Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘HDZ

Propast demokršćanske ponude na hrvatskom političkom tržištu

10 komentara

Izbori su opet pokazali ogroman raskorak između deklariranog katoličanstva i nekatoličke prakse. Za razliku od prethodnih, na ovim izborima je demokršćanska ideja još dublje zakopana. Zvuči paradoksalno jer u Hrvatski sabor ulazi (umirovljeni) svećenik, ali on je jedan od najvećih kritičara načina djelovanja RKC i zastupa stavove svih onih vjernika i nevjernika kojima smeta gramzivost i dvoličnost Crkve i zalaže se za reviziju ili potpuno ukidanje ugovora sa Svetom Stolicom. Nema sumnje da će Grubišić zastupati katolički svjetonazor jer u protivnom bi pljunuo na svoj cijeli radni vijek, međutim vjerujem da će on to činiti kao i do sada tolerantno i razumno.

I što je ostalo od demokršćanstva?
Krenimo od najveće «demokršćanske» stranke. Hrvatska demokratska zajednica – iako demokršćanski lažnjak, koristila je taj mamac za privlačenje birača.
Počelo je posjetom Pape, njegovo nalivpero reklamirano je u svakoj prigodi :-); vlada je (čitaj porezni obveznici) donirala milijunske iznose za gradnju crkava i za uzvrat dobivala obećanja o potpori klera; predsjednica stranke koristila je svaku prigodu kako bi naglasila da je vjernica i sotonizirala je «crvenog» Milanovića kojeg su na silu morali privesti Papi; najavljivali su kako će Hrvatska biti zaštitnik kršćanstva u EU; plašili su kako će «crveni» ukinuti vjeronauk u školama i danonoćno su osjećali smrad Jugoslavije čije ime asocira na onaj bezbožni režim, plašili su homoseksualnim terorom na šetnicama naših pitomih katoličkih gradova … Sve se to pokazalo manje važnim u srazu sa surovom realnošću.

Iako je dio klera HDZ-u davao javnu potporu, radilo se o sporednim likovima. Oni glavni igrači vješto su izbjegli otvoreno svrstavanje i agresivnije navijanje (kao što je npr. na predsjedničkim izborima bio susret Bandić – Bozanić) jer su vrlo rano shvatili da su izgledi za pobjedu HDZ-a minimalni, a sukladno višestoljetnom umijeću i tradiciji, Crkva je na vrijeme osigurala dostatne količine vazelina.

HSS je stranka koja se može svrstati među demokršćanske, ali ostala je na jednom zastupniku, veletrgovcu i pragmatiku Josipu Friščiću, dok je Marijana Petir kao najmilitantnija križarica koja je i svoju kampanju posvetila širenju kršćanskih «vrijednosti», uglavnom homofobije, ovaj put izvisila.

Desničarske stranke koje su po definiciji bliske kršćanstvu također su neslavno propale i osvojile samo jedan mandat (HSP A.S.).

HDSSB?! S obzirom da se radi o regionalnoj stranci, nisam pratio njihovu kampanju pa ne znam koliko im je demokršćanstvo ugrađeno u program. Prema dosadašnjem radu u saboru prepoznao sam ih samo kao dežurne troublemakere, a ako se i pozivaju na demokršćanske vrijednosti ne znam kako Bog gleda na činjenicu što im je uzor i duhovni vođa ratni zločinac.

Lesarovi Laburisti se ne mogu programski svrstati među demokršćane i oni su uz Grubišića jedini koji se zalažu za kresanje prava Crkvi.

I na kraju su ostali crveno – narančasto – zelenožuti – sivi bezbožnici koji su nas ateiste razočarali jer su u kampanji obećali da neće dirati Crkvu. Mali tračak nade krije se u izjavama Vesne Pusić, vjerojatne buduće ministrice vanjskih poslova koja je javno priznala kako se njeni stavovi u vezi s Crkvom razlikuju od ostalih koalicijskih partnera. Možda će se ipak iskoristiti u Ugovorima predviđeno pravo na reviziju ugovora ako se promijene okolnosti, a to može biti smanjenje broja vjernika (ako to pokaže popis stanovništva) ili teška ekonomska situacija.

Opširniji i profesionalniji članak o rezultatima izbora i Crkvi možete pročitati u članku Kristijana Grđana «Crkvena oporba».

Stranka kršćanskih namjera

7 komentara

Predstavljajući izborni program HDZ-a, predsjednica Jadranka Kosor izjavila je između ostalog kako će se zalagati za državu kršćanskih vrijednosti. Taj slogan nalazi se i na stranici HDZ-a u naslovu koji najavljuje program.
Takva najava može svakome ateisti, agnostiku i nekršćaninu na prvi pogled malo dići tlak, međutim ona je potpuno legitimna. Naime, Jadranka Kosor predstavila je ovakav program kao predsjednica stranke koja se voli smatrati demokršćanskom i stoga ima puno pravo davati takve izjave.
Postavlja se, međutim, pitanje koliko je HDZ doista demokršćanska stranka i koliko su ove težnje iskrene, a koliko su zapravo podilaženje biračima i trgovina s Crkvom.

U jednom ranijem tekstu pisao sam kako su sve nominalno demokršćanske stranke od 1991. do 2007. potpuno nestale s hrvatske političke scene. Neke od tih stranaka bile su prilično «tvrde» u zastupanju katoličke doktrine pa je za njih potreba zabrane abortusa bila neupitna. Ovaj detalj spomenuo sam zbog toga što se radi o jednoj od temeljnih tzv. kršćanskih vrijednosti i za Crkvu krucijalnih tema. Prilikom nedavnog papinog posjeta Zagrebu, pred političkom kremom potegnuto je i ovo pitanje, ali zabrana pobačaja HDZ-u ne pada na pamet jer bi to bio jedan od čavala u politički lijes stranke.

Kako je ta tema obrađena u izbornom programu HDZ-a?
Poglavlje «Obitelj» počinje ovako:

U osnovi je demokršćanskog svjetonazora središnje mjesto obitelji u društvu.

a završava ovako

Za nas u HDZ-u poštivanje kršćanskih vrijednosti jest temelj skladnog obiteljskog života i izvorište snage koju obitelj daje svojim članovima, a napose djeci.

Između toga ni riječi o pobačaju, čak niti u vidu načelne osude, a pogotovo nema najave zabrane. Pobačaj se ne spominje ni u poglavlju «Zdravstvo» u kojemu se npr. spominju akcijski plan za prevenciju i smanjenje prekomjerne tjelesne težine … a o prevenciji pobačaja ili edukaciji ni slova.

HDZ dakle nema čvrst stav kada su u pitanju fundamentalne kršćanske «vrijednosti» koje mogu odbiti dio biračkog tijela. To biračko tijelo ionako uglavnom pripada onoj kategoriji koju je Ratzinger prilikom posjeta Njemačkoj po vrijednosti stavio čak i ispod agnostika.

Na čemu onda HDZ može graditi sliku demokršćanske stranke?
Na nekim općim vrijednostima kao što su npr. poštenje što je jako uvjerljivo kada se o dobrom dijelu duhovnosti istaknutih članova stranke brine župnik Ivan Topolnjak.

Može se tamburati protiv crvene opasnosti što je također uvjerljivo kada dolazi iz usta polaznika kumrovečke partijske škole.

Može se naglašavati važnost bračnog života, a osim glave stranke ima i ministara koji po pitanju braka nisu kršćanski uzori.

Cijela ta priča je neiskrena, neuvjerljiva i licemjerna, ali Crkvi to ne smeta jer se indulgencije uredno otkupljuju. Tako čitamo:

Mimo proračuna Kosor godišnje daje Crkvi dodatnih 80 milijuna državnih kuna

Znate li zašto ni ove godine Crkva ne plaća poreze? Jer ministrica Dalić ne zna kako to knjižiti!

Ministarstvo crkvenog razvoja: u tjedan dana Pankretic dao gotovo milijun drzavnih kuna crkvi

(Pankretić istina nije iz HDZ-a, ali za sada je u istoj vladi koja razbacuje naš novac.)

Iako svi dobro znamo kako ova trgovina funkcionira, lijepo je kada netko odagna svaku sumnju kao što je to učinio provincijal fra Željko Tolić prilikom polaganja kamena temeljca za crkvu Kninu (9,5 milijuna kuna poreznih obveznika):

U ime svoje cijele Provincije, u ime braće fratara ovdje u Kninu, u ime cijelog vjerničkog puka, Vama i cijeloj Vladi želim zaista puno uspjeha, što god zaželjeli, što god zamislili i čega se god dohvatili. Mi Vam osiguravamo, mi Vam jamčimo i podršku, i pomoć, i moralnu i molitvenu, a uvjeren sam da svaki od nas ovdje danas tako diše i tako želi.

Written by Ajgor

27. 9. 2011. at 17:52

Blajburška molitva za European Bank

with one comment

Nabasao sam na simpatičan tekst o trenutnom stanju post-Jugoslavenskib država u (po meni) jako kvalitetnim Novosstima. Iako tekst nije striktno vezan uz religiju i religijske organizacije, proziva ih kao jednu od tri pojave ujedinjene u slabljenju i osiromašivanju običnih ljudi, a s konačnim ciljem lakše (ili čak u potpunosti neometane) manipulacije. U konačnici, gledanje religijskih organizacija bez prizme ostatka naše stvarnosti ionako nema previše smisla, pa mi se navedena analiza utoliko više čini prikladna za ovaj blog.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Blajburška molitva za European Bank

Što je zajedničko trima događajima koji su se odvili prošloga tjedna: skupu na Bleiburgu, zagrebačkom sastanku Evropske banke za obnovu i razvoj i katoličkim misama, koje se redovno održavaju? Zajedničko im je da su to događaji u organizaciji privatno-(nad)državnih partnerstava, gdje “kozmopolitske” organizacije, poput banaka, crkvi i udruga za promicanje povijesnog revizionizma i rasizma, ponekad potpomognute i našim novcem iz proračuna, ponekad i same “donatori“ našem posustalom društvu, svestrano raspravljaju i kroje našu sudbinu. Ekonomsku, moralnu i metafizičku. Da, i uvijek uz prisustvo vladajućih. Koje još zovemo i političkom strankom, iako se oni višedecenijski deklariraju kao etnički klub. Na Bleiburgu je bio i govorio saborski zastupnik HDZ-a Ivan Jarnjak, na bankarskom skupu HDZ-ov ministar financija i potpredsjednik Vlade Ivan Šuker, a na misi je bila premijerka, članica HDZ-a, Jadranka Kosor. Ovu zadnju vijest nismo provjerili, no ako je prošli tjedan propustila odlazak u crkvu, neka nas javno demantira.

No, nije okolnost što se HDZ-ovci pojavljuju u različito bitnim ulogama na ova tri mjesta, jedino što označava rečene skupove. Jer, njih nešto i razlikuje. Razlikuju ih ideologije u ime kojih nastupaju. Nazovimo, u light verziji, ideologiju blajburškog skupa nacionalističkom, katoličke crkve klerikalnom, a skup evropskih bankara neoliberalnim. Naravno, hard verzija govorila bi o tri kandidata za neku od varijanti danas vladajućeg post-fašizma. Jer, sve tri ideologije – katolicizam, nacionalizam i neoliberalizam – zasnovane su na nekom od oblika isključivanja. Sve tri nas uvjeravaju da nekoj skupini ljudi ne možemo pripisati ljudskost. U katolicizmu su to žene, istospolno usmjereni, pripadnici drugih vjera, prije svega islama. U nacionalista su to svi koji dolaze s istoka i juga, iz Azije i Afrike, Romi, te naravno svi nehrvatski post-Jugoslaveni (zato se na “hrvatskom” Bleiburgu ne spominju npr. “srpske” žrtve).

U neoliberala “neljudi” su beskućnici, siromašni, nezaposleni, svi koji preživljavaju od socijalne pomoći. Sve su te skupine ljudi, kojih je svakim danom sve više, stranci u “nacionalnom tijelu”, koje je zato sve manje i sve “ugroženije”. Prošla su ona sjajna vremena kada su problem bili samo Srbi. Sada se granica između nas i njih zaoštrava, a broj izroda sa hrvatskim državljanstvom raste. Nije slučajna, na globalnoj ravni, veza između kapitalističke neoliberalne i naoko pred-kapitalističke, konzervativno-katoličke i ekstremno-desne, rasističke ideologije. Na prvi pogled neoliberalnost zagovara punu slobodu izbora, izbor životnih stilova i spolnih usmjerenja, dok konzervativci, naprotiv, čuvaju strogu granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog, normalnog i patološkog.

No, dublja od razlike je sličnost. Ta sličnost govori o dvije vrste ljudi: zaslužnima i nezaslužnima, pobjednicima i poraženima. U toj podjeli uspijevaju oni bliži novcu i moći. Siromašni – bez obzira na vjerski status – iskorištavaju državu, rado bi živjeli bez rada na račun bogatih, koji su svoje bogatstvo stekli teškim i marljivim radom. Sve tri ove ideologije, kakve su danas, vide u smanjenju socijalnih prava uspostavljanje neke više društvene pravde. Ukidanje socijalne države u njihovom je nepisanom post-političkom programu.

U pitanje dolaze temelji socijalne države, prije svih politička i demokratska jednakost. Zato sada ljudska prava postaju sve više arbitrarnima, ovisna od samovolje onih koji imaju moć da društvu nametnu svoju interpretaciju “pravičnosti”. Ako ima i gladnih, a politički lojalnih i bogobojaznih Hrvata, kako pomagati “ostalima”? Kapitalu, kada ih još uopće treba, najbolje služe dehumanizirani ljudi bez prava, kojima se lako manipulira. Npr. oni koji su zaposleni, a siromašni.

Slovenska socijalna radnica Vesna Leskošek ovako sažima kriterije prekarnosti (nepredvidivo i nesigurno egzistencijalno stanje koje otežava materijalno i psihološko blagostanje pojedinca) rada: nesigurnost zaposlenja (poslodavac vas može otpustiti u svakom trenutku, ako mu više niste potrebni); funkcionalna nesigurnost ( poslodavac vas može premjestiti s jednog radnog mjesta na drugo, po svojoj volji); opasnost radnog mjesta (spram drugih ljudi, okoliša); neredovitost isplate zarađenog; ugrožen ili onemogućen pristup pogodnostima iz rada (bolovanje, godišnji odmor, otpremnina, mirovina); nestalnost radnog vremena; ograničena mogućnost kolektivnog ugovora, pritužbe i kolektivnog zastupanja interesa; ograničena mogućnost pristupa novom znanju, obrazovanju i osposobljavanju.

To je kratak opis trenutne sudbine nas, većine stanovnika ove zemlje, zaposlenih, a siromašnih. Ne samo novcem, već i društvenošću. To je i opis neposredne budućnosti, u kojoj će se, zbog povoljnih društvenih i političkih uvjeta za povećanje prekarizacije poslova i smanjenje socijalne sigurnosti zaposlenih i nezaposlenih, broj zaposlenih, a siromašnih, povećavati. Na tome projektu rade sve tri spomenute, u nas vladajuće, ideologije: neoliberalizam, nacionalizam i klerikalizam. A HDZ ima svoje predstavnike u svima i prošli tjedan svi su radili.

Autor: Srećko Pulig

Što više reći, nego da slabi, uplašeni i osiromašeni — ali radno sposobni — ljudi, po mogućnosti i taman zdravi da dožive kraj radnog vijeka ili malo kraće (ali nikako ne puno dulje), najbolje služe svima osim sebi.

Sretna budućnost svima nama uspavanim ljepoticama i ljepotanima!

Crkva će plaćati porez

2 komentara

Prema novom zakonu vlada će tražiti od moćne i imućne Crkve da daje svoj doprinos s obzirom na žrtve koje podnosi prosječan radnik. Crkva, kao jedan od najvećih vlasnika najvrjednijih nekretnina u zemlji, do sada je bila oslobođena plaćanja poreza, premda država snosi troškove plaća svećenika.
Novi zakon za Crkvu predviđa plaćanje poreza po stopi od 20 posto na imovinu koja je u njezinu vlasništvu.

Ovo nije preuranjena prvotravanjska šala!

Ali radi se o Grčkoj. 😦

Kod nas do daljnjega stvari stoje ovako:

Crkvi od Hrvatske dvije milijarde kuna

Iako je nedavno otvoreno pitanje revizije međudržavnih ugovora s Vatikanom koji financijski pritišću Hrvatsku, posjet premijerke Jadranke Kosor Svetoj Stolici i obećanja dana Papinim suradnicima upućuju samo na jedno: do promjene kontroverznih “Tuđmanovih ugovora“ neće doći. Iako i u ugovoru o gospodarskim pitanjima sa Svetom Stolicom stoji da se taj ugovor mora mijenjati ako se promijene prilike u kojima je potpisan, prije svega gospodarske, Vlada je definitivno odustala od ikakve inicijative da se krene u reviziju tog ugovora.

Crkva u Hrvatskoj, naravno, ni ne pomišlja na to da sama predloži revidiranje ugovora – takve povoljne i financijski izdašne međudržavne ugovore sa Svetom Stolicom nema ni jedna druga katolička zemlja. …

Tako su u vodu pale najave traženja promjene ugovora, što je u posljednjim danima mandata zahtijevao predsjednik Stjepan Mesić, zatim nevladine udruge i pojedine političke stranke. Također, tijekom kampanje za predsjednika Republike i sadašnji je predsjednik Ivo Josipović govorio da bi se trebalo razgovarati o promjeni ugovora. No, u HDZ-u kažu − ne!
Poručuju tako da se svima treba uzeti, ali ne i Crkvi – za njih će uvijek biti novca.

Hrvatska ima razumijevanja za probleme u kojima se našla Sveta Stolica – kada krenu odštete za pedofiliju trebat će izdašni i pouzdani izvori financiranja …

Written by Ajgor

21. 3. 2010. at 9:55

Razvoj demokršćanske misli u Hrvata (Nešto drugačija slika “katoličke” Hrvatske – 2. dio)

9 komentara

Ovaj post se nastavlja na tekst Nešto drugačija slika «katoličke» Hrvatske, a cilj mu je ukazivanje na činjenicu kako je katolička crkva u Hrvatskoj neopravdano prigrabila enormne privilegije samo na temelju percepcije i podataka iz popisa stanovništva.

Notorna je činjenica da svaka skupina koja želi ostvariti određeni društveni utjecaj ili posisati malo proračunskog novca mora imati vrlo jasnu legitimaciju koga predstavlja: negdje se to očituje kroz broj članova, negdje kroz izborne rezultate, negdje kroz jasne projekte za koje se traže sredstva.

Jedino je Crkva pošteđena dokazivanja svog legitimiteta, jedino Crkva ne mora podnositi račune na što je potrošila proračunska sredstva, jedino se Crkva može pozivati samo na dojam, a da si pri tome prisvaja prava kao da joj je 87% stanovnika Hrvatske vlastoručno potpisalo punomoć za zastupanje!

Međutim, mnoštvo pokazatelja ruši iluziju o Hrvatskoj kao «katoličkoj državi».
Dakako, polazim od pretpostavke da nije dovoljno tek se osjećati ili izjašnjavati katolikom (ili nogometašem ili kardiokirurgom) da bi se to zaista i bilo.

Poraz favoriziranog kandidata na posljednjim predsjedničkim izborima bio je za Crkvu prilično velik udarac, ali cijela je povijest hrvatskog višestranačja od 1990. naovamo prožeta takvim manjim ili većim porazima.

Porazni su za Crkvu bili rezultati svih dosadašnjih parlamentarnih izbora kada je i socijaldemokratska opcija, iako stigmatizirana kao «komunjarska», dobivala prilično velik broj glasova onih koji se smatraju katolicima … to je naime matematička neminovnost u procentualnim odnosima kršćana i ateista na koje se Crkva stalno poziva.

No ovdje ću podsjetiti na jednu drugu zanimljivu i pomalo zaboravljenu činjenicu.

Prema političkoj teoriji, Crkva bi trebala biti prirodni i glavni saveznik demokršćanskim strankama jer su one utemeljene na kršćanskom nauku, a svoja programska načela postavljaju unutar poruka evanđelja.

Evo što kažu Hrvatski demokršćani

U tijeku 2004 godine izašlo je drugo izdanje hrvatskog prijevoda dokumenta vatikanske Kongregacije za nauk vjere pod nazivom “Doktrinalna nota o nekim pitanjima vezanim uz sudjelovanje katolika u političkom životu”.Kongregacija u njemu objašnjava da Crkva preko biskupa ne želi niti može voditi politiku ili ukinuti slobodu mišljenja katolika o životnim pitanjima, ali da je zadaća Crkve “poučavati i rasvjetljivati savjest vjernika, osobito onih koji sudjeluju u političkom životu, da njihovo djelovanje bude uvijek u službi cjelovitog promicanja osobe i općeg dobra”

Kongregacija tumači da socijalni nauk Crkve nije upletanje u vlast pojedinih zemalja, ali da “jamačno postavlja obvezu vjernika laika da bude moralno dosljedan u svojoj savjesti, koja je jedna i nepodijeljena”. Drugim riječima, vjernik ne bi smio imati dva usporedna života, jedan tzv. duhovni i drugi tzv. svjetovni u obitelji, na poslu, u političkom djelovanju… Vjernik ili jesi ili nisi.

(boldao ja)

Gdje su hrvatske demokršćanske stranke?

Već u siječnju 1990. pojavila se Hrvatska kršćansko demokratska stranka. Na parlamentarnim izborima koji su uslijedili nije imala osobitih uspjeha, , a nije imala niti značajniju potporu Crkve.

Ali s obzirom na povijesni trenutak, to i nije iznenađujuće – Crkva se tada više vezala uz HDZ koji je zajedno s Tuđmanom bio glavni mobilizator u pripremama i vođenju rata.
Moglo bi se reći da je Crkva tada prepoznala potrebe povijesnog trenutka, a oni zločestiji mogli bi reći da je po stoljećima razvijanom instinktu nepogrešivo prepoznala najjačeg, tj. onoga od kojeg u budućnosti može imati najviše koristi (ili onoga kojemu se ne smije zamjeriti).

Osim HKDS pojavljivale su se još neke nominalno demokršćanske stranke kao npr. HKDU koja je bila i parlamentarna od 1995. do 2003. s jednim zastupnikom.

Njezin jedini zastupnik Anto Kovačević ostao je ponajviše zapamćen po kršćanskim odnosom prema ženi inspiriranoj rečenici upućenoj Vesni Pusić: «… stvoreni ste za madraca, a ne za mudraca!» Osim ovoga, ne sjećam se nekih drugih doprinosa razvoju demokršćanske misli u Hrvata.

Na hrvatskom političkom nebu kratko je boravila i KSU koja također u društvenom životu nije ostavila značajnijeg traga.

Tu su i ovdje već citirani Hrvatski demokršćani koji se zalažu za ujedinjenje svih hrvatskih demokršćanskih stranaka … ili onoga što je preostalo od tih stranaka.
Na parlamentarnim izborima 2007. nisu ostvarili nikakav značajniji rezultat.

S obzirom na omiljene postotke te na sve veći utjecaj Crkve u javnom životu (osobito nakon potpisivanja poznatih ugovora koji su de facto u nekim aspektima društvenog života uveli protuustavni klerikalizam) bilo je logično očekivati jačanje društvenog utjecaja demokršćanskih stranaka.

A dogodilo se upravo suprotno: “političko tržište” pokazalo je da za takvom opcijom nema potražnje koja bi je mogla održati na životu!

Demokršćanska opcija koja bi programski trebala predstavljati političko oživotvorenje onoga za što se zalaže Crkva, nestala je iz hrvatskog političkog života! Nestala!!! Nema je!!!

Istina, ima stranaka, a među njima je i HDZ, koje vole spomenuti svoju demokršćansku tradiciju, ali se zapravo radi o konzervativnim strankama koje jesu bliske Crkvi, ali programski nisu utemeljene na kršćanskim načelima.

Evo što o tome misle Hrvatski demokršćani:

Sanader je … naveo da potječe iz “tradicionalne hrvatske radničke katoličke obitelji s petero djece”, da je praktični vjernik te da u njegovoj obitelji “vjera ima bitno mjesto”. …
U razgovoru je ishvalio Crkvu, ali na neka konkretna pitanja dao je neodređene odgovore.
Primjerice, na upit kakav je njegov stav o pobačaju, eutanaziji, genetičkom inženjeringu i institucionaliziranju istospolnih brakova, Sanader je odgovorio: “Što se tiče problema koje vi spominjete, u odnosu na njih orijentiram se prema svojoj kršćanskoj savjesti kao katolički vjernik. Što se pobačaja i eutanazije tiče, mi u HDZ-u držimo da život mora biti zaštićen od začeća pa do prirodne smrti”.
Sanader kao pragmatični političar drugačije nije ni mogao odgovoriti. Nije, recimo, mogao izravno reći da će HDZ zabraniti pobačaj. Iako on tvrdi da je praktični vjernik, jasno mu je da niz njegovih stranačkih kolega to nije, niti su to neki drugi političari iz drugih stranaka na koje će se morati osloniti ako želi zadržati vlast. Dakako, svjestan je on i činjenice da među biračima postoji i raskorak između deklarativne pripadnosti Katoličkoj crkvi i svakodnevnog života u kojem se baš i ne žive svi postulati vjere koje traži Crkva od svojih vjernika. Što mu onda preostaje? Očito, između dva zla birati manje zlo. Što je s ostalim političarima? Većina svoje katoličko opredjeljenje drži kod kuće, u sferi privatnog. Žive dva usporedna života. Za katolika je to nedopustivo.
… A što je s drugim strankama? HSS je, primjerice, bila stranka koja je ovih godina najviše zastupala katoličke stavove. A kako je prošla? Doživjela je izborni fijasko. Zašto u nas nema prave demokršćanske stranke?

(boldao ja)

Dakle, u državi u kojoj (navodno) živi 87% katolika i koju kler tako silno voli svojatati, nema niti jedne relevantne istinske demokršćanske stranke!

Crkva je ovoga već odavno svjesna i zato ne voli davati tzv. službene potpore političkim opcijama ili kandidatima jer bi svaki politički poraz favorizirane opcije imao i legitimaciju «službenog poraza».
Lagodnije je skrivati se iza zamagljenih “promišljanja” što joj je dobro uhodana dvotisućljetna osnovna djelatnost, ali i iskorištavati ustrašenost političara koji se ne žele zamjeriti Crkvi računajući da bi to bilo i zamijeranje velikom biračkom tijelu.

Međutim, političari bi iz očiglednih činjenica konačno trebali izvesti dvije vrlo važne pouke:

1. Crkva ne može svojom potporom pomoći onoliko koliko se nadate!

2. Crkva ne može uskraćivanjem svoje potpore štetiti onoliko koliko strahujete!

Written by Ajgor

30. 1. 2010. at 14:03

Postano u Politika

Tagged with ,

Da je Isus u ‘adezeu bija, ‘ko bi ga razapet’ smija

4 komentara

Poznati ljubitelj halucinogenih sredstava, šaman, vrač, druid, herbofil, mistik, te načelnik Saborskog i aktivni član HDZa, Luka

Isus prema Hodaku

Isus prema Hodaku

Hodak, najavio je svoju kandidaturu za peti uzastopni načelnički mandat.

Kad budem imao djecu, reći ću im da tu i tamo poližu koju krastaču i da pojedu malo halucinogenih gljiva. Možda i oni budu dogurali do neke važne političke funkcije. (A ako budu popili koju časicu više, te ako budu zgiljali s mjesta prometne nesreće s 1,6 promila u krvi i da murja juri za njima, možda će biti izabrani i za gradonačelnika nekog povećeg grada u Hrvatskoj).

Hodak je uvjeren u svoju pobjedu, pa je u naletu entuzijazma i očiglednog tripa zbog pretjeranog konzumiranja bunike izjavio:

Sigurno pobjeđujem jer je HDZ na strani istine i Boga.

Skromnog li slogana. Jutros sam razgovarao s Bogom, i ovaj je demantirao njegovu izjavu. Još jedna stvar: Bog mi je rekao da vas obavijestim kako svi morate koristiti Michelin gume i Champion svjećice. Molim? U Bibliji se nigdje ne spominje ta odredba? Oh, ali u Bibliji se nigdje ne spominje ni istraživanje na matičnim stanicama, korištenje prezervativa, radna nedjelja, ali Crkva ima svejedno jasnu viziju po tim pitanjima.

Na net. hr-u naletim na još jedan Hodakov biser:

Više nema nikakvih izjava za medije. Isusa su kraće mučili nego mene.

Da, ali Isus nije konzumirao opojna sredstva. Ili možda je, pa je zato mislio da hoda po vodi. Kako god bilo, Isus barem nije učestvovao u masovnoj pljački koja se vodi pod nazivom “privatizacija”, za razliku od stranke čiji će akronim u Saborskom od sad na dalje značiti “Halucinirajmo Do Zore”.

Na webstranici Glasa Ladonje nađem još jednu njegovu mudrost:

“Čista sam osoba i zbog toga me ni HDZ ni Katolička crkva nisu odbacile ni onda kad su me svi drugi odbacili.”

Crkva ga nije odbacila, to je istina – no u njegovu čast Kaptol bi mogao konstituirati jednu novu dijecezu:

Bunikatoličku biskupiju.

:mrgreen:



Written by Teomondo Scrofalo

25. 3. 2009. at 17:05

Postano u Politika, Zabava

Tagged with ,

%d bloggers like this: