Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Ivan Pavao II

Debaptizacija Edwarda R. Daviesa

5 komentara

Mislite da djeca nemaju izbora, kad se rode u zadrtoj obitelji koja ih onako nejake odmah gurne u šake popovima na cjeloživotno ispiranje mozga (a ponekad i nešto gore)?

Obitelj vjerojatnog predsjedničkog kandidata Mitta Romneya posthumno je krstila Edwarda R. Daviesa, 14 mjeseci nakon njegove smrti! 😯 Davies je bio Romneyev tast i, da stvar bude apsurdnija, za života je bio ateist i isticao jake antireligijske stavove!

Inače, mormonima je pokrštavanje mrtvaca uobičajeni biznis koji je već digao dosta prašine, čak i u konkurentskim firmama, poput katoličke crkve. Bez brige, nije njih zasmetalo poštovanje pokojnika — kako i bi, kad ta ekipa vadi komadiće leševa iz grobova da bi im se klanjala? Ne, oni su se pobunili jer su mormoni i neke poznate katolike prekrstili na mormonsku vjeru. Samo Ivanu Pavlu II. su to uspjeli napraviti barem 6 puta (izvor).

Yup, gospon Romney će baš poštivati slobodnu volju ljudi kojima namjerava vladati. Nadam se da Ameri nisu baš toliko o’šli na kvasinu da ga uprisutne na mjestu predsjednika USA, kakav god Obama bio.

Za kraj, Bill Maher je obavio poprilično zabavnu debaptizaciju gospodina Daviesa:

Misao dana:

Ateizam je religija jednako kako je i apstinencija poza u seksu.

Odakle obožavanje gospodina Ratzingera?

with one comment

Zaredat će se ovih dana mnogi komentari, hvalospjevi i pokude svima od svih, a vezano uz posjet i masovne ovacije gospodinu koji desetljećima štiti pedofile. Osobno, nemam ni volje ni vremena previše se baviti s time, pa ću vas uputiti na nekoliko meni simpatičnih članaka:

Od silnih članaka i komentara, ipak bih izdvojio dijelove izvrsnog članka Papa u Hrvatskoj: Vjernici presretni, aktivisti nezadovoljni. Naime, od kad je intenzivnije krenuo cijeli cirkus (recimo, unatrag cca dva tjedna), ne mogu se načuditi koliki ljudi maltene obožavaju čovjeka koji skriva i štiti pedofile, izopćuje silovanu djecu, potiče širenje AIDSa, širi mržnju i netoleranciju,… i nije mi jasno, jer odbijam vjerovati da su toliki ljudi iskreno zli i da ga zato obožavaju. Zašto onda?

Ispada da je riječ o dobrom, starom žmirenju. Kako netko lijepo reče:

To most people, the bible is like a software license agreement. No one actually reads it, they just scroll to the bottom and click agree.

[Većini ljudi, Biblija je kao ugovor o korištenju softwarea (hrv. omekšje). Nitko to ne čita, nego samo protrče do dna i klknu “Slažem se”]

Čini se da slično vrijedi i za navedenu osobu — vole ga oni koji o njemu ne znaju ništa osim da se kiti titulom pape. Ostali, što više znaju o njemu, to ga više ne vole. Evo i izbora citata, a cijeli tekst pročitajte na gornjem linku:

Nakon što smo poslijepodne proveli s obožavateljima pape Ratzingera možemo zaključiti samo jedno; hrvatski vjernici obožavaju poglavara Rimokatoličke crkve, ali rijetki znaju objasniti zašto. O papi znaju vrlo malo, gotovo ništa. Istovremeno, aktivisti civilnoga društva su nezadovoljni zbog papinog dolaska. I svi točno znaju uzroke svoga nezadovoljstva.

Pera Cicvarić, Zdravka Drenovac i Zdravka Milas su umirovljenice. Sretne su jer su papu na trenutak ugledale dok je ulazio u Hrvatsko narodno kazalište u kojem su ga čekali „bogati i slavni“. Kao i većina hrvatskih umirovljenika samoinicijativno se žale na malu mirovinu koja ne prelazi 2000 kuna. Usprkos neimaštini, nije im žao državnog novca potrošenog na Ratzingerov dolazak. „Tko god dođe, dobrodošao je“, kaže Pera uz zahvalu Vatikanu što je među prvima priznao neovisnu Republiku Hrvatsku.

„Sve košta. Bilo što da se dogodi to košta. Zašto ne bi koštalo i ovo što je od Boga? Mi se kod kuće možemo najesti žganaca i biti sretne jer smo dobile blagoslov od pape“, odgovaraju sve tri istovremeno. O liku i djelu Josepha Ratzingera ne znaju gotovo ništa, no Pera je kupila njegovu knjigu. Planira ju uskoro pročitati i napominje da kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje. Na rastanku pita je li istina da Europska unija traži smanjivanje mirovina u Hrvatskoj. Kao strani novinari, kaže, mi zasigurno imamo pouzdanu informaciju.

Da ponovim: kakav god bio kao čovjek, papa zaslužuje poštovanje?!? Halo!!!

Bankarska komercijalistica Snježana Bodor sa suprugom je također došla pred Hrvatsko narodno kazalište kako bi vidjela papu. Njegov dolazak je, objašnjava, dobar za duhovnu obnovu naroda u trenucima financijske krize. „U takvim je vremenima meni osobno duhovna strana jako bitna i nisam od onih koji misle da papin dolazak previše košta“, kaže Snježana i priznaje da o samom Ratzingeru zna vrlo malo. „Mi Hrvati ga često uspoređujemo s prethodnim papom koji je bio poseban za nas. Ovaj nam je malo dalji, ali svejedno imate neki osjećaj jer je on papa, bio dobar ili loš“, objasnila je Snježana svoje viđenje katoličkog poglavara.

Geologinja Ozana Krasić i mlada umirovljenica Jadranka Odak s radošću pričaju o papinom dolasku koji, kažu, nema niti jednu negativnu stranu. „Pozitivni aspekti se premalo naglašavaju. Možemo biti sretni da papa dolazi u Hrvatsku i tako pokazuje koliko smo mu važni. To je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku. On pokazuje da ima puno povjerenje u jedan narod koji još nije službeno ušao u Europsku uniju“, priča Ozana dok Jadranka tvrdi da financijska strana nije vrijedna usporedbe s dobrim stranama papinog posjeta.

Uvjerene su da hrvatski narod dosta toga zna o Ratzingeru, čita njegove knjige i prati njegov životni put. „Ipak, mislim da se manje zna nego o prethodnom papi. Postoji razlika u karizmama. Aktualni papa je intelektualac, dok je bivši bio narodni papa“, priča Jadranka dok Ozana zaključuje kako još uvijek ima vremena da Hrvati upoznaju Ratzingera. Dodaje da je bitno napomenuti da mladi jednako vole Ratzingera kao što su voljeli Wojtylu te da ga jednako rado dočekuju, što vidi i na svojim tinejdžerima doma.

Genijalan način za upoznati nekoga: čitati (samo) njegove knjige. Ne d’o Bog da pročitaju pokoje novine ili, saklonimebože, izvještaj neke policijske istrage na temu pedofilije i njenog zataškavanja među klerom.

Ako posjet pape pokazuje povjerenje u neki narod, onda je prethodni papa imao neopisivo veliko povjerenje u gotovo cijeli Svijet. Dapače, tri puta — kao i Hrvatsku — posjetio je i Obalu bjelokosti, Gvatemalu i Keniju… vidite i sami kako im zbog toga cvjetaju ruže, jer “to je možda najveća reklama za nas u ovom trenutku”. (izvor: Wikipedia)

Sadašnji papa očito “ima puno povjerenje” u Cameron, Angolu, Jordan, Palestinu,… (izvor: Wikipedija) Dapače, njima je vjerovao dvije godine prije nego nama, a njegov posjet ih je toliko izreklamirao da vjerujem kako ne više nitko na ovom Svijetu nema nikakav problem precizno naći te zemlje na slijepoj karti (npr. ovoj).

Dakle, da rezimiram, Ratzingerov fan club ne zna o njemu ništa osim eventualno onoga što je sam napisao, pa se kite floskulama o povjerenju i reklami, unatoč očitoj činjenici da niti jedno od toga ne stoji. Nema veze, važno da imamo show! Koga briga za zlostavljanu djecu? Mala je to cijena za predstavu muškarca u haljini — navodnog intelektualca — koji zagovara tradiciju i sve blagodati koje ona nosi (obiteljsko nasilje, potčinjenost žena, ksenofobiju, homofobiju i slične fobije, zatiranje znanja, znanosti i napretka,…).

Sva sreća da nisam imao ni vremena ni volje pisati o ovome… 😳

P.S. Čudi li nekoga da je jedan (i, na žalost, jedini) don Ivan Grubišić ovaj vikend bio gost kod Aleksandra Stankovića, a ne kod svog nadređenog? Zapravo je i prikladnije da se Mr. (Takva) Moralna Vertikala druži s Jurom Radićem i Milanom Bandićem (kad već s Jacom i ostatkom službenog vrrha mora, jer ipak odrađuje njihovu predizbornu kampanju), nego da popriča s čovjekom koji je stvarno Čovjek, sposoban — između ostalog — izjaviti i ovo:

Na kraju se još jednom osvrnuo na papu i njegovu poruku upućenu obiteljima, rekavši kako obitelj danas mora i može opstati i na drugim vrijednostima, ne samo onima koje promiče Crkva. Pritom je naglasio “kulturu razgovora”, u kojoj je bitno i slušati, ne samo pričati.

Izvor: Nacional

Written by Charon l'Cypher

5. 6. 2011. at 18:32

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

3 komentara

Na blogu Young Freethought autor MJP Campbell objavio je izvrsni komentar na beatifikaciju Ivana Pavla II. Tekst je objavljen 2.5.2011, a ovdje prenosim svoj (donekle slobodni) prijevod cijelog uratka:

Još jedna bitka katoličke crkve protiv pravde

Jučer smo svjedočili vatikanskom besramnom ignoriranju pravde u punom sjaju i blještavilu. Pokojni papa Ivan Pavao II., sada blažen, jedan od najpopularnijih pontifa u povijesti, beatificiran je, što je u osnovi predzadnji korak prema svetosti. Jučer je milijunska gomila ljudi nahrupila u baziliku Sv. Petra, slaveći što je njihov omiljeni pontif sigurno smješten u Raju. Prema svim izvještajima, gomila je slavila u karnevalskom raspoloženju, a mnogi mladi su plesali i klicali.

I u čemu je problem? Ivan Pavao II. vladao je institucijom koja je redovito silovala djecu u gotovo svakoj državi u kojoj postoje svećenici, znao je za skandal i odbijao poduzeti bilo što da tome stane na kraj, Vatikan podatke o slučajevima nije prosljeđivao odgovarajućim institucijama, svećenicima nije suđeno pred kaznenim sudovima, djeci je nabijan osjećaj krivnje zbog vlastitog zlostavljanja, a svima koji su na ikoji način bili uključeni u događaje bilo je branjeno govoriti o tome. Da ne spominjemo kako je Ivan Pavao II. značajno umanjio upotrebu kontracepcije u zemljama u razvoju izazivajući time fatalno širenje HIVa te je širio uobičajenu katoličku gorčinu protiv žena, homoseksualaca i pobačaja. Postoje velike (i još uvijek rastuće) količine dokumenata koje podupiru ove tvrdnje i bilo bi uopće smiješno negirati ih. Svi oni koji su jučer slavlili, za ovo ili znaju — pa su za svaku moralnu osudu ili jednostavno ignoriraju očito — ili ne znaju za Crkvinu ulogu u skandalima, pa je njihovo nepoznavanje vlastite crkve skandalozno. U tome je problem. Ništa se neće poduzeti oko toga i stara budala će sigurno biti proglašena svetom u bliskoj budućnosti. Naše vlade su već pokazale da su nesposobne i da nemaju volje poduzeti išta vezano uz te silovatelje, pedofile i pederaste (to nisu “pederi” nego nešto a la pedofili, samo se “bave” adolescentima, op. Charon) te njihove vladare koji se skrivaju iza vatikanskih zidina.

Kao da nije bilo dovoljno uvreda svima koji drže do pravde, Vatikan je pozvao Roberta Mugabea na jučerašnju ceremoniju. Predsjednik Zimbabwea trenutno ima zabranu putovanja Europskom unijom zbog zločina protiv čovječnosti i izbornih prijevara, no to nije spriječilo kukavičku talijansku vladu da dozvoli Mugabeu dolazak na rimski aerodrom kako bi mogao doputovati u Varikan koji je očito, prema svim praktičnim mjerilima, ionako iznad međunarodnog prava.

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Ratni zločinac Robert Mugabe rukuje se s vatikanskim dužnosnicima

Sve to više nikoga ne čudi, no zaprepašćuje kako ovim zlotvorima to sve prolazi. Proces beatifikacije nadzirao je Ratzinger, čovjek osobno odgovoran za zataškavanje svih slučajeva zlostavljanja (pogledati, na primjer, film Sex crimes and the Vatican, op. Charon). Da bi bio proglašen blaženim, Ivan Pavao II. je trebao napraviti jedno čudo. Navedeno čudo do sada nije potvrđeno od strane neovisnih istražitelja (što se ionako nikada ne događa), a vijesti o tome da se navodno ozdravljeloj osobi bolest vratila jednostavno su zanemarene. Jedina dobra stvar vezana uz Crkvu trenutno je nedavni zahtjev suda u Kentuckyju da trenutni papa dođe pod zakletvom odgovoriti na pitanja vezana uz skandale zlostavljanja. Trenutno nije jasno hoće li se to svjedočenje ikada i dogoditi.

Činjenica da živimo u dobu koje tako otvoreno slavi živote ovakvih ljudi, da tako sramotno možemo ignorirati pravdu i glasove onih koje su silovali isti ljudi koji su ih trebali štititi i voditi, stvara mi osjećaj krajnje nelagode i srama. Jak osjećaj da pravda nikad neće biti zadovoljena jedan je od najtužnijih koje uopće mogu pojmiti.

— Original: The Catholic Church Fights Justice Once More

IMO, svaka je pogođena (osim možda pokojeg harsh izričaja koji, opet IMO, nepotrebno provocira i odbija upravo one kojima bi tekst trebao barem malo otvoriti oči). Zašto ljudi biraju biti slijepi i slaviti zlo, možemo raspravljati nadugačko, no korisnije bi bilo naći način da se tome stane na kraj, pa da ovoj našoj napaćenoj planeti konačno krene na bolje.

Kultura života

with one comment

Zlatko Sudac – Joshua ima svoju web stranicu! Haleluja!

A gdje je Zlatko Sudac, tu je i Zdravko Tomac.

Na samom početku Tomčeve nadahnute priče o obraćenju uočio sam napomenu: Iz “Hvalospjeva ljubavi – Kultura života nasuprot kulturi smrti” što me potaklo na pisanje ovoga teksta.

Sintagmu «kultura života» prvi je upotrijebio papa Ivan Pavao II, a ona označava «… poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja …»

U raščlambi značenja sintagme ima stvari koje bih bez pogovora potpisao (osuda rata i nasilja), ima onih o kojima bih mogao raspravljati (eutanazija, kloniranje) i onih s kojima se apsolutno ne slažem (protivljenje kontracepciji i MPO). No cilj ovoga teksta nije rasprava o sadržaju već o formi koja se veže uz pojam «kulture života».

Dakle, kako vam se ne bi dogodilo da se poput Tomca tek pod stare dane opredijelite za kulturu života, evo kako ćete je prepoznati:

Simbol kulture života je ljudsko biće čavlima prikucano na drveni križ. Kako bi mu se odalo poštovanje, poželjno je što češće simbolički jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv.

Kultura života veliča beskrajnu ljubav i milosrđe (kako ljudsko tako i Božje), a svoje učenje temelji na knjizi koja je prepuna smrti i nasilja – genocidnih i pojedinačnih ubojstava, silovanja, djeceubojstava, osvete, ljubomore itd.

Kultura života najveću pažnju posvećuje spasenju nakon života te dopušta pa i potiče besmisleno i isprazno ponašanje koje bi trebalo voditi punini i višem smislu (o kojima ne zna pouzdano kako bi trebali izgledati, nije čak ni sigurno hoće li se ostvariti, ali sigurno je nešto cool ;-)). Ponekad kultura života osobito cijeni pa i uzdiže na čast svetaca one koji su svoje živote radno i reproduktivno protratili gledajući u nebo.

Obožavanje dijelova ljudskog tijela koji se pripisuju svecima sastavni je dio kulture života. Kulminacija ovog obožavanja događa se jednom godišnje kada se u povorkama kroz naselja nose i pokazuju ovi dijelovi leševa.
Ima i slučajeva javnog i trajnog izlaganja cijelih leševa – u staklenom lijesu (kao u Snjeguljici), a čeka se dolazak princa koji će ga oživjeti.

Kultura života posebnu pozornost posvećuje samom postupku koji prethodi njegovom početku. Prema njemu se odnosi ambivalentno – malo je svet, malo prljav, ovisno o situaciji. Kako bi zadržali objektivnost, aktivisti kulture života navodno se ovim postupkom ne bave.

Kultura života obožava oplođenu jajnu stanicu, embrij i fetus dok za ostale faze ljudskog života ne pokazuje toliko veliko zanimanje. Tako npr. nema nikakvih dvojbi što treba učiniti kada silovana devetogodišnja djevojčica napravi abortus.

Kultura života protivi se uporabi sredstava koja bi mogla u velikoj mjeri zaustaviti širenje AIDS-a jer to može omesti naum Svemogućeg u stvaranju novog života. (Moram priznati da sam malo zbunjen time što Svemogućeg i Sveprisutnog može omesti tanka opna od latexa?!)
U skladu s tvrdnjom iz prethodnog ulomka, širenje AIDS-a i patnje koje on uzrokuje kod odraslih ljudi nisu u središtu zanimanja kulture života.

I za kraj, u fotogaleriji Zlatka Sudca možete vidjeti nekoliko ljupkih fotografija (3, 4, 5 i 6.) koje prikazuju veličanje životnih radosti 😉

Written by Ajgor

2. 7. 2010. at 10:20

Dozvola za seks

5 komentara

Kako se Crkva voli petljati u sve moguće segmente života, nezaobilazno je i petljanje u tuđe krevete (bez da se najprije otkriju vlastite sklonosti).

U sklopu tog dušebrižničkog pothvata, “Teologija tijela” je niz od 129 kratkih nagovora koje je papa Ivan Pavao II. imao na redovitim audijencijama srijedom od rujna 1979. do studenoga 1984. godine. Sadržaj svojih nagovora papa je preuzeo iz rukopisa koji je naslovio “Muško i žensko stvori ih” te ga kompletirao 1978., još dok je bio nadbiskup Krakova. Tema njegovih naučavanja bila je ljudska spolnost i njezina uloga u božjem planu ljudskoga spasenja, onako kako ga zamišlja kršćanstvo. A u tom planu tjelesnost i seks između muža i žene, kako tvrdi Teologija tijela, ima upravo jednu od glavnih uloga.

Eto, svi vi grešnici koji uživate u seksu izvan svetog braka nemate mjesto u planu božjeg spasenja. Unatoč tome što su Ivana Pavla II. nazivali progresivnim, automatsko isključivanje onih koji ne prihvaćaju brak kao preduvjet za seks je naprosto nazadno, što je ustvari u skladu sa crkvenom doktrinom – i dalje spada u Srednji vijek. Uzalud vam demagogija i pakiranje u “tolerantne” i “modernističke”  omote. Iako je seksa skinut veo grešnosti i bestijalnog, i dalje Crkva svojim ovcama diktira kako će se pariti – “Seksajte se, ali onako kako mi kažemo i po našim uvjetima” :mrgreen:

Tokom predavanja za mlade održanog u dvorani kina Forum zagrebačkoga Studentskog doma Stjepan Radić, don Damir Stojić poručuje:

“Seks između muža i žene otkriva nam sveopći Božji plan s čovječanstvom. On je znak sjedinjenja čovjeka i Boga.”

Nema prijetnji paklenom vatrom i prokletstvom, ali demagogija je uspješna – skoro pa da se zaboravi na taj preduvjet za seks, iako je umjesto imenica “muškarca i žene” korišteno “muža i žene” što nedvojbeno implicira brak.

Eto, ako želite da vam seks bude svet (u smisli svetosti čina, a ne svetinje :wink:), evo još nekoliko korisnih savjeta iz Teologije tijela:

– Da bi čin seksualnog sjedinjenja muškarca i žene postao navještajem Božje ljubavi, odnosno da bi dostigao svoju puninu, on nužno mora biti konzumiran unutar sakramenta braka. Predbračni seks otvara prostor za egocentričan model udovoljavanja vlastitome zadovoljavanju iz kojega se razvijaju poroci (sebičnost, neiskrenost, požuda, ponos) koji uništavaju zdrav odnos između muškarca i žene.

– Ako seksualnim činom vlada pohota, onda je on u potpunosti udaljen od Božjeg nauma i ne sadrži u sebi potencijal za oslobađanje i usrećivanje čovjeka.

– Oralni seks: Ako supružnici u predigri koja vodi prema penetraciji razmjenjuju nježnosti na taj način, onda u tome nema ničega amoralnog. Međutim, ako se pod “oralnim seksom” podrazumijeva seksualni čin koji vodi do orgazma odvojenog od penetracije i cjelovitosti spolnoga čina, onda to nije u duhu spolnog morala kako ga definira “Teologija tijela”, a po kojemu je svaka muška ejakulacija izvan vagine također neprihvatljiva (naravno, jer onemogućava štancanje novih vjernika :roll:)

– Ispravno shvaćeni celibat nije negiranje seksualnosti, nego življenje te ljubavi na jedan drugačiji način. On izražava konačnu svrhu tijela i spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko, svadbenu gozbu Krista i Crkve. Oni koji žive u celibatu, također izražavaju “bračno značenje tijela” kroz potpuno davanje drugima.

(neka mi netko objasni kako apstiniranje od seksualne ljubavi može biti življenje iste. Nadalje, da li potpuno davanje drugima podrazumijeva zavjet celibata začinjen zlostavljanjem djece spada u ispunjenje spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko. Isto pitanje i za mnogobrojnu svećeničku djecu)

– Čak i ako analni seks ne podrazumijeva mušku ejakulaciju izvan vagine, još uvijek ga je veoma teško opravdati kao čin nježnosti koji je u funkciji predigre. Analni seks je čin koji po svemu više proizlazi iz nekontrolirane pohote, nego iz ljubavi koja je spremna na iskreno sebedarje.

– Teologija tijela jasno naglašava da nema seksualnog položaja koji bi sam po sebi bio loš ili dobar. Međutim, u spolnom činu treba težiti položajima koji naglašavaju sjedinjenje intimnosti i osobnosti supružnika. Bilo bi pretjerano reći da je jedino tzv. misionarski položaj prihvatljiv, ali ako muž i žena izbjegavaju pogledati se u lice tijekom seksa, onda nešto nije u redu.

Eto, drage čitateljice i čitatelji, uplovite u bračnu luku, gledajte supruga/suprugu u oči, nemojte “na stražnji ulaz” ili na “gornji” bez naknadne penetracije i ni u ludilu ne posipajte dragocjeno sjeme i seks će vam biti put božjeg spasenja :mrgreen:

Kao što rekoh, unatoč tome što se Wojitila smatrao progresistom i što njegove naputke smatraju “najodvažnijom rekonfiguracijom katoličke teologije u posljednjih nekoliko stoljeća”, iz njegovih promišljanja proizlazi obična demagogija – zabrane upakirane u savjete, Srednji vijek i zabrana slobodne seksualnosti za novo doba.

“Crkveni nauk o seksualnosti je za ljude koji nisu konformisti, koji su hrabri i žele živjeti u sretnom i stabilnom braku.”

Po gore navedenom, ne bi baš rekla da se radi o nekonformizmu.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 5. 2010. at 11:26

Herojske vrijednosti i ulizivanje diktaturama

with one comment

U Italiji, izraz corsia preferenziale označava zasebnu cestovnu traku namijenjenu isključivo za promet javnih vozila kao što su busevi, taxi, vozila hitne pomoći, vatrogasaca, vojske, policije i tako redom. Međutim, preneseno značenje tog izraza označava privilegije u korist određenih interesnih skupina. Svojevrsni prečac, odnosno skraćeni postupak potpomognut rodijačkim favoriziranjem, if you prefer. Najnoviji dobitnici zasebne trake duhovnog upgradea su Karol Woytila i Eugenio Pacelli, javnosti poznatiji kao papa Ivan Pavao II i papa Pio XII.

Papa Benedikt XVI potpisao je odluku kojom je svoje bivše kolege Ivana Pavla II. i Pija XII. približio beatifikaciji, izvještava dnevni list La Repubblica. U tom aktu veseli njemački starčić navodi herojske vrijednosti svojih prethodnika. Židovske organizacije negoduju zbog izbora Pija XII jer je ovaj bio ravnodušan na Holokaust, te upravo zbog toga traže moratorij procesa i daljnje proučavanje povijesnih dokaza iz Drugog svjetskog rata. No, kakve veze ima corsia preferenziale sa Svetim očevima? Na web stranicama HRT-a navodi se sljedeće:

Benedikt XVI. je samo mjesec dana nakon njegove smrti, u svibnju 2005., pokrenuo hitan početak inače duge procedure proglašenja svetim, zanemarivši pravilo da mora proći barem pet godina od smrti kandidata do početka procedure. Ostat će zapamćeno kako je mnoštvo vjernika u Vatikanu i okolnim ulicama na dan smrti Ivana Pavla II. vikalo Santo subito! (svetac odmah).

Prepariranje instant-svetaca, odnosno rafalne beatifikacije bile su omiljeni hobi poljskoga pape, navodi Wikipedia:

Pope John Paul II (16 October 1978 – 2 April 2005) markedly changed previous Catholic practice of beatification. By October 2004 he had beatified 1,340 people, more than the sum of all of his predecessors since Pope Sixtus V (d. 1590), who established a beatification procedure similar to that used today.

No, vratimo se herojskim vrijednostima.

Herojska vrijednost prva:

Ivan Pavao II i čileanski diktator Augusto Pinochet

Pinochet is alleged to be responsible for various human rights abuses during his reign. According to a government report that included testimony from more than 30,000 people, Pinochet’s government killed at least 3,197 people and tortured about 29,000. (izvor)

Dodatna štiva o prisnim odnosima između Vatikana i čileanskog diktatora:

THE GUARDIAN- Shock at Pope’s Pinochet plea (1999)

EL PAIS- Pinochet’s men in the Vatican (1999)

Herojska vrijednost druga:

Papa Pio XII potpisuje Reichskonkordat s nacističkom Njemačkom.

Na ovoj slici se pojavljuje i Giovanni Battista Montini (zadnji desno), koji je 1963. god. postao papa Pavao VI.

Slike govore više od tisuće riječi, stoga bacite oko na ovu dražesnu galeriju koja svjedoči o vatikanskim “herojskim vrijednostima”, rame uz rame s nacističkim dužnosnicima i drugim luftačima desnog pazuha.

No, vratimo se na članak sa web stranice HRT-a:

Obojici papa priznaju se herojske vrijednosti života u vjeri, što im donosi titulu časnih. Do beatifikacije, odnosno proglašenja blaženicima, Ivanu Pavlu II. i Piju XII. ostaje svjedočanstvo o jednom čudu. Nakon beatifikacije potrebna je potvrda o još jednom čudu prije proglašenja svetim.

Evo potvrde: Ako si kojim slučajem poglavar Rimokatoličke crkve, možeš otvoreno podržavati zločinačke režime i prešućivati njihova zvjerstva. Ljudi će te dalje obožavati, ovce će dalje poslušno slijediti tvoju doktrinu, a k tome ćeš biti i beatificiran. Ako ti se posreći, proglasit će te svecem.

Ako to nije čudo…

Written by Teomondo Scrofalo

20. 12. 2009. at 12:57

%d blogeri kao ovaj: