeća, da je rigidan i konzervativan i da će on ostati za građane koji smatraju da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Dodao je da će se onima koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, ili kada majka osjeti njegove prve pokrete, omogućiti zamrzavanje embrija.

Te izjave su prema mišljenju biskupa u javnosti odjeknule kao nestručne. Nisu precizirali u kojoj javnosti, ali opće je poznato da oni vole “teološku spiku” … kada je obavijena velom tajnovitosti. Btw, na zasjedanju nisu precizirali niti na koju se Ostojićevu izjavu referiraju, ali novinari pretpostavljaju da je to gore navedena.

Izjave su nehumane? Tko o čemu, biskupi o humanosti. Jedan od njih je i Mile Bogović koji je svojevremeno demonstrirao svoj humanizam zdušno braneći Jelenu Brajšu nakon što je izbio skandal oko Brezovice i nije pokazao previše sućuti prema zlostavljanoj djeci. Ali kada je u pitanju dignitet oplođene stanice, e tada im nema ravna.

Izjave su ideološki obojene? E, ovdje su pogodili. Naime, lijeve političke stranke su po svojoj naravi liberalne, a liberalizam podrazumijeva zalaganje za toleranciju i poštivanje ljudskih prava. Ostojićeva izjava kako će parovi imati pravo izbora između “starog” načina koji je rađen po mjeri RKC i zakona koji će omogućiti zamrzavanje embrija upravo je odraz tolerancije i poštivanja prava vjernika, ali i onih koji to nisu.

Skup uzoritih čiji je član i laureat za izvanredna dostignuća na polju ljudskih prava očigledno se s takvim pristupom ne slaže.

UPDATE 26.01.2012.

Tolerantni katolici ne mogu podnijeti ideje militantnog ljevičara (vjerojatno i ateiste) Rajka Ostojića koji bi ljudima dao pravo izbora ovisno o svjetonazoru pa su pokrenuli akciju “spamanja” ureda premijera.

Ovime se po tko zna koji puta dokazuje da Crkva nema nimalo povjerenja u svoje stado i da bez pomoći države ne može funkcionirati po svojim načelima.
Kolika može biti snaga vjere dokazuju brojni primjeri Jehovinih svjedoka kojima ne treba nikakva državna zabrana transfuzije ili transplantacije. Katolici koji se silno trude svoju vjeru nametati drugima kao jedini ispravan put nisu im u tom pogledu ni do koljena pa pastiri koji su toga svjesni moraju posezati za svjetovnim korbačem.

Written by Ajgor

24. 1. 2012. at 18:37

Crkva istinu ne prašta

2 komentara

Predsjednik Josipović je Redom Stjepana Radića za promicanje pravde i demokracije, među ostalima, odlikovao novinara Dragu Hedla. Lako je pogodili tko se pobunio: hrvatska katolička crkva, kroz objavu Hrvatske Biskupske Konferencije:

Komisija »Iustitia et pax« izražava nezadovoljstvo i duboku zabrinutost činjenicom da je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović povodom Međunarodnoga dana ljudskih prava Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine odlikovao novinara Dragu Hedla, osobu koja je u vrijeme komunističkog režima i jednoumlja svojim napisima potirala jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo slobode vjerovanja. U svojim napisima iz toga vremena između ostaloga nazivao je bl. Alojzija Stepinca »krvnikom među svecima« stavljajući u taj negativni kontekst i bl. Ivana Merza.

Osoba koja je denuncijantski pozivala na represiju prema onima koji drukčije misle i tako ugrožavala živote nevinih ljudi, a koja je u vrijeme demokratske Hrvatske pravomoćno osuđena za klevetu, osoba koja se često prikazivala žrtvom, a nikada nije dokazano da je bila ugrožena, nikako ne zaslužuje to časno odlikovanje.

Poseban razlog za zabrinutost izaziva činjenica da demokratski izabrani predsjednik Republike Hrvatske, koji je dužan brinuti se za poštivanje prava svih, ali i za poštivanje povijesne istine i njezino otkrivanje, odlikovanje dodjeljuje onima koji su u komunizmu, a i nakon njegova pada, iskrivljavali i zatomljivali i činjenice i istinu.

Pozivamo Predsjednika Republike da iz moralnih razloga povuče dodijeljeno odlikovanje i još jednom preispita svoju odluku da se takvo odlikovanje dodjeljuje bilo kojoj osobi koja se u vrijeme komunizma ogriješila o poštivanje temeljnih ljudskih prava. Takva vrsta kršenja ljudskih prava ne zastarijeva i ne može se opravdati nekim drugim pozitivnim djelima, a takav odabir osoba dovodi u pitanje važnost i značenje samog odlikovanja ako se koristi kao sredstvo za prekrajanje onoga čega bi trebalo biti znakom, a to je istina.

U Zagrebu, 8. prosinca 2011.

†Vlado Košić predsjednik Komisije HBK-a »Iustitia et pax«

Izvor: 24sata

Kao i obično, priopćenje dano s visoka pršti argumentima i konkretnim prigovorima.

Komentar tog nesebičnog doprinosa crkve gluposti u Hrvata prenosimo s portala Novosti:

Crkva istinu ne prašta

Datum objave: 17.12.2011. Piše: Saša Kosanović

Prije nekoliko godina u Sloveniji je održan međunarodni skup pravnih stručnjaka, među kojima je bilo podosta uglednih odvjetnika krivičara, sudaca, profesora i tužitelja s prostora bivše Jugoslavije i zapadne Evrope. Jedan od govornika bio je i tadašnji šef USKOK-a Željko Žganjer, kojem je publika postavljala pitanja, pa je tako jednog odvjetnika i borca za ljudska prava iz Hrvatske zanimalo zašto Žganjer početkom devedesetih i nakon “Oluje” nije istraživao ratne zločine nad Srbima u Šibensko-kninskoj županiji. Žganjer je pomalo uvrijeđeno odgovorio kako to nije točno, da je on itekako profesionalno radio svoj posao, međutim, “znate kakva su bila vremena, nije bilo lako baviti se takvim poslom, imao sam obitelj i dva kredita, a znao sam da bi me odmah smijenili kada bih išao do kraja…”

Sudionik tog skupa, koji nam je prepričao ovu epizodu, tvrdi da je u dvorani tada nastao tajac: premda je Žganjer rekao istinu, svima je bilo nevjerojatno što se otvoreno usudio reći da je, zapravo, osobni interes pretpostavio osnovnim načelima tužilačke profesije, koja itekako uključuje rizik, hrabrost i insistiranje na poštivanju zakona, bez obzira na posljedice.

Sam protiv šerifa

Slično kao i Žganjer, na pitanja zašto nisu pisali o kriminalu lokalnih političara, o ratnim zločinima na svom području, miniranjima, deložacijama i raznim drugim kršenjima ljudskih prava, uglavnom onih građana srpske nacionalnosti, odgovaraju i lokalni novinari. Netko se bojao za posao, netko za život, a gotovo je svima bilo zajedničko da su šutjeli.

U tome se i u još puno drugih stvari od takvih razlikuje Drago Hedl, novinar koji je otkaz dobio odmah i kojeg je Branimir Glavaš gospodar života i smrti u Osijeku i Slavoniji devedesetih, kako se to voli reći – označio kao neprijatelja. Taj osuđeni ratni zločinac, inače osobni prijatelj i heroj za biskupa MarinaSrakića, i danas žali što Hedl nije stao u kolonu osječkih Srba zavezanih ruku i sa selotejpom na ustima; bio je uvjeren da je svoj posao obavio šerifovskim upadom u redakciju “Glasa Slavonije” kojem je Hedl bio urednik. Glavaš je preuzeo list i iz njega zauvijek istjerao Hedla, pa će glavaševci reći da mu se on otad osvećuje. No, to nije točno: i tada i prije i kasnije Drago Hedl samo je radio svoj posao i, za razliku od mnogih drugih, usudio ga se raditi i na stranicama “Feral Tribunea”, iz tjedna u tjedan bilježeći ono što je vidio oko sebe.

A u tom mračnom vremenu i zaboravljenom gradu vidio je svašta: ubojstva, pljačke, teror, kršenje ljudskih prava… Vidio je i pisao o slizanosti gradskih i regionalnih političkih, gospodarskih i, najvažnije, crkvenih struktura s Branimirom Glavašem, gramzljivim lokalnim šerifom koji je umislio da je nedodirljiv.

Mnogim građanima Hrvatske, i Srbima i Hrvatima, koji se nisu uklapali u shemu Franje Tuđmana, bivšeg komunističkog komesara koji je pisao smrtne presude “narodnim neprijateljima” po Zagorju i znanstvenog plagijatora koji je umislio da je mesija što će spasiti Hrvatsku, provođenu uz pomoć svoje desne ruke, ratnog zločinca i provoditelja etničkog čišćenja Gojka Šuška, pisanje Drage Hedla, “Ferala”, “Novog lista” i šačice nezavisnih intelektualaca okupljenih oko časopisa “Erasmus”, ratnog HHO-a, GOLJP-a i sličnih organizacija, pomoglo je da prežive te “godine koje su pojeli skakavci”.

Iz tog je razloga i vašem izvjestitelju bila velika radost i čast prisustvovati dodjeli odlikovanja koje je Dragi Hedlu, Zoranu Pusiću i Nansen institutu za dugogodišnju borbu u zaštiti ljudskih prava dao predsjednik Ivo Josipović. Skupilo se tom prigodom u Predsjedničkim dvorima veliko društvo, među kojima i puno onih čija priča ne bi bila ispričana da nije bilo Hedla.

Mentalni sklop progonitelja

Bilo je već ondje i onih zgroženih činjenicom da je Hedl primio nagradu; jedan bivši branitelj Vukovara i logoraš rekao nam je da je odlikovanje “sramota, jer svi znamo da je Hedl korumpiran”; da to nije samo neumjesna primjedba postalo je jasno kada se oglasila Hrvatska biskupska konferencija (HBK) sa zahtjevom da Hedl vrati odlikovanje, jer je osamdesetih u jednom tekstu uvrijedio uspomenu na kardinala Alojzija Stepinca i jer je, navodno, osuđen za klevetu.

Naravno, one koji znaju način razmišljanja hrvatskih biskupa i koji znaju da je na čelu HBK-a Marin Srakić, čovjek kojega je Hedl često prozivao zbog otvorene podrške zločincu Glavašu, to nimalo nije iznenadilo. Pišući o neumjerenosti crkvenog bogatstva, palačama koje grade dok vjernici živi u neimaštini, prozivajući ih zbog činjenice da nikada nisu našli toplu riječ za žrtve ratnih zločina, ali su redovito potpisivali apele za puštanje ubojice i ratnog zločinca Mirka Norca na slobodu, solidarizirali se sa zločincima iz Lore i drugima koji su osramotili hrvatsku uniformu, Hedl je davno javno prokazao biskupski svjetonazor.

Protiv odlikovanja je i Hedlov dugogodišnji medijski progonitelj Ivica Šola, koji ga na stranicama “Glasa Slavonije” proglašava ludim, jer da se lažno prikazuje kao žrtva i policiju obasipa prijetnjama smrću; pritom citira Ciorana, koji kaže da se “zločinci uglavnom novače iz redova žrtava kojima nije do kraja odrubljena glava”.

To je mentalni sklop Hedlovih progonitelja, takvima je čovjek ovjenčan mnogim strukovnim priznanjima u Hrvatskoj i inozemstvu stalna prijetnja, kao što su im neprijatelji i svi oni koji u posljednjih dvadeset godina branili slabije. Tako smo u tadašnjem “Feralu” mogli pročitati da se Marin Srakić nije mogao suzdržati ni na sprovodu vlastitog kolege, don Luke Vincetića, slavonskog svećenika i “Feralova” kolumnista, koji se usudio suprotstaviti nacionalističkom ludilu i u Crkvi i u hrvatskom društvu: nad otvorenim mu je grobom održao bukvicu i mrtvog ga napao, jer se nije s njim slagao. Tekst o tom incidentu napisao je, naravno, Drago Hedl.

Izvor: Crkva istinu ne prašta

Čekamo da Crkva povuče svoje višestruko davane podrške Glavašu, Norcu, Gotovini i drugima koji su osuđeni za malo više od klevete, što je ionako bilo jako popularno (ne i opravdano) u Tuđmanovo doba, kad je Feral praktički uništen “duševnim bolima” raznih veličina o kojima je samo pisao — kako se kasnije pokazalo — istine, što je izvrsno komentirao Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji.

Za koga glasati?

6 komentara

Već tradicionalno, biskupi su nas blagoizvoljeli počastiti svojim viđenjem najboljih kandidata za izbore. Iako su neki analitičari i novinari predviđali da će njihova poslanica otvoreno preferirati ZNA SE koga, biskupi su poslali na prvi pogled zbunjujuću poruku. Ako promotrimo dvije najizglednije opcije – HDZ kao desnu i Kukuriku tj. SDP kao lijevu, pažljivi birač stvarno ne zna koga bi trebao odabrati na temelju biskupske preporuke.

Kažu biskupi:

Birajte onoga tko se zalaže za zaštitu života od prirodnog začeća do smrti!

Hm, u 16 godina svoje vladavine, HDZ nije zabranio abortus, a Milinović je na posljednjoj sjednici Sabora malo i olabavio zakon o MPO.
SDP u ovome kontekstu ne treba ni spominjati: oni su za pravo žena na izbor i za potpuno liberalan zakon o MPO (zamrzavanje zametaka što je za RKC najspornije).

Za Crkvu nije prihvatljivo izjednačavanje bilo kojega drugog oblika zajedničkoga života s obitelji, čime bi se pridonosilo narušavanju stabilnosti poimanja obitelji i braka kao zajedništva muškarca i žene …

U svome mandatu, SDP-ova vlada donijela je zakon o istospolnim zajednicama (22.7.2003.) koji daje određena prava istospolnim partnerima. HDZ-ova demokršćanska vlada nije taj zakon ukinula, a u svome mandatu donijela je i zakon o zabrani diskriminacije koji sankcionira i diskriminaciju homoseksualaca usprkos dobro znanim homofobnim stavovima Crkve.

Odnos prema nedjelji, koja je za kršćane dan nad svim danima, otkriva odnos prema drugim temeljnim vrijednostima.

HDZ koji je dvaput bezuspješno donosio zakon o trgovini koji zabranjuje rad nedjeljom, u finišu svoga mandata potpuno je popustio uzde i donio zakon koji daje pravo trgovcima da rade 7/24!

Dok su dosada poduzete mjere da se jasno prokažu i sankcioniraju zločini fašizma i nacizma, to se nije dogodilo sa zločinima komunističkoga režima, a baš je to iznimno važno za zdrav hod sadašnjega i budućih hrvatskih naraštaja.

Eeee, tu su stvari već malo jasnije. ZNA SE tko je poduzeo munjevitu akciju, sa samo 20 godina zakašnjenja da bi istražio navodne ratne zločine crvenog zlotvora Boljkovca, kojemu je ista ZNA SE koja stranka dala jako važnu ulogu u tzv. “stvaranju države”.

Biskupi se zalažu i za očuvanje digniteta Domovinskog rata, ali kao moralna vertikala nisu se izjasnili što misle o namjeri isticanja pravomoćno osuđenog ratnog zločinca na listi parlamentarne političke stranke koja ne priznaje ustavno pravni poredak Republike Hrvatske! (Druga zanimljivost je što niti državno izborno povjerenstvo ne vidi problem u tome što takva stranka želi sudjelovati u kreiranju pravnog poretka države. Suludo i tragikomično!)

I onda, za koga glasati?

Srećom, pojavila se Hrvatska građanska stranka & Željko Kerum, katolik, Hrvatina i domoljub koja će svoj neupitni moralni kredibilitet podijeliti s HDZ-om i Jadrankom Kosor, Hrvaticom, katolkinjom i domoljupkom! Oboje su uzorni katolici, ponajprije u bračnom životu.
I sam naziv Kerumove stranke – Hrvatska građanska stranka je jako zanimljiv, otprilike kao i pridjevak koji je Mamić dao Dinamu – “građanski” nogometni klub. Kad to pročitam, uvijek se sjetim Zlatka Tomčića, uljuđenog gospodina koji je bio predsjednik Hrvatske seljačke stranke! Kako život zna biti ironičan!

E, pa kao što je Kerumova stranka građanska, tako je i RKC moralna!

Čitam, eto , kako se Bozanić žali da neprijatelji Crkve misle kako su gramzivi. Ne, uopće nisu. Biskup Srakić nedavno je dobro objasnio kako se negramzivo ponašaju. Na pitanje novinara je li istina da su u vrijeme SDP-ove vlasti ostvarili najveći povrat imovine, on je rekao kako oni to ne broje već kad nešto dobiju, okrenu list i nastave tražiti dalje! I kada bi taj povrat koristili za unaprijeđenje svoje osnovne djelatnosti (tzv. duhovnosti) to bi još i bilo probavljivo, međutim, slučaj Dajla pokazao je kako bez oklijevanja mešetare i trguju.

Osim neupitnog morala, tu je i dosljednost. Pa tako Crkva jako osuđuje politički angažman umirovljenog svećenika Ivana Grubišića, a nekako istovremeno se pojavljuje naputak da se u crkvama ne smije politički agitirati, ali i stav da se to neće sankcionirati.
Kao šlag na torti, tu je i činjenica da ta ista Crkva svojevremeno nije imala ništa protiv političkog angažmana franjevca Tomislava Duke koji je bio saborski zastupnik.

I što na kraju zaključiti? Déjà vu – Crkva će manje – više prikriveno podržavati najizgledniju desnu i deklarativno demokršćansku opciju bez obzira na njezin stvaran sadržaj, ali to će raditi dovoljno zamagljeno i uopćeno kako bi ostalo dovoljno manevarskog prostora za rektalni alpinizam i neželjenoj opciji ako to bude potrebno. U cijeloj priči najvažniji je materijalni interes!

Ali kaže Druga poslanica Korinćanima: 😉

Svršetak će im biti po djelima njihovim.

Written by Ajgor

12. 11. 2011. at 14:02

Postano u Politika

Tagged with , ,

Vlada traži odobrenje HBK da provodi zakone

5 komentara

Ne stignem komentirati, ali ipak bih sa svekolikim pučanstvom podijelio tekst s Gay.hr-a, pod nazivom Vlada traži odobrenje HBK da provodi zakone:

Ovih dana svjedoci smo skandaloznog odgovora Ministarstva znanosti obrazovanja i športa Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova oko homofobičnog udžbenika iz vjeronauka.

Naime, popis školskih udžbenika za školsku godinu 2009./2010., 2010/2011, kao i 2011/2012. sadržava udžbenik „S Kristom u život“ (u izdanju Kršćanske sadašnjosti, Zagreb, 2008.). U udžbeniku se između ostaloga navodi sljedeće: „Svjesni smo ipak činjenice da neki ljudi osjećaju privlačnost prema osobama istoga spola. Medicina i psihologija pronalaze različite uzroke, do kraja neistražene, takvom ljudskom stanju. Crkvena je predaja uvijek tvrdila da su ‘čini homoseksualni u sebi neuredni’. Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kom slučaju ne mogu biti odobreni“ (KKC 2357). „Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju.“

Homoseksualnost nije neistraženo „ljudsko stanje“, nego jednako vrijedna varijacija ljudske seksualnosti, kao što je i heteroseksualnost, što je stav mjerodavnih svjetskih (Svjetska zdravstvena organizacija) i hrvatskih institucija (Hrvatsko psihijatrijsko društvo i Hrvatska liječnička komora). Navođenje da se radi o posebnom „ljudskom stanju“, s naglaskom na traženje medicinskih i psiholoških uzroka, sugerira upravo suprotno; da se radi o anomaliji, odnosno bolesti, te je protivno nizu međunarodnih i nacionalnih propisa koji reguliraju zabranu diskriminacije i pravo na potpunu i točnu informaciju.

Brojne lezbijke, gejevi i biseksualne osobe u povijesti su bile žrtve pokušaja promjene seksualne orijentacije medicinskim metodama poput prisilne hospitalizacije, elektrošokova, lijekova za duševne bolesti i sl. Upravo zbog toga je izrazito opasno davati djeci pogrešne informacije koje ih navode na zaključak da je homoseksualnost bolest. Dok hrvatska djeca uče iz sramotnih udžbenika o „neistraženom ljudskom stanju“, diljem svijeta 17. svibnja obilježava se kao Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije.

Zbog svega navedenog Lezbijska grupa Kontra je prije više od godinu dana, 17. 5. 2010. na Međunarodni dan borbe protiv homofobije održala simboličnu akciju na Markovom trgu, gdje su službeno zatražile od Vlade brisanje homofobičnog sadržaja iz školskih udžbenika.

Nakon krajnje zabrinjavajućih odgovora iz Vlade i Ministarstva u kojima se opisuje samo procedura usvajanja udžbenika od strane Ministarstva, bez osvrtanja na konkretan problem, udruge Kontra i Iskorak zatražile su postupanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u prosincu 2010. godine.

Nakon prve požurnice koju je Pravobraniteljica za ravnopravost spolova uputila Ministarstvu (14. travnja 2011. godine), isto je sada dostavilo očitovanje izdavača udžbenika, Kršćanske sadašnjosti d.o.o., te je izvjestilo Pravobraniteljicu da će dostaviti cjelovit odgovor nakon što zaprimi očitovanja Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda. Nakon toga Pravobraniteljica je 29. kolovoza 2011. godine uputila još jednu požurnicu Ministarstvu, međutim, do danas nije zaprimila odgovor.

Iz očitovanja na sadržaj gore navedenog udžbenika evidentno je da Vlada RH nije sposobna sama zauzeti stav vezano za implementaciju zakona koji se tiču suzbijanja diskriminacije na temelju spolne orijentacije, te traži mišljenje/odobrenje Hrvatske biskupske konferencije i Nacionalnog katehetskog ureda da li da zaštiti ljudska prava građana i građanki.

Jedini zaključak koji se nameće je da mi ne živimo u sekularnoj državi, te da bi se za zaštitu svojih ljudskih prava trebali prvo obraćati Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, a onda možda Vladi.

Također, napominjemo da su Iskorak i Kontra u međuvremenu dobili pritužbe građana da i u nekim drugim udžbenicima koji se koriste u hrvatskim školama postoje diskriminativni sadržaji, te će angažirati stručnjake da naprave analizu školskih udžbenika iz relevantnih predmeta.

Vezano za sve navedeno, poručuju da će se obratiti međunarodnim institucijama i organizacijama za zaštitu ljudskih prava, budući da hrvatska Vlada nije sposobna djelovati nezavisno i zaštiti prava svojih građana kao ni implementirati međunarodne standarde i vlastite zakone za zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije.

Sekularnost? Odvojenost države i vjerskih organizacija? Vladavina prava? Ustav?!? Jesu to stvari koje se jedu ili čemu to služi?

Written by Charon l'Cypher

29. 9. 2011. at 23:56

Rasplodna stoka

leave a comment »

Da malo prekinemo ljetno ljenčarenje, prenosimo najnoviji biser Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije:

‘Izmjene i dopune Zakona o trgovini koje je donijela Vlada RH, a kojima se omogućuje poslodavcima da slobodno reguliraju rad nedjeljom, donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure. Odluka je potiho donesena i namjerno se čekalo da Sabor završi s radom pa da se odluka progura’, kazao je Vlado Košić, sisački biskup i predsjednik Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije

U HBK-u drže da je izmjenama Zakona o trgovini Vlada, nakon što je prije par godina napravila korak naprijed, sada učinila dva nazad te smatraju da za takav potez nisu postojali nikakvi razvidni razlozi koji se, drže, moraju preispitati.

‘Procedura kojim je došlo do izmjene Zakona neočekivana je i neprihvatljiva’, smatra Košić i dodaje da su izmjene, osim na radnike, udar i na obitelj.

Gordan Črpić, tajnik Iustitije et paxa, smatra da su izmjenama Zakona na udar došli najprije najranjiviji slojevi društva – niže obrazovani i žene koji čine većinu u sektoru trgovine.

‘Ovom odlukom širi se potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnog odmora. Usto, kako je riječ o pretežno ženskoj populaciji fertilne dobi, a Hrvatska je u depopulaciji, riječ je i o udaru na obitelj. Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta, nego upravo suprotno’, drži Črpić.

Uz navedeno u Iustitiji et paxu smatraju da nije poštivana ni europska pravna praksa te da je odluka Ustavnog suda iznimna u europskim razmjerima.

‘Njemački Ustavni sud donio je odluku o istoj problematici, u isto vrijeme kad i hrvatski, ali je ona dijametralno suprotna. A praksa koju je naš sud doveo u pitanje uobičajena je praksa u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji. Takva odluka pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike’, zaključio je Črpić.

Na “fertilni kontingent žena” u svom se komentaru osvrnuo Ante Pavić iz Business.hr-a:

„Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta nego upravo suprotno“, kazao je u ponedjeljak Gordan Črpić, tajnik komisije Iustitia et pax, zabrinut za društvene potrese koje će proizvesti zakonska dozvola za rad trgovina nedjeljom.

Zamislimo načas nekog neimenovanog tajnika stočarskog saveza Valens Bovis kako govori o problemima modernog stočarstva u Hrvata:Već dulje vrijeme u mliječnom govedarstvu prisutan je nedostatak kvalitetnoga ženskoga genetskog materijala svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Bojim se da će deregulacija uzgoja dovesti do značajnog pada dijela fertilnog kontingenta domaćih pasmina“. Doduše, svaka sličnost je slučajna i tvrditi da Crkva u Hrvata dio svojeg stada smatra isključivo rasplodnom stokom bilo bi slobodno tumačenje izjave kazane čistim birokratskim jezikom.

Riječ je o nečemu posve drugom, o nemilosrdnoj tržišnoj borbi Crkve sa sve snažnijom konkurencijom. Najveća kapitalističko-rentijerska korporacija već se dulje bori sa svojom kapitalističko-trgovačkom konkurencijom pa je zadnje „dereguliranje ritma rada“ dovelo do nervozne reakcije. Crkveni dostojanstvenici istaknuli su kako se tom odlukom širi potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnoga odmora. I eto savršenog slijetanja na glavu s crkvenog zvonika.

Naime, hrvatski građani već se dugo osjećaju baš tako, a Crkva kao da to nije do sada primijetila jer je vjerojatno imala mnogo posla, čak i nedjeljom, jer brojenje ovaca, nekretnina, poduzeća i novca iziskuje velik trud. Kada govori o krizi obitelji, Crkva ne shvaća da je današnja obitelj, takva kakva jest, samo dobro prilagođena liberalnom kapitalizmu, istom onome u kojem Crkva mnogo uspješnije pliva od njezina stada koje nikada neće imati šanse spavati u palači optočenoj oniksom koji se ugrađivao i nedjeljom, što nije ugrožavalo fertilni kontigent jer su ga ugrađivali mužjaci. Ako ništa drugo, jedno je sigurno dokazano – oniks ne samo da štiti od zlih uroka nego ne propušta ni informacije.

Osim sramotne konstrukcije “fertilni kontingent žena” (vuče li ovo samo meni na vagone stoke?), osvrnuo bih se na još neke detalje. Prvi je primijetio T-Portal u gore linkanom članku:

O skandalu ni riječi

Iako su novinari inzistirali da HBK da svoje mišljenje o skandalu koji trenutno potresa Crkvu, a riječ je, podsjetimo, o slučaju u Porečko-pulskoj biskupiji, mešetarenju sa zemljištima, želji talijanskih benediktinaca da vrate svoju zemlju i ulozi kardinala Josipa Bozanića u cijeloj priči, Iustitia et pax odlučila je ostati nijema.

Dakle, moralna vertikala bavi se (opet) svjetovnom politikom, no ne nalazi za shodno isprtljati čak niti neki izgovor za ulogu svog šefa u otvorenoj otimačini hrvatske imovine (višestrukoj: ne samo od talijanskih benediktinaca, nego i od Porečko-pulske biskupije, kojoj je sud “vratio” nešto što je još jugoslavija 70-ih platila).

Generalno, volim citirati originalne izvore. Nije mi milo polinkati tamo neki T-Portal koji prenosi komadiće izjave. Radije citiram originalnu izjavu. I obično to nije problem, osim kad je riječ o božanskoj instituciji Crkve u Hrvata koja ne nalazi za shodno obratiti se puku, nego to radi preko posrednika. Na stranici HBK tako možemo naći rutinsko priopćenje s izvanrednog zasjedanja HBK (ponešto floskula oko Papinog posjeta, suhoparna vijest o crkvi u Udbini i kraći povratak u 1947. godinu), prošlu izjavu Komisije HBK Iustitia et pax o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj (to je ono gdje se bune da nisu dovoljno povlašteni jer se o njima smije pisati i ono što im se ne sviđa),… ali ovoga nema. Zašto se, uostalom, obratiti stoci kad govorite da je stoka?

Druga stvar koja se primjećuje iz izjave Komisije je da se pokazuje velika briga za rasplod, ali ne i za kvalitetu života stada. “Samo neka vas bude što više; nije važno kako živite”, poručuje Crkva svom stadu od pamtivijeka. Nema brige oko regulacije rada nedjeljom, hoće li radnici i radnice dobiti barem jedan slobodan dan u tjednu (ne nužno nedjelju), hoće li im rad nedjeljom (i noćima) biti dodatno plaćen,… to biskupe ne zanima, jer te stvari eventualno popravljaju kvalitetu života “fertilnog kontingenta”. A znamo da zadovoljno stado radije bleji samo, nego za račun pastira…

Treća stvar koju ne mogu ne primijetiti je prigovor oko same procedure. Izmjene zakona “donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure”, upozorava nas biskup Košić. Isto to ga nije smetalo kad je bez javne rasprave zabranjen rad nedjeljom. A što je tek s javnom raspravom kad je ministar Mengelinović predložio (i to mu je prošlo!) Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji? Tada su biskupi likovali i nije ih bilo naročito briga za “javnu raspravu”, kao niti za egzodus rasplodne stoke koja je na (zlu umjetnu) oplodnju morala ići u susjednu Sloveniju. Neka, bolje da na to troše novac nego na, saklonimebože, obrazovanje djece ili tako neku đavolju nepodopštinu.

Za kraj, “odluka (o slobodnom reguliranju radnog vremena, op.a.) pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike”, poentira vrli biskup, pozivajući se pritom na zemlje koje tako nešto brane, a inače su poznate kao antikapitalistički radničko-socijalistički bastioni: Austrija, Francuska i Velika Britanija. Ja primijećujem da te države veže nešto veće od neradne nedjelje: pristojno funkcionalna (naravno, ne bez problema) pravna država u kojoj je nezamislivo da deseci tisuće ljudi rade bez plaće, da netko mazne firmu i upropasti radnike bez da za to odgovara i sl.

Ali ništa od toga biskupe ne smeta. Njihova briga je “fertilni kontingent”…

Written by Charon l'Cypher

2. 8. 2011. at 11:14

Hrvatski biskupi: Hoćemo raspela, najviše u školama!

6 komentara

Internetski portal Danas objavio je vijest pod gornjim naslovom.

Između ostalog, HBK izjavljuje ovo:

“… prisutnost kršćanskih vjerskih simbola, osobito simbola križa, koji odražava vjerske osjećaje kršćana svih denominacija, nema namjeru isključiti nikoga, ali izražava tradiciju koju svi poznaju i prepoznaju zbog njezine velike vrijednosti“.

Koje su to velike vrijednosti koje treba prepoznati?

Na prvo mjesto stavio bih inkviziciju i to ne kao sredstvo za borbu protiv hereze već kao višeslojan fenomen koji je terorizirao Europu punih 6 stoljeća i kroz koji se mogu pratiti «vrijednosti» koje su imanentne katoličkoj crkvi.

1. Borba protiv neistomišljenika

Inkvizicija je u 12. stoljeću imala za glavni cilj uklanjanje katara («čistih») koji su za katoličku crkvu predstavljali opasnost jer su propovijedali kako posrednik između Boga i čovjeka nije potreban. S obzirom da je katolička crkva ustrojena upravo zato da bi obavljala tu posredničku ulogu (što se pokazalo vrlo unosnim), morala je žestoko reagirati kako bi se zaštitila. Ironično je to što su katari u biti bili još veći vjerski fanatici od katolika pa me ovaj obračun neodoljivo podsjeća na obračun komunista s još «tvrđim» komunistima 1948. godine (za one koji ne znaju – uguglajte «Goli otok» ili “Informbiro” 😉 ).
Račun su platili i templari, a zatim i iluminati, masoni, Židovi …
Osim ovih skupina, na meti su, dakako, bili i pojedinci koji su se drznuli plivati protiv struje.
Kseno i druge fobije na djelu su i danas samo se u skladu s političkom korektnošću pokušavaju upakirati u eufemize. Pa tako Crkva ne osuđuje ateiste već ateizam, ne mrzi homoseksualce već homoseksualnost … Stoga je potreban priličan nedostatak obraza za tvrdnju da se europska multikulturalnost temelji na kršćanstvu.

2. Stjecanje imovinske koristi i politički obračuni

Zapljena (čitaj: otimačina) imovine okrivljenika/osuđenika bila je standardni postupak koji je provodila inkvizicija.
Inkvizicija je bila i vrlo praktično sredstvo za eliminaciju političkih neistomišljenika, a ta praksa spuštala se i na niže razine, npr. za rješavanje razmirica s omraženim susjedom.

3. Zatiranje slobodne misli i znanosti

Sorry gospodo Paar&Pavuna, ali niste me uspjeli uvjeriti u suprotno. Najtragičnije posljedice očitovale su se u medicini.
Priče o tome kako su svećenici i redovnici bili nositelji znanja najobičnije su floskule. Oni su bili kontrolori znanja, a neosporan dokaz je Indeks Librorum Prohibitorum koji je zaključen tek u 20. stoljeću.

4. Teror («izazivanje straha nasilnim djelovanjem»)

Zastrašivanje je vrlo učinkovita metoda za pokoravanje pučanstva. Inkvizicija je činila upravo to: nikada se nije znalo tko će koga cinkati i kome će “suci” zakucati na vrata.
Mislim kako su priče o milijunskim žrtvama inkvizicije pretjerane – naime, cilj nije bilo desetkovanje pučanstva već držanje u strahu, a za to je bilo dovoljno povremeno izvoditi javne egzekucije grupica osuđenika. (Za instituciju koja je utemeljena ne bezgraničnom čovjekoljublju i prisilno rezanje noktiju je previše, tako da broj žrtava zapravo i nije od presudne važnosti.)
I opet mi se nameće paralela s komunistima – Staljin je svoju vlast temeljio na istom načelu, razlika je jedino u vrsti “hereze” i trajanju terora.
Zastrašivanje je i u samom temelju kršćanstva – ako ne budeš poslušan ići ćeš … kamo? U pakao! A tamo će te … što? Pržiti, pohati, rezati, soliti … i to vječno!

I, Zucker kommt zu lezt …
Kažu biskupi:

“On ne nameće vjeru, već izražava najviši altruizam i velikodušnost te najdublju solidarnost, koja se nudi svima.”

Naglasak je na posljednjem dijelu rečenice:

najdublju solidarnost, koja se nudi svima.

To su rekli isti ljudi koji su prije desetak dana odlučili šutjeti o sindikalnoj akciji prikupljanja potpisa za referendum i tu svoju namjeru javno su obznanili, ali ne i objasnili. Isti ljudi šutjeli su i o prosvjedima seljaka koji su se borili za svoja elementarna prava.

A što reći o inicijativi za postavljanje raspela u državne institucije? Pa, poslužit ću se jednom rečenicom koju je nakon predsjedničkih izbora izrekao don Anton Šuljić, katolički publicist i književnik:

Josipović i već svojim jasno izraženim stavom da će poštovati Ustav, kao i postignuti nivo odnosa, zatim svojim akademskim i kultiviranim nastupom, a povrh svega svojim pravnički jasnim i odmjerenim rječnikom, kao i, što nije manje važno, govorom tijela, pokazuje da će biti drukčiji i, usudio bih se reći, bolji predsjednik svih građana od ‘predsjednika građanina’.

Znamo što o ovome kaže Ustav pa se i ja nadam da će ga predsjednik Josipović poštovati i time potvrditi da je predsjednik svih građana.

Written by Ajgor

1. 7. 2010. at 10:08

Postano u Politika

Tagged with , ,

%d bloggers like this: