Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘homoseksualnost

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

3 komentara

Prenosimo izvrstan satirični komentar sa Sprdexa (osobni favorit: komentar uz sliku). 😀

Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”

Nakon pobačaja, umjetne oplodnje i kondoma, Crkva je danas i upotrebu zubne paste proglasila direktnom uvredom Bogu.

Neki ljudi slabije vide i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja.

KAPTOL – Nakon što je svojim nastupom u jučerašnjoj emisiji Nedjeljom u 2 don Ivan Miklenić, kako to samo svećenik može, utješio tisuće parova koji se bore s neplodnošću riječima: ”Neki ljudi ne mogu imati djecu i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja”, glavni urednik Glasa Koncila svoje je izlaganje nastavio i danas na stranicama ovog megapopularnog lista.

”Nekim ljudima smrdi iz usta. To je volja Božja. Tko smo mi da odbijamo Božji dar smrada iz usta? Tko smo mi da glumimo Stvoritelja i govorimo ova usta hoće smrdjeti, a ova neće?” – stoji u uvodu članka s naslovom ”Nije sve što smrdi smrad”.

Rekli bi neki možda Miklenić ovim člankom želi opravdati neugodan miris koji je zasigurno ostao u njegovim ustima nakon jučerašnjih verbalnih proljeva kod nekad popularnog Aleksandra Stankovića. Uistinu, činilo se na trenutke kako će Aco povratiti, ali, srećom po Miklenića, to bi iziskivalo pokretanje mišića koje je ovaj novinar odavno izgubio.

Iako se tako na prvi pogled nikako ne bi reklo, Miklenićeva poruka neplodnim parovima zapravo neočekivani iskorak čelnih ljudi Crkve prema modernom dobu. Do sada se, naime, čvrsto vjerovalo kako se problemi policističnih krajnika i niskog broja spermija najbolje rješavaju – molitvom. MIklenićevim priznanjem kako se s nekim fizičkim nedostatcima ipak treba pomiriti Crkva je tako hrabro zakoračila u 17. stoljeće.

Za samo nekoliko stotina godina, procjenjuje se, Crkva će prestati biti posljednja organizacija na svijetu koja ženskim zaposlenicima ne dopušta pristup rukovodećim pozicijama. Do 2300-te godine trebala bi biti gotova crkvena studija o tome sprječavaju li kondomi širenje AIDS-a. Nastave li ovim tempom i uz malo sreće, Crkva bi u 21. stoljeće trebala zakoračiti već u 51. stoljeću.

Možda se baš tada kakav urednik Glasa koncila inspiriran nedjeljnim iskorakom (sic!) Ivana Miklenića osili i kaže:

”Neki ljudi su homoseksualci i s tim se trebaju pomiriti. To je volja Božja”.

FOTO: Darko Tomaš

— Izvor: Mislav Blago, “Ivan Miklenić: ”Nekim ljudima smrdi iz usta i s tim se trebaju pomiriti. To je Božja volja

Oglasi

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2012. at 0:34

Biblijski argumenti

2 komentara

Mudar čovjek je jednom napisao: “Biblija je većini ljudi kao licence agreements — samo odscrollaju na dno i piknu I Agree, bez čitanja”.

Do mene je došla jedna zanimljiva sličica:

Evo, za one koji žele provjeriti:

Leviticus 18:22 — Thou shalt not lie with mankind as with womankind: it is abomination.
Leviticus 19:28 — Ye shall not make any cuttings in your flesh for the dead, nor print any marks upon you: I am the Lord.

Written by Charon l'Cypher

30. 5. 2012. at 3:09

Katolička crkva u obrani ljudskih prava

3 komentara

Nakon “Splitske subote” uslijedile su brojne i žestoke reakcije klera što je za Crkvu inače prilično neuobičajeno. Sve te reakcije svode se na jedno:
“Dobili su što su tražili.”
Neki su radi folklora ili političke korektnosti dodali kako osuđuju nasilje.

Da bi bilo degutantnije, pobrinuo se Zvjezdan Linić koji je na sve to dodao:

‘Znači li to da će sutra, tražeći svoja prava, na ulicama paradirati pedofili, kriminalci…?’

Ne znam kako mu je uopće tako nešto palo na pamet, osim ako nema neku insajdersku informaciju, barem što se ovih prvih tiče. 😉

Vrh Crkve vrlo glasno i jasno nije se oglasio.

Nasuprot iskazanoj brizi za moralnu čistoću nacije, podsjetit ću kako je Crkva reagirala na sindikalne prosvjede zbog pokušaja mijenjanja zakona o radu:

M. Srakić:
«Piše vam u socijalnom nauku, pa ne moramo to stalno ponavljati.»

HBK preko svoga glasnogovornika:
“… postignut je dogovor da se biskupi ne izjašnjavaju o situaciji. Ancić nije objasnio zašto su se biskupi odlučili suzdržati od komentara“

Živko Kustić:
“Ali sasvim je moguće da u ovom slučaju ne bi bilo mudro službeno stati na stranu sindikata. Osobito ako je zapravo većini jasno što odgovorni u Crkvi o tome misle i kakav socijalni nauk navještaju …”

Možda ovakav stav proizlazi iz pretpostavke crkvenih otaca da su svi katolici naizust naučili “Socijalni nauk katoličke crkve” (tome u prilog idu i neka istraživanja ;-)) pa je dovoljno samo podsjetiti vjernike. 😉

Socijalni nauk crkve je jedan od važnijih dokumenata na koje se kler voli pozivati … kada mu to odgovara.
U slučaju reakcija na splitski pride, pokazalo se da je licemjerje konstanta katoličke crkve, ili mogli bismo reći: jedno pišu, drugo govore, a treće rade.

Evo što piše u Socijalnom nauku:

O dostojanstvu:

Osnovna načela su dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općeg ili zajedničkog dobra, supsidijarnost, solidarnost, sudjelovanje, povlaštena briga za siromašne.

Zbog toga Crkva neumorno inzistira na dostojanstvu ljudske osobe protiv svih izrabljivanja i manipulacija koje su na štetu čovjeka ne samo na političkom i gospodarskom polju nego i na ideološkom, kulturnom i drugim područjima života.

O ljudskim pravima:

Ljudska prava imaju svoj temelj u Svetom pismu. (😀 😀 :-D, op.a.) Polazište je da je čovjek stvoren na sliku Božju (Post 1,26). U Svetom pismu se čovjeku pridaje nedodirljivo dostojanstvo. Bog je čovjeku poklonio određene darove koje ne smije čovjek drugom čovjeku osporiti…

Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava! (😀 😀 :-D, op.a.)

Danas je Crkva po svojem nauku i svojoj djelatnosti važan činitelj na području ljudskih prava. Njezin se doprinos vrlo cijeni i društvo traži njezin savjet kako bi se ukupan trud oko punog priznanja ljudskih prava mogao pokazati djelatnim i plodnim”.

Danas je Katolička Crkva uistinu važan zagovornik ljudskih prava, a u mnogim opresivnim sustavima spada među malobrojne uspješne.

Napokon, treba spomenuti još jednu vrstu ugrožavanja ljudskih prava koja je također slična farizejstvu: riječ je o gotovo inflacijskom verbalnom priznavanju ljudskih prava u dokumentima i govorima nasuprot nepoštovanju ljudskih prava u praksi. O poštovanju i ovdje će najbolje svjedočiti djelo. Na to smo svi mi pozvani.

Oni koji mogu bez problema povjerovati da prikrivatelj pedofilije može biti najveći svjetski moralni autoritet, lako će povjerovati i u ovu neumjerenu i neutemeljenu samohvalu.

Međutim, oni koji čvrsto stoje na zemlji uočit će nešto sasvim drugo:

Socijalni nauk crkve u jednom dijelu teksta poziva se i na Opću deklaraciju o pravima čovjeka (UN, 1948. god.). Republika Hrvatska potpisnica je ove deklaracije koja nije pravno obvezujuća, ali je ugrađena u naš pravni sustav. Tako su npr. ustavne odredbe o zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi ili o jednakosti pred zakonom sukladne odredbama Deklaracije.

Deklaracija inače nigdje izrijekom ne spominje spolne i rodne manjine što je razumljivo jer je usvojena 1948. godine. U to vrijeme mnoge države su još uvijek kriminalizirale homoseksualce. Međutim, desetljećima kasnije, onoga trenutka kada su pojedine države dekriminalizirale homoseksualce i priznale i u pravne sustave uvrstile spolne i rodne manjine, one su automatski ušle pod zaštitu Deklaracije i to po osnovu prava na jednakost temeljem “neke druge okolnosti” (čl.2) i pod pravom na mirno okupljanje i slobodno udruživanje (čl.20).

Nadalje, načela Deklaracije ugrađena su i u mnogobrojne konvencije i sporazume o ljudskim pravima koje su uslijedile kasnije. Jedna od njih je i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda čija je potpisnica i Republika Hrvatska. Za razliku od Deklaracije, ona je pravno obvezujuća i ušla je u pravni sustav Republike Hrvatske (ima istu pravnu snagu kao npr. i oni Ugovori …).

Protokol 12. Konvencije u članku 1.1. koji se zove Opća zabrana diskriminacije kaže:
1. Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status.

Taj drugi status može se primijeniti na spolne i rodne manjine. Pravno priznanje homoseksualaca ušlo je u hrvatsko zakonodavstvo 2003. godine kada je usvojen Zakon o istospolnim zajednicama. Izričita zabrana diskriminacije po osnovu spolne orijentacije ili rodnog identiteta ozakonjena je u srpnju 2008. godine kada je usvojen Zakon o suzbijanju diskriminacije.

Članak 1.1. je nedvosmislen:
Ovim se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi … … … rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Vratimo se sada tvrdnji iz Socijalnog nauka Crkve:

“Katolička Crkva se danas ubraja u najvažnije zaštitnike ljudskih prava!”

Ne samo da Crkva nije zaštitnica ljudskih prava, već njihovim nepoštivanjem krši
– domicilno zakonodavstvo
– međunarodne konvencije, uključujući i one koje je uvrstila u svoj vlastiti Socijalni nauk!

Deklaracija o ljudskim pravima sadrži još neke zanimljive odredbe u kojima bi također mogli prepoznati najveće zaštitnike ljudskih prava :-):

Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na pravnu zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Članak 20.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na pripadanje nekoj udruzi.

POST SCRIPTUM:

Dan nakon objavljivanja ovoga teksta, u Jutarnjem se pojavio tekst Adalbert Rebić: Oprostite mi svi koje sam uvrijedio. Jedini nam je put suživot u ljubavi, a ne u mržnji

On dokazuje kako je kler potpuno zaslijepljen svojim dogmatskim stavovima, a zahvaljujući privilegiranom statusu u društvu uopće se niti ne trudi shvatiti u čemu je problem niti pokušava korigirati svoje ponašanje.

Rebić, naime, u nečemu što bi trebalo biti demantij, uopće ništa ne demantira. Dapače, izrijekom to potvrđuje kao što potvrđuje i to da je pobornik nasilja nad gay populacijom. (Nadam se kako ugledni teolog zna da nasilje ne mora biti samo fizičko.)

Evo kako demantira:

Rečenicu “dobili su što su tražili” izrekao sam u kontekstu najavljenog visokog rizika održavanja takve parade: “Ta je parada proglašena skupom visokog rizika i unaprijed se moglo znati što će se dogoditi…”

Rebić smatra da su Splićani ipak mogli drukčije reagirati i svoje nezadovoljstvo iskazati glasnim negodovanjem i protestiranjem, a ne kamenjem. Žao mu je ljudi koji su stradali, ali i onih koji su kamen bacili…

(Žao mu je onih koji su kamen bacili?! Zato što nisu dobro gađali ili zato što će snositi posljedice?!)

Pa još malo bisera:

… za krvavi epilog parade odgovornima smatra i organizatore gay parade, ali i one koji su je dopustili”.

O, kako je to dirljivo pravedna raspodjela krivnje. A oni koji su to dopustili, morali su to dopustiti jer to nalaže zakon!

Poštujem tuđe mišljenje, ali neka homoseksualci i lezbijke ostanu to unutar svoje privatnosti.”

A kako bi bilo da malo za promjenu počnete poštovati i zakone države u kojoj živite?

Ništa kontra u Splitu

8 komentara

U zraku se još osjeti bezgranična i bezuvjetna ljubav koju nam prošlog vikenda donio Njegov Namjesnik, a Hrvatska je već dala svoj doprinos knjizi europske uljudbe. Riječ je naravno o incidentima u Splitu.

Nova stranica ispisana je prepoznatljivim rukopisom – o tome gotovo da nitko i ne dvoji, postoje samo manje razlike u eksplicitnosti …
Kerum koji još nije naučio vještinu političkog govora nedvosmisleno je upro prstom:

“Ovo što se dogodilo u Splitu, moglo se i očekivati. Usudio bih se reći da je čak prošlo i bolje od onoga čega smo se bojali. Ovo je konzervativan, katolički grad i građani su došli na rivu da bi te svoje stavove izrazili”

Bio je jasan i don Ivan Grubišić:

… to su bili mlađi ljudi koji su sve to čuli na vjeronaucima i u školi, a bojim se da tu treba tražiti klicu ideološke i svake druge isključivosti na koju su mladi naprosto navučeni, a s njima je lako manipulirati”

Niti za strane medije nije bilo dvojbe:

– U zemlji koja je još uvijek većinom konzervativna, sa snažnim utjecajem rimokatoličke Crkve koja je homoseksualnost opisala kao ‘bolest’ i ‘perverziju’, više od 88 posto stanovnika su Katolici.

Vodeći političari (premijerka i predsjednik) bili su suzdržaniji pa su se ograničili na općenitu osudu nasilja. Tragovi njihova DNK još su na prstenu glavnog ideologa katoličkog totalitarizma i netolerancije pa ne bi bilo zgodno jasno se izražavati. A treba se umiliti i glasačima jer izbori su pred vratima.

U cijeloj ovoj priči uopće nije sporno to što se nekome ne sviđaju homoseksualci i što to nesviđanje može biti u rasponu od nesimpatije preko gadljivosti pa do mržnje. Problem je u načinu na koji se to izražava – nasilje je neprihvatljivo, barem za one koji se žele smatrati civiliziranima.

Drugi problem je što katolici i u ovome slučaju pokušavaju nametati svoje kriterije kao jedine ispravne. Pri tome se ponašaju potpuno iracionalno jer njihova prava i slobode nisu ama baš ničime ugroženi ili ograničeni. Kada glavni ideolog kojega katolici smatraju svetim i neupitnim autoritetom, javno i pred političkom elitom demokratske države koja na to ne reagira, poziva na totalitarizam (“Nemojmo si umišljati, ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na SVIM područjima života“), a s iste govornice stigne i osuda svih drugih oblika partnerstva osim katoličkog braka muža i žene, onda i ne čudi kada se klinci isprana mozga prihvate križarske vojne.

Žalosno je kada osim nabrijanih klinaca niti neki intelektualci ne shvaćaju u čemu je problem. Tako npr. Nino Raspudić za Index kaže ovo:

“Homofobiju ne bih u potpunosti vezao uz odnos prema gay-paradama, jer one predstavljaju korak dalje od traženje individualnih ljudskih prava, tj. traže redefiniranje postojeće slike zajednice o samoj sebi. Parada je svojevrsna simbolička borba za javni prostor, ona uvijek ima i političku dimenziju i kao takva nosi i rizike.

Šira zajednica već je redefinirala sliku o samoj sebi. Naime, razni spolni identiteti priznati su pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a propisane su i sankcije za one koji po tim osnovama nekoga diskriminiraju. Taj zakon usklađen je s Ustavom koji također zabranjuje diskriminaciju po bilo kojoj osnovi, ali već smo se uvjerili da on nekim skupinama ne vrijedi više od papira na kojemu je napisan.

Dakako da parada ima političku dimenziju, pa to joj je i cilj. To što Raspudić na ovaj način govori o riziku, jednako je argumentaciji da žena koja želi nositi minicu i pokazati lijepe noge mora biti svjesna rizika da će biti silovana, ili, drugim riječima, da će si u tom slučaju sama biti kriva. Sa sličnim genijalnim stavom oglasio se i Sindikat državnih službenika (još mi nije jasno zbog čega se o tome treba izjašnjavati sindikat?!?!)

Pitaju se zašto se parade “veselog ponosa” održavaju baš u onim gradovima u kojima se može očekivati nevesela reakcija njihovih žitelja!?

(A ja se pitam zašto vatrogasci idu gasiti požar tamo gdje gori vatra?)

Priopćenje je upućeno prvenstveno organizatorima pridea kao apel da ubuduće pažljivije organiziraju povorku. K tome im još suptilno imputiraju odgovornost za incidente:

“Ide li svaka razbijena glava u Splitu baš samo na račun policije ili odgovornost za to snose i organizatori Pridea svojim odabirom mjesta njegova održavanja?

Je li to obraćanje po kriteriju “pametniji popušta” ili zaista ne razumiju da troškovi osiguranja i krivnja idu na dušu samo i isključivo onih koji ih fizički napadaju, a odgovornost na one koji nisu dobro obavili svoj posao zaštite?!

Rizici koje spominje Raspudić dolaze upravo od onih koji nisu spremni prihvatiti redefiniranu sliku društva ili je uopće nisu svjesni ili, ako to već ne mogu u svojim glavama, možemo reći da rizici dolaze od onih koji svjesno i namjerno ne poštuju ustavno pravni poredak Republike Hrvatske. I tu ne može biti dvojbe o tome tko je krivac i tko treba biti sankcioniran! A ne treba dvojiti ni o tome da treba barem verbalno osuditi inspiratore homofobije – RKC. Podsjetit ću da je vrlo prikladno, nekoliko dana prije splitskog pridea, don Ursić upriličio promociju svoga homofobnog pamfleta. Prošle godine je župnik Jurčević bio zapažen po svojim homofobnim ispadima, a zaradio je i uvjetnu zatvorsku kaznu. Ako već ovakvi primitivni i ostrašćeni homofobni ispadi i nisu došli iz vrha Crkve, nije bilo niti odgovarajuće reakcije pa je tu prilično jasno na kojoj je strani Kaptol.

Don Grubišić također uočava i da su nasilnici općenito inficirani mržnjom prema drugom i drugačijem, a ne samo prema homoseksualcima i njima se društvene vrijednosti svode na vrijednosti krda.

“Kada se radi o navijačima onda je ‘Ubij, ubij Srbina’, sada je bilo “Ubij, ubij pedera’. Onda kada se čuje s visokih adresa da će Hrvati Europu obogatiti moralom, tada se pitaš razumiju li išta ti ljudi?” Imaju li oni ikakvu informaciju što se ovdje događa”, pita se Grubišić. Smatra da bi odgojne ustanove, u koje ubraja i Crkvu trebale više poraditi na mladim ljudima.

Podsjetit ću na kraju na glavni kriterij po kojemu je RKC u Hrvatskoj dobila mnoštvo privilegija i solidnu apanažu:
Republika Hrvatska s obzirom na veliku ulogu Katoličke Crkve u društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti …

O velikoj ulozi Crkve ne treba dvojiti, a možda će nekome iz politike jednoga dana pasti na pamet preispitati i čime nas je civilizacijski obogatila …

Written by Ajgor

13. 6. 2011. at 11:07

Morbidnost na novoj razini

8 komentara

Što se s “običnim”(“poštenim”, heteroseksualnim) čovjekom dešava nakon smrti? Neki vjeruju da ništa, dok će Vas mnogi pokušati uvjeriti da ćete gorjeti u Paklu za svaku, pa i najmanju greškicu (pri čemu zlostavljanje djece nije dovoljno velik grijeh ako ste obučeni u prikladnu, zaštitnu halju), neki će Vas pokušati uvjeriti da Vas čeka gomila djevica (a to su, po definiciji, žene potpuno neiskusne u seksu),…

No što kada umre neki grešnik epskih razmjera? Što ako umre, saklonimebože — peder?

Ovisi, naravno, gdje umre. U Senegalu, miroljubivoj zemlji pobožnih ljudi (94% muslimani, 5% kršćani (pretežno katolici),… izvor: CIA – The World Factbook) otprilike se zna što slijedi: uljudni sugrađani mrtvo će tijelo pristojno iskopati, malo po njemu pljuvati, vući ga po cesti i zatim istovariti na prikladno mjesto… npr. pred roditeljsku kuću.

Madieye Diallo’s body had only been in the ground for a few hours when the mob descended on the weedy cemetery with shovels. They yanked out the corpse, spit on its torso, dragged it away and dumped it in front of the home of his elderly parents.

Nema tu nekog skrivanja. Stvar se lijepo snimi, pusti se u opticaj, a sve u slavu i čast narodne kulture i ljubavi prema bližnjem… i, je l’ te, da se malo uplaši ostale grešne duše:

The scene of May 2, 2009 was filmed on a cell phone and the video sold at the market. It passed from phone to phone, sowing panic among gay men who say they now feel like hunted animals.

“I locked myself inside my room and didn’t come out for days,” says a 31-year-old gay friend of Diallo’s who is ill with HIV. “I’m afraid of what will happen to me after I die. Will my parents be able to bury me?”

Znam da je neke strah “onoga nakon smrti”, no ovo je premašilo i granice koje bih, kao zagriženi pesimist, očekivao od ljudi.

I, da ne bi bilo zabune, nije ovo gore izolirani slučaj. U posljednje dvije godine barem su četiri tijela homoseksualnih muškaraca “tretirana” na taj način, a aktiviste posebno brine da je to baš Senegal. Naime, iako je homoseksualnost zabranjena zakonom, Senegal je bio država relativno niske netrpeljivosti prema homoseksualnoj populaciji:

In the past two years, at least four men suspected of being gay have been exhumed by angry mobs in cemeteries in Senegal. The violence is especially shocking because Senegal, unlike other countries in the region, is considered a model of tolerance.

“It’s jarring to see this happen in Senegal,” says Ryan Thoreson, a fellow at the International Gay and Lesbian Human Rights Commission who has been researching the rise of homophobia here. “When something like this happens in an established democracy, it’s alarming.”

Even though homosexuality is illegal in Senegal, colonial documents indicate the country has long had a clandestine gay community. In many towns, they were tacitly accepted, says Cheikh Ibrahima Niang, a professor of social anthropology at Senegal’s largest university. In fact, the visibility of gays in Senegal may have helped to prompt the backlash against them.

Problemi su krenuli nakon što je lokalni tabloid objavio fotografije… gay vjenčanja! Strašno, znam… Ahmadinejad bi se zgrozio nad državom u kojoj uopće postoje homoseksualci!

The backlash dates back to at least February 2008, when a Senegalese tabloid published photographs of a clandestine gay wedding in a suburb of Dakar, the capital. The wedding was held inside a rented banquet hall and was attended by dozens of gay men, some of whom snapped pictures that included the gay couple exchanging rings and sharing slices of cake.

The day after the tabloid published the photographs, police began rounding up men suspected of being homosexual. Some were beaten in captivity and forced to turn over the names of other gay men, according to research by the International Gay and Lesbian Human Rights Commission.

Efikasna neka policija. Tko zna proganjaju li tako brzo i, štajaznam, zlostavljače djece, silovatelje žena ili barem korumpirane političare? Ne? Ne čudi me…

Susjedna Gambija je izbjeglice srdačno puknula nogom u onaj dio tijela od kojeg zazire i naša europeizirana premijerka:

Gays immediately went into hiding and those who could fled to neighboring countries, including Gambia to the south, according to the New York-based commission. Gambia’s erratic president declared that gays who had entered his country had 24 hours to leave or face decapitation. Many returned to Senegal, where they lived on the run, moving from safehouse to safehouse.

Religijski vođe uprli su sve snage kako bi riješili problem, parirajući Hitleru i njegovom “konačnom rješenju” židovskog “problema”:

In March 2008, Senegal hosted an international summit of Muslim nations, which prompted a nationwide crackdown on behaviors deemed un-Islamic, including homosexuality.

Naravno, nisu tu motivi samo duhovni. Hej, pa ne iskopa se leš u zamjenu za molitvu! Ne, ima tu itekako svjetovnih motiva. Jedna od svrha je slična našim neredima na nogometnim utakmicama i kobajagi “antikorupcijskim” progonima redom bivših dužnosnika (odvlačeći pažnju nacije od ustavnih promjena i donošenja kojekakvih “antikriznih” mjera za pojačavanje krize i siromaštva):

The crackdown also coincided with spiraling food prices. Niang says political and religious leaders saw an easy way to reach constituents through the inflammatory topic of homosexuality.

“They found a way to explain the difficulties people are facing as a deviation from religious life,” says Niang. “So if people are poor – it’s because there are prostitutes in the street. If they don’t have enough to eat, it’s because there are homosexuals.”

Imams began using Friday sermons to preach against homosexuality.

“During the time of the Prophet, anytime two men were found together, they were taken to the top of a mountain and thrown off,” says Massamba Diop, the imam of a mosque in Pikine and the head of Jamra, an Islamic lobby linked to a political party in Senegal’s parliament.

“If they didn’t die when they hit the ground, then rocks would be thrown on them until they were killed,” says Diop, whose mosque is so packed during Friday prayer that people bring their own carpets and line up outside on the asphalt.

Sermons like Diop’s were carried on the mosque’s loudspeakers as well as in Senegal’s more than 30 newspapers and magazines.

Govor mržnje? Ma neeeee… pa to je imam. Religija mira, ne?

Evo još dva slučaja:

Around this time, in May 2008, a middle-aged man called Serigne Mbaye fell ill and died in a suburb of Dakar.

His children tried to bury him in his village but were turned back from the cemetery because of widespread rumors that he was gay. His sons drove his body around trying to find a cemetery that would accept him. They were finally forced to bury him on the side of a road, using their own hands to dig a hole, according to media reports.

The grave was too shallow and the wind blew away the dirt. When the decomposing body was later discovered, Mbaye’s children were arrested and charged with improperly burying their father.

In the town of Kaolack three months later, residents exhumed the grave of another man believed to be gay. In November 2008, residents in Pikine removed a corpse from a mosque of another suspected homosexual and left it on the side of the road.

Uh, sumnjalo se da su bili homoseksualci! Dobro su djeca i prošla…

Afrika je poznati religiozni playground. AIDS je raširen (u Senegalu slučajno ne) u toj mjeri da neke zemlje imaju i dvoznamenkasti postotak zaraženih, dobrim dijelom zbog katoličkih laži protiv kondoma, a homoseksualne osobe su stigmatizirane i progonjene kao posljedica i islamskog i kršćanskog progona,… U čak 37 država je homoseksualnost zabarnjena zakonom! Zamislite da Vas netko zabrani zakonom jer imate plavu kosu ili madež na sred čela.

I još jednom da podsjetim: jedno je religija mira, a druga religija ljubavi.

Gade mi se svi skupa. Tko ima živaca i želuca, pročitajte cijeli članak ovdje.

Written by Charon l'Cypher

11. 5. 2010. at 3:48

Krivo je društvo, homići, svi…samo ne mi

leave a comment »

“Današnje društvo je pedofilsko i u tome je problem. Ljudi lako padaju u to, no dobar je znak činjenica da je došlo do javnog optuživanja.”,

riječi su brazilskog nadbiskupa Dadeusa Gringsa, konzervativnog svećenika koji je na čelu jedne od najvećih biskupija u Brazilu.

Unatoč tome što osuđuje zlostavljanja i seksualne skandale, Grings dodaje kako policija ne bi trebala biti uključena u postupak već bi se krivci trebali interno kažnjavati. Pa da, to je već dobro uhodana praksa, a “kazna” uključuje prebacivanje u novu župu (friško meso) ili umirovljenje. Zašto odustati od nečega što daje tako dobre rezultate?

“Za Crkvu bi bilo prilično neobično da sama podiže optužice protiv svojih sinova.”

Da, to je svakako neobično. Zato to i ne radi.

Grings ide toliko daleko da povlači paralelu između homoseksualnosti i pedofilije, tvrdeći da ovo prvo neminovno povlači za sobom ovo drugo:

“Znamo da adolescenti spontano postaju homoseksualci. Dječaci se igraju s dječacima, djevojčice s djevojčicama. Ako nema dobog vodstva, to tako ostane. Pitanje je: Kako ćemo odgojiti našu djecu da se odaju spolnosti koja je ljudska i prikladna?”

I naravno, tko to zna koja je spolnost ljudska i prikladna? Ona ekipa koja se zavjetovala na celibat, ne sklapa brakove, ali rado potegne koje dijete. Jako prikladno i nadasve ljudsko.

Po Gringsu, ako društvo prihvati homoseksualce, to je korak do prihvaćanja pedofila:

“Kad se seksualnost trvijalizira, jasno je da će to utjecati na sve slučajeve. Homoseksualnost je jedan od takvih slučajeva. Prije homoseksualci nisu o tome govorili. Štoviše, zbog toga su bili diskrimnirani. Kad počnemo govoriti da (homoseksualci) imaju prava, prava na javno okupljanje, vrlo skoro ćemo zaključiti da takva prava imaju i pedofili.”

Ma kako da ne. Liku očito nije jasno da je pedofilija nasilje nad djecom, i to najgora vrsta nasilja, dok je homoseksualnost jednostavno jedan od oblika ljubavi.

Po njegovoj uvrnutoj logici, ako odrasli muškarac siluje djevojčicu od 6-7 godina on nije ništa drugo nego homoseksualac. Strašno. I užasno krivo. Jer osoba koja to napravi djetetu nije homoseksualac, već monstrum kojeg treba kazniti.

Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je prošle godine ustvrdio da je “u Holokaustu poginulo više kršćana nego Židova, ali se to ne zna jer Židovi kontroliraju svjetske medije”.

IZVOR: dnevnik.hr, telegraph.co.uk

Written by isisrosenkreuz

7. 5. 2010. at 7:46

Pederluk naš svemoćni, koji jesi gdje već jesi…

2 komentara

Christian Newswire donosi, a Impiopus prevodi:

Dok su Amerikanci pritisnuti ekonomskim problemima i milijuni traže posao, šokira spoznaja da se vlast fokusira na svoje ultra-liberalne militantno homoseksualne planove, naturajući homoseksualce i homoseksualnost vojsci koja to ne želi. Ovo je ekvivalent duhovnom silovanju naše vojske da bi se zadovoljilo najekstremnije i najsebičnije kadrove u ludoj koaliciji predsjednika Obame.

Slažemo se s Eileen Donnelly is Centra za vojnu spremnost da će ovo naškoditi kohezivnosti naše vojske, natjerati mnoge da napuste vojsku i dramatično smanjiti broj novih regruta, te možda čak dovesti i do ponovnog uvođenja prislinih novačenja.

Opet Impious gnjavi s nekim tamo zatucanim kršćanima iz neke rupetine u bespućima Bible belta?

Ne baš… Ovaj put, prenosimo riječi rabina Yehudae Levina iz New Yorka koji u nastavku kaže:

Trinaest mjeseci prije 9/11, na dan kad je grad New York legalizirao homnoseksualna civilna partnerstva, pridružio sam se molitvi grupe “Rabini za gradsku vijećnicu”, moleći Boga da ne pošalje nesreću u grad. Od tada, svjedočili smo podzemnim potresima, tsunamijima, Katrini i sada Haitiju. Sve ovo je u skladu s dvije tisuće godina starim učenjem Talmuda da je prakticiranje homoseksualnosti duhovni uzrok potresa. A jednom kad nesreća krene, stradavaju i nevini, baš kao u Černobilu.

Apeliramo na razumne glave u Kongresu i Pentagonu da zaustave sodomizaciju naše vojske i našeg društva. Dosta je dosta.

Za neupućene, riječ je o inicijativi administracije predsjednika Obame da se ukine DADT (engl. don’t ask don’t tell), pravila po kojem nitko nema pravo pitati vojnika koja je njegova seksualna orijentacija, ali se niti on(a) ne smije izjasniti kao homoseksualna osoba, pod prijetnjom izbacivanja iz vojske. Kraće: riječ je o praksi “dobar si mi da riskiraš glavu za mene, ali ne i da kažeš da si gay.”

I tako, danas smo naučili (ili samo obnovili znanje?):

  1. Homoseksualne osobe su najmoćnije osobe na svijetu. Upravljanje elementarnim nepogodama i katastrofama niti u najmanjoj mjeri ne uspijeva znanstvenicima, svećenicima,… nikome… osim Njima, koji svojim perverznim aktima mogu te nesreće prizvati, a možda čak i usmjeriti na željenu metu!
  2. Rabinima iz nekog razloga smeta smanjivanje vojne sile, one iste kojoj je jedini opis posla ubijanje božje djece.
  3. Bog ne sluša molitve rabina… pa što da se onda obični ljudi trude?
  4. New York su pogodili tsunami, Katrina i haićanski potres… i to zbog legalizacije civilnih partnerstva (brak nedavno nije uspio proći).
  5. Šokantno je da se vlast bavi homoseksualcima… ali nije šokantno da to isto rade i vjerski vođe koji bi također mogli pomagati osiromašenima, nezaposlenima, gladnima,…
  6. Obična dozvola nekome da otvoreno kaže “Ja sam homoseksualac!” dok riskira glavu boreći se po nalogu vlasti u nekoj afganistanskoj/iračkoj/somalijskoj/… rupi zapravo je “ultra-liberalno militantno” “duhovno silovanje vojske”.

A da je situacija alarmantna i da se “homoseksualna agenda” nezaustavljivo širi svijetom, pokazuje i slučaj iz Ugande, gdje je svećenik u prepunoj crkvi prikazivao gay pornografiju. Jadničak, morao je tako… jer su mu vlasti zabranile organizaciju marša pod nazivom “Ubij homoseksualce”. Kako čovjekoljubivo i bogobojazno…

Inače, to su one iste vlasti koje upravo guraju kroz proceduru zakon o kriminalizaciji homoseksualnosti, uz kazne koje se kreću od višegodišnje robije do smrtne kazne. Bit će da vlast niti tamo ne voli kad ju preduhitre, kako je to Martin Ssempa pokušao sa svojim “Ubij homoseksualce”.

%d bloggers like this: