Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘iustitia et pax

Iustitia, pax i hipokrizija

leave a comment »

licemjer = onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, onaj koji prikriva svoju pravu prirodu hineći osjećaje i stavove koji nisu njegovi; himbenik, hipokrit, podlac

————————————————————————————————————-

Komisija HBK Iustitia et pax nedavno je pozvala na bojkot kupovine nedjeljom. Pored zaštite embrija i osude komunjara to je konstanta požrtvovne i nesebične borbe za ljudska prava.
Čitajući tekst posebno me dirnulo kako je Iustitia et pax prepoznala licemjerje:

“Stoga, kupovanje nedjeljom svojevrsni je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima.”

To me ponukalo da pažljivije pročitam cijeli tekst i pokušam pronaći još malo licemjerja.

“… radnice i radnike, koji su zbog slabosti hrvatske zakonske zaštite izloženi pritisku i prisiljeni raditi bez nedjeljnog odmora … u taj dan odmora ne će biti sa svojima i zbog njihove odsutnosti njihovi će domovi zjapiti prazni, sivi i sumorni.”

Dogodi se ponekad da ta inače slabašna zakonska zaštita profunkcionira pa nečiji stan ostane prazan i sumoran jer je dugogodišnji stanar deložiran. Tako su na zahtjev Oratorija svetog Filipa Nerija i odlukom Županijskog suda u Splitu “ispražnjene” tri prostorijice ukupne površine 25m2. Duhovnici su u svojoj mudrosti i socijalnoj osjetljivosti zacijelo procijenili kako je taj prostor važniji njima nego nekakvim stanarkama koje su se tamo baškarile 40 godina!

“Ljudska osoba, koju demokratska vlast nema pravo – prezreti, a niti gospodarstvenici u “socijalnom tržnom gospodarstvu” Europske unije – izrabljivati, nije samo proizvođač i potrošač roba i usluga.”

Kakva je nesebična briga Crkve za radnička prava zaposlenika najbolje govori činjenica da novinari katoličkih glasila nisu organizirani u sindikat, a nisu čak niti članovi Hrvatskog novinarskog društva. To valjda i nije potrebno jer se Njegova Nepogrešiva Svetost Papa kao jedini autoritet brine da im nikakva prava ne budu uskraćena.

“Osoba je biće duhovno, okrenuto transcendenciji, ali i kulturi i umjetnosti, te sportskoj, rekreativnoj i, općenito, društvenoj i političkoj zauzetosti.”

Postoje, međutim, situacije kada treba odlučiti između transcedencije i puke tjelesnosti, upravo kao što pokazuje jedna vijest iz 2009. godine:

Nakon što je izgradila veliki hram na Visokoj uz osnovnu školu i dječje igralište te počela gradnju nove crkve i pastoralnog centra na mjestu sportskog igrališta uz OŠ “Sućidar”, Splitsko-makarska nadbiskupija odlučila je “zauzeti” i školsko dvorište te dio sportsko-rekreacijskog centra na Brdima, gdje planira graditi još jedan vjerski objekt.

“S nadolaskom demokracije opravdano se očekivalo da će poštivanje nedjelje postati pravilom. Ali svjedoci smo da se pred naletom neoliberalne pohlepe razara i nedjelja, i to u našoj domovini, gdje se 91% građana izjašnjava kršćanima.”

Bezobzirni kapitalisti toliko su drski da tjeraju radnike na rad nedjeljom čak i kada rade za Crkvu, npr. na gradilištu Katoličkog sveučilišta što su 2008. godine zabilježili fotoaparati Jutarnjeg lista.
Naravno da duhovnici nisu imali pojma 😉 da se tamo radi i nedjeljom, dapače, tražili su od vlasnika tvrtke da Gospodnji dan bude slobodan … međutim nisu pokazali volju tolerirati eventualno prekoračenje rokova.

“Jer građani će istu količinu novca trošiti od ponedjeljka do subote, budući da je subota već za većinu zaposlenika – neradni dan. … … Konačno, upitajmo se: nisu li s tradicionalnim radnim vremenom – od ponedjeljka do petka – oduvijek bila usklađena i nastava đaka i studenata? … … Nije li, dakle, nedjelja jedino vrijeme koje nitko ne bi smio dirati i ugrožavati?”

U (pokojnom?) centru Cascade RKC je bila suvlasnik, a radno vrijeme bilo je i subotom do 21,00 iako je “subota za većinu zaposlenika – neradni dan” i usprkos činjenici da je tradicionalno radno vrijeme od ponedjeljka do petka. Ako ćemo se pozivati na tradiciju, onda bi trebali biti dosljedni, zar ne?

I ne, nedjelja nije jedino vrijeme koje se ne bi smjelo dirati. Postoje naime neke religije kojima Gospodnji dan nije nedjelja već subota, ali to je za RKC, kao i za druge religije, terra incognita zvana tolerancija!

Prije proglasa Iustitie et pax, na bojkot trgovačkih centara nedjeljom pozvao je sisački biskup Košić. On je svoju averziju prema trgovačkim lancima i krupnom kapitalu pokazao prije Božića kada je otpuštenim radnicima sisačke željezare podijelio 250 000 kuna u bonovima za Konzum!

—————————————————————-

Korišteni su tekstovi:

Kupovanje nedjeljom je oblik licemjerja i bezosjećajnosti s obespravljenima

Crkva deložirala sestre, morale su ići iz stana u kojem su 35 godina

KAKAV JE CRKVA POSLODAVAC Don Ivan Grubišić: Otkaze dobivaju oni koji nedjeljom ne idu na misu

Građani s Brda: Crkva se želi širiti na igralište

Za Crkvu se može raditi i nedjeljom

Crkva uplatila novac Agrokoru pa bivšim radnicima Željezare podijelila po 300 kuna bonova za Konzum

Oglasi

Written by Ajgor

3. 3. 2012. at 13:30

Crkva istinu ne prašta

2 komentara

Predsjednik Josipović je Redom Stjepana Radića za promicanje pravde i demokracije, među ostalima, odlikovao novinara Dragu Hedla. Lako je pogodili tko se pobunio: hrvatska katolička crkva, kroz objavu Hrvatske Biskupske Konferencije:

Komisija »Iustitia et pax« izražava nezadovoljstvo i duboku zabrinutost činjenicom da je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović povodom Međunarodnoga dana ljudskih prava Redom Stjepana Radića za osobit ljudski i profesionalni doprinos borbi za ljudska prava, promicanje pravde i demokracije te otkrivanje istine odlikovao novinara Dragu Hedla, osobu koja je u vrijeme komunističkog režima i jednoumlja svojim napisima potirala jedno od temeljnih ljudskih prava, pravo slobode vjerovanja. U svojim napisima iz toga vremena između ostaloga nazivao je bl. Alojzija Stepinca »krvnikom među svecima« stavljajući u taj negativni kontekst i bl. Ivana Merza.

Osoba koja je denuncijantski pozivala na represiju prema onima koji drukčije misle i tako ugrožavala živote nevinih ljudi, a koja je u vrijeme demokratske Hrvatske pravomoćno osuđena za klevetu, osoba koja se često prikazivala žrtvom, a nikada nije dokazano da je bila ugrožena, nikako ne zaslužuje to časno odlikovanje.

Poseban razlog za zabrinutost izaziva činjenica da demokratski izabrani predsjednik Republike Hrvatske, koji je dužan brinuti se za poštivanje prava svih, ali i za poštivanje povijesne istine i njezino otkrivanje, odlikovanje dodjeljuje onima koji su u komunizmu, a i nakon njegova pada, iskrivljavali i zatomljivali i činjenice i istinu.

Pozivamo Predsjednika Republike da iz moralnih razloga povuče dodijeljeno odlikovanje i još jednom preispita svoju odluku da se takvo odlikovanje dodjeljuje bilo kojoj osobi koja se u vrijeme komunizma ogriješila o poštivanje temeljnih ljudskih prava. Takva vrsta kršenja ljudskih prava ne zastarijeva i ne može se opravdati nekim drugim pozitivnim djelima, a takav odabir osoba dovodi u pitanje važnost i značenje samog odlikovanja ako se koristi kao sredstvo za prekrajanje onoga čega bi trebalo biti znakom, a to je istina.

U Zagrebu, 8. prosinca 2011.

†Vlado Košić predsjednik Komisije HBK-a »Iustitia et pax«

Izvor: 24sata

Kao i obično, priopćenje dano s visoka pršti argumentima i konkretnim prigovorima.

Komentar tog nesebičnog doprinosa crkve gluposti u Hrvata prenosimo s portala Novosti:

Crkva istinu ne prašta

Datum objave: 17.12.2011. Piše: Saša Kosanović

Prije nekoliko godina u Sloveniji je održan međunarodni skup pravnih stručnjaka, među kojima je bilo podosta uglednih odvjetnika krivičara, sudaca, profesora i tužitelja s prostora bivše Jugoslavije i zapadne Evrope. Jedan od govornika bio je i tadašnji šef USKOK-a Željko Žganjer, kojem je publika postavljala pitanja, pa je tako jednog odvjetnika i borca za ljudska prava iz Hrvatske zanimalo zašto Žganjer početkom devedesetih i nakon “Oluje” nije istraživao ratne zločine nad Srbima u Šibensko-kninskoj županiji. Žganjer je pomalo uvrijeđeno odgovorio kako to nije točno, da je on itekako profesionalno radio svoj posao, međutim, “znate kakva su bila vremena, nije bilo lako baviti se takvim poslom, imao sam obitelj i dva kredita, a znao sam da bi me odmah smijenili kada bih išao do kraja…”

Sudionik tog skupa, koji nam je prepričao ovu epizodu, tvrdi da je u dvorani tada nastao tajac: premda je Žganjer rekao istinu, svima je bilo nevjerojatno što se otvoreno usudio reći da je, zapravo, osobni interes pretpostavio osnovnim načelima tužilačke profesije, koja itekako uključuje rizik, hrabrost i insistiranje na poštivanju zakona, bez obzira na posljedice.

Sam protiv šerifa

Slično kao i Žganjer, na pitanja zašto nisu pisali o kriminalu lokalnih političara, o ratnim zločinima na svom području, miniranjima, deložacijama i raznim drugim kršenjima ljudskih prava, uglavnom onih građana srpske nacionalnosti, odgovaraju i lokalni novinari. Netko se bojao za posao, netko za život, a gotovo je svima bilo zajedničko da su šutjeli.

U tome se i u još puno drugih stvari od takvih razlikuje Drago Hedl, novinar koji je otkaz dobio odmah i kojeg je Branimir Glavaš gospodar života i smrti u Osijeku i Slavoniji devedesetih, kako se to voli reći – označio kao neprijatelja. Taj osuđeni ratni zločinac, inače osobni prijatelj i heroj za biskupa MarinaSrakića, i danas žali što Hedl nije stao u kolonu osječkih Srba zavezanih ruku i sa selotejpom na ustima; bio je uvjeren da je svoj posao obavio šerifovskim upadom u redakciju “Glasa Slavonije” kojem je Hedl bio urednik. Glavaš je preuzeo list i iz njega zauvijek istjerao Hedla, pa će glavaševci reći da mu se on otad osvećuje. No, to nije točno: i tada i prije i kasnije Drago Hedl samo je radio svoj posao i, za razliku od mnogih drugih, usudio ga se raditi i na stranicama “Feral Tribunea”, iz tjedna u tjedan bilježeći ono što je vidio oko sebe.

A u tom mračnom vremenu i zaboravljenom gradu vidio je svašta: ubojstva, pljačke, teror, kršenje ljudskih prava… Vidio je i pisao o slizanosti gradskih i regionalnih političkih, gospodarskih i, najvažnije, crkvenih struktura s Branimirom Glavašem, gramzljivim lokalnim šerifom koji je umislio da je nedodirljiv.

Mnogim građanima Hrvatske, i Srbima i Hrvatima, koji se nisu uklapali u shemu Franje Tuđmana, bivšeg komunističkog komesara koji je pisao smrtne presude “narodnim neprijateljima” po Zagorju i znanstvenog plagijatora koji je umislio da je mesija što će spasiti Hrvatsku, provođenu uz pomoć svoje desne ruke, ratnog zločinca i provoditelja etničkog čišćenja Gojka Šuška, pisanje Drage Hedla, “Ferala”, “Novog lista” i šačice nezavisnih intelektualaca okupljenih oko časopisa “Erasmus”, ratnog HHO-a, GOLJP-a i sličnih organizacija, pomoglo je da prežive te “godine koje su pojeli skakavci”.

Iz tog je razloga i vašem izvjestitelju bila velika radost i čast prisustvovati dodjeli odlikovanja koje je Dragi Hedlu, Zoranu Pusiću i Nansen institutu za dugogodišnju borbu u zaštiti ljudskih prava dao predsjednik Ivo Josipović. Skupilo se tom prigodom u Predsjedničkim dvorima veliko društvo, među kojima i puno onih čija priča ne bi bila ispričana da nije bilo Hedla.

Mentalni sklop progonitelja

Bilo je već ondje i onih zgroženih činjenicom da je Hedl primio nagradu; jedan bivši branitelj Vukovara i logoraš rekao nam je da je odlikovanje “sramota, jer svi znamo da je Hedl korumpiran”; da to nije samo neumjesna primjedba postalo je jasno kada se oglasila Hrvatska biskupska konferencija (HBK) sa zahtjevom da Hedl vrati odlikovanje, jer je osamdesetih u jednom tekstu uvrijedio uspomenu na kardinala Alojzija Stepinca i jer je, navodno, osuđen za klevetu.

Naravno, one koji znaju način razmišljanja hrvatskih biskupa i koji znaju da je na čelu HBK-a Marin Srakić, čovjek kojega je Hedl često prozivao zbog otvorene podrške zločincu Glavašu, to nimalo nije iznenadilo. Pišući o neumjerenosti crkvenog bogatstva, palačama koje grade dok vjernici živi u neimaštini, prozivajući ih zbog činjenice da nikada nisu našli toplu riječ za žrtve ratnih zločina, ali su redovito potpisivali apele za puštanje ubojice i ratnog zločinca Mirka Norca na slobodu, solidarizirali se sa zločincima iz Lore i drugima koji su osramotili hrvatsku uniformu, Hedl je davno javno prokazao biskupski svjetonazor.

Protiv odlikovanja je i Hedlov dugogodišnji medijski progonitelj Ivica Šola, koji ga na stranicama “Glasa Slavonije” proglašava ludim, jer da se lažno prikazuje kao žrtva i policiju obasipa prijetnjama smrću; pritom citira Ciorana, koji kaže da se “zločinci uglavnom novače iz redova žrtava kojima nije do kraja odrubljena glava”.

To je mentalni sklop Hedlovih progonitelja, takvima je čovjek ovjenčan mnogim strukovnim priznanjima u Hrvatskoj i inozemstvu stalna prijetnja, kao što su im neprijatelji i svi oni koji u posljednjih dvadeset godina branili slabije. Tako smo u tadašnjem “Feralu” mogli pročitati da se Marin Srakić nije mogao suzdržati ni na sprovodu vlastitog kolege, don Luke Vincetića, slavonskog svećenika i “Feralova” kolumnista, koji se usudio suprotstaviti nacionalističkom ludilu i u Crkvi i u hrvatskom društvu: nad otvorenim mu je grobom održao bukvicu i mrtvog ga napao, jer se nije s njim slagao. Tekst o tom incidentu napisao je, naravno, Drago Hedl.

Izvor: Crkva istinu ne prašta

Čekamo da Crkva povuče svoje višestruko davane podrške Glavašu, Norcu, Gotovini i drugima koji su osuđeni za malo više od klevete, što je ionako bilo jako popularno (ne i opravdano) u Tuđmanovo doba, kad je Feral praktički uništen “duševnim bolima” raznih veličina o kojima je samo pisao — kako se kasnije pokazalo — istine, što je izvrsno komentirao Boris Dežulović u Slobodnoj Dalmaciji.

Rasplodna stoka

leave a comment »

Da malo prekinemo ljetno ljenčarenje, prenosimo najnoviji biser Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije:

‘Izmjene i dopune Zakona o trgovini koje je donijela Vlada RH, a kojima se omogućuje poslodavcima da slobodno reguliraju rad nedjeljom, donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure. Odluka je potiho donesena i namjerno se čekalo da Sabor završi s radom pa da se odluka progura’, kazao je Vlado Košić, sisački biskup i predsjednik Komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije

U HBK-u drže da je izmjenama Zakona o trgovini Vlada, nakon što je prije par godina napravila korak naprijed, sada učinila dva nazad te smatraju da za takav potez nisu postojali nikakvi razvidni razlozi koji se, drže, moraju preispitati.

‘Procedura kojim je došlo do izmjene Zakona neočekivana je i neprihvatljiva’, smatra Košić i dodaje da su izmjene, osim na radnike, udar i na obitelj.

Gordan Črpić, tajnik Iustitije et paxa, smatra da su izmjenama Zakona na udar došli najprije najranjiviji slojevi društva – niže obrazovani i žene koji čine većinu u sektoru trgovine.

‘Ovom odlukom širi se potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnog odmora. Usto, kako je riječ o pretežno ženskoj populaciji fertilne dobi, a Hrvatska je u depopulaciji, riječ je i o udaru na obitelj. Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta, nego upravo suprotno’, drži Črpić.

Uz navedeno u Iustitiji et paxu smatraju da nije poštivana ni europska pravna praksa te da je odluka Ustavnog suda iznimna u europskim razmjerima.

‘Njemački Ustavni sud donio je odluku o istoj problematici, u isto vrijeme kad i hrvatski, ali je ona dijametralno suprotna. A praksa koju je naš sud doveo u pitanje uobičajena je praksa u Austriji, Francuskoj, Velikoj Britaniji. Takva odluka pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike’, zaključio je Črpić.

Na “fertilni kontingent žena” u svom se komentaru osvrnuo Ante Pavić iz Business.hr-a:

„Deregulirani ritam rada značajnog dijela fertilnog kontingenta žena svakako nije mjera koja ide u prilog podizanju nataliteta nego upravo suprotno“, kazao je u ponedjeljak Gordan Črpić, tajnik komisije Iustitia et pax, zabrinut za društvene potrese koje će proizvesti zakonska dozvola za rad trgovina nedjeljom.

Zamislimo načas nekog neimenovanog tajnika stočarskog saveza Valens Bovis kako govori o problemima modernog stočarstva u Hrvata:Već dulje vrijeme u mliječnom govedarstvu prisutan je nedostatak kvalitetnoga ženskoga genetskog materijala svuda u svijetu, pa tako i kod nas. Bojim se da će deregulacija uzgoja dovesti do značajnog pada dijela fertilnog kontingenta domaćih pasmina“. Doduše, svaka sličnost je slučajna i tvrditi da Crkva u Hrvata dio svojeg stada smatra isključivo rasplodnom stokom bilo bi slobodno tumačenje izjave kazane čistim birokratskim jezikom.

Riječ je o nečemu posve drugom, o nemilosrdnoj tržišnoj borbi Crkve sa sve snažnijom konkurencijom. Najveća kapitalističko-rentijerska korporacija već se dulje bori sa svojom kapitalističko-trgovačkom konkurencijom pa je zadnje „dereguliranje ritma rada“ dovelo do nervozne reakcije. Crkveni dostojanstvenici istaknuli su kako se tom odlukom širi potrošački mentalitet, stvaraju pretpostavke za zapadanje građana u dužničko ropstvo, a što je najvažnije, otvara se mogućnost da hrvatski građani budu jeftini radnici bez dostatnoga odmora. I eto savršenog slijetanja na glavu s crkvenog zvonika.

Naime, hrvatski građani već se dugo osjećaju baš tako, a Crkva kao da to nije do sada primijetila jer je vjerojatno imala mnogo posla, čak i nedjeljom, jer brojenje ovaca, nekretnina, poduzeća i novca iziskuje velik trud. Kada govori o krizi obitelji, Crkva ne shvaća da je današnja obitelj, takva kakva jest, samo dobro prilagođena liberalnom kapitalizmu, istom onome u kojem Crkva mnogo uspješnije pliva od njezina stada koje nikada neće imati šanse spavati u palači optočenoj oniksom koji se ugrađivao i nedjeljom, što nije ugrožavalo fertilni kontigent jer su ga ugrađivali mužjaci. Ako ništa drugo, jedno je sigurno dokazano – oniks ne samo da štiti od zlih uroka nego ne propušta ni informacije.

Osim sramotne konstrukcije “fertilni kontingent žena” (vuče li ovo samo meni na vagone stoke?), osvrnuo bih se na još neke detalje. Prvi je primijetio T-Portal u gore linkanom članku:

O skandalu ni riječi

Iako su novinari inzistirali da HBK da svoje mišljenje o skandalu koji trenutno potresa Crkvu, a riječ je, podsjetimo, o slučaju u Porečko-pulskoj biskupiji, mešetarenju sa zemljištima, želji talijanskih benediktinaca da vrate svoju zemlju i ulozi kardinala Josipa Bozanića u cijeloj priči, Iustitia et pax odlučila je ostati nijema.

Dakle, moralna vertikala bavi se (opet) svjetovnom politikom, no ne nalazi za shodno isprtljati čak niti neki izgovor za ulogu svog šefa u otvorenoj otimačini hrvatske imovine (višestrukoj: ne samo od talijanskih benediktinaca, nego i od Porečko-pulske biskupije, kojoj je sud “vratio” nešto što je još jugoslavija 70-ih platila).

Generalno, volim citirati originalne izvore. Nije mi milo polinkati tamo neki T-Portal koji prenosi komadiće izjave. Radije citiram originalnu izjavu. I obično to nije problem, osim kad je riječ o božanskoj instituciji Crkve u Hrvata koja ne nalazi za shodno obratiti se puku, nego to radi preko posrednika. Na stranici HBK tako možemo naći rutinsko priopćenje s izvanrednog zasjedanja HBK (ponešto floskula oko Papinog posjeta, suhoparna vijest o crkvi u Udbini i kraći povratak u 1947. godinu), prošlu izjavu Komisije HBK Iustitia et pax o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj (to je ono gdje se bune da nisu dovoljno povlašteni jer se o njima smije pisati i ono što im se ne sviđa),… ali ovoga nema. Zašto se, uostalom, obratiti stoci kad govorite da je stoka?

Druga stvar koja se primjećuje iz izjave Komisije je da se pokazuje velika briga za rasplod, ali ne i za kvalitetu života stada. “Samo neka vas bude što više; nije važno kako živite”, poručuje Crkva svom stadu od pamtivijeka. Nema brige oko regulacije rada nedjeljom, hoće li radnici i radnice dobiti barem jedan slobodan dan u tjednu (ne nužno nedjelju), hoće li im rad nedjeljom (i noćima) biti dodatno plaćen,… to biskupe ne zanima, jer te stvari eventualno popravljaju kvalitetu života “fertilnog kontingenta”. A znamo da zadovoljno stado radije bleji samo, nego za račun pastira…

Treća stvar koju ne mogu ne primijetiti je prigovor oko same procedure. Izmjene zakona “donesene su bez javne rasprave i mimo zakonske procedure”, upozorava nas biskup Košić. Isto to ga nije smetalo kad je bez javne rasprave zabranjen rad nedjeljom. A što je tek s javnom raspravom kad je ministar Mengelinović predložio (i to mu je prošlo!) Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji? Tada su biskupi likovali i nije ih bilo naročito briga za “javnu raspravu”, kao niti za egzodus rasplodne stoke koja je na (zlu umjetnu) oplodnju morala ići u susjednu Sloveniju. Neka, bolje da na to troše novac nego na, saklonimebože, obrazovanje djece ili tako neku đavolju nepodopštinu.

Za kraj, “odluka (o slobodnom reguliranju radnog vremena, op.a.) pogoduje krupnom kapitalu i u neravnopravan položaj dovodi radnike”, poentira vrli biskup, pozivajući se pritom na zemlje koje tako nešto brane, a inače su poznate kao antikapitalistički radničko-socijalistički bastioni: Austrija, Francuska i Velika Britanija. Ja primijećujem da te države veže nešto veće od neradne nedjelje: pristojno funkcionalna (naravno, ne bez problema) pravna država u kojoj je nezamislivo da deseci tisuće ljudi rade bez plaće, da netko mazne firmu i upropasti radnike bez da za to odgovara i sl.

Ali ništa od toga biskupe ne smeta. Njihova briga je “fertilni kontingent”…

Written by Charon l'Cypher

2. 8. 2011. at 11:14

Vic dana

7 komentara

Izjava Komisije Iustitia et pax, uz moje komentare i boldanje.

Komisija izražava zabrinutost zbog sve učestalijeg i otvorenijeg iskazivanja netrpeljivosti i nasilja prema katolicima u Hrvatskoj.

Nasilje i netrpeljivost? Ha da, jasno, svi oni nakazni, neprirodni i bolesni “gejevi” i saklonimebože “lezbijke” što su kamenovali  Catholic Prideu u Splitu. Hm, ili je možda bilo obrnuto?

Netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena je iz vremena komunističkog totalitarizma i nikada nije u potpunosti nestala, a u posljednje se vrijeme intenzivirala, posebice neposredno prije i nakon posjeta Svetog Oca Republici Hrvatskoj i hrvatskim katolicima.

Opet komunizam (meni je više muka od spominjanja toga, što im to zaboga znači?). I stvarno, nezamislivo je da se u doba kad dolazi Big Kahuna, zaštitnik pedofila, protivnik kondoma i autor hrpetine nebuloznih izjava inteziviraju aktivnosti onog dijela javnosti koji nije slijep na te činjenice. S time da bi gospodin Košić trebao znati da definicija netrpeljivosti nije iznošenje konkretnih i argumentiranih tvrdnji s kojima se on eto ne slaže.

Sa žaljenjem konstatiramo da državna tijela nisu adekvatno, po službenoj dužnosti, reagirala na otvorene izričaje netrpeljivosti prema katolicima na onaj isti način kako su reagirali kada se radilo o pravima drugih ugroženih zajednica i pojedinaca.

Ja recimo žalim da državna tijela nisu adekvatno, po službenoj dužnosti, prekinula misu na hipodromu jer su konstatirala da propovijed sadrži izričaje netrpeljivosti prema nekatoličkim obiteljima, izričaje opasne za dječje uši i njihovo mentalno zdravlje i izričaje protivne zakonu o pravu žena na izbor, npr.

Držimo da treba prekinuti s praksom prozivanja i omalovažavanja katolika zbog njihove vjerske pripadnosti, njihova načina života, njihovih vjerskih uvjerenja i učenja, koja se bez ikakvih argumenta proglašavaju nazadnima.

Nije naslov posta bezveze takav kakav je. Mislim da zaista nije potrebno nabrajati zašto katolička vjerska uvjerenja itekako jesu nazadna, dovoljno je pročitati ponešto zadnjih postova na tu temu. Postova koji, gle čuda, makar ga gospodin Košić ne priznaje, jesu argumentirani. Osoba kojoj se kaže da misli (misli s upitnikom) krivo ima pravo na to se uvrijediti, ali to ne mijenja činjenicu da postoje realni razlozi i neovisni dokazi da ona zaista krivo misli. To što ta osoba to odbija prihvatiti rezultira time da se ponaša kao razmaženo derište koje svom silom hoće da mu mama kupi tu igračku u dućanu pa vrišti i plače jer smatra da na to ima pravo.

Stoga pozivamo državne institucije da ne budu pristrane i da budno paze na dostojanstvo i pravo katolika na življenje svoje vjere i izricanje svojih vjerskih uvjerenja što im jamče hrvatski zakoni.

Državne institucije jesu pristrane, ali su nažalost prokatoličke umjesto antikatoličke. Na kraju krajeva, nitko katolicima ne oduzima pravo da žive kako žele i da vjeruju u što žele. Ono što je problem je što katolici svoja nazadna (da, namjerno pišem ‘nazadna’) uvjerenja i “pravila” žele i pokušavaju svim silama nametnuti svima. Tipično, sebe smatraju ugroženom skupinom, a s druge strane vrše teror i svoja uvjerenja grubom silom nameću kao jedina ispravna svima drugima. To je stav kojem se itekako treba suprotstaviti. Makar će to suprotstavljanje, koliko god argumentirano i zdravorazumsko bilo, biti naravno proglašeno kršćanofobijom.

Katolici u Hrvatskoj se ne boje nikakve argumentirane javne rasprave ili kritike, ali nikako ne mogu prihvatiti da se prešutno prihvaća njihovo omalovažavanje bez reagiranja nadležnih institucija.

Većina katolika ne bi prepoznala argument čak ni da dođe i ugrize ih za.. nos. Većina katolika će na slovo ‘k’ od kritike, koliko god ona bila argumentirana, poklopiti uši rukama i vikati “kršćanofobija” na sav glas. Ako netko ima omalovažavajuć stav, onda su to oni koji misle da su bogom dani da donose odluke za sve, jedini koje se treba pitati što i kako oko ama baš svega i oni koji ne žele prihvatiti da ljudi imaju pravo na različito mišljenje i na različite stavove.

Komisija poziva sve Hrvate i Hrvatice da hrabro u javnosti iznose svoje stavove o raznim temama, da ih znaju argumentirati i dobro uobličiti.

Ha, slažem se s ovom prvom rečenicom. Dajte ljudi, argumente, ne dogme. Znajte objasniti zašto nešto mislite/vjerujete. Ovo je valjda jedina smislena rečenica (ha, zalomi se svakome) u cijeloj Izjavi!

Javna rasprava i izmjena argumenata s katoličkog stajališta apsolutno isključuje narušavanje dostojanstva čovjeka, napose svako nasilje koje nedvosmisleno osuđujemo.

Jel u nasilje uključuju i psihičko nasilje? Jer, mene psihički izmuče tekstovi i stavovi s “katoličkim argumentima”. Prvo mi dodje da prasnem u smijeh, onda mi obrva završi u šiškama, a od kolutanja očima me počne boljeti glava.

U ovoj Izjavi namjerno nismo koristili izričaj “govor mržnje” jer ovu sintagmu držimo besadržajnim jezičnim neologizmom kojim određene skupine opravdavaju vlastite napade na one s kojima ne dijele isto mišljenje.

Ha, s obzirom da spadaju pod ovo zadnje, mogu taj izraz slobodno koristiti. I, od kad se neslaganje s nekim klasificira kao napad? Sta nije uvjerenje da me “oni progone” znak psihičke bolesti?

mons. dr. sc. Vlado Košić
predsjednik Iustitia et pax

U Zagrebu, 27. lipnja 2011.

Izvor: IKA

Written by sylvermyst

28. 6. 2011. at 16:18

Iustitia et Pax u potrazi za istinom

leave a comment »

Kako piše Slobodna Dalmacija, na jučerašnjem zasjedanju komisije Iustitia et Pax, biskupi su iznjedrili genijalnu ideju kako bi se konačno i točno utvrdio broj žrtava komunizma.
Predložili su da se za popis stanovništva koji će se održati u travnju 2011. godine uvrsti i pitanje o žrtvama komunizma u svakoj obitelji.

Na njihovu žalost, popisnice su već gotove pa takvo što nije moguće. Osim toga, popis se radi prema kriterijima koji su manje – više standardizirani u Europi, a takvog pitanja nema niti u jednoj drugoj državi. Demograf Jakov Gelo dodatno je objasnio kako se popisuju živi, a ne mrtvi.

Može se, dakle, zaključiti kako se radi o neuspjeloj inicijativi, međutim vrijedi je malo promotriti.

Zanemarimo sada to što se takve stvari trebaju prepustiti povjesničarima i znanstvenoj metodologiji i zamislimo da nam popisivač postavi pitanje «Je li u vašoj obitelji bilo žrtava komunizma?», a zatim «Koliko?».

Prvo što bi nas vjerojatno zbunilo bila bi definicija žrtve. Radi li se samo o ubijenima ili o onima koji su na bilo koji način bili žrtve, npr. preživjeli križni put ili im je bila oduzeta imovina ili su preživjeli Goli otok itd. itd.

Ako bi se radilo o slobodnom tumačenju, mislim da ne bi bilo stanovnika, osim možda ponekog zaostalog zadrtog komunjare, koji na ovo pitanje ne bi odgovorio DA.

Kad bi proizvoljno odredili kriterij, ne bi više bio problem odgovoriti niti na pitanje «Koliko?». Ali u praksi bi se događalo sljedeće: ja bih mogao odgovoriti «dva», to isto učinio bi i moj brat, a moj otac također bi naveo istu dvojicu. Voilà, imamo već šest žrtava. Čak i kada ne bi bilo ovog pitanja «Koliko?», po istom načelu bi za prethodno pitanje dobili utrostručeno DA.

S obzirom na dosadašnje djelovanje RKC u Hrvatskoj, nije teško pogoditi kako je upravo to cilj: dobiti astronomske brojeve kojima bi mogla potkrijepiti svoje tvrdnje o nečovječnosti komunističkog režima, a slijedom toga i neizmjernoj i veličanstvenoj žrtvi koju je podnijela katolička crkva.

Kako živimo u državi u kojoj je relativizacija omiljen sport (ako su u pitanju «naši» ratni zločini, na drugu stranu vage odmah se stavljaju «njihovi», ako je uhvaćen lopov u «našoj» stranci, na drugu stranu vage odmah se stavlja i «njihov» lopov …), ove brojke služile bi i za relativizaciju fašističkih zločina.

A zašto ih je potrebno relativizirati? Radi uljepšavanja vlastite neslavne uloge u prošlosti, ali i radi lakšeg održavanja kontinuiteta. Ima klerika koji i danas manje ili više otvoreno veličaju fašizam, a reakcija nadređenih izostaje jer u takvim slučajevima Kaptol dobiva napad demokratičnosti i ograđuje se davanjem prava svećenicima na privatnu slobodu izražavanja. Ne mogu se oteti dojmu kako je u ovome slučaju šutnja Kaptola ipak znak odobravanja.

Eklatantni primjeri su pater Lasić i njegove legendarne mise zadušnice za Pavelića, spomen ploča NDH na križnom putu na Ksaveru , tu je i nezaobilazni DonBlog Kaćunko, a tu je i «velečasni» Franjo Jurčević koji bi mi ostao nezapažen da se nije proslavio svojim homofobnim blog zapisom kojime podržava nasilje nad «pederima» u Beogradu.

Kako je Jurčević egzemplar govora mržnje i profašističkih stavova te logičkim slijedom i antisemitizma, citirat ću nekoliko rečenica iz teksta njegovog “ZAR JE MOGUĆE O SRBOČETNIÈKIM I KOMUNISTIČKOPARTIZANSKIM ZLOČINIMA U LICI I BiH IZ SRPNJA 1941. IZJAVITI ONO ŠTO ŽIDOV GOLDSTEIN IZJAVLJUJE? koje odlično oslikavaju kako kulturu, tako i mentalni sklop dotičnog:

Ono što je danas Židov Ivo Goldstein izbljuvao protiv ustaša i NDH ravno je samo i isključivo židovskim lažima o milijunima mrtvih.

Budući je bez ikakovog razloga Goldsteinova bljuvotina preduga, navodim samo jedan mali isječak iz njegovog sranja protiv Hrvatska i veličanja nekog nepostojećeg antifašizma u Srbu 27. srpnja 1941. …

Židove Goldstein, a što bi bilo da netko na ovu tvoju sramotnu i bestijalnu izjavu kojom pljuješ po stotinama ubijenih i tisućama prognanih Hrvata od srbočetničkih bandi u Srbu i oko njega napiše da napokon pravim imenom treba nazvati i mit o „židovskim bulažnjenima“ o stradanjima Židova u 2. svjetskom ratu? …

Ovu incijativu Iustitie et Pax treba promatrati i kao nevoljkost za suočavanje s današnjim problemima. Naime, svaka ozbiljnija kritika današnje ekonomske situacije morala bi barem posredno okrznuti i vladu, a to za Crkvu baš i ne bi bilo pametno. Vatikanski ugovori stvorili su za društvo štetnu međuovisnost Crkve i države: Crkva neće ozbiljno dirati vladu jer joj nad glavom visi mogućnost revizije ugovora, a vlada neće dirati Crkvu kako ne bi izgubila njezinu podršku.
Tako se vrtimo u krug, a narod plaća i istovremeno gubi (eventualnu) ozbiljnu potporu samoproglašene moralne vertikale.

S obzirom na svoje pretenciozno ime, komisija je mogla predložiti i pitanje «Jeste li za to da Crkvu direktno financiraju samo vjernici kroz crkveni porez?» … to bi bilo sasvim prikladno za «Iustitiu». No čini se kako se komisija odlučila za «Pax» – raspirivanje mira stalnim potenciranjem ideoloških razlika što joj je lagodnije i bezopasnije.

Written by Ajgor

16. 12. 2010. at 12:24

U krizi jer smo nemoralni

3 komentara

Svjetsku financijsku i gospodarsku krizu prouzročila je moralna kriza utemeljena na pohlepi i nepovjerenju u društvu, smatra Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”.

Na sjednici Komisije, održanoj 21. listopada u Zagrebu pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića, kako je danas izvijestio Tiskovni ured HBK, razmatrana je aktualna situacija u hrvatskom društvu, a između drugih pitanja Komisija je pažnju posvetila svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi koja neće zaobići ni našu zemlju. Komisija je pozvala na moralno djelovanje svih ljudi u društvu, a posebice kršćana.

Osvrćući se i na medijske napise o nesudjelovanju hrvatske komisije na općoj skupštini Konferencije europskih komisija “Iustitia et pax”, koja se održala koncem rujna u Beogradu s temom oprosta i pomirenja, Komisija je ustvrdila da mediji nisu točno izvijestili javnost o naravi dotičnog skupa i razlozima zašto hrvatska strana na njemu nije sudjelovala. Naime, u tom slučaju Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”, kako se napominje, nije bila percipirana kao ravnopravan partner te je zbog toga odlučila ne sudjelovati na skupu.

Kako se navodi Komisija intenzivno radi na problematici koja uključuje pitanja vezana uz teme korupcije, nasilja u društvu, neisplaćenih plaća radnicima i uloge medija u hrvatskom društvu te najavljuje predstavljanje javnosti dokumenata i izjava s tim u vezi.

Nakon što su napunili svoje džepove, crkvenjacima je lako optuživati običan puk za nemoral. Bez obzira na razmjere krize, ljudi će, u strahu od Božje srdžbe, i dalje plaćati krštenja, vjenčanja, sprovode, mise, hostije, propovijedi, cvijeće, svijeće, zagovor svetaca i oprost grijeha. Samo novac koji Crkva traži od članova dovoljan je da izazove financijsku krizu.

Rješenje? Nek’ se Crkva skine s grbače države, nek proda zlatne kaleže i skupe automobile i pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Možda ni onda neće biti ravnopravna ostalim europskim komisijama, no od nje će konačno biti neke koristi.

Written by Acoustic Kitty

22. 10. 2008. at 15:55

%d bloggers like this: