Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Posts Tagged ‘Jezerinac

Ordinarni Jezerinac

10 komentara

ȍrdināran prid. 〈odr. -rnī〉
1. koji je redovan; redni, običan, osrednji
2. razg. pejor. koji je običan do vulgarnosti; vulgaran, prost, nepristojan, pravi (u negativnom smislu) [ordinarni glupan]
HJP

Biskup Jezerinac ponovo je u akciji. Posjetio je Karlovac i na misi upriličenoj povodom proslave 20. obljetnice Dana međunarodnog priznanja Hrvatske blagoizvolio izjaviti sljedeće:

Ovaj agresorski rat koji je bio – to je posljedica ateizacije, bezboštva i odbijanja Boga

Jutarnji list

Jako zanimljiva izjava s obzirom da je kraj osamdesetih, paralelno s padom socijalizma, obilježilo naglo i masovno “otkrivanje Boga”. Preko noći je broj ateista smanjen sa 90% na manje od 10%. Poglavar je tada također otkrio svoj katolicizam i kardinal Kuharić bio je neizostavan dio državotvornog dekora, a prvi redovi u katedrali postali su omiljeno mjesto političke vrhuške. Svećenici su od početka rata obilazili postrojbe, neki kažu i blagoslovili topove. Ubrzo su i institucionalizirali svoju ulogu u oružanim snagama u vidu vojnog ordinarijata koji, gle koincidencije, vodi upravo biskup Jezerinac.

A u Srbiji koja je počela agresiju također je na djelu bilo otkrivanje Boga i to onoga istoga u kojega vjeruju i katolici, a Srpska pravoslavna crkva spremno je ugrabila priliku da bi povećala svoj utjecaj i moć:

Početkom jugoslovenske krize, Srpska pravoslavna crkva dobija sve veći prostor na političkoj sceni u Srbiji. Na izvanrednom zasjedanju Svetog arhijerejskog sabora u siječnju 1991. odlučeno je da se bez Crkve ne mogu donositi nikakve političke odluke koje se tiču Srba.

Tijekom raspada SFRJ 1990-ih godina mnogi sudionici ratova su se pozivali na Srpsku pravoslavnu crkvu, tražili podršku Srpske pravoslavne crkve i često je dobijali. Među njima su bili mnogi srpski političari, vojnici, vojni zapovjednici, uključujući i zapovjednike paravojnih formacija, novinari, pjesnici, pisci, itd. S druge strane, mnogi predstavnici SPC su javno podržavali srpske vojne i paravojne formacije.

Episkop Atanasije Jeftić i Amfilohije Radović su javno tražili spajanje svih srpskih krajeva u “Ujedinjene srpske zemlje”

Izvor: Wikipedia u suradnji s mojom memorijom

Je li dakle Jezerinac dementan ili računa na slabo pamćenje pastve … ili je samo ordinarni pokvarenjak?

Written by Ajgor

14. 1. 2012. at 19:52

CSI Ksaver

2 komentara

Vojnici su u nedjelju, 3. listopada hodočastili u Mariju Bistricu. Kako je to i uobičajeno, obratio im se vojni ordinarij Juraj Jezerinac. Dotični je već poznat po svojim rigidnim stavovima u kojima se očituje značajan odmak od stvarnosti, pravnog poretka države u kojoj živi (borba protiv sekularizma kao ustavne kategorije), a ponekad pokaže i odmak od zdravog razuma.

Ovoga puta Jezerinac se poput iskusnog forenzičara obrušio na eutanaziju i pobačaj bez dvojbe ih prepoznajući kao ubojstvo. To i nije ništa novo, ali zanimljivo je primijetiti kome je to govorio. Vojnicima! Kao da je drvosječama išao tumačiti kako se u šumi ne smiju gaziti visibabe.

Ovo nije tekst o vojnicima niti protiv vojnika. Pacifističke iluzije napustio sam silom prilika 1991. godine i od tada neke stvari smatram realnošću i nužnim zlom. Ovo je (opet!) tekst o nedosljednosti i licemjerju Crkve. Riječ je (opet!) i o vrlo fleksibilnom odnosu Crkve prema pravnom sustavu o čemu, začudo, političari nemaju što reći ni prigovoriti.

Vratimo se, dakle, onome o čemu je govorio* Jezerinac:
(*radi se o državama u kojima je to legalizirano)

1. POBAČAJ:
De iure: NIJE ubojstvo
Za Crkvu: JE ubojstvo

2. EUTANAZIJA
De iure: NIJE ubojstvo
Za Crkvu: JE ubojstvo

3. RAT (oduzimanje života u ratnom djelovanju)
De iure: NIJE ubojstvo
Za Crkvu: NIJE ubojstvo

Nije ubojstvo! ?!

Podsjetit ću ovdje i na neke “tehničke” pojedinosti: u prvome slučaju radi se o nečemu što još nema obilježja čovjeka (prije svega svijest). U drugome slučaju radi se o bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti pa se samo želi skratiti patnja i obavlja se na zahtjev bolesnika. U trećem slučaju riječ je o mladim, zdravim i jakim osobama što je uvjet da bi se postalo kvalitetno topovsko meso. Ponekad se javljaju i “kolateralne žrtve” što je eufemizam za “masakr civila”, a obuhvaća sve uzraste, uključujući i trudnice i bolesnike.

No da se ne bih neopravdano nabacivao blatom, treba priznati da se Crkva protivi i ratu kao pojavi koja destruktivno djeluje na ljudski život. Međutim, ne čini to s toliko entuzijazma kao kada osuđuje pobačaj i eutanaziju.

Kada osuđuju rat, uvijek ćemo od svećenstva čuti samo načelnu osudu i zalaganje za mirno rješavanje sukoba. Nikada neće biti toliko eksplicitni i na nečiju savjest natovariti grijeh ubojstva kao što to bez ikakve moralne dvojbe čine kada su u pitanju nevoljnice koje je neka teška muka natjerala na pobačaj.

Nedostatak žara osuđivanja može se naći u tradiciji jer Crkva se nikada nije skanjivala kada je trebalo potaknuti ili podržati neki ratni pohod koji joj je posredno ili neposredno bio u interesu.

Crkva se prilagodila realnosti kada se radi o vojsci i ratovima, međutim i dalje se čvrst drži svojih stavova kada su u pitanju pobačaji. U žaru svoga autističkog trabunjanja ne želi vidjeti činjenice koje vrlo jasno govore da su znanje i prevencija vrijedniji i humaniji od prohibicionizma i stigmatiziranja.

Opiranje eutanaziji vidim pak kao obožavanje mučeništva koje je Crkvi u defaultu … ali poželjno je kada se događa drugima.

Written by Ajgor

6. 10. 2010. at 9:20

Cijena podrške potencijalnom budućem predsjedniku

2 komentara

Da je (pre)skupo prodavanje oglasnih prostora i minuta jedna od najrazvijenijih aktivnosti Crkve u Hrvata, poznato je odavna. Na ovom blogu, o tome smo pisali prije cca godinu i pol. Sada, u svjetlu predsjedničkih izbora, postavlja se pitanje koliko vrijedi podrška potencijalnom budućem predsjedniku?

Članak na Indexu tvrdi da je riječ o nemalih 5 milijuna kuna. Ipak, meni se čini da je stvarna cifra znatno veća. Evo što piše u članku I. Ćimića:

IZ PRORAČUNA Grada Zagreba posljednjih godinu i pol gradonačelnik Milan Bandić uzeo je  više od pet milijuna kuna kako bi dao novac Kaptolu odnosno za Crkvu u Hrvata. Prema službenim podacima iz ožujka ove godine tri milijuna kuna otišlo je odboru Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, do 350 tisuća kuna Šibenskoj biskupiji za podmirenje dijela troškova financiranja rekonstrukcije broda “Zaveslaj”, pa do 200 tisuća kuna Zagrebačkoj nadbiskupiji za podmirenje dijela troškova obnove pročelja župnog dvora, a tu je i 200 tisuća kuna Župi Sv. Petra i Pavla za obnovu krovišta, pa 170 tisuća kuna Zadarskoj nadbiskupiji za financiranje radova na uređenju sakralnog prostora crkve.

Davao i u recesiji

Nakon što je na proljeće Bandić ponovno osvojio vlast, Crkva se nastavila donirati i u vrijeme recesije. Tako je poznat slučaj iz listopada prošle godine kada se već počelo uvelike govoriti i pisati o teškom financijskom stanju u Gradu Zagrebu. Tada je Bandić galantno zavukao ruku u džepove svih Zagrepčana te je iz pričuve izdvojio još dodatnih 270 tisuća kuna. Hrvatska biskupska konferencija dobila je tako 67 tisuća kuna za najam Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagrebačka nadbiskupija za postavljanje orgulja u crkvi na Jordanovcu 100.000 kuna, a župa Svih svetih u Sesvetama za Dane zahvale i zajedništva dobila je 40 tisuća kuna.

Zašto je opravdano vjerovati da izdašne donacije grada Zagreba (a ovdje ih je pobrojano cca 4 milijuna) daleko premašuju 5 milijuna kuna?

Koliko je Bandić zaista potrošio na Crkvu do kraja prošle godine, teško je izračunati jer je Bandić trošio novac iz proračunske pričuve koja je bila teška oko 15 milijuna kuna, a koju je uspio posušiti do kraja. Novac je dijeljen šakom i kapom zavičajnim, sportskim, braniteljskim i inim udruženjima, a mnoga od tih udruženja bila su opet usko vezana uz djelovanje Crkve.

Baš slatko. Zagreb grca u dugovima, ali za Crkvu ima. Onu istu Crkvu koja sada daje podršku kandidatu koji joj je sve samo ne ideološki i povijesno blizak (mada, pretjerano je kod Bandića pričati o postojanju “ideologije”). Nešto slično u nastavku piše i članak na Indexu:

Bandić ne može reći da je “podrivao sistem iznutra”

Kada je poznat taj financijski saldo, tada zaista i ne čudi da su ga prvo kardinal Josip Bozanić, a kasnije i vojni ordinarij mons. Jezerinac proglasili svojim favoritom za Pantovčak, a tako i automatski poželjnim predsjednikom od strane Crkve, jer osim financijske strane, teško da Crkva u Bandiću može vidjeti svog idealnog predstavnika.

Uostalom, Bandić već deset godina kao gradonačelnik Zagreba, a tako i uvaženi član SDP-a i šef zagrebačkog ogranka, nikada nije stao javno na stranu Crkve ni sa svojim izjavama, a ni sa svojim odlukama.

Isto tako Bandić kao kreator politike u SDP-u i nominalno kao dojučerašnji drugi čovjek te stranke teško može koristit maksimu bivših komunista o “podrivanju sistema iznutra”. Naime, Bandić nije bio činovnik nego onaj koji je utjecao na politiku svoje stranke.

Volio Mesića, sad ljubi ruke Jezerincu

Ovdje valja naglasiti i vrlo dobre odnose Stjepana Mesića i Bandića sve do lipnja ove godine. Tada je Mesić javno rekao da mu je Bandić prijatelj te da se ne bi iznenadio kada bi ga on naslijedio. Tako je u jeku polemike predsjednika i vojnog ordinarijata kao i jeku polemike Pantovčaka i Kaptola, Bandić redovno podupirao politiku Mesića, a u isto vrijeme fotografirao se sa crkvenim svijećama na hodočašćima.

Prodaja oprosta grijeha? Nije samo Vama palo na pamet:

U srednjem vijeku postojao je običaj otkupa grijeha. Jednostavno su se za novac otkupljivali grijesi, a ovisno o težini grijeha bio je konačni račun. Ako ćemo parafrazirati taj običaj onda možemo slobodno reći kako su Bandićevi grijesi bili teški više od pet milijuna kuna.

A grijeha će se morati nastaviti rješavati i na Pantovčaku. Na to vjerojatno računa i raduje se  i Crkva.

No, ovdje bih primijetio da se ovdje grijesi (a većina ih je na našu štetu) otkupljuju našim novcima! Treba li nam to?!

Disclaimer: Autor nema nikakve veze s niti jednim kandidatom, te u prvom krugu nije glasovao za niti jednog od njih.

Written by Charon l'Cypher

7. 1. 2010. at 12:18

Nedokučivi su putevi Gospodnji …

5 komentara

Monsinjor Jezerinac blagoizvolio je dana Gospodnjeg  3. prosinca 2009.  posjetiti Karlovac i prigodu je iskoristio za davanje naputka vjernicima o «vrijednostima» koje bi trebale krasiti budućeg hrvatskog predsjednika.

Dajući te naputke, poslužio se zanimljivom logičkom akrobacijom:

On ne smije biti predsjednik samo nekih građana …

da bi nedugo nakon toga uslijedilo:

On bi trebao biti čovjek koji će štititi kršćanska načela …

Prevedeno (za one koji nisu shvatili): on mora biti predsjednik svih građana, ali štititi načela samo nekih ?!?!?

Naime, čak i uz Crkvi omiljenih devedesetak posto statističkih kršćana to još uvijek nisu svi građani.
Ako se uzmu u obzir rezultati istraživanja agencije Puls o kojima je i ovdje bilo riječi, onda bi se predsjednik trebao zalagati za vrijednosti koje podržava samo manjina građana!

U svome govoru monsinjor Jezerinac iskazao je i poznat neobvezujući stav Crkve prema svjetovnome pravnome poretku:

Za napade na Crkvu mons. Jezerinac optužio je ostatke komunističke diktature ali i sve jačeg sekularizma, označivši ih tek kao prolazne nevolje.

Prolazna nevolja zvana «sekularizam» definirana je Ustavom RH:

Članak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države

Ufamo se da će milošću Božjom naši crkveni velikodostojnici takav ležeran stav zauzeti i prema ugovorima sa Svetom Stolicom, za koje ćemo i dalje optimistično vjerovati kako su samo prolazna nevolja!

A od svega što je monsinjor Jezerinac izjavio, najviše me potresla, pače i prestrašila sljedeća prijetnja:

Štoviše, govorit će svugdje, u zgodno i nezgodno vrijeme, a za to je (Crkva, op.a.) spremna podnijeti i mučeništvo bude li trebalo!

O ozbiljnosti nakane da Crkva zaista postane mučenica i solidarizira se s narodom govori i činjenica kako se velikodušno od 280 milijuna proračunskih kuna odrekla 18,5 milijuna kuna … što aproksimativno iznosi oko 6,5% mučeništva!

S nestrpljenjem i nadom čekamo daljnje korake u slavu Križa …

Written by Ajgor

4. 12. 2009. at 16:11

Postano u Politika

Tagged with ,

%d bloggers like this: