Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘HIV

Tko molitvom ubija ljude?

3 komentara

BBC donosi priču “Church HIV prayer cure claims ’cause three deaths’” o tri slučaja oboljelih od HIVa koji su, navodno na poticaj svećenika, prestali uzimati lijekove, kao dio “liječenja molitvom”, te su nakon nekog vremena preminuli. Prevodim samo poantu; ostalo možete pročitati na BBCjevom siteu:

Barem troje ljudi oboljelih od HIVa je u Londonu preminulo nakon što su, na nagovor evangelističkih svećenika, prestali uzimati lijekove koji su ih do tada držali na životu.

Dalje u originalnom članku slijede svjedočanstva prijatelja i obitelji preminulih u kojima optužuju svećenike za “neodgovorne savjete”, komentari Lorda Fowlera (bivšeg ministra zdravstva poznatog po velikoj anti-AIDS kampanji 80-ih godina prošlog stoljeća), te očitovanje crkve i svećenika da “nisu nikome rekli da prestane uzimati lijekove”, ali i da “liječnici tretiraju, a Bog liječi”.

Ništa novo pod Suncem i neću se baviti navodnim uspješnim “izlječenjima” niti mislim analizirati smislenost svećenićkih obećanja. No, postavlja se razumno pitanje: tko je kriv?

Na prvu loptu, mnogi će skočiti i uzviknuti “pa naravno da popovi!”. Jesu li zbilja oni krivi?

Imamo religije koje su bazirane na vjeri u svemoćnog, dobrog Boga koji stalno intervenira u Svijetu (inače molitve ne bi imale smisla). Imamo ljude koji u to iskreno vjeruju i koji su oboljeli od opake bolesti. Vjerojatno se možemo složiti i da ti ljudi nisu baš zaslužili mučku smrt koju donosi AIDS.

Čak i ako nismo tako “milostivi”, religije imaju institut oprosta grijeha. Nerazumno je očekivati da su ovi molili za izliječenje, a da prije toga nisu tražili oprost grijeha (ili, vjerojatnije, “grijeha”) koji ih je doveo do bolesti. Dakle, ako su se i smatrali “krivima”, izmolili su oprost i smatraju (tj. smatrali su) da krivnje više nema.

Zbrojimo sve nabrojeno: dobri svemogući Bog koji pomaže ako ga se zamoli + ljudi koji ni krivi ni dužni pate. Što je logičnije nego zamoliti dotičnog boga za izliječenje i očekivati da se ono i desi? Ti ljudi su jednostavno konzistentni sa svojim vjerovanjima!

Svećenici? Isto tako. Oni otvoreno tvrde da u to vjeruju — ta to im je u opisu posla! — i tako su i propovijedali. U čemu je problem?

Svaki drugi postupak i svećenika i oboljelih bio bi — licemjeran!

Ili vjeruješ ili ne. Ispravno, za razliku od većine “vjernika” koji, kao, “vjeruju”, a često su spremni i nasiljem (barem vebalnim, no nerijetko i fizičkim) braniti to svoje “vjerovanje”, a onda na prvi znak problema trče liječniku, a ne u lokalnu crkvu. Uostalom, i Ivan Pavao II. je obilato koristio usluge liječnika, a uvjeren sam da to radi i ovaj sada. No, što to govori o njima?

  1. Sami smatraju da nisu dobri, pa ne očekuju da ih Bog spasi. Khm… većina vjernika, uključujući i pape…? Ionako je dosta pokajati se, pa ovaj “argument” pada u vodu. Ili je ipak uvjerljivije
  2. Ne vjeruju ni približno toliko koliko tvrde.

Yup, mislim da točka 2 zvuči puno realističnije od točke 1.

Da se vratimo na svećenike i njihove preminule vjernike iz gornje priče. Zaključili smo da su ljudi samo (bili) konzistentni. Tko je onda kriv za mrtve?

Religije se u društvu stalno tretiraju kao svete krave. Ne slažete se s nečijim religijskim stavom? Kaže društvo: ne morate se slagati, ali nemojte ga “pljuvati” (što je labela koja se nalijepi na svaku, neovisno koliko argumentiranu, kritiku). Naravno, ako kažete “idi, liječi se, neće te Bog izliječiti”, onda je to ok. Ali, ako kažete “što se moliš Bogu, ionako ti neće pomoći”, onda ste netolerantni divljak. A u čemu je razlika?

Britanija je premrežena raznim religijskim školama. Dakle, društvu je prihvatljivo da od malih nogu djecu šopamo vjerskim “istinama” (zapravo dogmama). “Istinama” u koje očekujemo da vjeruju, ali samo kad nije ozbiljno (tipa terminalne bolesti). Jednako tako očekujemo i poštivanje religije, ali samo kad nije ozbiljno. Očekujemo i da svećenici propovjedaju (i prakticiraju!) takve stavove, ali — opet — samo kad nije ozbiljno! Za sve drugo, tu je… moderna znanost. A religija ima utihnuti (ili eventualno poslužiti kao utjeha), dok medicina ne dovede do boljih dana. Tada će opet Bog postati svemoćan. Ili se samo vratiti s dopusta?

Vrijeme je da se, kao društvo, opredijelimo. Hoćemo li konačno početi prakticirati sekularnost ili ćemo i dalje prihvaćati religiju kao “važno viđenje istine”. Ako ovo drugo, onda moramo prihvatiti i sve (u pravilu negativne) posljedice takvog stava. Sjedenje na dva stolca, tako tipično za politički korektno neoliberalno društvo, ali i većinu “vjernika” u tom društvu, donosi samo najgore od oba svijeta: zla religije i šok sekularnog društva kada iracionalno ponašanje dovede do tragedije.

A kod nas se vjeronauk širi kao kuga… prvo srednje škole, zatim osnovne,… a evo ga polako i u vrtiće. Popovi blagoslivljaju škole i bolnice, za uspjeh i zdravlje đaka/bolesnika. I onda očekujemo da djeca zaključe kako taj Bog koji, zbog malo pošpricane vode i jedne mantre godišnje, može brinuti o cijeloj školi, ne može ili neće spasiti oboljelog koji ga usrdno moli za spas? Pa to je ludost! Naravno da će Bog spasiti! Evo, čak i kobajagi sekularna država priznaje da dotični to može (zato i šarade po školama), a roditelji i svećenici objašnjavaju da i hoće (jer Bog je dobar)!

A za 20-30 godina, kad netko od te djece dobije AIDS “jer su kondomi zli i uzrokuju tu bolest” (kako nas uči sam božji namjesnik na zemlji), a zatim i umre jer se pokušao “liječiti molitvom”, neće mu biti kriv nitko drugi doli roditelja koji su ga poslali u ralje religije, i rekli mu da je religija svetinja, ali su zaboravili objasniti da to vrijedi samo dok nije stvarno ozbiljna situacija

Da odgovorim na pitanje iz naslova (ako to već nije jasno): krivi su svi oni koji u odgojni proces puštaju pradavna praznovjerna kao nešto vjerodostojno. Roditelji prvi, a školski sustav (i, općenito, društvo na čelu s političarima) odmah iza. Pitanje je samo zašto roditeljska ljubav redovito ustukne pred ponosom, dogmom i praznovjerjem.

Written by Charon l'Cypher

18. 10. 2011. at 18:16

Morbidnost na novoj razini

8 komentara

Što se s “običnim”(“poštenim”, heteroseksualnim) čovjekom dešava nakon smrti? Neki vjeruju da ništa, dok će Vas mnogi pokušati uvjeriti da ćete gorjeti u Paklu za svaku, pa i najmanju greškicu (pri čemu zlostavljanje djece nije dovoljno velik grijeh ako ste obučeni u prikladnu, zaštitnu halju), neki će Vas pokušati uvjeriti da Vas čeka gomila djevica (a to su, po definiciji, žene potpuno neiskusne u seksu),…

No što kada umre neki grešnik epskih razmjera? Što ako umre, saklonimebože — peder?

Ovisi, naravno, gdje umre. U Senegalu, miroljubivoj zemlji pobožnih ljudi (94% muslimani, 5% kršćani (pretežno katolici),… izvor: CIA – The World Factbook) otprilike se zna što slijedi: uljudni sugrađani mrtvo će tijelo pristojno iskopati, malo po njemu pljuvati, vući ga po cesti i zatim istovariti na prikladno mjesto… npr. pred roditeljsku kuću.

Madieye Diallo’s body had only been in the ground for a few hours when the mob descended on the weedy cemetery with shovels. They yanked out the corpse, spit on its torso, dragged it away and dumped it in front of the home of his elderly parents.

Nema tu nekog skrivanja. Stvar se lijepo snimi, pusti se u opticaj, a sve u slavu i čast narodne kulture i ljubavi prema bližnjem… i, je l’ te, da se malo uplaši ostale grešne duše:

The scene of May 2, 2009 was filmed on a cell phone and the video sold at the market. It passed from phone to phone, sowing panic among gay men who say they now feel like hunted animals.

“I locked myself inside my room and didn’t come out for days,” says a 31-year-old gay friend of Diallo’s who is ill with HIV. “I’m afraid of what will happen to me after I die. Will my parents be able to bury me?”

Znam da je neke strah “onoga nakon smrti”, no ovo je premašilo i granice koje bih, kao zagriženi pesimist, očekivao od ljudi.

I, da ne bi bilo zabune, nije ovo gore izolirani slučaj. U posljednje dvije godine barem su četiri tijela homoseksualnih muškaraca “tretirana” na taj način, a aktiviste posebno brine da je to baš Senegal. Naime, iako je homoseksualnost zabranjena zakonom, Senegal je bio država relativno niske netrpeljivosti prema homoseksualnoj populaciji:

In the past two years, at least four men suspected of being gay have been exhumed by angry mobs in cemeteries in Senegal. The violence is especially shocking because Senegal, unlike other countries in the region, is considered a model of tolerance.

“It’s jarring to see this happen in Senegal,” says Ryan Thoreson, a fellow at the International Gay and Lesbian Human Rights Commission who has been researching the rise of homophobia here. “When something like this happens in an established democracy, it’s alarming.”

Even though homosexuality is illegal in Senegal, colonial documents indicate the country has long had a clandestine gay community. In many towns, they were tacitly accepted, says Cheikh Ibrahima Niang, a professor of social anthropology at Senegal’s largest university. In fact, the visibility of gays in Senegal may have helped to prompt the backlash against them.

Problemi su krenuli nakon što je lokalni tabloid objavio fotografije… gay vjenčanja! Strašno, znam… Ahmadinejad bi se zgrozio nad državom u kojoj uopće postoje homoseksualci!

The backlash dates back to at least February 2008, when a Senegalese tabloid published photographs of a clandestine gay wedding in a suburb of Dakar, the capital. The wedding was held inside a rented banquet hall and was attended by dozens of gay men, some of whom snapped pictures that included the gay couple exchanging rings and sharing slices of cake.

The day after the tabloid published the photographs, police began rounding up men suspected of being homosexual. Some were beaten in captivity and forced to turn over the names of other gay men, according to research by the International Gay and Lesbian Human Rights Commission.

Efikasna neka policija. Tko zna proganjaju li tako brzo i, štajaznam, zlostavljače djece, silovatelje žena ili barem korumpirane političare? Ne? Ne čudi me…

Susjedna Gambija je izbjeglice srdačno puknula nogom u onaj dio tijela od kojeg zazire i naša europeizirana premijerka:

Gays immediately went into hiding and those who could fled to neighboring countries, including Gambia to the south, according to the New York-based commission. Gambia’s erratic president declared that gays who had entered his country had 24 hours to leave or face decapitation. Many returned to Senegal, where they lived on the run, moving from safehouse to safehouse.

Religijski vođe uprli su sve snage kako bi riješili problem, parirajući Hitleru i njegovom “konačnom rješenju” židovskog “problema”:

In March 2008, Senegal hosted an international summit of Muslim nations, which prompted a nationwide crackdown on behaviors deemed un-Islamic, including homosexuality.

Naravno, nisu tu motivi samo duhovni. Hej, pa ne iskopa se leš u zamjenu za molitvu! Ne, ima tu itekako svjetovnih motiva. Jedna od svrha je slična našim neredima na nogometnim utakmicama i kobajagi “antikorupcijskim” progonima redom bivših dužnosnika (odvlačeći pažnju nacije od ustavnih promjena i donošenja kojekakvih “antikriznih” mjera za pojačavanje krize i siromaštva):

The crackdown also coincided with spiraling food prices. Niang says political and religious leaders saw an easy way to reach constituents through the inflammatory topic of homosexuality.

“They found a way to explain the difficulties people are facing as a deviation from religious life,” says Niang. “So if people are poor – it’s because there are prostitutes in the street. If they don’t have enough to eat, it’s because there are homosexuals.”

Imams began using Friday sermons to preach against homosexuality.

“During the time of the Prophet, anytime two men were found together, they were taken to the top of a mountain and thrown off,” says Massamba Diop, the imam of a mosque in Pikine and the head of Jamra, an Islamic lobby linked to a political party in Senegal’s parliament.

“If they didn’t die when they hit the ground, then rocks would be thrown on them until they were killed,” says Diop, whose mosque is so packed during Friday prayer that people bring their own carpets and line up outside on the asphalt.

Sermons like Diop’s were carried on the mosque’s loudspeakers as well as in Senegal’s more than 30 newspapers and magazines.

Govor mržnje? Ma neeeee… pa to je imam. Religija mira, ne?

Evo još dva slučaja:

Around this time, in May 2008, a middle-aged man called Serigne Mbaye fell ill and died in a suburb of Dakar.

His children tried to bury him in his village but were turned back from the cemetery because of widespread rumors that he was gay. His sons drove his body around trying to find a cemetery that would accept him. They were finally forced to bury him on the side of a road, using their own hands to dig a hole, according to media reports.

The grave was too shallow and the wind blew away the dirt. When the decomposing body was later discovered, Mbaye’s children were arrested and charged with improperly burying their father.

In the town of Kaolack three months later, residents exhumed the grave of another man believed to be gay. In November 2008, residents in Pikine removed a corpse from a mosque of another suspected homosexual and left it on the side of the road.

Uh, sumnjalo se da su bili homoseksualci! Dobro su djeca i prošla…

Afrika je poznati religiozni playground. AIDS je raširen (u Senegalu slučajno ne) u toj mjeri da neke zemlje imaju i dvoznamenkasti postotak zaraženih, dobrim dijelom zbog katoličkih laži protiv kondoma, a homoseksualne osobe su stigmatizirane i progonjene kao posljedica i islamskog i kršćanskog progona,… U čak 37 država je homoseksualnost zabarnjena zakonom! Zamislite da Vas netko zabrani zakonom jer imate plavu kosu ili madež na sred čela.

I još jednom da podsjetim: jedno je religija mira, a druga religija ljubavi.

Gade mi se svi skupa. Tko ima živaca i želuca, pročitajte cijeli članak ovdje.

Written by Charon l'Cypher

11. 5. 2010. at 3:48

The Lancet protiv Ratzingera

2 komentara

Etablirani medicinski časopis The Lancet analizirao je izjavu Benedikta XVI u svezi štetnosti korištenja prezervativa u

"Vodit' ljubav, a ne srat" - Papa Benedikt XVI pokazuje prezervativ Rona Jeremya

"Vodit' ljubav, a ne srat" - Papa Benedikt XVI pokazuje prezervativ Rona Jeremyja

prevenciji AIDSa. Da ne duljim, slijedi prijevod članka:

Iskupljenje za papu?

Vatikan je prije tjedan dana doživio nalet neviđenih međunarodnih osuda nakon što je papa Benedikt XVI dao sramotnu i apsolutno netočnu izjavu u svezi AIDSa i HIVa. Na svom prvom putovanju u Afriku, papa je novinarima izjavio da se ta epidemija  “ne može suzbiti korištenjem prezervativa, s obzirom da isti samo pogoršavaju problem.”

Protivljenje Katoličke crkve u pitanjima kontrole nataliteta, te podrška vjernosti između partnera i seksualne apstinencije poznate su svima. No, tvrdnjom da korištenje prezervativa može samo pogoršati problem HIVa/AIDSa, papa je javno iskrivio znanstvene činjenice kako bi promovirao katoličku doktrinu.

Međunarodna javnost promptno je reagirala i osudila njegovu izjavu. Njemačka, Francuska i Belgija – odnosno njihove Vlade – kritizirale su papin stav. Predsjednik međunarodnog društva za borbu protiv AIDSa Julio Montaner izjavio je da riječ o  “neodgovornoj i opasnoj tvrdnji”. Svjetska organizacija za zdravstvo (WHO) i Fond Ujedinjenih naroda UNAIDS potvrdili su svoj stav u pogledu prevencije pomoću prezervativa: “prezervativ je jedino, najučinkovitije i dostupno sredstvo kako bi se reduciralo širenje HIVa.” U toj je gužvi čak Vatikan pokušao izmijeniti riječi Svetog oca. Na webstranicama Svete stolice, vatikanski dužnosnik za medije Fedrico Lombari pokušao je ispraviti papine riječi naglašavajući kako bi “prezervativi mogli eventualno pogoršati problem”.

Nije jasno ako je papina izjava produkt neznanja ili ako je riječ o namjernom pokušaju manipuliranja znanosti u korist katoličke ideologije. Kako god bilo, ta izjava nije povučena, a vatikanski pokušaji moderiranja papinih riječi istinitim činjenicama zasigurno ne predstavljaju nikakav korak naprijed. Kad utjecajne osobe izjave nešto što bi moglo imati negativne posljedice na zdravlje nekoliko milijuna ljudi, neovisno o tome da li je riječ o vjerskim ili političkim vođama, te iste osobe bi trebale povući ili ispraviti izrečene tvrdnje. Bilo koji drugi potez od strane pape Benedikta XVI išao bi na štetu javnih i zdravstvenih djelatnika (među kojima ima i mnogo katolika) koji neumorno rade kao bi spriječili daljnje širenje HIVa / AIDSa diljem svijeta.

Možda postoji način da Ratzinger promijeni stav u svezi korištenja prezervativa protiv širenja AIDSa. Zamislite na trenutak da je papa gol, zavezan i da se nalazi u doggie-style položaju, te da ga mora sodomizirati muškarac zaražen HIVom, koji mu sa smješkom na licu i podignutom ručnom kočnicom kaže: “Sveti oče, ja sam HIV pozitivan. Recite mi, želite li sa ili bez zaštite?”

Možda bi u tom slučaju ipak promijenio mišljenje.

Izvor: TheLancet.com (registration needed – free of charge); The Guardian

Written by Teomondo Scrofalo

29. 3. 2009. at 14:21

Postano u Znanost

Tagged with , ,

%d bloggers like this: