Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Islam

Koliko ste ljudi ubili tijekom ovih praznika?

leave a comment »

Naime, svaki put kad kažete “Sretan Božić”, to ne da je ravno umorstvu — to je gore od umorstva! 😯

Uz poniznu ispriku što kasnimo s ovim hvalevrijednim upozorenjem, evo i objašnjenja iz ustiju samog svetog čovjeka:

Uh, kad ste već bili tako nesmotreni i postali ubojica nebrojenih (srećom, nepostojećih) ljudi, barem da pokajnički ponešto naučite o skladnim obiteljskim odnosima (ipak je ovo “obiteljski blagdan”). Dakle, žene treba mlatiti, ali po strogo određenim pravilima. One to žele, jer traže “pravog muškarca” (i to čak 90% njih!), a i batinanjem zapravo Alah odaje počast ženama! Da, one imaju biti ponosne kad ih muž malkice mlatne, a on će — dobričina požrtvovna — paziti da ih ne unakazi, kako bi mu i dalje bile lijepe:

Do idućeg čitanja o “religiji mira”, želim Vam ugodne blagdane i sretne sve dane, i one koje slavite i one koji su vam “obični”.

Written by Charon l'Cypher

26. 12. 2011. at 22:43

Kako (još) žrtvovati djecu vlastitoj zatucanosti?

2 komentara

Danas je jako popularno imati politički korektne “stavove”. Ne stavove, nego “stavove”. Npr. mnogo ljudi će reći “Gay je ok”, iako je iduća rečenica da bi ih možda ipak trebalo poslati na psihijatriju, jer je “biti gay” bolest ili izbor. Raspravljati o blago rečeno zabrinjavajućim religijskim praksama i utjecajima na normalni život (obrezivanje žena, zabrana abortusa, vjerske škole, vjerski simboli u učionicama i td) postaje prilično teško jer suprotna strana odmah počne koristiti izraze tipa “islamofobija” ili “kršćanofobija”. A svi znaju da nije popularno biti labeliran kao “što-god-fob”. Stoga, na račun političke korektnosti i nezamjeranja nikome, mnoge teme postale su tabu i nešto što je najbolje ignorirati, iako to ima dalekosežne negativne posljedice na društvo u cjelini.

Poznati su problemi koje Velikoj Britaniji izazivaju zatvorene islamske zajednice koje se odbijaju prilagoditi “zlom Zapadu” (klik, klik). Politička korektnost i poštivanje različitosti dovelo je do dugogodišnjeg ignoriranja nimalo bezazlenog problema – inbreedinga u muslimanskim zajednicama. Inbreeding je termin koji označava djecu čiji su roditelji bliski rođaci, ovdje konkretno rođaci u prvom koljenu.

Genetičar Steve Jones, profesor na University College u Londonu, odlučio je riskirati i javno progovoriti o toj problematičnoj temi.

U muslimanskoj tradiciji je uobičajeno da muškarci žene svoje nećakinje. Trebali bismo biti zabrinuti zbog toga jer su moguće posljedice mnoštvo skrivenih genetskih oštećenja.

Nije to prvi put da se o ovome priča. Zastupnica Ann Cryer na tu temu kaže su su dogovoreni brakovi između rođaka srednjevjekovni i štete djeci, te nastavlja:

 To nije pošteno ni prema djeci ni prema državnom zdravstvu koje se mora skrbiti za njih.

Inbreeding brakovi su rijetko stvar izbora, većina ih je dogovorena dok su mladenke još djeca. Razlog – da novac ostane “unutar obitelji”. Rađanje djece s teškim poremećajima prihvaćeno je kao normalno – zbog toga što su toliko česta i “svatko u zajednici zna nekog s bolesnim djetetom” na to se uopće ne obraća pažnja. Muslimanska zajednica ne preuzima odgovornost za njih pa ostaje na državi i javnom zdravstvu da ih zbrine. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su tinejdžera koji nose pelene, ne govore i mentalno su na nivou dojenčadi.

Mnogi roditelji vjeruju da je to što im se dijete rodilo bolesno božja volja, i da će dijete koje umre postati anđeo na nebu. Svako suprotstavljanje takvim religijskim stavovima pomoću znanosti shvaća se kao vrijeđanje muslimanske zajednice i opet smo na “islamofobiji” s početka priče.

Malo statističkih podataka:

  • Pola britanskih Pakistanca ima supružnika koji im je rođak u prvom koljenu.
  • Šanse da dijete iz takve veze ima neki genetski poremećaj su 13 puta veće nego za dijete iz opće populacije.
  • Jedno od deset djece iz inbreeding veza umire u dojenačkoj dobi ili razvije ozbiljan, po život opasan poremećaj.
  • Djeca čiji su roditelji britanski Pakistanci čine samo 3% ukupno rođene djece u Britaniji, no čine i 33% ukupno rođene djece s genetskim poremećajima.

Svi imamo neke abnormalne gene, no većina nas nema njima uzrokovan poremećaj jer normalan gen jednog roditelja “nadjača” abnormalan gen drugog. Ukoliko su roditelji bliski rođaci, veće su šanse da oba imaju isti abnormalni gen. U tom slučaju, šanse da se dijete rodi s poremećajem je jedan prema četiri. Ti poremećaji mogu biti sljepoća, gluhoća, anemija srpastih stanica, problemi sa srcem, plućima, jetrom, bubrezima te cijeli niz neizlječivih neuroloških i mentalnih poremećaja. Smrtnost u ranoj dobi je također česta.

Problem nije samo u prvoj generaciji djece – ukoliko oba roditelja imaju isti abnormalni gen, šanse su jedan prema četiri da će dijete koje se rodi zdravo biti nositelj poremećaja, što predstavlja problem za buduće generacije.

Gradovi u kojima su velike muslimanske zajednice, kao što je Bradford kojeg profesor Jones uzima kao primjer, imaju nadprosječno visok broj muslimanske djece oboljele od ozbiljnih poremećaja, a i postotak djece koja imaju ikakvih problema s vidom i sluhom veći je u muslimanskim obiteljima. Od 1 100 trudnica u Bradfordu, 70% ih ima supužnike koji su im rođaci u prvom koljenu. Bolnica bilježi porast u broju različitih genetskih poremećaja, neki od kojih su rijetki, a neki do nedavno nisu ni bili zabilježeni u Britaniji. Tipično područje godišnje broji 25 različitih genetskih poremećaja, Bradford ih broji 140. Osam posto ukupno rođene djece s jednim specifičnim genetskim poremećajem u Britaniji dolazi iz Bradforda, iako grad čini samo jedan posto ukupne populacije. Škole za djecu s posebnim potrebama prepune su.

Patnje djece teško je gledati kroz prizmu novca pa riječi zastupnice Cryer o troškovima zbrinjavanja bolesne djece možda na prvo zvuče hladno. No kad se u obzir uzme da se bolest te djece mogla spriječiti zabranom inbreedinga, one postanu savršeno smislene. Namjerno ignoriranje (vjerskih) praksi koje dovode do stravičnih posljedica, a sve u ime formalnog poštivanja tuđeg nacionalnog i vjerskog identiteta je jednostavno krivo i to treba prestati.

Izvori:

http://www.telegraph.co.uk/culture/hay-festival/8544359/Hay-Festival-2011-Professor-risks-political-storm-over-Muslim-inbreeding.html

http://www.dailymail.co.uk/debate/article-1392938/Inbreeding-Islamic-communities-deformed-babies-conspiracy-silence.html

http://www.dailymail.co.uk/news/article-1394119/Its-time-confront-taboo-First-cousin-marriages-Muslim-communities-putting-hundreds-children-risk.html

Written by sylvermyst

6. 6. 2011. at 23:02

Bolje ikada nego nikada

with one comment

Konačno dobra vijest iz islamskog svijeta.

U Mauritaniji je 15. siječnja 2011. svjetlo dana ugledao novi zakon koji izričito zabranjuje obrezivanje ženskih genitalija (FGM), napokon bacajući fetvu na tu barbarsku i nehumanu praksu.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), procedura obrezivanja ne ide u prilog medicini te nikako nema zdravstvenu svrhu. Takođe, obrezivanje ženskih genitalija nije ni religijski uslovljeno. To je zaostala praksa preislamskog doba, no neki su smatrali da je ok sakatiti djevojčice kako bi se održala njihova čistoća. Naime, taj običaj služi kontroli ženskih seksualnih poriva i “čisti ženske genitalije” na način da se ukloni klitoris koji se smatra ženskim penisom – što je nedopustivo.

“Autori zakona pozvali su se na islamskog pravnika i stručnjaka Ibna al-Hajja koji im je dao potpunu podršku u njihovoj tvrdnji da se ovakva praksa nikada nije provodila u magrebskim zemljama”,

stoji na stranici magharebia.com.

Novi zakon će spriječiti obrezivanje ženskih genitalija širom Mauritanije.

“Ovaj zakon skida religijsku masku iza koje su se ovakve prakse dugo vremena skrivale”,

smatra dr Sheikh Ould Zein Ould Imam, profesor pravne nauke na Sveučilištu Nouakchott i dodaje

“Mi, ipak, trebamo pokrenuti medijsku kampanju kako bi naglasili fetvu, objasnili je i protumačili izvan religijskih i društvenih okvira.”

Napokon se netko sjetio obrazovati puk i oduzeti svetost religijskom primitivizmu koji djevojčicama nameće doživotne tegobe, a ponekada ih, zbog jezivih uvjeta izvedbe, dogura i u smrt.

Nadam se da će ovakav presedan biti primjer drugim islamskim državama i drugim religijskim autoritetima koji smatraju da je šivana i osakaćena vagina garancija čistoće žene i obrana časti njene obitelji.

Mnogi smatraju da je zakon zakasnio – takvu su odluku mnogi mogli donijeti prije i poštedjeti muka mnoge djevojčice i djevojke. To je istina. No istina je i da ovakav zakon nedvojbeno ukazuje na volju da se položaj žene unutar islamske zajednice pokuša poboljšati te da se ženama pruži zakonska zaštita od nametanja tuđih zahtjeva nad njihovim tijelima, opravdavajući kršenje njihovih ljudskih prava religijom ili tradicijom.

Iskreno se nadam da će i druge države slijediti ovaj primjer te da je ovo korak više na putu prema pravednijem društvu. Za sve.

IZVOR: crol.hr

Written by isisrosenkreuz

31. 1. 2011. at 12:55

Ljetna ponuda: genitalno sakaćenje

4 komentara

Ljetni bi praznici za učenike i učenice trebali biti bezbrižni trenuci opuštanja, no za mnoge djevojčice to nije tako.

Guardian prenosi alarmantan (i odvratan) podatak da će ove godine, tokom ljetnih praznika, genitalnom sakaćenju biti podvrgnuto oko 2000 djevojčica školske dobi. Valja napomenuti da se radi o britanskim građankama. No, unatoč tome što zakon u Velikoj Britaniji brani ovu zvjersku praksu, te su djevojčice pripadnice nečega što, po nekim tumačenjima, uvelike šiša zakon ikoje civilizirane zemlje – te djevojčice su muslimanke. Ustvari, to su njihovi roditelji, pa automatizmom moraju biti i one.

Naravno, niti jedan normalan doktor ne bi počinio takvo nasilje nad djetetom, stoga se bogobojazni sljedbenici Muhameda moraju snalaziti kako znaju i umiju u tome da osiguraju čast mladim pripadnicama njihove zajednice – genitalno sakaćenje iz kućne radinosti, uz pomoć žileta, noževa, škara i sličnih priručnih sredstava. Nemam snage ovdje opisivati postupak, no ako vas zanima pogledajte ovdje. Kao što žena u tim zajednicama mora imati zatvorena usta, takvo mora biti i njeno tijelo. Na nesreću tih primitivaca, usta im ne mogu šivati jer je to preočito, no to ih ne zaustavlja da se okome na druge djelove tijela.

Oni dubljeg džepa uspiju čak i pronaći doktore (a takvi se ne bi trebali nazivati ni ljudima) koji su, uz novčanu naknadu, voljni izvršiti ovu protuzakonitu radnju u operacijskim uvjetima. No nisu sve curice takve “sreće”. Za neke, novac može samo kupiti čistu britvu, umjesto rabljene.

Mnoge obitelji šalju svoje kćeri na praznike kod rodbine u nekoj islamskoj zemlji, iz koje će se djevojčica vratiti bez nekoliko centimetara svojeg vlastitog mesa, zašivena i uska kako bi njena čast unutar zajednice bila očuvana.

I sve to bez njihove dozvole. Bez da ih itko išta pita.

Po dobroj staroj “Homo homini lupus”, u ovom su slučaju žene ženama najgori vuk. Majke podvrgavaju svoje kćeri tom mučenju kako one ne bi bile izopćene od zajednice, kako bi se očuvala čast obitelji, odnosno čast muškaraca obitelji. Zašiveno žensko međunožje ima moć da garantira mužjacima čast i ugled. Uz to, i veću dozu seksualnog užitka. Dobro, kako za koga. Ali ženu tako i tako nitko ništa ne pita.

Comfort Momoh radi za Guy’s and St Thomas’ Hospital u Londonu, za jednu od 16 ustanova u Velikoj Britaniji koja se suočava sa genitalnim sakaćenjem žena i svim posljedicama tog degutantnog čina. Po njenim riječima:

“Nema pravog pokazatelja o tome što se u Velikoj Britaniji dešava u vezi genitalnog sakaćenja jer se praksa drži u tajnosti. Tek sada, neki ljudi progovaraju o tome, što je dobro, jer je to naznaka promijena. Postoji veliki pritisak od strane obitelji. Započeli smo sa radom 1997. i imali smo dvije klinike, a sada imamo već 16 sjedišta.”

Zastrašujuća je činjenica da uopće postoji potreba za takvim specifičnim profilom zdravstvenih usluga.

Za neke se slučajeve genitalnog sakaćenja može pronaći medicinsko rješenje u obliku operacije, no većini tih djevojaka organizacije poput ove mogu pružiti samo psihološku i moralnu pomoć.

Leila Houssein, 29 godina, je jedna od mnogobrojnih žrtava genitalnog sakaćenja. Rad sa doktorima joj je pomogao da nekako prebrodi traumu onoga što joj je učinjeno, a podršku u životu joj pruža i sam suprug koji je odlučno stao protiv ovog zvjerstva i zakleo se da njegova djeca to nikada neće proći. Leila je danas dio grupe žena koje su se ohrabrile javno progovoriti o torturi koju su prošle. Mnogo nade polaže u buduće generacije:

“Mlade generacije, koje su rođene i odrasle u Velikoj Britaniji, navikle su na izražavanje svojih mišljenja i neće biti lako ušutkati ih. Prošli su tjedan u Bristolu majke protestirale protiv genitalnog sakaćenja i to je naznaka nečeg novog.”

Velika Britanija je dokaz da genitalno sakaćenje nije nešto što se dešava isključivo u afričkim zajednicama – takva praksa nema temelja u kršćanstvu i u islamu, ni jedna Muhamedova kći tome nije bila podvrgnuta, no predstavlja složeni mehanizam pomoću kojeg žene osiguravaju poštovanje kod muškaraca. Osigurava ženama neznatnu ulogu unutar maskilistički nastrojene zajednice. Ovom traumom plaćaju svoj skroman ulazak u svijet gdje inače ne znače ništa. Znače nešto tek kada su njihova seksualnost i njihovo tijelo podčinjeni protiv njihove volje.

Unatoč tome što je genitalno sakaćenje neprihvatljivo, niti jedna europska zemlja ga ne prihvaća kao razlog za azil.

Izgleda da će još mnoge djevojke i žene morati umirati u sebi ili baš umirati fizički prije nego Zapad prihvati njihov apel za pomoć.

Negiranje pomoći tim napaćenim ženama nas, na žalost, srozava na istu razinu onih koji su te žene uništili. A još nas više srozava opravdamo li ovakva zvjerstva kulturom, tradicijom ili religijskim obilježjem.

Ovakvo nasilje ne može imati opravdanja. Ovakvo nasilje ne može nalaziti razumijevanje.

Potrebno je o tome govoriti, potrebno je osuđivati, jer i taj mali doprinos može dati glas onima koji ga nemaju. Tim su ženama stoljećima šivali usta. Nemojmo dozvoliti da naša šutnja bude još jedan šav njihovom ponižavanju.

Izvor: guardian.co.uk

Written by isisrosenkreuz

26. 7. 2010. at 14:31

Morbidnost na novoj razini

8 komentara

Što se s “običnim”(“poštenim”, heteroseksualnim) čovjekom dešava nakon smrti? Neki vjeruju da ništa, dok će Vas mnogi pokušati uvjeriti da ćete gorjeti u Paklu za svaku, pa i najmanju greškicu (pri čemu zlostavljanje djece nije dovoljno velik grijeh ako ste obučeni u prikladnu, zaštitnu halju), neki će Vas pokušati uvjeriti da Vas čeka gomila djevica (a to su, po definiciji, žene potpuno neiskusne u seksu),…

No što kada umre neki grešnik epskih razmjera? Što ako umre, saklonimebože — peder?

Ovisi, naravno, gdje umre. U Senegalu, miroljubivoj zemlji pobožnih ljudi (94% muslimani, 5% kršćani (pretežno katolici),… izvor: CIA – The World Factbook) otprilike se zna što slijedi: uljudni sugrađani mrtvo će tijelo pristojno iskopati, malo po njemu pljuvati, vući ga po cesti i zatim istovariti na prikladno mjesto… npr. pred roditeljsku kuću.

Madieye Diallo’s body had only been in the ground for a few hours when the mob descended on the weedy cemetery with shovels. They yanked out the corpse, spit on its torso, dragged it away and dumped it in front of the home of his elderly parents.

Nema tu nekog skrivanja. Stvar se lijepo snimi, pusti se u opticaj, a sve u slavu i čast narodne kulture i ljubavi prema bližnjem… i, je l’ te, da se malo uplaši ostale grešne duše:

The scene of May 2, 2009 was filmed on a cell phone and the video sold at the market. It passed from phone to phone, sowing panic among gay men who say they now feel like hunted animals.

“I locked myself inside my room and didn’t come out for days,” says a 31-year-old gay friend of Diallo’s who is ill with HIV. “I’m afraid of what will happen to me after I die. Will my parents be able to bury me?”

Znam da je neke strah “onoga nakon smrti”, no ovo je premašilo i granice koje bih, kao zagriženi pesimist, očekivao od ljudi.

I, da ne bi bilo zabune, nije ovo gore izolirani slučaj. U posljednje dvije godine barem su četiri tijela homoseksualnih muškaraca “tretirana” na taj način, a aktiviste posebno brine da je to baš Senegal. Naime, iako je homoseksualnost zabranjena zakonom, Senegal je bio država relativno niske netrpeljivosti prema homoseksualnoj populaciji:

In the past two years, at least four men suspected of being gay have been exhumed by angry mobs in cemeteries in Senegal. The violence is especially shocking because Senegal, unlike other countries in the region, is considered a model of tolerance.

“It’s jarring to see this happen in Senegal,” says Ryan Thoreson, a fellow at the International Gay and Lesbian Human Rights Commission who has been researching the rise of homophobia here. “When something like this happens in an established democracy, it’s alarming.”

Even though homosexuality is illegal in Senegal, colonial documents indicate the country has long had a clandestine gay community. In many towns, they were tacitly accepted, says Cheikh Ibrahima Niang, a professor of social anthropology at Senegal’s largest university. In fact, the visibility of gays in Senegal may have helped to prompt the backlash against them.

Problemi su krenuli nakon što je lokalni tabloid objavio fotografije… gay vjenčanja! Strašno, znam… Ahmadinejad bi se zgrozio nad državom u kojoj uopće postoje homoseksualci!

The backlash dates back to at least February 2008, when a Senegalese tabloid published photographs of a clandestine gay wedding in a suburb of Dakar, the capital. The wedding was held inside a rented banquet hall and was attended by dozens of gay men, some of whom snapped pictures that included the gay couple exchanging rings and sharing slices of cake.

The day after the tabloid published the photographs, police began rounding up men suspected of being homosexual. Some were beaten in captivity and forced to turn over the names of other gay men, according to research by the International Gay and Lesbian Human Rights Commission.

Efikasna neka policija. Tko zna proganjaju li tako brzo i, štajaznam, zlostavljače djece, silovatelje žena ili barem korumpirane političare? Ne? Ne čudi me…

Susjedna Gambija je izbjeglice srdačno puknula nogom u onaj dio tijela od kojeg zazire i naša europeizirana premijerka:

Gays immediately went into hiding and those who could fled to neighboring countries, including Gambia to the south, according to the New York-based commission. Gambia’s erratic president declared that gays who had entered his country had 24 hours to leave or face decapitation. Many returned to Senegal, where they lived on the run, moving from safehouse to safehouse.

Religijski vođe uprli su sve snage kako bi riješili problem, parirajući Hitleru i njegovom “konačnom rješenju” židovskog “problema”:

In March 2008, Senegal hosted an international summit of Muslim nations, which prompted a nationwide crackdown on behaviors deemed un-Islamic, including homosexuality.

Naravno, nisu tu motivi samo duhovni. Hej, pa ne iskopa se leš u zamjenu za molitvu! Ne, ima tu itekako svjetovnih motiva. Jedna od svrha je slična našim neredima na nogometnim utakmicama i kobajagi “antikorupcijskim” progonima redom bivših dužnosnika (odvlačeći pažnju nacije od ustavnih promjena i donošenja kojekakvih “antikriznih” mjera za pojačavanje krize i siromaštva):

The crackdown also coincided with spiraling food prices. Niang says political and religious leaders saw an easy way to reach constituents through the inflammatory topic of homosexuality.

“They found a way to explain the difficulties people are facing as a deviation from religious life,” says Niang. “So if people are poor – it’s because there are prostitutes in the street. If they don’t have enough to eat, it’s because there are homosexuals.”

Imams began using Friday sermons to preach against homosexuality.

“During the time of the Prophet, anytime two men were found together, they were taken to the top of a mountain and thrown off,” says Massamba Diop, the imam of a mosque in Pikine and the head of Jamra, an Islamic lobby linked to a political party in Senegal’s parliament.

“If they didn’t die when they hit the ground, then rocks would be thrown on them until they were killed,” says Diop, whose mosque is so packed during Friday prayer that people bring their own carpets and line up outside on the asphalt.

Sermons like Diop’s were carried on the mosque’s loudspeakers as well as in Senegal’s more than 30 newspapers and magazines.

Govor mržnje? Ma neeeee… pa to je imam. Religija mira, ne?

Evo još dva slučaja:

Around this time, in May 2008, a middle-aged man called Serigne Mbaye fell ill and died in a suburb of Dakar.

His children tried to bury him in his village but were turned back from the cemetery because of widespread rumors that he was gay. His sons drove his body around trying to find a cemetery that would accept him. They were finally forced to bury him on the side of a road, using their own hands to dig a hole, according to media reports.

The grave was too shallow and the wind blew away the dirt. When the decomposing body was later discovered, Mbaye’s children were arrested and charged with improperly burying their father.

In the town of Kaolack three months later, residents exhumed the grave of another man believed to be gay. In November 2008, residents in Pikine removed a corpse from a mosque of another suspected homosexual and left it on the side of the road.

Uh, sumnjalo se da su bili homoseksualci! Dobro su djeca i prošla…

Afrika je poznati religiozni playground. AIDS je raširen (u Senegalu slučajno ne) u toj mjeri da neke zemlje imaju i dvoznamenkasti postotak zaraženih, dobrim dijelom zbog katoličkih laži protiv kondoma, a homoseksualne osobe su stigmatizirane i progonjene kao posljedica i islamskog i kršćanskog progona,… U čak 37 država je homoseksualnost zabarnjena zakonom! Zamislite da Vas netko zabrani zakonom jer imate plavu kosu ili madež na sred čela.

I još jednom da podsjetim: jedno je religija mira, a druga religija ljubavi.

Gade mi se svi skupa. Tko ima živaca i želuca, pročitajte cijeli članak ovdje.

Written by Charon l'Cypher

11. 5. 2010. at 3:48

Pokapanje živih kao dio “kulture”

leave a comment »

Imala je 14 godina. I družila se s dečkima. Sreća je u nesreći da je njena okolina bila duboko moralna, pa se pobrinula da tu abominaciju riješi na “prikladan” način.

Medine Memi pronađena je u sjedećem položaju, sa svezanim rukama, dva metra pod zemljom ispod kokošinjca kraj njenog doma u Kahti, u jugoistočnoj turskoj pokrajini Adiyaman. Policija ju je pronašla prema dojavi doušnika, a za njeno ubojstvo optuženi su otac i djed (majka je također bila optužena, ali je oslobođena).

Autopsijom su otkrivene značajne količine zemlje u njenim plućima i trbuhu, što ukazuje na činjenicu da je živa pokopana. Na tijelu nije bilo ozljeda koje bi upućivale na onesvješćivanje žrtve (prije ukopa), a u tijelu nije bilo tragova narkotika i/ili otrova.

“Zločin” kojim je zaslužila takvu groznu sudbinu? Imala je muških prijatelja!

Doušnik tvrdi da je djevojčica ubijena nakon obiteljskog “vijećanja”. Prije toga, otac i djed su ju redovito premlaćivali zbog druženja s dječacima. Medina je tri puta tražila spas u lokalnoj policijskoj postaji i tri puta su ju vraćali kući. Četvrti put do njih nije stigla.

Turski javnost šokirala je okrutnost umorstva, no ne i sama činjenica da je ovo čedomorstvo bilo “ubojstvo iz časti”. Naime, “ubojstava iz časti” tamo ima 200tinjak godišnje, što čini 50% svih ubojstava u toj zemlji. Ništa čudno… ipak je to “dio njihove kulture” i to “trebamo poštovati”, ne? Ipak je riječ o “religiji mira”…

Izvor

P.S. Koliko su za “moral” i “ćudoređe” (a posebno za ženska prava) korisne drakonske kazne za obična druženja žena s muškarcima (obrat, naravno, nije zabranjen) jasno se vidi iz egipatskih statistika seksualnog maltretiranja i zlostavljanja žena.

Written by Charon l'Cypher

5. 2. 2010. at 15:22

(Šerijatska) kazna za silovanje

leave a comment »

Što ekstremni dijelovi “religije mira” kažu o kažnjavanju silovanja? Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Šesnaestogodišnja djevojka iz Bangladeša kažnjena je 101 udarcem biča jer je nakon silovanja ostala trudna, a kažnjen je i njezin otac. Silovatelj je oslobođen.

Šesnaestogodišnjakinja koju je u selu u oblasti Brahmanbaria silovao 20-godišnjak ostala je u drugom stanju. Zbog toga ju je otac brzo udao, ali je taj brak razvrgnut nakon nekoliko tjedana kad je otkrivena trudnoća.

Djevojka se toliko sramila da svojeg napadača nije ni prijavila; njemu je oprošteno jer se po šerijatskom zakoniku silovanje može dokazati samo svjedočenjem četvorice odraslih muških muslimana koji su bili očevici i nikakvi drugi dokazi se ne priznaju. Zbog izvanbračnog seksa djevojka je osuđena na 101 udarac bičem, a i njezin otac je novčano kažnjen; zapriječeno im je da će biti izopćeni u selu ako kazna ne bude plaćena.

Za bangladeške novine Daily Star djevojka je izjavila da joj je silovatelj upropastio život i da želi pravdu. Koliko je pravda moguća u šerijatskom zakonu, naročito ako ste pogrešnog spola, jasno je iz prethodno navedenoga.

Nema šta: uzoran osjećaj pravde, miroljubivosti, čovjekoljublja i forenzičke analize… 👿

Written by Charon l'Cypher

27. 1. 2010. at 3:22

%d blogeri kao ovaj: